Otajstvo Majke i Sina

 

Isuse, Gospodine, nisam obišla sva svetišta Marijina u našoj zemlji. Nije bilo ta zadovoljstva. Put me često nosio na zapad i na jug, prema Lourdesu, prema Trsatu, Sinju, a i Mariji Bistrici. Ne mogu se pohvaliti da sam oran hodočasnik, niti Marijin, niti koga drugoga.

Nakon moga krštenja, kad je počelo obraćenje moje s poganstva na kršćansku i katoličku vjeru, prvo što me se dojmilo u vjerskom smislu, bilo je susretanje sa svetima, živima na zemlji i onima na nebesima.

Marija je bila uvijek tu, blizu. Možda preblizu mom spuštenom pogledu, preblizu moga slijepog srca, svježeg srca obraćenika.

Govorili su da je Majka Crkve. To mi je izgledalo kao da, uz Oca, moramo dobiti i Majku, ali Ti si meni, Kriste, već bio najbolja Majka na svijetu.

Govorili su da je Kraljica Hrvata i to mi je bilo prilično jasno jer svi molimo Mariju, čak molimo Tebe, Bože, da zamoliš Mariju da nas uslišava.

Sveto pismo, koje je meni bilo izvor i temelj moga obraćenja, tako je šturo napominjalo kako je Marija neznatna, šutljiva, nevidljiva i gotovo neugledna, a katolici je časte svom snagom svojom, svim umom svojim, svom dušom svojom i svim srcem svojim.

Nije mi bilo jasno.

Mislim na Boga, a molim Mariju.

Nakon čestih molitvi ružarija, spoznala sam da je Marija jedina, najbolja i najdraža sugovornica s kojom mogu pripovijedati do mile volje o svojoj ljubavi za njenog Sina, a od Marije dobivam i značajne podatke o Tebi, Gospodine.

Ta, s kime drugim da pripovijedam, kome da kažem božanske i zemaljske divote?

I tada, jednom kad te Marija upozna i uzme za sugovornika ili za sugovornicu, nikada te više ne napušta, uvijek ima vremena, uvijek ima razumijevanja za velike zahtjeve i za one banalne; uvijek ima nešto za nadometnuti tvojim riječima, mnoštvo malih detalja, velikih i značajnih informacija; Marija te čak odvede iz jednog otajstva u drugo, na sasvim drugu stranu, kako bi lakše razumio veličinu i dubinu božanske ljubavi koja se tako konkretno javlja u praktičnom životu svakoga vjernika.

Moliš, na primjer, krunicu žalosnu, a ona pripovijeda kako je prikazala Sina u hramu; jer Marija je slutila, a ubrzo je i znala da će joj mač probosti dušu, već tada je znala kad je rodila Sina, već je prebirala, nakon devet mjeseci svoje svete trudnoće i po rođenju. Znala je po tome kako je teško putovala od Nazareta do Betlehema; znala je kako je rađala, a nije imala gdje; i znala je, kako je to sve s njenim Sinom počelo, bit će još teže.

I tada, kad je starac Šimun pristupio Djetetu u hramu i poklonio Mu se, saznala je da se moraju otkriti namisli mnogih srdaca, a mnoga i premnoga srca imala su opasne namisli, zeloti, na primjer, pa ono starješinstvo u Jeruzalemu. Ta, i njene, Marijine, misli prebirale su kao što vjernik prebire riječi svoje dok moli i prebire tekstove iz Pisama.

Marija je jedina znala sve, mnogo toga što ljudi iz okoline nisu znali, osim pravednoga zaručnika Josipa, zemaljskoga oca Marijinog Sina.

Marija je bila u dosluhu s Bogom od malena, vjerojatno su joj anđeli služili i bili joj svakodnevni sugovornici. Znamo po njenom ponašanju i riječima iz psalama koje je izgovarala, veličajući Boga Oca kada ju je rodica Elizabeta oslovila kao Majku svoga Gospodina.

Kalvarija je bila vrhunac za Marijino nevino i čisto, ali hrabro srce.

Znala je, dakle, da je rodila Mesiju.

Znala je da Mesija neće biti politički vođa, znala je da neće biti samo prorok ili samo učitelj.

Znala je da Njegovoj istini ne može nitko pobjeći.

Znala je da ju Isus poznaje do srži.

Znala je da su Isus i Bog Otac jedno, to sigurno Mariji nije bilo nepoznato ili teško shvatljivo.

I pratila Ga je. I ne da je pokušavala shvatiti jer nije imala puno za shvatiti: Isusa su od malena gledali čudno ili su Ga moljakali za sitnice.

A kad Ga je našla u Hramu, upitala je što će biti s njezinim brigama i s njezinim poslanjem, pitala je majčinskim riječima zašto joj nije ništa rekao i znala je da joj Sin može samo potvrditi sve ono što već zna ili naslućuje.

I već tada je slutila da to neće onako dobro i sretno završiti, to naviještanje njezina Sina. Svi su hrlili za kruhom, za zdravljem, za čudima i znakovima, za životom koji bi bio bolji.

Čisto srce Marijino nije bilo zato manje mudro, znala je Marija kakvi su ljudi, dobro je znala.

I tako, dok je još njezin Sin bio Dijete, Marija Mu je postala najbolja prijateljica i supatnica, surađivala je poput savršene tajnice, nenametljivo, ali hrabro i dosljedno.

I tako, plačem s Marijom u radosnim otajstvima, a veselim se u žalosnim otajstvima; u slavnim otajstvima kličemo od veselja i pobjedničkog zanosa, slavimo i iščekujemo istinski susret na nebesima. U otajstvima svjetla tek Marija me podučava najviše.

No, previše sam se napripovijedala.

Marija je veliko otajstvo.

Što je bolje poznaješ, to bolje vidiš da je u njezino srce Sin položio apsolutno povjerenje i ljubav kakvoj nema premca.

Naravno, Gospodin i Marija su jedno.

I ja se nađem u Marijinom srcu, i znam da su oni jedno.

To je veliko otajstvo naše katoličke vjere, značajan polog za naš narod.

Marija te rodi i odvede putevima Sina.

Nema druge.

Nema drugačijeg spasenja jer tko ljubi Sina, njega spašava Bog Otac i Sin i Duh Sveti.

A tko poznaje Sina, taj Ga ljubi i tko Ga ljubi, taj Ga poznaje.

11.08.2021. 14:30