Vinograd Boga našega

„Moj je dragi imao vinograd,

na brežuljku rodnome.

Okopa ga, iskrči kamenje,

posadi ga lozom plemenitom.

Posred njega kulu on podiže,

i u nj tijesak metnu.

Nadaše se da će uroditi grožđem,

a on izrodi vinjagu (Iz 5,1b-2)...”

„Što još mogoh učiniti

za svoj vinograd

pa da nisam učinio?

Nadah se da će uroditi grožđem,

zašto vinjagu izrodi (Iz 5,4)?”

Kod proroka Izaije daje se vidjeti s kakvom je ljubavlju Bog pripremao Crkvu svoju, svoju Zaručnicu za Nebo, i Njegovo razočaranje lijenošću i neplodnošću, grijesima od kojih plemenita loza postade obična vinjaga.

Teška je nepravda kralja koji otima vinograde svojim podanicima.

No, pod dobrim kraljem svatko živi u miru, pod svojom lozom i smokvom.

Psalmist već žali što je Božji narod razočarao svoga Boga, ali i zbog toga ispaštao jer se od Boga odvratio:

„Zašto si mu srušio ogradu

da ga beru svi što putem prolaze,

da ga pustoši vepar iz šume,

da ga pasu poljske zvijeri (Ps 80,13-14)?”

„Gospodin Bog dolazi na sud

sa starješinama i glavarima svog naroda:

'Vinograd ste moj opustošili,

u vašim je kućama što oteste siromahu'.”

Iz 3,14

„Na uši moje reče Gospodar nad vojskama:

'Doista, mnoge će kuće opustjeti,

velike i lijepe bit će bez žitelja.

Deset rali vinograda dat će samo bačvicu,

mjera sjemena dat će samo mjericu'(Iz 5,10)”.

„Jer trs je njihov od sodomskog trsa

i od vinograda gomorskih;

grožđe im je grožđe otrovno,

grozdovi im grozdovi gorčine;

njihovo je vino otrov zmijski,

žestok jed otrovnice ljute (Pnz 32,32-33).”

Nije se teško nasrditi na nepravdu, na okrutne kraljeve, i vapiti Bogu za osvetom nad krvoprolićima:

„Tko je taj što dolazi iz Edoma,

iz Bosre, u haljinama crvenim?

Tko je taj što veličanstveno odjenut

pun snage korača?

- Ja sam to koji naučavam pravdu,

velik kad spasavam!

- Zašto je crvena tvoja haljina

i odijelo kao u onog koji gazi

u kaci?

- U kaci sam sam gazio,

od naroda nikoga ne bijaše.

U gnjevu ih svom izgazih

i zgnječih u svojoj jarosti.

Krv mi njihova poprska haljine,

iskaljah svu odjeću svoju.

Jer dan osvete bijaše mi u srcu,

došla je godina mojeg otkupljenja.

Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika!

Začudih se al' ne bješe potpore.

Tada mi je moja mišica pomogla,

i moja me srdžba poduprla.

U gnjevu svom satrijeh narode,

u bijesu sve ih izgazih,

i zemlju polih krvlju njihovom (Iz 63,1-6)!”

Napomena: Edomci su živjeli južno od Mrtvog mora, s obje strane Arabe. Iako je velik dio njihova teritorija neplodan, područje oko njihova glavnog grada Bosre bilo je dobro poljoprivredno zemljište.

Vjerojatno su se baš edomska plemena vrlo često sukobljavala s kraljevima Jeruzalema, a jedan od ključnih razloga ratovanja bilo je to što su Edomci spriječavali Judi pristup Akabskom zaljevu.

Ideal dobroga kralja se ostvaruje za mesijanskih vremena.

Tada loza postaje plodna. Vinograd je slika Mudrosti:

„Propupah kao trs mladicama

ljupkim,

i cvjetovi su moji porod slave

i bogatstva (Sir 24,17),”

Vinograd je i slika plodne zaručnice pravednikove:

„Žena će ti biti kao plodna loza

u odajama tvoje kuće;

sinovi tvoji kao mladice masline

oko stola tvojega (Ps 128,3).”

Vinograd je u svom pupanju simbol nade zaručenih koji u Pjesmi nad pjesmama pjevaju o misteriju ljubavi:

„Dragi mi je moj grozd ciprov

iz vinograda engedskih (Pj 1,14).”

„Smokva je izbacila prve plodove,

vinograd, u cvatu, miriše.

Ustani, dragano moja, ljepoto moja,

i dođi.

Pohvatajte lisice, male lisice

što oštećuju vinograde,

naše vinograde u cvatu (Pj 2,13.15).”

„Siđoh kroz nasade oraha

da vidim mladice u dolinama,

da pogledam pupaju li vinogradi,

cvatu li mogranji (Pj 6,11)?”

„Jutrom ćemo ići u vinograde

da vidimo pupa li loza,

zameće li se grožđe,

jesu li procvali mogranji?

Tamo ću ti dati ljubav svoju (Pj 7,13).”

Ovi stihovi iz Pjesme nad pjesmama već najavljuju kako će se Isus sjediniti sa svojom Crkvom.

„Tad čuh glas Gospodnji:

'Koga da pošaljem? I tko će poći?'

Ja rekoh: 'Evo me, mene pošalji!' (Iz 6,8).”

„Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao.

Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima,

da navijestim oslobođenje zarobljenicima

i vraćanje vida slijepcima,

da oslobodim potlačene,

da proglasim Godinu milosti Gospodnje (Lk 4,18-19):”

„Isus im reče: 'Kad bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili jer ja sam od Boga izišao i došao. Nisam došao sam od sebe, već me On poslao. Zašto ne razumijete govora moga? Jer niste kadri slušati moju riječ. Vi imate đavla za oca i hoćete vršiti želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito jer je lažac i otac laži. Meni ne vjerujete jer vam objavljujem istinu (Iv 8,42-45)'.”

„Ja sam pravi trs i moj je Otac vinogradar... Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda (Iv 15,1-5).”

Bog nije prestajao od svoga vinograda očekivati plodove; ali umjesto da sluša proroke što ih je On izaslao, vinogradari su ih zlostavljali (Mk 12,1-5).

Kao vrhunac ljubavi, Bog šalje svog ljubljenog Sina (Mk 12,6), a kao odgovor, glavari naroda počinit će vrhunsku nevjeru ubivši Sina koji je baštinik vinograda. Stoga će krivci biti kažnjeni, a smrt Sina otvorit će novo razdoblje nauma Božjega: vinograd će biti povjeren vjernim vinogradarima i najzad će uroditi plodom (Mk 12,7 sl.):

„Kada dođe Gospodar vinograda, kako će postupiti s tim vinogradarima?' Odgovoriše Mu: 'Te će zločince pogubiti za zločine, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, takvima koji će Mu predati plodove u njihovo vrijeme (Mt 21, 40-41).”

Tko će biti oni vjerni vinogradari?

Platonske izjave ne pomažu: potreban je stvaran rad, on se jedini isplati (Mt 21, 28.32). Da bi sabrao svoju berbu, Bog će primati sve radnike, i bilo da rade od jutra ili su unajmljeni u posljednji čas, svi će primiti istu nagradu. Jer, poziv na rad i plaća nezasluženi su darovi, a ne prava što bi ih čovjek mogao zahtijevati: sve je milost (Mt 20, 1-15).

Bez zajedništva s Bogom, mi smo loze otkinute od trsa, bez soka, jalove, dobre za vatru (Iv 15,4 sl.).

Ljubav Oca i Sina zove sve ljude u to zajedništvo; to je nezaslužen poziv jer Onaj koji odabire jest Isus, a ne izabrahu učenici Njega.

Tim zajedništvom postaje čovjek lozom istinskoga Trsa.

Oživljavan ljubavlju kojom su Isus i Otac sjedinjeni, on donosi plod, a to biva na Očevu slavu. Tako on ima zajedništvo u radosti Sina, a Sinovljeva radost je u tome da proslavi Oca.

Eto misterija istinskog vinograda: on je izraz plodnog jedinstva Krista i Crkve, izraz radosti koja ostaje, savršena i vječna (Iv 17,23). Dufour 1417

„Uto čuh glas s Neba gdje mi govori: 'Napiši: Od sada blago onima koji umiru u Gospodinu! Da, veli Duh, neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela!' (Otk 14,13).”

„Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba, noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: „Bojte se Boga i zahvalite Mu, jer je došao čas Njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda! (Otk 14,6-7).”

„Uto neki drugi anđeo iziđe iz hrama i povika jakim glasom onomu što je sjedio na oblaku: 'Pošalji svoj srp i žanji jer je došlo vrijeme da se žanje, dozrela je žetva na zemlji!' Tada Onaj koji je sjedio na oblaku baci na zemlju svoj srp i bi požnjevena zemlja (Otk 14,15-16).”

Nakon plodne žetve dolazi krvava žetva:

„Zatim neki drugi anđeo – nadglednik vatre na žrtveniku – dođe do žrtvenika i povika jakim glasom onomu koji je imao oštri srp:

'Pošalji svoj oštri srp i trgaj grozdove u zemaljskom vinogradu,

jer mu je grožđe zrelo!'

Tad anđeo baci na zemlju svoj srp i obra zemaljski trs i sasu grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva.

Grožđe u tijesku bi zgnječeno izvan grada i iz tijeska se razli krv konjima do uzda u širinu od tisuću i šest stotina stadija (Otk 14,18-20).”

U Gradu nebeskome, dakle, ostaju spašenici.

09.04.2020. 13:08

„O, da me poslušaš, narode moj,

hranio bih te pšenicom najboljom

i sitio bih te medom iz pećine (Ps 81).”