VEO SLOBODE

 






13. VEO SLOBODE

poezija


Kazalo:

Veo slobode 

Posljednja nada 

Tonske vježbe 

U danima ispraznosti 

Prljavi blues

Abeceda pokajanja

Euharistijski glas

Nebesko tkanje

Bijele duše ispred raja 

Potraga za dostojanstvom 

Božanska romantika 

Plače crkva

Dobro sjeme naše vjere

Kazna

Svjetla luka

Zlatno tele

Utjeha

Sigurna plovidba

Klasje

Utočište grešnika, moli za nas

Srce božanskih divota

Oganj slobode

Jedne davne noći

Pjevaj, dušo, svima o ljubavi

Četiri životna doba

Kruh života

Petica

Prison song

Kršćanka

Izvor života

O, Ti križu spasa

Rat sjećanja

Gorko voće

Pećinarka

Ožiljci

Na vrhu života

Noćna turneja

Pustinjska molitva

Marko, ti i ja

Etičko pitanje

Groznica

Radost anđela

Krvi Kristova, napoji me

Nocturno s Blaženom Djevicom

Duhovna prožimanja

Fontana Kristovoga mira

Tajna svega svijeta

Viteška duša

Stara navika

Spasonosna jutarnja

Isus susreće Majku Mariju

Za let si stvorena

Isusovo Drvo

Jubilarni dan

Stari žar slobode

Sjećaš li se tragova u pijesku

Da mi Te je prostrijeti kroz dušu

Kralj na brodu

Vrijeme plača

Plam Tvoje svijeće

Vjera poniznosti

Ruže ljubavi

Slatka Duha vino

Reci, majko

Prave ruže

Dan vjere

Najveći dobitak

Otvoreno nebo

Danica u mojoj sobi

Kradljivac tuge

Otvoreni suton

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

72









Veo slobode


Nikad nisam bila zaljubljena,

a da prvo nisam uzljubila Boga,
kao porođena odmah zasnubljena.
Samo nisam bila svjesna toga

da se ljubi Ljubav prva
pa u njojzi nalazi se par,
od ljubavi jedna mrva
i od srca manji žar.

Često su mi predbacivali:
"Ti voliš ljubav, ti ne voliš mene"
i pri tome su me odbacivali,
zbunjene ostavljali su moje zjene.

Zbog te prve moje strasti
morala sam kasno sresti Krista
i obratiti se pa početi rasti,
spoznavši da On je Ljubav čista.

Tada tek mi postalo je jasno
zašto njeguju svi ljubomoru
kad je svako biće meni krasno
i kad čeznem rajskom dvoru,

nitko nije Boga mi poznavao.
A toliko sam se trudila!
Samo Bog moj mi je davao
da sam sretna uvijek se probudila.

Tada stigao si, sav bez jakih riječi,
ljubitelju sličan svome rodu,
i pokazao mi kako smrt se liječi;
kako da ne poklonim se tvome hodu,

kako da te ne dočekam dlanovima,
objeručke prihvatim te kao poslanika
koji me podredi svojim planovima
kad ti jedini si bio od Ljubavi slika.

Spoznah da su ljudi nesvjesni da gube
rajsko cvijeće ljubavničkih vrtova;
pohlepa ih mami umjesto da ljube,
samo grabe dalje poput divljih hrtova.

Spoznah što je život bio i što će tek biti,
ljubavno poslanje i istinska radost
ma koliko da se potrebno potruditi
za sve one koji traže vječnu mladost,

koji nisu naučili romantični zov
nego hlepe samo za sirenama,
kojima je drugačiji porođajni kov,
koji svjetlo žeđaju, ali među sjenama.

Za mene je kasno sada naći traga
na kojem sam nekada ja plutala
jer sam samo jednom bila draga,
ali više nisam nikada zalutala.
‎petak, ‎28. ‎travnja ‎2017.  03:58:57 





Posljednja nada


Često čujem da je mrtvima svejedno,
da ne mare ni za osvetu, ni za određenu kotu
u kojoj mi mislimo da smo s njima jedno
kada pjevamo im, sviramo tu posljednju notu.

Oni možda znaju, vide dalje nego mi,
nama potrebno je ispraćati svoje boli, smetnje;
nama potrebno je sveđ za njima žeđati,
u savjesti ponavljati sve postupke i kretnje,

svaki pogled krivi, svaku pogrešno izgovorenu riječ,
kajati se lakše ili teško što se nismo sjetili
da su naše duše možda bile kao lica njinih kreč,
kao šminka posmrtna kojom smo im prijetili.

Zašto kajemo se kad je kasno, ne vidimo sada
da je svaka duša dar za našu savjest,
da je svaki prolaznik u nama ona posljednja nada?
Zar nam samo smrt je dobra i pobuđujuća vijest?

Zar je dobro nam za dušu kada netko mre,
kada mnoge suze zapretane iznenada krenu;
zar ne žalimo za sobom u te dane sve?
Zar mi ne vidimo kad nam naši, jošte živi, venu,

možda baš zbog nas i naših površnosti?
Sebičan je čovjek, sebične smo duše
koje gledaju tu samo svoje mogućnosti
dok se živi pokraj nas još klate ili ruše.

Zašto suzu ne daš sada nego plačeš kad je kasno?
Sad te gledam, sad te pitam o životu tvome;
zar je tako teško živjeti, a umrijeti slasno,
zar je tebi draže plakati na grobu mome? 
‎nedjelja, ‎8. ‎listopada ‎2017. 10:53:48


Tonske vježbe


Ne znam kome pjevam pjesni,
nit' se nadam u blizini nekom sluhu.
Moje ptice ne čuju, stih mi prijesni
što mi otpao je iznošenu ruhu.

Osim toga trube ova samo huli,
nema interpunkcije, bar da kriješti,
bar da grakće, huče ili tuli,
čujem kako cvrkuću mi kosi vješti.

A ja volim huk od sove, ćuka,
drago mi kad gleda ravno
kao da je progutala petsto muka,
mada to mi nije pravno,

tada tko bi pomislio, kad ne zijeva,
da ne spava, da ne meditira
nego žaluje il' slavi, pjeva
ili možda čak i svira.

Papigica nije moja samo za tu priču,
zapjevala kao slavuj, gdje li ga je čula,
razveseli me na kratko, ali viču
da nije u modi, moda im li trula.

Prirodnog mi svijeta puna kapa leta,
a društvo se tom prirodom diči
pa, kad piše, kao da je nota tabu i ukleta;
piktografsko pismo bliže glazbi sliči.

Ne mogu se jasno intonirati,
ne želim li ili da,
i je 'l pitanje je, da'm se informirati,
da mi znat' je tko to zna.
‎nedjelja, ‎30. ‎travnja ‎2017.  13:15:48
























U danima ispraznosti


U danima ispraznosti moja duša čami,
noć mi više nije prilika za stih
već me mnogi zao duh poput vile mami 
kako ja bih potrčala da upoznam njih.

Već ih dobro poznajem jer srela sam se s njima,
vikali su da su gazde u mom srcu
koje još odonda averziju ima
prema svim osvajanjima njihovim u grču.

Oni kažu kad ih spoznam da će mene usrećiti.
Vidjela sam ljude pod takvom komandom,
postali su zvijeri, kao mržnja otresiti
i već postali su dežurni pod mojoj verandom.

Nikad nisu meni prepoviše smetali,
ali nikada se ne zna kad će udariti.
Sjećam se da brzo su se kretali,
više ih je bilo pa su htjeli mi udaljiti

koncentraciju na dobro i na molitvu krasnu.
Imali su umotane rogove i papke
i zahtijevali od mene riječ mi časnu
kao da se može tako zalijepiti kapke,

praviti se časnim pred nečasnim stvorom,
odgovarati mu dobro i sve čisto,
ne sluteći da te hvata vlastitim ti izgovorom. 
Njima ne mora se pretvarati moje oko bistro.

Kako oni će završiti, to se dobro zna:
krdo svinja gostit će ih pred provalijom
ili će se spetljati kao leglo zmija;
možda će poroditi se društvenom anomalijom.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  21:11:22




Prljavi blues


U ovom blatnom šašu
od slavnih nesreća, 
borbe i uspjeha
nalazim onu kob, svu našu,
u svjetlosti svijeća,
u nedostatku svih utjeha.

I onaj slavni 
slavan je po preporuci,
po korupciji, na silu;
i ovaj siromah davni,
i ovi na sažaljenju puci
nose grijehe u svome krilu.

Svi žele gospodariti,
oni zbog slave i zlata,
ovi zbog nemoći svoje
jer ne znaju podariti
sebe, izlaz iz blata,
već samo osmijehe broje

iza kojih se krije pohlepa, da,
a ne znaju kamo bi otići,
pljačkaju me tužaljkama.
I kada bi imali slave i zlata,
ne znaju što bi postići,
glad, glad, požuda ih slama.

Želja za slavom ili samo da se mrsi
jedno je te isto, ista žeđ
i posljedica je teške lijenosti
kada čovjek se ne trudi i ne trsi
nego misli da je gazda sveđ,
a i umire u nijemosti.

Glad ološa, glad nepoznatog uzroka;
svejedno je, dobar je i mrs, i slava
i što god padne, dobro padne.
Jer misli da nema ništa do uroka,
kao da ja sam bogata i zdrava,
da meni sjekira u med upadne.

I blago meni jer imam ovo i ono,
i blago meni u svemu, blago meni.
I kad sam sasvim bez imanja,
nosim sebe, kosti, punu glavu, i smiono,
a duša se priklanja vlastitoj sjeni
i nitko ne poznaje takva stanja,

niti onaj slavan koji me časti,
niti ovaj siromah koji me prosi;
nema se gdje i nema se kamo,
i nikada ne smijem pasti
dok vjetar mi nadanja odnosi,
i moje je srce stisnuto, samo.
‎utorak, ‎3. ‎listopada ‎2017. 09:11:48




Abeceda pokajanja


Okupljam zabilješke

moga duha ona,

duha savjesti

koji pamti greške

poput slona.

U iskrama svijesti


nešto se pomalja

neodređenoga stila,

nešto kao kopkanje

i po duši se valja.

Ne, još nisam čila

za pokajničko tkanje,


ali to me malo tišti,

i za sada povremeno,

kad se sjetim reda

kojim duša vrišti.

I za sada umjereno,

to je pokajanja abeceda.


Sazret će to sjeme

već za koji dan

jer ja neću izdržati

neko dulje vrijeme

da sastavim plan;

red se mora održati.


Ne bijah ja nesebična,

al' do koje mjere,

to sad ne bih znala.

Greška, možda obična,

možda poput zere,

mir je meni ukrala.


U dubine zaći,

revno se pomoliti,

jer taj dan se bliži,

i grešku pronaći;

ne smijem dozvoliti

da me svu ponizi.


Jer ako sam griješila,

nije bila kobna hora;

možda nisam znala

zašto sam se smiješila.

Plutala sam na sred mora

kad je sebičnost me zvala.


Neumjerenost je strašna kob

i postaje sve veća,

što se više oči zatvaraju.

Srce moje, ti ne budi rob!

Kriste, najveća si sreća,

ne daj da me zavaraju


zlodusi od indolencije

koji šapću da to ništa nije.

Istrijebit ću si grijehe sve

radi slavne indulgencije.

U zeri se brvno krije,

a u meni opet spokoj zre.

25.07.2021. 07:17





























Euharistijski glas



Svete mise, važni momenti,

sve me to veže za uspomene

što nose ih, prve, sentimenti;

po zvuku tome uzburkane vene.



I pjevaju bajno gradska zvona

o čistom tom glasu od vjetra i duha,

skidaju redom ohole s trona

jer nitko drugi nema tog ruha.



I govore zvona nadahnuta

sve dok ne stignu kasni sati

i jeka im ode netaknuta

ravno do srca gdje žele stati.



Poravnavam svijeću odjecima,

a ona odražava sjene na zidu

po mjeri daha što mi ga prima,

pojačava sluh staračkom vidu,



podno Raspela da moliti mogu.

Radosno kliče duša mi Spasu

i, u toj pohvali jedinom Bogu,

pripovijedam onome istom glasu.



Pričam o ljubavi, o sluhu mi blaženu;

sami smo: Janje, ti i sveti nam puk.

To ne vidje nikada svijet u svom traženju!

Da budemo jedno, prestaje muk.



Inspiracija dolazi, nebesko nadahnuće

i moram reći tom vremenu jasno

da samo o Ljubavi nastaje uzdignuće,

da samo o Križu živi se časno.



Ljubiš li nekog siromaha duhom,

mračni ti križ nebu je bijeli odraz;

besmrtnost ulazi glasom i naukom,

to je tvoj čas kada umivaš obraz.



Taj čas je tvoja zemaljska plodnost,

on je duhovno tlo hrama tvoga,

tijela ti od kojega nastaje nova rodnost

po kojoj uđeš u dušu slavnoga Boga.

12.04.2021. 00:47


























Nebesko tkanje



Služi li to putovanje čemu,

kakvom većem ili višem cilju

kada lađe ove su na vezu?

Prisjetim se mora u svom drijemu,

zvijezda udaljenih tek poneku milju,

pomislim na onu polomljenu brezu,



sve me to još uvijek potiče i dira.

Brige česte, razne, gusto trnje!

Ne dopuštaju ni kratka počinka

lađi koja jedri sve dok vjetar svira

pa se sklanja kao drvo krnje,

pa se sjeti, kao Otac svoga posinka,



da to nije put ka kojem stremi.

Zapjevat ću da Te hvalim, Oče,

molitva me Tvoja ne napušta

jer su jedra kao vjetar nijemi,

a vjeđe se na Te odmah moče.

Ogromna je ova duša pusta,



nema zvijezde, nema takva mora

kao što su oceani Tvoje pažnje,

kao što je uslišana svaka želja.

Za Te, Bože, produbi se svaka bora,

k Tebi leti vjetar i te lađe razne,

za Te kapne suza od veselja.



Jer Ti nisi samo Bog apstraktni

nego život ljudski ispod kože,

susretanje sa svih strana.

i konkretni spoj egzaktni

s kojim srce računati može,

mada prepuno je svakojakih mana.



Stare kosti, polomljeno jedro ova broda,

kao vir me prema dolje vuku,

zaborav mi ne da na obalu prijeći.

Samo srce kao da je Tvoga Duha roda,

kao da me diže svaki dan na muku

pa ja moram ići, jedriti i reći



kako je ljepota Tvoja slavna,

kako kao da su naokolo slijepi

i progonitelji umišljenih zala.

Ne zanima mene više ruža sjajna,

niti biseri mi nisu lijepi.

Više volim gaziti do riječna žala



gdje su struje puno jače

i gdje dobri vjetrovi zapušu.

Zlo tko traži, uvijek nađe

i za loše vrijeme mnogi plače.

I ne smeta ništa ovu dušu

kada iznenada iz sebe izađe



netaknuta poput nebeskoga cvijeta.

Još sam ovdje, ali kao da me nema

za te ljepljive zemaljske pipke.

Odavno sam otišla sa svijeta

jer me zoveš usred svih problema

da izbijelim jedra od nebeske čipke.

15.04.2021. 21:53 






Bijele duše ispred raja


Vidjeh na toj zemlji tijesnoj neke bijele ljude

kako upinju se rukama do tvojih skuta,

a ti, Gospođo, si jamčevina da se zbude

uslišanje svakoj duši koja dolje luta.


Bijele duše dižu bijele ruke u visine

na kojima ti se, Djevo, tu komuniciraš

i u molitvenoj tvojoj snazi iz nizine

poput vječne Majke pobjednički kontempliraš.


Plemenitost tvoja do dubina neslućenih

čitav narod Božji u bjelini očarava,

u kontrastu ti si duša nepomućenih:

lica ispunjena svakim tko tu očajava.


Polažu u tebe nadu koja ne može uminuti,

toliko si jaka utjecaja, tako blaga,

tako puna nevolja zemaljskih što će sinuti

u bjelini pobjedničkoj tvoga duha draga.


Zato tvoje lice, Marijo, ti tamnoputa sjaja,

tamnije od marame što kruni tvoje čelo,

ali pobjeda su tvoja ove duše ispred raja,

jer to tvoja žrtva je i milosrdno djelo.

25.07.2021. 14:23






Potraga za dostojanstvom


Bože moj, Gospodine blagi,

uzmi ovaj prazan stih,

ispuni ga svojim obećanjem

kakvo djeci nose prijatelji dragi.

Mada nisam dio njih,

ja Te molim s pouzdanjem.


Ne daj, Bože, veća zla,

ne daj da se redoslijed okrene

naopako zemaljskome redu.

Suze molitvama sada sijem ja

i znam, doći ćeš po mene

da žanjemo moju bijedu


što neometana buja

u nebeskim dobrima

za kojima sam u trku.

Sada opet neka će oluja,

poneka i moja jedra ima,

a ja čuvam onu zbrku


da je ne gledaju i ne mare

jer je tako puno jednostavnije,

ne mora se ništa reći.

To je dijagnoza i navike stare,

one koje postaju sve davnije.

Sad još moram puno prijeći


mostova i cesta, oploviti mora

da bih dostigla do one luke

gdje ću popraviti čamac

da bih pošla čak i smjerom gora,

dostojanstvom pružila Ti ruke.

Zato sada zauzimam pramac.

25.07.2021. 21:37






















Božanska romantika


Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.


Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.


Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati


sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?


Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći


da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.


Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.


Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,


jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.


Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.


Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka


kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27




Plače crkva



Plače crkva, velebno je zdanje,

jednostavno, lijepo u svom Bogu

koji mu namijeni da tu časti Janje

što je ovdje kao u svom logu.



Plaču klupe, škripe, cvile,

drhte kao neki list na vjetru,

poput marame od svile

što leprša na tom svjetlu.



Tamo naprijed tabernakul se zlati,

ali nema tko se u njemu ogledati.

Na Oltaru Djetešce već pati,

ali nema tko se pred Njega poredati.



Euharistijsko je slavlje,

Isus kruha dijeli

siromasima za zdravlje.

Kruh za život cijeli.



Pjevala bih naše ode,

ali nemam s kim

kad se suze rode

u dvorima tim.



Gdje ću sada rado mrijeti,

gdje ću oganj svoj utišati?

Kamo ideš, puče sveti,

zove Janje koje bi se dati.

08.01.2021. 15:47



















Dobro sjeme naše vjere


Duh će Sveti ognjem neugasivim

raspiriti nam vjeru, ljubav, nadu

kao sjeme krvno davna mučeništva.

Bog se služi navještajem neustrašivim

kakav nikad se ne klanja nekom padu

nego žrtvi Isusova apostolska učeništva.


To je dobro sjeme našega kršćanstva,

makar popadalo i uz cestu il' na kam

jer zauvijek napuni se duhovnoga mlijeka

što ga daje neuništivost božanstva,

makar svatko misli da umire posve sam,

a u stvarnosti svi žive od vijeka do vijeka.


Duhu Svetom naše vjere ne broji se količina

već kakvoća, snaga, darovano znanje

svih zemaljskih i nebeskih stvari,

mudrost, savjet i razboritost, jačina;

i duhovna hrabrost koja prati izabranje

jer Gospodin Bog je taj što sve obdari.


Nikoga ne izostavlja, svaku dušu će obići

da bi mogla svijetu svoga roda dati

od kojega svi ne žive, al' imaju spas.

To je rasplamsani oganj kojim Krist će stići

vrlo brzo na tu zemlju koja stalno pati,

to je znak da sve je bliži Kristov čas.

26.07.2021. 08:38




























Kazna


Sada nema Boga, kao što si htio,

čovječe u mraku, slijepi putniče;

nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,

smrti svoje vlastite, ti, uzniče,


nema tebi već ograničenja.

Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,

možeš bacati se povrh stijenja,

možeš pustit' srcu da se zainati,


nemaš straha. Nemaš ni kulture,

divljaš poput opijene zvijeri,

to je sve što nose životne ti ure.

Prašina se tvoja mjeri.


Žena, Majka, Kraljica Ga krili,

nebeska je pustoš mračna poput groba

u kojemu zemlja siva, suha cvili.

Duh se zloćudnika trese poput roba


koji je sahranio si Gospodara.

Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,

udisati sumpornoga grotla para

ili priznati da sam si svoja žrtva?


Tko će sada mjesto tebe ispaštati,

tko je sada tvoje ruglo i sramota,

tko će sada za te na Križ stati?

Tebe čeka, tebe sada čeka ti Golgota.


Tebi sad je sve to istrpiti

što si dao od svog srca kamena;

tebi sad je kaznu iscrpiti

sve do kraja, sve dok ima vremena.

16. ožujka 2019. 08:00:21
























Svijetla luka



Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,



izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.



To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.



Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,



pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti



u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.



A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom.

24.06.2021. 22:


























Zlatno tele


Nisam znala da je jutro sneno

dobar znak za mir u sjeni

i za moje drače rastepeno

što ga dan pošalje k meni


Kako otkrila bih nova stanja

koja moguća su u dnu srca,

a koja mi otvaraju znanja

iz kojih mi novo zdravlje frca


pa da nema više bodljikava praha

mog života što po svuda steže

poput onoga u grlu straha

koji nikad s molitvom ne liježe

već se drži ludilom i bunca.

Sad već mirno čekam tamu

od koje se nije oćutilo sunca,

makar me je srce ostavilo samu.

13.11.2019. 16:04

Načiniše mome srcu zlatno tele

pa pritišće odasvud me njina strava,

odmahuju rukom jer me žele,

Boga moga koji sve mi održava,


koji me od zlatne smrti budi,

ali slijepo gledaju me sresti.

Inače bi pravdu poslušali ljudi

da je ima u njihovoj svijesti.


Prašinu ću stresti sa svojih sandala

i moliti Krista, Duha da pohodi

ovu dušu što od umora je s nogu spala

da u meni ono čisto srce se porodi.

26.07.2021. 15:34























Utjeha


Znam Te, Kriste, da ponekad šutiš,

da i mrtvi pravednici progovore

vjernoj duši što je Ti prozivaš.

Ne znam koje su Ti misli i koji Ti puti,

ali iz daljine poruke romore.

Čak iz Betlehema Ti mene dozivaš


da Te pratim, Tvoju ljubomoru burnu.

Zove li Rahela, ili David, kralj,

zove li me Tvoja sva presveta loza

koja nosila je povijest tmurnu?

Nemoćne su stope moje da odem u dalj,

da počastim gdje je od ljubavi loža


ili da proplačem neutješna.

Oprosti mi, Bože moj, i misionari,

što, po običaju, ne znam što ću

jer ja previše sam grešna

da bih progledala gdje su dari;

samo znam da ljubiti Te hoću


kao što je Jakov ljubio Rahelu.

Znaš da sam na Tvojoj strani

i da mogu uvijek biti druga žena

ako volja Ti je da me imaš cijelu,

takvu kakva jesam ja i moji dani.

Nek Rahela bude osnažena


mojom poniznom Ti naklonošću,

ljubavlju što Duhu Svetom cvjeta.

Ako, pak, je tako, puk sam vjerni

svom čeznutljivom duhovnošću.

Odgovor za mene možda zna neki poeta

ili izabranik iz naroda smjerni.


Marijice, Majko naša, slavna Tješiteljice,

znam da ti si prva Gospođa i moja,

da si mnogim naraštajem me iznjedrila

kao nedonošče, vjerna Moliteljice,

i da moje lađe nosi ljubav tvoja

da bih svakog dana prema tebi jedrila.

26.07.2021. 20:47





Sigurna plovidba


Slabost moja već me jutrom budi,

Svemogući stoji što po vazdan radi.

Ne ometaju me neki slabi ljudi

već te riječi koje duša izvana posadi.


Molim Tebe, Bože mili, Duše, dođi,

svakog dana tražit ću Te iz početka

da mi srce samo lijepe misli rodi,

lijepe misli, nalik onima od svetka.


Inače se ne znam pokajati smjerno,

zaboravljam da si nekad slatka bol

što opominje mi ovo srce vjerno

kad iznesem zahvalnice na Tvoj stol.


Daj da budu jača jedra ova broda

od svih vjetrova što dođu iz daleka;

razjasni mi ima li tu dobra ploda,

pokaži mi sude svoga pravorijeka


dok još vrijeme moje mirno plovi

da ne bude prekasna mi luka.

Misao mi različite riječi lovi,

a mnoge su za me prava muka.


Molit ću Te drevnim molitvama,

pjevat ću Ti one psalme čiste

koji su odavno živi među nama.

Smiluj mi se, Gospodine Kriste.


Prisjeti se i ne gledaj grijehe mrtve

nego živu vjeru koja moju dušu spaja

zrakama Ti jutra od najslađe žrtve

što me vodi sigurno pred vrata raja.

27.07.2021. 07:38




















Klasje


Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎‎2018. 17:20:46 26. ‎rujna
























Utočište grešnika, moli za nas


Dozivam te preko trnja,

preko kamenih gromada,

preko rijeka, oceana, mora,

željna tvoga milostiva zrnja,

da mi zaziv ne propada,

da ne mine ova naša hora.


Do tebe ne mogu doći kletve,

ne mogu ti dodirnuti niti veze;

ipak zagovaram siromaške

jer bi tada prije stigle žetve,

brzo Mač bi pao koji reže

visovima vrhe, uzdasima daške.


Svemogući, eto, posljednje je slovo.

Bira za se skromne sve i vjerne

da Ga iz blizine slijede, prokušani

poput srebra, jači nego olovo;

bira one što su snage neizmjerne

ali tankoćutni kao cvijetak rani.


Dižem ruke u vis pa ih sklapam,

brojim svoje grijehe, ištem srce čisto

da ne padnem nit za jedan korak.

Vičem u nebesa da ne skapam,

da ne činim ništa slično ili isto,

preuzimam na se takav život gorak.

27.07.2021. 18:22




Srce božanskih divota


Imala sam biser sjajni,

na moj dlan je stao,

na to mjesto molitve i sreće.

Bijaše mi posjed tajni,

nitko za njeg' nije znao.

Bog mi dao blago, od sveg veće,


da životu mi posluži.

Dar od Boga ljubav daje

i slobodu kakve ovdje nema

da relacije produži,

svaki dodir da potraje.

Takav dar se ne posprema


već se duša daje od Neba poučiti.

Često sam za blago investirala,

zadobila sva imanja

da bih dublje ljubavi polučiti

za koju sam pjevala i svirala.

Primila sam tajna znanja,


sve je prošlo to kroz mene;

veliki dobitak koji nema mjere.

Sad su puni dlanovi za sto života.

Svaki put kad molitva mi krene,

Bog moj prima darove mi vjere,

uslišava moje srce božanskih divota.

28.07.2021. 08:26




Oganj slobode


Leti, dušo, van iz te sparine,

prema vjetrovima dobre nade,

na Drvo života, na Njegove grane.

Bog se rado iz tebe u dalje vine.

Vidjela si što Mu snuju, što Mu rade,

neprekidno ciljaju na dvore svete Mane


da unište, da te svu pokradu

pa da takvi kao ti se skamene u soli

što je svjetlo svima, vječna zublja vatre

koja žeže, spaljuje, al' daje sasvim novu nadu.

Leti, dušo, u Milosti sjajnoj, samo moli

kako vidjeli bi ljudi zloduhe što snatre,


misleć' da će Boga tvoga zauvijek ubijati.

Varaju se grdno u liberalizmu

što je za njih dokaz demokracije

kakva nikad neće niti doklijati.

Mnogi mrtvi su u sparnom dualizmu

gdje ne vide Ljubav nego strah od autokracije.


Sleti, dušo, u krajeve svog Kralja

gdje se mnoštvo nađe što ga Jedan vodi,

a svi gazde svoje odgovornosti,

samostalni letjeti put dalja,

prema jedinoj tu mogućoj slobodi

koja život daje i za davno suhe kosti.


Kada ugledaju Uskrsnuće

i tjelesa koja kao sunce pale,

neće podnijeti ni jedan sluh

Riječ što spašava sve umiruće,

neće htjeti ni slobode male

nego oganj što ga uzdiže ti Duh.

28.07.2021. 19:48
















Jedne davne noći


Anđeli me pratili u stopu,

samo jedan pred mene je stao,

pokazao rukom smjernice mi staze.

Podigoh svoj pogled prema stropu:

od Raspela kao da je duh moj pao

poput anđela s nebesa što silaze.


Mnoge svijeće tada sam použgala,

Sveta Mati, Zvijezdo moje tmine,

moja slatka anđeoska Voditeljice.

Kad sam se u tebe srčano pouzdala,

molila sam da te križeve tišine

sve probudim za te, Krista Roditeljice.


Jedna za drugom lučice se gase

da pokažu svaki križ što frca,

kao kruna tvoja su izgledali.

Nestadoše anđeli da me nikada ne spase,

da praznina zauzme mi mjesto srca

dok su dušu traci sjećanja izjedali.


To je bila noć mi molitve i rada,

a u dušu uđe tajanstveni sjet;

malo boli, ali više znači duha

koji jučer hodao je ulicama grada.

Ja sam znala da je duh taj svet,

od njega sam zadobila i dar sluha


pokraj mnogih drugih talenata.

Jedan čovjek, pravednik po svemu,

tako mnogo znači tu gdje raste blato ,

gdje se ljudi radi mira laćaju i rata;

Marijice, sve te molbe darujem i njemu

jer,uz tebe, jedini je kao prokušano zlato.

28.07.2021. 21:46




















Pjevaj, dušo, svima o ljubavi



Pjevaj, dušo, o Ljubavi slavnoj

što te oslobodi zauvijek od uza.

Uvijek iz početka istu pjesmu vrti

ovim svijetom i po zemlji ravnoj

što se ledi sva od lažnih suza

da te Ljubav oslobodila od smrti.



Pjevaj, dušo, pjesmu jadnika i bijede

svima koji gladuju i žeđaju u polju

na kojemu žanju blagostanje bogovima,

bez nadnica što trbuhu ne vrijede

i bez malo hljeba, začinjenog solju;

o Ljubavi pjevaj zvijeri s rogovima.



Pjevaj, dušo, žalosnima, bolesnima

i njihovim depresivnim vođama

da je Ljubav zadržala tvoje stope

tamo gdje i suha blata ima,

ali gdje je isparila tama,

gdje se žalci smrti tope.



Idi, reci im za ljubav Boga

i da nije ono što ljudima biva

nego da je odozgora i s visoka.

Da se duša mora odvratiti od toga

da se uvijek u tunelu skriva

da ne vidi nitko suzu joj iz oka.



Pjevaj, samo pjevaj, Bog će dati

što će srce tvoje stihovati,

što će čuti, tko će imat sluha.

Nikad, nikad nećeš znati

da će Božja slava likovati

u jedinstvu i ljubavi Duha.

28.06.2021. 00:18



















Četiri životna doba



Svjetla se pale dok sumrak lako klizi,
sluša se Vivaldi dok se duša miri
s ovim danom što je već u krizi
i sa sretnim prilikama koje širi

sve do kasnih sati, sve do sutra
jer to tako slatko nudi zaborave.
Kako nekad dugo bilo je do jutra,
kako sada rađaju se noći prave!

Blagoslivljam onaj dan i čas,
onu kotu na globusu lijepom
gdje je spoznao me Spas
jer me jedna noć učinila slijepom.

Svima činilo se da sam blaženica
jer sam prazno gledala bez sluha
kada god bi našla moja zjenica
nekoga tko ima prijetvornoga duha

ili kad bih čula za nekog mrtvaca.
Rekli su mi da je umrijeti tragedija
i da nije važno ako se po blatu gaca
nego da je živjeti u sreći privilegija.

Moje im neznanje i sljepoća
izlgedali kao neki osmijeh oholosti
sve dok duša mi ne onemoća
u toj bari strašne nezrelosti

za sav svjetski novi poredak.
Nisam dostigla promišljati,
težak bio mi je svaki redak,
a ni tajne nisam smjela znati.

Noć je stigla i na mene, 
opet tražila sam glas jasnoće
pa sam prebrojala uspomene.
a to mi je stvaralo teškoće.

Stalno ista slika se ponavljala:
"Daj mi, Bože, samo jedan dan
jer bih poslove obavljala
pa nek poslije utonem u san

na koji me šalješ kao kažnjenicu".
Primila sam nalog, navikla k'o pseto,
i do poda pognula sam kralježnicu,
moleći Ga samo još krštenje sveto;

blažene li noći što je spustio je na me.
"Proljeće" je prošlo, već se čuje "Ljeto",
ubrzani letovi bumbara iz tame
kao što je ubrzano bilo moje srce speto.

U jeseni rumenoj života svoga
pronašla sam ono što se uvijek dugo čeka.
Tada saznala sam da za Boga
ja sam izabrana modra rijeka,

da bez mene niti vlas mi neće pasti
jer je vjera moćna poput diva.
I sada još uvijek Bog mi daje rasti
makar čak i pahuljica snijega mi je siva.
‎subota, ‎22. ‎travnja ‎2017.  20:42:53



































Kruh života



Tvoja riječ i glas katkada me slome,

pozorna sam uvijek da Te ne izgubim

u toj žurbi, nemiru i košmaru

kada ne dopuštam da mi ruke zastanu od kome

samo stoga što Te tako slabo slijedim, ali ljubim

u svom razbuktalom duševnome žaru.



Ali vjernost, to je ona koja sve podnese,

koja mi otvori sve te sasvim nove obzore, vidike

nakon svakodnevnih bujica i struja

u koje me baca zakon i ljubav istrese

pa me vrati k žalu gdje se moli ispred svete slike,

pred Raspelom iz kojega samo život buja.



Molitva mi riječ i svijest, misao i otkucaji,

užurbana šetnja ispod Tvojih, Kriste, pogleda i smrti

da sve vidim, da sve čujem i preživim.

To su rituali, obredi i nikada dograđeni su običaji

jer je uvijek novi dan u srcu koje Tvoje breme prti

da ne padnem, da još nešto strašnije ne skrivim.



To su tako dugotrajni svi momenti, i godine kratke,

to se uvijek zbiva, svugdje se ponavlja

poput uspinjanja ljestvama što se spiralno zavrte.

Tako gledam kazaljke i proživljavam satke,

tako žuljam stope noći koja se ne zaboravlja,

brišem suze dana bez vremenske crte.



A Ti pomažeš i pripovijedaš u strpljenju

kojega ja nemam od siline i oduševljenja,

čekaš na me kao djeva zaljubljena, čista

jer nalazi život uskrsnuća u trpljenju.

Ništa nikad nije isto, uvijek sve se mijenja,

samo glas Tvoj, Tvoja riječ je uvijek ista.

01.10.2020. 22:21



















Petica



Da se sjećam tebe, da se tebe sjetim,
potrebne su vlati zarobljene duše,
potrebno je sinja mora da preletim
u svom dahu što ga uspomene guše.

Da primaknem zjene i da prignem uho
sasvim blizu tvojih darovitih ruku,
potrebno je bijelo i svečano ruho
u kojemu mogu promatrati Muku.

Da te vidim i da čujem u mom hramu
svu toplu blizinu, nježnost šapta sveta,
potrebno je klecalo što brodi kroz tamu,
moram se prisjetiti svih jeseni, svih ljeta.

Moram kroz sva ona vrata proći
što sam ih zalupila u strastima gorkim,
moram uvijek iznova i tamo doći
gdje su ostala pritvorena suzama mi nevoljkim.

Moram priznati, kao da sam kradljivica
što na strašnom sudu olakšanje čeka,
da sam nepopravljiva i svadljivica,
ali da me spašava i nosi neka slana rijeka.

Ona buči, ona huči kao kakav oceanski val,
ima tomu sitnih pet godina dana,
što prijestupnih, što redovnih kao miran žal;
niti jednom nisam zamijenila strana,

uvijek bijah, kao na početku
kad sam prve stihove napisala,
željna reći nešto u svakome retku,
a nikada nisam kao pjesnikinja uzdisala.

Još uvijek te dozivam u jutrima krajnjim,
poezija sviće kao da se nova ljubav rađa,
svakim danom dolazi mi putevima tajnim;
to je kao neka opravdana krađa

jer ne mogu šutjeti od silnih melodija
koje komponiraju mi vjetrovi sa sjevera;
oni donose mi miomirise mirodija
kakvih ova rijeka nema, niti nevjera. 
‎subota, ‎28. ‎listopada ‎2017. 20:01:07



















PRISON SONG



ICH MOCHTE NICHT SAGE DIR.

WIR BRAUCHEN DICH

AN UNS ZU DENKEN,

ZU MACHEN EIN SPAZIER

ZU TEILEN UNS GLUCKLICH,

KREUZ ZU SCHENKEN.

 

ICH FREUE MICH, MEIN FREUND,

DAS LEBEN FREUEN

UND FREIHEIT;

ICH GEHE ZU DEN SCHREIN

FUR DAS LEBEN ZU KNIEN

FUR SIE SEIT.

 

L’ESPRIT  DU CULPABILITE

JE NE VAIS PAS PASSER,

TOUS VEULENT LA  JUSTICE.

NOBODY WANTS LA MILITAIRE.

TAKE CARE NA SE,

WE’RE PRAYING FOR PEACE.

28102012  730











Kršćanka



Savezu se Tvome sada klanjam

jer si postavio mene u svoj Dom,

sveto zajedništvo, sjedinjenje,

i od vjetrova se svijeta sklanjam

da ne ugrožavam nadu spasu svom,

da potakneš moje neophodno zrenje.



Tamo gdje smo jedno, u nebeskoj ravni,

znat ću svakog trena da smo isti

jer su sjedinjeni naši puti, naše volje,

mada Ti si, Kriste Bog, Pradavni,

a ja samo stvor Tvoj koji dušu čisti.

U misli sam Tvojoj gdje prebivati je bolje



nego li u šatorima negepskim il' na Dvoru

gdje se mnogi dođu bogovima pokloniti

kao da ih unižava Saveza to slovo.

Učinit ću više da me Ti prepoznaš i na moru,

da me nađeš kada lađe dođem zakloniti,

sakrivena da Ti bolje otvorim to srce novo.



Novi Savez, to je moje novo srce, novo ime,

čitav život pregledat ću samo radi toga

da pronađem uzroke i razloge ostavim

da nikada više ne osvrćem se ja za time.

Razloge ću sljedovati, Kriste, Sine Boga,

da Ti srce svoje na Tvoj put postavim.

30.07.2021. 16:11




Izvor života



Ljubavi od neba sasvim je svejedno

zoveš li se sestrom ili bratom,

ili ljubavnicom koja nikome ne pripada.

Ljubav poji svako srce kad je žedno,

napoji ga mirom kad zasitilo se ratom,

i kad srce smisao izgubi, srcu daje da se nada.



Bezbožnik ne vjeruje u nemoguće,

ne razumije snagu obraćenja

što ga sipa ta ljubav nebeska.

Ne zna da Otajstvo ljubavno je uskrsnuće,

ono kada ti se krv u veni mijenja,

kad pronađeš biser usred pijeska.



Nije misao, niti riječ od čarobnjaka;

niti događaj od čuda, niti osjetilna varka

već je nenadani darak odozgora.

Koliko li sam upoznala raznih ljudi i čudaka!

Koliko li je samo školjki nakupila moja barka!

Koliko puta odbila sam život mora!



Ljubav pogodi me, odmah naglo i obilno.

Nisam vidjela još nešto tako bolno, tako lijepo.

Kiša spoznaja po mome srcu se je rasipala,

a po duši pljuštalo je propadanje silno

kao da je kraj ta svijeta, kraj za moje srce slijepo.

Ljubav se na mene Sveta Duha nasipala.



Sada znam da to je nešto vječno, stalno,

neodoljiv okus sigurna mi pouzdanja

što ga dade, što ga drži Ljubav, to je ona.

Izvore života, proći ću kroz ovo vrijeme kalno,

uzet ću za sebe, Kriste, Tvoju riječ poslanja;

što u tajnosti mi zboriš, to ću ovjesiti na sva zvona.

15.12.2020. 22:13



















O, Ti križu spasa


Sada, Kriste, još si veća moja Uzdanica,

Hridina sveg spasa i Majčina zagovora;

sad sam zamrzila nesreću života svoga.

Sad me prati samo ljubavna mi nevjerica

što se rađa uvijek u dvorani ova Zbora

jer si htio moju dušu, srce sluškinjice Boga


koje ništa mi ne vrijedi među stvorovima

jer za njih sam samo rubna beskućnica

što pameti nema, nit' okrenuti se zna.

Mada nalazi me ovaj šum u borovima,

svak bi pomislio da sam bezdušnica

koja samo nove čipke stihovima tka.


Križ Ti ljubim, Majku Djevu na tom tlu

gdje se poti krv iz tijela Tvoga ranjenoga.

Ona njeguje me i kad nisam budna,

ne da blizu tome okorjelom zlu

što me čeka da zaboravim na Krista svoga,

daje duha meni, nevina i dobroćudna.


A Ti si me tako milosrdno pogledao,

da me pažnja Tvoja do dna srca liječi,

mada mogao si i bez toga k meni doći.

Život si mi dao, iznova si sve poredao

da uz Tebe slušam borove bez riječi,

da zbog Tvoje volje i bez svoje moći


nalazim u Tvojoj sobi zaljubljeni žar.

O, Ti što ljubiš, razlijevaš se kao rijeka

kad nabuja preko mostova i mora

pa opere s mog života prašnjav gar!

Ova duša, sva u sebi, nestrpljivo čeka

da otvoriš ona svoja vrata odozgora.

31.07.2021. 18:40
























Rat sjećanja 

Slijedom jučerašnja osvježenja

što je dalo samo nekoliko kapi,

ta sparina sa svih strana se ne mijenja;

već odavno ovdje kiša brzo hlapi.


Neki izričaji nespretna mi stiha

možda nemaju svi ista prava

da ih pjevam glasno ili iz potiha,

ali duša nemirna je i ne spava.


Prijateljstvo, jedan divan, vrijedan cvijet

kakav slabo cvate u raljama ta vremena;

ali ljubav ta je što okreće čitav svijet,

bezbroj pupoljaka što ne daju bremena.


Da li mogao bi, da l' bi ikad rekao mi

da za izvjesnu si znao moju vjernost,

prijatelju što si mnogo stekao mi,

odgovorio mi i dao mi smjernost


da bez izbora ti hrabrije pristupim?

U mom jadnom, starom kraju

držali bi takvo stihovanje glupim,

riječi koje mi bogatstvo daju.


Vjernošću mi primjernom ti odgovaraš

što je od svih mojih snaga puno veća,

svojim tako svetim srcem progovaraš

da je svako prijateljstvo sreća.


Različite sve su tako istinske dubine

svakojakih ovdje duša neponovljivih,

zato sakrivamo sami sebi vlastite nutrine

svih nam grijeha smrtnih i ljepota neodoljivih.


Nije nekad moje srce ništa znalo kao sada,

žeđah za tom postojanom ljubavlju života

da bi prestala mi i prečesta uzaludna nada,

da me napusti to ogorčenje i grehota


zbog kojih sam čeznula si daha i slobodu

i zbog kojih radije ja bijah vijekom sama.

Lažni prijatelji, to su oni koji uvijek odu;

poslije ostaje u duši sve to veća i mračnija tama.


Da l' bih mogla, da l' bih ikad priznala ti

da si janje, da si sva bez mane draga žrtva

i u sjećanje sve prijatelje da li prizvala bih,

sva vremena stara gdje je duša kao mrtva?


Sjećaš li se zadnjeg osmijeha bez tuge

kad je stigao taj čas, kada smo se rastajali?

Ljubili smo, ispred Boga nije bilo druge;

i zbog Duha ljubavi te smo se sastajali.


Vršili smo svete zapovijedi, dužnost,

onu gorko – slatku, cijelim svojim bićem,

mada nije bila neka krajnja nužnost

častiti se takvim neprovjerenim pićem


od kojega ostaje i neizbrisiv, važan trag

poput neke plodne, slatke, bolne sreće.

Kako je tvoj pogled bio jedinstveno blag!

Zbog njega još uvijek srce se okreće.


Duše Ljubavi te svete, vrata srca mog otvori

ako mi je za budućnost progledati trajno.

One predrasude tvrde snažno mi obori

staro sjećanje da postane mi tajno.


Jaki Bože, dao si mi ljubav, prijatelja, brata,

ne daj da tom novom srcu išta mi promakne.

Duše Sveti, sad pomozi otvoriti pečate i vrata

što ih sada tako teško ova duša mi pomakne.

01.08.2021. 05:46














Gorko voće


Ponekad samoća 
kao izobilje
nastane u slutnji
kao plod od voća
komu svako milje
odaje se šutnji

prije nego što ću okušati
što mi nova daje.
Miri kao vedar dan
pa me nuka pokušati,
dok se duša kaje,
kao neki sladak san.

Ponekada samovanje
ima slatku koru,
a kiselu srču
kao tamnovanje
koje nema zoru
nego samo hladnu mrču.

Ponekada sjećanje me hladi,
zebe kao vjetar mlad
i tada mi nema stiha
dok ne prestanu mi jadi,
dok ne popusti taj hlad
i mrzlina tiha.

Ponekada voće nije zrelo
da se rano kuša,
da se dalje nudi
kao da je mrazom uvelo
pa mi gine duša
kojoj se gorčina budi.
‎
Ponekad je okus te gorčine
jedino što godi
u tom samotnome plodu
jer mi srce tad počine,
jer mi duša zrelo rodi,
jer mi daje svu slobodu.
‎21. ‎veljače ‎2019. 20:10:28














Pećinarka


Drveni stup
i stope u travi,
i od ruže pup
da Boga slavi.

Oči zabranjene,
gledam gore,
ruke su ranjene
prigrlile more.

Čitava povijest
titra kao san,
a Radosna vijest
olakšava dan.

More je kao nada,
ali zaglušuje
i pijesak propada,
lahor popuhuje.

Pjevam u pećini,
omeđena gipsom.
Bijeli se u visini,
izgrađen kiksom.

Cigla i crijep,
greda se nadnosi
kao prizor mi lijep
i nebo rosi.

Nocturno peče
i vjetar svira,
a sjećanje teče
tipkama glasovira.

Zabranjeno srce,
a ljubit' se smije
pa ne ćutim grce
već stup me grije.

Kapcima poničem
iako trnem,
granice pomičem
da ne posrnem.
‎08. 09.‎2018. 06:55













Ožiljci


Sanjala sam da ću se izgubiti u lišću,
da me neće ništa buditi i smesti,
da ću stati gdje i sjene Boga išću,
da ću kao vjetar strasni na prijestolje sjesti,

na taj tron od mahovine i od bršlja zlatna
što se zarumenio podno neba boje olova.
Oko mene cigla, granje i fauna blatna,
a u nosnicama savršeni mir od borova.

Ipak zjene progledaše, nađoh se u paklu
gdje mi sjećanje na grijehe osta,
gdje sam vidjela se poput odraza u staklu,
gdje me dočekaše kao draga gosta,

čak me obuzeo osjećaj miline
od simpatije i naklonosti bića;
samo dah od borove  mirine
bijaše mi nagovještaj slatka pića

u nektaru gorkom ovih uspomena.
Ipak, rajske predjele sam gledala,
mada nisam bila raj u zemlji sjena
kad sam pogreške poredala.

Bijahu to ožiljci na koži mekoj
kroz koju sam prodisala zagađeni zrak,
smrad u svijetu na tratini nekoj
gdje je svjetlo prodiralo kroza opći mrak.

Tada rekoše mi anđeli s visina
da su ožiljci mi bore, crte što ih gradi lice
koje želio je Svevišnji u svijetu tmina
da me rodi kao svoju, kao vapaj anđelice.
‎subota, ‎21. ‎listopada ‎2017. 04:05:28




















































Na vrhu života


Prolila sam tintu po sjećanjima,
samo teške uspomene probile su van
poput slijepe ceste u susretanjima,
a na izmaku je bio dan.

Samotna je glazba svirala po svome,
ptice su žvrgoljile u parku,
radosne zbog sunca i pomalo trome,
gledajući kuglu zalazeću, žarku.

Tuga me je obuzela, tuga samotnjaka
koji ispred sebe više nema smisao
i vrluda izgubljeno poput pustinjaka
koji sva je svoja platna već narisao

pa se malo neobično i životu čudi:
čas ga je na pretek pa ga nema dosta.
Kad bi samo znali svi ti nepoželjni ljudi 
prihvatiti nekoga kao dragog gosta.

Vila mi je iz dubina srušila koncepciju,
utječem se anđelima i duhovnim bićima;
što da radim dok me zrake sunca griju
i kad osjećam se dobrodošla samo ovim ptićima?

Letjeti ne mogu, niti plesati časno
jer je vrh života, jer mi umor ne da.
Ništa drugo se ne događa ovako kasno,
samo čekam sunce da na zapadu se preda.

Duhovna me bića pitaju za zdravlje:
zar ja ne znam kakva nagrada me čeka,
zar ne vidim i ne čujem to nebesko slavlje
pokraj takvog mira tu, na vrhu svoga vijeka?
‎srijeda, ‎11. ‎travnja ‎2018. 18:04:00
























Noćna turneja



Rubom okna mjesec viri,

zrela je noć, a mi stari;

i propuh po meni piri,

a cigareta se moja žari,



jedini zemaljski znak

u ovom usnulom kvartu.

Svježe je, hladan zrak

pjevuši u svome partu



o vremenskoj prognozi

dok vjetar oblake šalje

negdje ka sjevernoj pozi,

odavde sve dalje i dalje.



Opet sam budna, bdijem,

noć je lijepa, bez topline

pa se malo na srce grijem,

na neke njegove opekline.



Vidim, vidim tornjeve,

svijetle već malo u dalju,

poput razbacane pljeve

toplinu i mir okolo šalju.

30.04.2018. 02:36












Pustinjska molitva


Molitva je moja da učinim korak,

da Ti pružim, Bože, jače svoje ruke

kako bih te lakše prihvatila

dok na mene pada ljubavi Ti zrak

i dok miluje me milost Muke

što me već odavno zahvatila.


Samo, ja sam grešnik i bez uvida

u otajstva Tvoje neprekidne padaline

što me ipak svu očisti od sva blata,

čak i kada duša možda ogorčeno rida

ili kada ono nestrpljenje nikako da mine

jer mi srce tako sporo otvara si vrata.


Svaka mi etapa ova duga putovanja

sve je strmija i nekako mi sve je teža

jer su to dubine koje pripadaju noći.

Ti mi, Kriste, daješ ta zemaljska ludovanja

gdje caruju svi zlodusi bez jaka veza

koji ranjavaju dušu svojom jakom moći.


Svakog dana molim za te naše spoje,

što su inače od napasti već jači,

mada ona svakog trena nadolazi drugim valima.

Sa svih mojih strana slabosti mi broje

ti rezači srca, lomitelji duša il' psovači,

susrećem ih svakodnevno na dušama palima.


Ja sam samo grešnik što se nizi,

ali zloduh želi ovu dušu da mu služi,

napada taj naizgled prelaki plijen,

bolesnika koji dane provodi u brizi,

koji gleda da si molitvu produži;

u slatkoj samoći vazda gori ovaj stijenj.


Zato sad u pustinji Te imam, Duše slatki,

mada svak' će reći da u bijegu nije spas.

Dođi, Isuse, jer Ti znaš sve moje boli.

Ti trenuci bijega, tako plodni, mada kratki,

sigurna su luka za moj svaki koban čas;

na Te čeka ova duša koja stihovima moli.

01.08.2021. 13:30








Marko, ti i ja



Sjećaš li se kad smo zadubljeni bili

svak u svoje pitanje za Majku,

svak u svoje pitanje o Bogu?

Da smo sretni, radosni, to nismo krili,

na Marka smo načinili hajku,

meni nije žao bilo što ja nemam togu.



Pokora je bila strašna, prelijepa, duboka

jer smo osjećali Vino iz nebeskih vena

što ga nismo htjeli piti u kostrijeti slatkoj

pa nam dade Majka suzu svoga oka,

Otac je režirao nam svjetla snena

dok je Marko igrao na struni glatkoj.



Sjećaš li se mirnih savjesti kojima smo plovili

poput neplivača što se ljuljala im barka?

Nikad poslije više nije bilo prilike za ples.

Od početka mi smo grožđe Ljubavi ulovili,

putujući vinogradom našeg dragog Marka,

pa smo pali mu u mrežu, kakav stres!



Pogledaj, Gospode, i smiluj se nama

jer smo sagriješili Ti bili u Tvojoj Kući,

nismo sjetili se anđelima reći hvala

za sve milosti što skrivala ih tama.

Samo znali smo se za rukave vući

kao djeca neozbiljna, mala.



Kad si blagoslovio nam djela, dragi Kriste,

i kad si nas poslao na nemirna mora,

nisam znala opisati ni što se svijetu tada zbilo.

Nisam znala, niti marila zbog duše čiste

jer si Ti poučio nas gdje je Sveta Gora

i naš Sion u kojem nam grožđe zrilo.

30.06.2021. 19:13







Etičko pitanje


Prevarom su često pustili me biti

ne bih li bar nekako nastradala;

u javnosti su pustili me raditi,

smetalo ih što sam u dobru se nadala.


Poruge sam čula iza moga ramena,

nejasna je bila moja misao i pitanja,

a bila je čudna svaka vlas mi pramena,

bila su im smiješna moja trudna skitanja.


Pot je kapao mi, nervi svi su popucali,

ali nikad nisam sumnjala na neka loša svojstva;

kada god su na vrata mi pokucali,

istinu sam ponudila jednosti i trojstva.


Samo jedna lažna pretpostavka,

malo strašljivosti i pohlepa što raste,

tada propala bi najvažnija u životu postavka

jer nam nema one koja ljubi kaste.


Držali su riječ mi naivnom i zastarjelom,

još i danas misle da su pametni i bistri.

Ti si, Kriste, načinio kožu moju okorjelom,

putevi su ostali nam sve do sada isti,


ali ja u grijehu spavam jer ne mogu ustrajati.

Sad je Tvoj trenutak, sad je Tvoje slavlje,

znam da uz mene ćeš snažno stajati

jer si uvijek nudio mi etičko zdravlje,


tu je moja nada, moja uzdanica.

Ne daj mi da obuzme me ohola mi tuga,

smrt je ako nisam Tebi vjerna podanica

jer i Ti si predao se svijetu kao sluga.


Ostavi me na životu jer mi se ne umire,

jer sam slaba, a znanje mi iskustvoTvoga suda.

Nije važno koliko se ploda ubire,

niti koliko se uložilo truda


već je samo važna životna Ti iskrenost,

ona koja neće bližnjega ugroziti.

Ako nije pretjerana moja sebičnost i lijenost,

svako zrno povjerenja Ti ćeš meni umnožiti.

30.01.2016. 04:27














Groznica


Bez i jedne svijeće izlaz tražim,

ne vidim ni kojim putem hodim.

Samo ponekada blagu žeđ utažim

da se kakvo nadahnuće rodi,


da mi Bog udijeli ono što mi želi dati

jer On jedini mi pozna pute.

Nemoguće je drugačije se nadati

ili otkriti si svoje prave rute.


Namjerno sam tako bespomoćna,

to je bio niz odluka i htijenja

kada spoznala sam nadahnuća noćna,

kad sam napipala vodu ispod stijenja.


Prestara sam za sva loša pouzdanja

jer sam iskušala sve heroje i sve ove strasti

što nas dovode u nadajuća stanja;

bez svog Boga čovjek uvijek mora pasti.


Kad prepoznaš desnicu Mu i mišicu jaku,

lakše ćeš se naći na ovakvom putu snažnu

gdje svi vide samo tvoju tešku tlaku,

a gdje ne znaju za vjeru, čistu i odvažnu.


Ne vjerujem nagradama ovog svijeta koji psuje,

koji samo nudi iluziju moći, ovlaštenja.

U njemu se samo voljom Boga moga odlučuje;

ma što bilo, bit će meni moje vjere oličenja.


Tad ću znati razlog ove groznice i mjene

koje sve su samo sjećanje na uzaludnu zlobu

jer je davno ovaj svijet odustao od mene.

Ja još uvijek gledam Uskrsnuće u ovome grobu.

28.01.2016.  05:10
























Radost anđela


Poput Vjerenice tvoje lice svijetli,

kao suza tvoja s tobom sreću dijelim.

Od Gospodina su došli osvježavajući vjetri

i uz kiše blagoslivljam bićem cijelim


onu odluku samoće sred velika zbora,

samotnicu kojoj srce uzdiše put gora;

mladenaštvo, niklo iz velika dvora,

tvoju domovinu, kamen i valovlje mora;


sretne puke i sve one što se rado smiješe,

mada u grlu im stoji kamen grubi;

sve te svete duše i one koje češće griješe,

Zaručnika Krista koji svoju Crkvu ljubi.


Sada povlačim depresiju i crne misli

jer me jednim časkom ozdravio Kralj

zbog kojega oni zlodusi su svisli,

pobjegli od ljubavi što putuje u dalj,


pobjegli od naše radosti i sreće.

Blagoslovljen Bog je naš, El Šadaj,

Gospodar nad vojskom kojoj nema veće

i nad anđelima koji radost donose u raj.

01.08.2021. 20:32




Krvi Kristova, napoji me



Svatko na svoj način stiže k Tebi, Oče naš,

ali nitko bez Tvog jedinoga Sina Krista

što se vjernom daje blagovati.

Da ne misli da si neki od idola jer sve znaš,

da ne gleda svoju pamet nego Boga čista,

da ne trči Duha Sveta gladovati.



Jedini Ti stvarno živi, Kriste, Bože moj,

izbavljaš me svu od mene same

i od mojih umišljenih pojmova i varki.

Ti me učiš svemu što je život Tvoj,

daleko od ova mora i zemaljske tame,

što su misli srca Tvoga tu, u mojoj barki.



Za moj ograničen um granica mi nema,

i za moje lađe ne postoji dio drva trula,

sve je dobro, Ti mi nosiš ljubav savršenu.

I kad olujno se vrijeme il' bonaca sprema,

milozvučno zove mene anđeoska frula,

rješava mi užad moju zamršenu.



Svi Ti stižu, Kriste, svi će se pokloniti

životnom blaženstvu ili, možda, strahu;

svi će sinovi Ti Tvoji biti,

bilo koji, bilo kakvi, svi će za Te zazvoniti

jer se otimaju u svom pepelu i prahu.

Svi će Tvoje, moj Živote, Krvi piti.

22.04.2021. 20:01
















Nocturno s Blaženom Djevicom


Okrećem se k sebi, naslanjam čelo na vrhove prstiju.

Glava mi je oslonjena na moje ruke čiji su laktovi na stolu.

Zatvaram kapke, vidim odmah neku sliku kao koristan podatak.

Otvaram oči.

Idem iz početka, ulazim u sebe.

I, dok molim, činim u sebi znak evanđeoskog križa na čelu, na usnama i na srcu.

Srce jednakomjerno lupa, mirno. Skreće mi pažnju na moje disanje i prisjećam se neke pjesme, ali potom dalje molim.

„Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin je s tobom.”

Ne ulazi mi duh u srce, samo osluškujem otkucaje. Gospodin je tu,

Gospodin Isus je blizu, u mom srcu i na mojim usnama.

Svijeća treperi i spoznajem da sam otvorila oči i počela bilježiti nešto,

možda je to poezija, možda je to hrabrost, možda je to ludost.

„Evo me, evo službenice Gospodnje koja je pristigla po malo mira,

Kristovog, Tvojega mira.

Hvala Ti što si mi otpustio grijehe, što si mi pojasnio čemu služi srce i čemu služi život, moj život. Predivno je to.

I nije samo za moje spasenje.

Za neke druge ljude i tko zna zašto sve ne.

Hvala Ti, Isuse, za život. Evo, zapisujem.

Hvala Ti, Isuse, za moje roditelje zemaljske, pogotovo Ti sada, nakon dugog vremena zahvaljujem na njima jer nije im bilo sa mnom lako; od prvoga trenutka, od začeća mojega.

Da nisi Ti odredio mene za sebe, niti njima ne bi dopustio da me imaju.”

Sada već u svome srcu znam da sam se okrenula svojoj najunutarnijoj dubini iz koje progovara Subzistencija, stijena kuće moje.

„ I Riječ je tijelom postala, i nastanila se među nama; i mi vidjesmo slavu Njegovu koju ima oduvijek. Da, nastanio se moj Bog u mom slabom srcu, još slabiji od mene kako bih Ga mogla neprimjetno uvijek nositi sa sobom, u sebi; i čuti Ga, osluškivati Njegove misli.

Nastanio si se, Isuse, s Ocem i Duhom Svetim, u meni, u mome tijelu, krvi i mesu, u mom čovještvu, u mojoj slabosti i grešnosti, u mojoj volji i u mojoj svetosti onoliko koliko mi tu svetost prepuštaš jer Ti si tri puta svet, Svetac Božji.

I ja sam sveta, barem u onolikoj mjeri u kojoj sam svjesna svoje grešnosti.

I Riječ prebivala u nama, vjernima od kojih mnogo njih malo i poznajem.

Jer Ti, Kriste, ne prebivaš samo, onako slab i malen, u meni već Te ima u drugim ljudima. Ima Te po svuda, ima Te među nama, u zraku kojega si nam dahnuo za život. I naše molekule se izmjenjuju u Tebi, Gospodine.

A tada si me i krstio, primio me zauvijek u svoju zaštitu i u svoje, već predodređene planove, upoznao me sa svetima i anđelima, dao mi Majku Crkve svoje i Sveto pismo.”

„Moli za nas, sveta Bogorodice, da dostojni postanemo obećanja Kristovih; kako smjela molba, a tako djetinja.

O, Milosti moje duše, tako nespoznajna, tako svespoznajna, čujem Ti braću i sestre kako uzdišu u Tebi, Isuse, Bože moj!

Sada govorimo svi u Tebi, molimo Oca našega na nebesima s kojima se nalazi u našim srcima.

Konačno, Oče premili, udostoj se po velikoj, ljubaznoj Muci svoga Sina i po Njegovom križu dati nam svima ući u obećanu slavu uskrsnuća da budemo jedno u Tebi, Isuse, jedan Duh i jedno s Tobom, sveti Oče, svemogući vječni Bože.”


Polako izlazim iz sebe, iz svoga srca, iz svojih olakšanih pluća, iz dušnika jer moram vršiti volju Boga moga. Inače, što bi mi bio potreban ovaj zemaljski život u svojoj dužini.

„Zdravo, Marijo, Majko, Djevice ponizna i Milošću ispunjena,

Gospodin bio uvijek s tobom. Blagoslovljena si ti u svekolikome čovječanstvu, Kraljice neba i Grada nebeskoga. Blagoslivljala uvijeke Boga što si nam Ga isprosila.” 02.08.2021. 20:54


Milost svoju, molimo Te, Gospodine,

ulij u duše naše

da mi, koji smo po anđelovu navještenju

spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga,

po Muci Njegovoj i Križu k slavi uskrsnuća

privedeni budemo.

Po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen!
















Duhovna prožimanja


Šetali su ulicama Grada,

susretali svete duše Boga

i računali na spas i stih.

Proljećima procvala bi trešnja mlada,

vjetrovi sa svoda olovnoga

kružili bi oko njih.


Daleko su ruke njine ostajale,

niti blizu nikakvo im trnje bilo nije,

svi su dodiri im Duhom prodirali.

Niti zagonetke, niti brige nisu postojale,

poslije svih je sve im bilo kao prije,

maloj djeci sve su suze otirali.



Rastati se nije bilo problematično, trnovito.

Sipila je topla kiša, ptice čuli nisu,

samo otkucaje jedne zajedničke srče.

Tada putovanje postalo je previše brdovito,

kao da su svak' sa svoje strane visokome klisu.

Gledali su malu djecu kako uplakana trče.



Svakog dana kao da je bilo sve još teže,

trnje se zgušnjavalo i greblo,

duhovna su prožimanja bila rijetka.

Ribari su odlazili i bacali mreže,

vjetrovi bi porušili neko deblo,

svakog trena naišla bi neka spletka.



Krista mole i današnjih noći,

Bog ih ljubi i uvijek ih tješi

da zbog ljubavi se ne bi patilo.

Kao nekad, Sveti Duh te sve probleme riješi,

ugodno im živjeti u Milosnoj moći.

Vjerovati, nadati se, ljubiti, zaista im se isplatilo.

05.12.2019. 18:33


























Fontana Kristovoga mira


Duše Sveti, dvije golubice iz velika jata

spustile su svoja nježna bijela krila

nad fontanu s uresom od sunčeva zlata,

što ju voda iz nebesa prelila i zatvorila,


kako bi se napojiti mogle stihovima tla,

zemlje što je prahom prštila i odisala;

sve do neba čula se zemaljska molitva,

vapaj duha ljudska kojega je prošnja orisala


svim zemaljskim prohtjevima, nacrtima.

Učiti su poželjele duhom svoga mira

duhove te da sustanu svojim nasrtima,

da postave Tebe središtem svog odabira.


Duše Sveti, daj tu riječ zemaljskim patnicima,

sada, kada stigao si iznenada vode piti;

ulij svoje posvećenje uzaludnim ratnicima,

daj im svetih muka iz kojih će izlaziti


zazivom da dođeš, željom da se krste

Mukom, Uskrsnućem i Preobraženjem.

Mnogi mole, mnogi zlatnike pobrste

pa tek poslije nađu se iznenađenjem


kada vide da na rukama im samo sunce sije,

prelijeva se po prašini u obliku zrnja.

Ulij svima, sveti Bože, da se svima duh zagrije

za to kraljevstvo što nosi krunu oštra trnja.


Danima i večerima neka progovore miljem,

začuđeni Ti krasotom poput tih pastira

kojima si prišao sa svojim anđeoskim siljem.

Neka na fontani sunca napiju se Kristovoga mira.

03.08.2021. 15:34
























Tajna svega svijeta


Promatram Te, prognanoga,

kako veselo se ljubiš s planinama,

kako radosno Ti kličeš.

Ne može tu nitko zanijekati Boga,

brda sva Te hvale: Ti si Dijete s nama,

Ti si Nebo koje zemlji ničeš.



Dolijeću Ti ptice, slušaju Te zvijeri

i san svake noći stvaranje je Tvoje,

potresne su sve Ti riječi.

Zlodusi Te priznaju u svojoj mjeri,

Gospodara vjetrova se boje

koji kraljuje u svakoj divnoj sveči.



Tebi nema prepreke i sve Ti je moguće;

ako želiš, srce svoje ćeš pokloniti

kome hoćeš, kako Ti se svidi;

načinit ćeš duši nekoj vene vruće

i pokisle vrapce ispod strehe skloniti,

slijepome ćeš dati da Te vidi.



Ako treba, i čovjek ćeš biti,

pretrpjeti sve što suprotno je sreći.

Predat ćeš sve ljudskoj tami,

a potom se u ljudsko srce skriti,

dopustiti čovjeku da postane veći

pa ga srozati u bezdan sami.



Svemogući Bože, Ti, ljubavi plame,

podaj radosti te slatko zrnje

onim ljudima što vladaju,

skini s leđa njima teške kame

jer zbog toga podnio si ono trnje;

daj da u Tebi se raduju i nadaju.

25.12.2019. 07:46






Viteška duša


Strah te zarobljeništva,
ropstva i robovanja.
Zar može smaći te išta,
dušo svatovanja,

zar tako si slaba,
nejake građe,
da te Baraba
il' gore snađe?

Pogledaj Boga,
svijetli se, sjaji
od Križa visokoga,
ljubav ne taji.

Što ti tko hoće?
Zbog sebe plače
i svoje samoće
hrabar i nejače.

Boji se glas
da ne pogine
kad Isus, Spas
kao sunce sine.

Poradi Krista grmi,
sijeva i riče
zloduh na krmi,
zbog Riječi on viče

jer Riječ je Božji Sin
nečujna zbora,
pramac Mu tinj
za uzburkana mora.

Ne boj se ropkinjom biti,
još veća ti snaga
što bi slaboćom se skriti,
a Riječ ti blaga.
21. ‎rujna ‎2018. 12:


















Stara navika


Kao list na vjetru mijenjam smjer,

poput pera čekam neku stopu,

ali povratku se radujem.

Ova soba postala je neboder ,

mada nisam dobro čula tu sinkopu;

prema sebi opet putujem.


Čekao si, Kriste, da se smjestim,

strpljivo si pripravio mi raspeće

moje slabe volje i povodljive

da se bolje obavijestim

kako doći ću do sreće,

ali ne zavodljive.


Udara me ta sparina

kao da me sve u moždane tuče

dok se oblak ne prolomi.

Zemlja je k'o razvalina

pa me k sebi vuče

da nebesa mi odlomi.


Znam da imaš posla, Bože,

kao što ja ispjevati moram

svoje duše padove i skok.

Misli sve se manje množe,

zašla sam u Tvoje dvore,

da iznjedrim neki srok.


Nemoćna sam u tom svijetu

od kojeg sam povukla se davno.

Razlozi su nedokučivi.

Griješim u svom letu

kao što je, Kriste, mučio Te javno

narod nepodučivi.


Stara navika je kao kobra,

cilja nepogrešivo do srca

kao da mi duša od malena

nije bila vrijedna ili dobra

pa u starosti još grca

kao duša lijena, snena.


Čovjek to se više gordi,

što ga više gazi

jadan splet okolnosti.

Tebe prepuštam toj hordi,

koja Te ne mazi,

mjesto da potopim osti.


Hvala, Isuse, za ovo drvo,

bliskiji si meni sada,

još te jače ljubim.

Jadan puk sam, kao prvo,

ali cvate moja nada

da Te putem ne izgubim.

04.08.2021. 20:33



Spasonosna jutarnja



Dušo Kristova, mene si posvetila;

Tijelo Kristovo, mene si spasilo;

Krvi Kristova, mene si napojila;

Vodo iz prsiju Kristovih, mene si okupala;

Muko Kristova, mene si okrijepila.



O, dobri Isuse, Ti si me uslišio,

među rane svoje mene si sakrio.

Nisi dopustio da se odijelim od Tebe,

od neprijatelja moga Ti si me obranio.



Na času smrti moje si me pozvao

i zapovijedio mi da dođem k Tebi,

da Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim

u vijeke vjekova. Amen.



Za sebe si me, Bože, stvorio;

za mene si Crkvu utemeljio;

da me posvetiš svećenike si dao;

da me iznova rodiš, Majci me dovede.



Da mi predaš oganj Duha, vodom si me krstio

i pomazao mi dušu sve do kostiju;

i da me probudiš, zemlju svu si prodrmao.

Glasom si mi snažnim izagnao zlo,

optužbama strašnim protjerao zmaja.





Nježnošću si svojom zazivati me naučio

Tvoje beskrajno milosrđe;

Na mene si božanske kreposti izlio,

vjeru mi pohranio u plodno tlo,

nadu mi ispisao na čelu,

zalio me svojom ljubavlju.



Talente mi bolesnoj podijelio,

liječio me strpljivo od svega;

groznicu iz mene si odagnao.



Slatkim pohvalama mene Ti si hvalio

i mišicom jakom udijelio mi vječnost.



Na divnu zemlju padoše mi konopi.

Grijehe moje si opraštao sve do sada.



Bezumlje si moje pretvorio u medne saće.

Strogom riječju si me šibao,

govorom si tvrdim gotovo me otjerao.



Blagošću si protumačio to moje izabranje

što ga predodredi prije nego što me spozna.

Tada si me pozvao po imenu,

na mekom svojem dlanu ime mi zapisao

i obećao mi opravdanje.





Blagoslovljen si, Gospodine, u vijeke!

Blagoslovljeno je Tvoje sveto Ime!

Blagoslovljen si Isuse, pravi Bože!

Blagoslovljen si, Kriste, pravi čovječe!

Blagoslovljeno je presveto ime Tvoje, Isuse!

Blagoslovljena je Tvoja, Isuse, predragocjena Krv!

Blagoslovljeno je, Isuse, Tvoje milosrdno srce!

Blagoslovljen si, Isuse, u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Blagoslovljen si, Duše Sveti, Utješitelju!

Blagoslovljena si, velika Bogorodice, Blažena Djevice Marijo!

Blagoslovljeno i sveto je tvoje, Marijo, bezgrešno začeće!

Blagoslovljeno je, Marijo, tvoje slavno uznesenje!

Blagoslovljeno je ime tvoje, Marijo, Djevice i Majko!

Blagoslovljen je sveti Josip, tvoj prečisti zaručnik!

Blagoslovljen si, Bože, u svojim anđelima i u svojim svetima!



Sva djela, slavite i blagoslivljajte Gospodina!

Hvalite i uzvisujte Ga dovijeka!



Hvala Ti, Gospodine!

Blagoslovljen si u srcu mome!

Slava Ocu, i Sinu,

i Duhu Svetome!

Kako bijaše na početku,

tako i sada,

i vazda,

i u vijeke vjekova!

Amen! 19.07.2021. 04:36






Isus susreće Majku Mariju


Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet

u tvom srcu sada beznadežno jeca

zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.

Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.


Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,

što ti dao je blaženstvo proročansko

da u svojoj pradjedovskoj vjeri

najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,


donosi ti sada onaj šimunovski čas

što ga u sebi si tiho prebirala,

koji morao je doći svima kao spas,

a ti nikad mu se nisi opirala;


mač je boli ti u duši poput glavnje,

poput neizrecivoga krajnjeg doba

kad se događa i sud, i opće sravnje

svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;


ali ti si vjerovala, kao u početku,

u beskrajno more radosti i suza;

sve si znala u Božjem svršetku:

da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza.

23. ožujka 2019. 09:12:11




Za let si stvorena


Šaljem te odavde prema zasjedama,
poslala sam pratnju, mnoštvo ptica
i spremila ti poputbinu.
Već odavno sam te natrpala besjedama,
još pokazala ti život sa stotinu lica
i  opisala ti svu puninu,

znam da znaš to još od malih nogu.
Iako su zvali mnogi, i blagostanje
pa sve lude zemlje velikoga mira,
nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.
Sad već možeš skupljati imanje
koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

U tim zasjedama najteža je borba
kada duša ne zna i kada oklijeva.
Veliki je ispit tući se sa sobom.
Samo jedan zaziv, samo jedna molba
i na nebu pravda se prolijeva,
anđeoska zaštita je tada s tobom

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,
svaku zeru srca, svaki poklon mali
i te sretne duše prati legijama.
Sve to drži Gospod što je jednom rekao,
a sve ono što su ljudi tebi dali,
Njegovo je po svim regijama.

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,
neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,
ali bit će radost otkrivati toga,
zajedno sa svakim tko se nađe svet.
Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato
i sve ljude ljubi kao svoga Boga.
11.07.2016.  22:51























Isusovo Drvo



Znaš li da je Uskrs moje žiće,

da su moje pjesme srca zov

što i za užitak traži piće,

i za patnju ovaj dubok rov?



Izrovana duša Jaslama se tješi,

oštrom slamom za maleno Dijete

koje ljubavlju i zloduha se riješi,

koje daje Tijelo za sve svijete



i za svaku umiruću zvijezdu

svemirskih širina što se snivaju

kao da je čovjek ptič u gnijezdu,

kao da svi ljudi podzemlju prebivaju.



Tako slično čujem Isusovo Drvo

da iz toga Križa ja izvučem bit u svemu

kako saznala bih što je bilo prvo

mom životu što je nekad nalik Njemu.



Znaš li što mi znači taj Pashalni dan

u kojemu padam, rastem i plačući ljubim,

gdje susrećem cijela čovječanstva san?

Znaš li da se stoga vječnošću obrubim,



da me primaju svi sveti i Kraljica neba?

Da u tome Danu i ti dođeš kao dah,

kao netko kome nitko nikada ne treba,

kao čovjek koji želi biti samo prah?



Od svih ljudi važnije je Kristov biti

u te blagdane od Gospe, njena Sina

jer tih dana možeš Božje krvi piti,

božanska života poput čaše najboljega vina,



uživati možeš u hrani od ukusna Tijela

koje predaje se svom božanskom snagom.

Potpuno se daje Bog za čovjeka cijela

istinskim životom, riječima nebeskim, žrtvom blagom.



Znaš li da sam tada snažna,

da sam sve to više slavna

dostojanstvom neka stvora važna

i da nastajem od Proviđenja davna



koje čeka svakoga na kraju puta,

koje prati neprekidno ovaj rov,

pozemljare sve i njihov svijet što luta;

mene ljubi, dođe stanovati pod moj krov.

25.08.2020. 20:15




























Jubilarni dan


Mnoge godine na žitnim poljanama,
mnogi dani u velikoj neizvjesti;
i noć svaka kao zalog pohranama
različitih nadanja i loših vijesti:

neće stati tvoje ropstvo u tuđini
dok ne namakne se jubilarni dan,
dok se ne pojavi svjetlo na pučini
što ga nosi zakon obavezan

da se i to more odmoriti hoće,
i ta žitna polja predahnuti žele
pa da korov nakupljene zloće
nestane u magli obljetnice bijele.

Bježi, robe, sada na slobodu
jer već došao je onaj Božji čas
koji daje pabirčiti tvome rodu
što za milost proglašava spas.

Skupa li je ta sloboda tvoja,
dragocjenija od nagodbe svake
kada moraš laćati se boja
i gdje moraš donositi ruke lake;

sad odmaraj stope, izgažene vjetrom,
stavi vijenac mjesto suha pepela
i obasjaj svoju žalost sretnim svjetlom,
hvali Boga, tvoja godina je cijela.

Evo, podiže se grad iz razvalina
slomljenih srdaca i poharanih duša;
podiže se Sin u kom je Bogu sva milina,
što u milosti nam čak i zlikovce iskuša.

Sad je vrijeme da i tvoje njive rode,
da u gradu molitve prineseš stoljetnice,
da se umiješ u kapi blagoslovne vode
i da slaviš doba svoje muke i Cvjetnice.
‎07. ‎siječnja ‎2019. 07:15:21



















Stari žar slobode


„Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.”


Da te nemam i da nisam ovamo zavirnula,

da li pjesma ova ostala bi zabačena;

da l' bi ikad bila, da l' bi te dodirnula,

jer je meni kao draga odavno označena?


Sjećaš li se ta nebeska znaka

po kojem smo ljubav prepoznali

onih davnih dana od sunčanih zraka

kada smo se nebu odazvali?


Budi nježan, nježniji od cvijeta

da te mogu treptajem sačuvati,

i od vjetra, i od bijela svijeta;

da te mogu u slobodi zvati


jer sam zbog nje ovdje zašla,

jer tu postoji još onaj stari žar.

Za tebe sam nju pronašla,

ona je jedinstven Božji dar.

06.08.2021. 20:32




Sjećaš li se tragova u pijesku


Sjećaš li se onog pješčanog traga

koji me je doveo do Stijene od kristala

što još uvijek mami svakog vraga

i uz koju ja sam tada zanesena pristala?


Ti si bio onaj čije pratila sam stope

i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće.

Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope

zmajevi i dusi u tom valu što mi dira žiće,


odnoseći vrijedne stvari za sobom na pučinu?

Evo, vruće ljeto stiglo je na sprude,

sad već sam iskusna u svome svetom činu,

a svud oko mene razni dusi blude


dok prebirem koji kristal unijet ću na Stijenu.

Vjetar prosipa po meni izobilje nadahnuća

što ga prinosim na dar u svome plijenu,

a tada pošaljem mnoštvo pozdrava u bespuća.


Sjećaš li se svjetlucavih tragova u pijesku?

Ja sam sve to izgazila i sve vjetar briše,

ali nisam sasvim sama u tom tijesku

gdje po koja sveta duša pokraj mene diše.


Eto, naišla sam na usamljene tragače,

teško ih je prepoznati kad svi k Stijeni hrle,

ali rijetki klecaju dok još mnogi vrazi tlače

i dok svi se međusobno miluju i grle.


Nemam koga milovati, samo kakvo zrnce,

laštim svaki kamen koji nalikuje onom

što mi uzrokuje one određene trnce

i koji se tada sjaji onim određenim tonom.


Znam da ne možeš u pijesku zadržati trag,

čak i vjetar prebire i nosi raznoliko zrnje

ma koliko bio tih i nježan, prejak ili blag,

a i svaki kristal peče kao grubo trnje.


Svaki život dalje ide, svaki trag se troši,

samo Stijena seže do najvećih visina.

Sve izgleda da u mekom lahoru te pustoši

ima nekih tragova koji dođu iz daljina.

ponedjeljak, 26. lipnja 2017. 04:21:19




















Da mi Te je prostrijeti kroz dušu


Mislio je da ću reći "Zbogom"

našem prijateljstvu, našoj nadi

kojima sam opijena kao drogom.

Ti me, Nebo, sad ukradi


da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,

da mi Te kroz dušu prostrijet'

istom nadom s onim žarom trajnim

kojim nosim svoju kostrijet.


Da mi je sad reći sve,

u Tvom praštanju još tugom zanositi

svakom notom ove krasne sne

pa da mi je slavljem zarositi.


Mislio je da ću proći pokraj njega

kao tihi lahor, kao tren,

kao pokraj lanjskog snijega,

kao uzdrhtala, blijeda sjen'.


Ti mi, Nebo, podaj tu širinu

jer ja drugo nemam, samo žuđ

da doživim srcem Ti mirinu

radi koje dragi uvijek mi je tuđ


pa da i ja opet mognem zaploviti

u toj lađi koja nema kraj,

da me mogneš dragim zakloniti

pa da gledam očiju mu sjaj.


Tada on bi mene prepoznao

kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu

i moj život tad bi stao

na tom osunčanom i Nebeskom pragu.

subota, 9. prosinca 2017. 15:23:36




































Kralj na brodu



More života, uzburkane sjene

što su prolazile poput vala

pokraj lađa ljubavi mi snene,

pripovijeda sve što Milost mi je dala.



Ona me razbudi, naglo i za vijeke.

Kako potresni su bili dugi sati

kad je odjekivala u meni poput jeke,

a ja iščekivala sam da me vrati,



da me uzme k sebi usred neuspjeha.

Kako porazan je bio velik brodolom

kada vidjeh propast uslijed grijeha,

jer ostvarila se nisam u tjesnacu tom;



upropastih svoj predodređeni sklad.

Dugo poziv Kristov nisam razabrala jasno

dok se nametala nevolja i jad;

tad sam vapila joj bar da odem časno.



Ta mi milost Boga koji vidi i sve zna

ukaza na osobine iskusnoga kapetana

što sam prigrlila da ne padnem ispred zla.

Ostadoh na brodu na toj brazdi bezdana.



Tihi Božić tada rastvori mi svoje ruke

i raširi srce moje, puno vjere, puno nade,

dade mi da gledam sve plodove Muke;

gusti oblak s mojih lađa spade



i ja vidjeh da je sa mnom na tom brodu

Kralj na križu što mi sazda sve ostatke duše

da bih mogla ispjevati Njemu slavnu odu,

mada svuda naokolo divlji vjetar puše.

27.12.2020. 08:57























Vrijeme plača



Na izmaku dana, koji sam je mrak,

tama koja traje neko dulje vrijeme

stvara naviku na sivilo i mraz,

čini svijetu da postaje mlak,

da mu nestane i svako dobro sjeme,

da u toj nevidljivosti nađe sraz.



Nema istinskoga razloga za očajavanje,

ali farsa iza vela siva djeluje sve jače

na te duše koje Boga su poznavale.

Smisao se muti čak za okajavanje

i za molitvu za one koji roba tlače,

a te duše slavu Bogu su odavale.



To je napad neviđeni na svu vjeru,

zlodusi bi da nje više ne bude,

toliko im smeta dobro svakojako,

zajedništvo, ljubav koja nema mjeru.

Mnogi vide, kao izgubljene lude,

da se živjet može bilo kako.



Nikakva me sumnja sad ne mori,

ali um će utrnuti i za kratak čas,

to je napala me magla gusta.

Željela bih naći gdje su Tvoji dvori

jer prebivati u Tvome domu mi je spas.

Gdje je sada, Kriste, ona nada pusta



u kojoj sam osjećala mir i sreće val?

Pustinju ne mogu naći od te magle,

vraćam se i vrtim se u krug.

Odričem se svega, ne osjećam žal,

praštajuće moje ruke su se sagle

ne bi li pronašle stari lug.



Znam da žurila sam k Tebi silno,

mada staza do Tebe je bila jako strma,

molitva je bila jedini moj dom.

Možda moje srce sada previše je mirno,

možda pronašla je duša otrov neka strna;

tko zna gdje sam ja na putu tom.



Opet odričem se svih značajnih stvari,

one mi ne znače ono što su nekad bile.

Nemam tu sa sobom ništa vrijedno,

niti od sve svoje osjećajnosti što kvari

svaki pokret, sve što koprene su skrile.

Nosim samo svoje srce grešno, bijedno.



Ne izvlači me iz ponora i bijede,

Kriste, Bože, ostavi me pustu dolje

i obasjaj čitav svijet u svojoj snazi.

Ako moje misli išta vrijede,

pronaći ću samo svjetlo Tvoje volje,

izbjeći ću maglu koja oko mene plazi.

14.01.2021. 20:37





















































Plam Tvoje svijeće



Ti u meni oživljavaš uspomene,

tražiš istu ljubav kakva je i Tvoja.

Iz Tebe mi teče vrijeme, voda stijene

koja izvorska je i božanska soja.



Da Ti priznam, to sam čeznula oduvijek,

nikad ništa drugo srce tražilo mi nije

mnogih noći, mnogih dana kao pravorijek

za moj život, za moj razlog da mi srce bije.



Ti mi, Kriste, ovu čežnju duboko usadi

kad me zače takvu, usred šutnje

zbog koje sam ispila i razlog nadi,

naučila pjesmu vrabaca i lutnje,



ali nisi dao da Te odmah znam.

Nikada Te inače ni spoznala ne bih,

niti osjetila Tvoje svijeće plam,

da Ti nisi bio dugo u mom srcu tih.



Ne bih znala za Te, ni za ljubav pravu,

onu jedinu što značaj višnji nosi,

otima mi jalove snove, daje meni javu,

slađu i od cvijeta kada se orosi,



divniju od ljudske umjetnosti,

ljepšu i od zvjezdanih mi noći,

duboku i dublju nego srž u kosti,

vedriju od vjere da ćeš jednom doći.



Ti si moja oda i zahvalnost ponajveća,

tako čudesan u tome daru.

Ti si moja nesreća, i križ i sreća;

tako potpuno si moj u svome žaru.

12.12.2020. 00:22











































Vjera poniznosti



Zamrli su snjegovi u zraku,

različite želje, htijenje

što nas vodi

kao neka luč u ovom mraku.

Lanad ili vuci, ili hijene,

uvijek netko parbu rodi.



Zadnji prorok dođe

da obasja Kristov put,

da priredi ljude sve za Tijelo

koje, sveto, zemljom prođe

i pod svoj nas uze skut

da nam bude nebo bijelo,



da se ne držimo svoje slave

već da Boga proslavimo.

Hramovi smo Sveta Duha,

On nam daje pića živa, vode prave

da taj rascjep ostavimo

zbog igara i zbog kruha,



da se budućemu osvrnemo.

Proroci smo neba svijetla,

a ne zavidnici, mrzitelji

kad za vlašću protrnemo

kao narod lošega podrijetla.

Svi smo Kristovi i Krstitelji,



svi smo smrtnici i kratkotrajni,

rođeni smo vječnome životu,

a ne stoga da bi proslinili.

Neka putevi nam budu sjajni

da bi čisti ušli u Divotu

gdje se pita što smo učinili,



gdje se pamte samo dobra djela,

zrele misli i molitve blagoslova.

Dostojanstvo svoje nosi,

skromno srce, dušu što je htjela

samo dobro da se viče s krova.

Neka Božja sila sad orosi



zemlju malu prevelikih snova

i još veće poniznosti vjere

da nas neprijatelj stari

ne odvede izvan svijeta nova

gdje se slava dijeli preko mjere,

gdje nas čekaju svi Božji dari.

24.06.2020. 08:11














Ruže ljubavi



Ova vjera plod je neraskidivosti,

božanske je i nebeske plemenite sorte

poput slobodnih i bijelih ruža,

prelijepih zbog nezavidljivosti,

prečistih zbog duhovne Aorte

koja njima svjetlost i toplinu pruža.



Niknula je protiv svakog plana,

čak i protiv ustaljena proročanstva,

tanka, neugledna zrna.

Da l' je netko rekao tih davnih dana

da tu nema od čistoće djevičanstva

i da ljubav bit će sasvim crna?



Evo, kamenje joj ugrijano zbori ode

Bogu velikome čija volja joj je prva,

koji upravlja tu svima nama.

I ta naša vjera što joj muke gode,

koja zaista je bila sitna kao mrva,

dobi poticaja, makar prekrila je bila tama.



Bog je kušao ju samo da bi znao

da ulaganje je vrijedno truda

jer je poželio sebi je zaručiti

baš u času kada ispred nas je stao

dok se šuškalo da tamo zbori neka luda,

ali nije moglo ništa se zaključiti.



Previše te dugo pratim, anđele od Boga,

nesvjesna te naše veze tijesne,

a da ne bih spoznala na vrijeme

gdje si, što mi daješ ti od svega toga

što me miluje, a nekada i tresne.

Zrno je do zrna kao vjersko sjeme,



kao Saziv tih vremena mira

jer su kušnje završile slavno.

Sada spoznala sam isto što i prije.

Gospodin je tako blizu, kao da me dira

da Mu hodim putevima ravno,

kao da kraj mene ni anđeo nije.



Kamenje Ružarija kazuje mi sve.

U srcu te svome čuvam neprekidno,

mi smo jedno drugom zaduženi.

Vezuje nas Gospa vjere beskrajne.

Pratimo se tiho, glasno, slijepo, vidno,

zauvijek smo u tim ružama zasužnjeni.

25.03.2021. 20:46 











Slatka Duha vino


Dernek za dernekom,

ti koncerti ne daju mi predaha

dok živim samoću.

Proputovala sam ovom rijekom

kao jedrilica koja nema daha

kada juri noću,


dok spavaju gradovi,

dok umiru sela

i dok podižu se hajke,

odvijaju se važni radovi;

ali cvate Domovina cijela

u naručju Kristorodice Majke.


Pjevam i ne dišem,

lagano se gušim,

to je poput jarma volova.

Zapisujem, notiram, pišem,

predrasude rušim

preko ulaštenih stolova.


Duha nosim, slatka vina,

ludujem od silne sreće

i ne mogu stati.

Sa mnom stvara stečevina

koja nikad proći neće,

koja mora pjevat' znati.


Hej, da mi je tako mrijeti,

poput rose, sve u podne,

zaljubljena preko svake mjere,

u zenitu sreće zrijeti,

orisati plode blagorodne

i od Duha Sveta, i od naše vjere!

07.08.2021. 17:49
























Reci, majko


Istine preslatka majko, roditeljice,
ženo koja u svim ženama znaš
u jednom trenu zakone sve
o kojima ovise zvijezde voditeljice,
koja u istom času čašu ispijaš
radosti, ljubavi i žrtve,

ti si presveta djevičanska ruža,
kći Siona u svim svetima,
među skromnima poniznica,
pripovijetka najkraća i najduža
koja moli obraćenje kletima,
među pucima poveznica.

Reci, majko; reci, ženo; reci, kćeri,
biću nad svim bićima, stvorenjima,
što prebivaš na anđeoskim vrhovima,
kraljice u ljubavi i vjeri,
kako živi se u izgorenjima
što se ore rajskim vrtovima;

kakva je to ljubav koja plače, slavi?
Pripovijedaj sada svima o tome
što su izvori plemenitosti
kad se Novorođeni ti javi.
Kad se milosrđe daje, gdje i kome
u tom kraljevstvu vremenitosti?

Sipa li se bezrezervno, preko svake mjere,
tako da nit' ne znaš gdje sve pada
ili daje se na molitve i zazive?
Da li sakrivaš se sva u tajni vjere
ili izlaziš kad nađeš kako cvjeta nada,
ili kada ti podijele skromne nazive?

Da li Stvoritelj te, Jedan Bog tvoj, izabrao
da te nađe uvijek kada podanici zovu,
da te šalje svuda gdje je trnje, križ i krv?
Da li je u tebi baš sve ljude sabrao
da zbog tebe pokreću se u tu zemlju novu
gdje ne rastače se život, gdje ne grize crv.

Majko majke svih živih, majko kraljevanja,
je li ti u pustinji presahla snaga
ponad sakrivenih zmija, zvjeradi i smrti;
je li teško gledati sazrijevanja,
je li božanski pogledat' Sina draga,
i ljubiti sve beskrajno, i zloduha strti?
‎15. ‎kolovoza ‎2018. 18:10:31









Prave ruže


Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada;

iz ljubavi prognana

istina sveta.


A ljubav ona

kao da bila nije,

pod prozirnim velom,

poput poklona

koji se prolije

po srcu cijelom.


Dragi je daleko,

duša treperi,

anđeli slave

zauvijekom.

U svijetloj vjeri

ruže su prave.


Rastu iz Drveta,

na Križu cvatu

i što tu može

psovka kleta,

pamfleti u ratu,

starenje kože?


Dugogodišnja trajnost

probodena dlana,

prikucana prsta;

srčana bajnost

svakoga dana -

- posebna vrsta


odana Lica

bez krinke, odijela.

I Drvo pati,

i na njemu ptica,

od sveta Tijela

od svete Mati.


I bok, krvavi bok,

rupa na duši,

prodirnuta srča

kao vremenski tok

koji se sruši

od jedna grča.


Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada,

iz ljubavi prognana

istina sveta.


I još se smiju,

a Isusa boli

čitave godine.

Jedu i piju

jer tako se voli,

moj Gospodine.


Što kad se vrati?

Za taj jedini

u godini dan

hoće li znati

na nekoj ledini

da im je stran


ljubavi Kralj,

Punina,

Širina,

veliki Dalj.

Dubina,

Visina?


Poslije zaborave.

U ljubavnom žaru

uvelo cvijeće,

a ne ruže prave.

I leže u paru

zgažene svijeće.

13.02.2020. 21:38










Dan vjere


Dan za danom

molitve uzlaze.

Pravom stranom

i k meni silaze.


Odgovori kasne,

zaostaju kratko.

Kristalno jasne

zna ih svatko.


A duša mi tiha,

darom zatečena.

I nema tog stiha

ljubav prorečena.


Srca su snažna

jer gore za Boga.

Volja Mu važna

za sina svoga.


I Njegov sam sin,

jedino tako

izbija se klin

što pada polako.


Uvijek je bilo

za mene i Krista

sve što se zbilo.

Zabluda čista.


I dobro je znati,

veoma sjajno,

da mogu se zvati

Njegovom tajno.


Samo je zamor

ovaj uzmak.

Daleki žamor

očekuje smak.


Ali dođe novo,

uvijek se čeka.

Duha mi slovo

nebeska rijeka.


I Majku sluša

bez otpora straha

svezana duša

sred noćna daha.

08.08.2021. 21:30









Najveći dobitak


Želim Ti nešto reći,

s tobom govoriti

u ovaj Gospodnji dan;

želim do Tebe prijeći,

kao kiša romoriti,

poremetiti san


koji bio je veličanstven,

ali ga dobro ne pamtim

pa Tebe sad molim i tražim.

Nisi uopće bio tajanstven,

još uvijek od toga plamtim:

snivala sam snove s Najdražim.


Želim dovršiti riječi

koje nisam izgovorila

i ne znam im kraja, ni zvuka.

Dobre su poput mliječi,

nikad ih nisam stvorila

sred guste tame i muka.


Gledala sam sjajne grudi,

na njima zlatnici blještavi

pod krunom od biserja sama

od kojih i sunce ludi.

Tad netko mi oblake stavi

da suprotna bude tama.


Toliko volim kiše i rose,

kao da slavim dolazak brzi

jer Svjetlo si uvijek moje.

Vile mi varljive stihove nose,

mnoštvo me zloduha mrzi,

al' duga prostire tople boje


na svako jutro koje doživim.

Hvala Ti što me se sjeti

u ovom dugom tunelu mraka

gdje molim se notama sivim

da Bog me posjeti

u sjaju toplih i svijetlih zraka.


Hvala Ti što me k sebi uze

iz ova lebdeća beskraja

gdje vile su postale naporne.

Ti si mi, Isuse, osušio suze

za nove dane od kiše i jecaja

jer one su tako blage i zorne.


To istinsko raspoloženje

za dušu koja se trsi,

nagrada slavna slijedi.

To stvarno je utaženje

i nikoga da zamrsi

ono što najviše vrijedi.

26.04.2020. 09:06





Otvoreno nebo



Ljubav prema Bogu

i voće je krala

u Njegovom logu

kao da je znala



da je oproštenje

milosrđe nježno

što rađa poštenje,

u duši neizbježno



koja hoće spasa.

Po tom krivom djelu

učit će sve dok ne stasa

u svom duhovnome tijelu.



Znat će što je dobro ili zlo,

da joj Bog je svega Gospodar

koji skrši ju na plodno tlo

da izraste veći ljubavni joj žar.



Ogromne će kaplje znoja

donijeti joj rezultate,

lijepu glazbu sveta poja.

Poput zaručnice neudate



gledat će u nebo otvoreno,

čekajući sred samoće prave

mora što je stvoreno

da upija njene zaborave



da je Zaručnik povede

sve to više, sve to čvršće

ka nebesima bez bijede

za kojima dršće.

24.07.2020. 07:44









































Danica u mojoj sobi


Danica silazi da nas budi

kao Nebo nad nebesima.

Niti jedna zvijezda tu ne bludi,

svaka svoju odu ima.


Vjetar jaki nosi zapovijedi

Bogu da se jutrom divi,

da Ga slavi dvor od mjedi

što pod Nebom svojim živi.


Hej, Danice, k Tebi pogled pruža

da Te obuhvati ova cijela duša

što kraj Tebe procvala je Ruža;

zbori jer Te službenica sluša.


Znam da nisi iz ovoga svijeta

i da ovoj Ruži služiš vjerno

da u Tebi bolje sva procvjeta,

da Te u tom dvoru hvali smjerno.


Milošću se vjetar kreće

sve do Ruže dvora mjedenoga

što joj lati propast neće

jer se hrani saća medenoga.


Povjetarac prvog osvitaja

budnom dušu mi nalazi

što je zakon uvriježena običaja,

da i mojoj sobici zalazi.


Danice iz nebeskoga kraja,

uzdignuti Sine mjedenoga dvora,

Ti zaštiti Ružu protiv zmaja

sada, kad joj stiže časna hora.


Sve Ti zvijezde raštrkane

slavu sjajne Milosti sad kazuju

i u Tebi slave svoje dane,

slavu Tvoju odama odrazuju.


Danica silazi što zalaza nema,

oblačnim se svodom krije.

Istočno se sunce žurno sprema

da Ga bolje vidi sve to prije.

09.08.2021. 05:57














Kradljivac tuge



Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.



Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.



Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.



Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39








Otvoreni suton



Kameni luk

posred tišine;

samo gluhi muk

i dodir svježine.



Otvorena vrata

i širi se stuba,

u smjeru nepovrata,

daleka i gruba.



Samo cvrčak cvrči

u zalazak neba;

staro deblo krči,

sunce mu ne treba.



Uskoro mi proći

kroz tišinu, prema gore;

suton pun je moći.

Niz moje bore



suze radosnice klize

jer putujem lako;

ni savjest ne grize,

a važno je jako.



Magare se spušta,

stiže do dna stube.

I obala je pusta,

galebi se ljube,



a ja gubim sluh.

Još koji časak

i ostaje moj duh

i suhe zemlje dašak.

‎15.04.‎2018. 09:14:15













































Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom

Pomozi, Isuse, bijednome stvorenju
da izreče pjesme odanosti, slatke ode
što me privode ka izgorenju,
pohvalnice, slavu što je izišla iz mode

poput kakva prastaroga, trula panja.
Nitko ne zna da iz njega korijen klije
koji nosi sokove od mudrosti i znanja,
i iskustva kojeg nestalo mu nikad nije.

I šume Ti pjevaju, i od panja stara
odaju Ti svaku čast i slavu 
jer Ti slava odasvud izgara,
pali nebo, livade i travu.

Tamo gdje se spaja svijet sa svjetlom,
gdje se duga rodi da bi se sakrivala,
tamo gdje se budim carstvu svetom,
tamo mi pokaži što sam snivala

da me ne zavede crna vila,
lijepa kao domovina, kao rodni kraj
s odorama od prekrasna tila
i sa stihom koji imitira izgubljeni raj;

ne daj mene, ne daj vještici od purpura
jer to nije bijeda, nije muka, trud,
jer tu nema Križa što se jedva gura,
tamo nitko nije zbog ljubavi lud.

Vrati mene pašnjacima svojim
kao što me uvijek spašavaš od svega
što ne odgovara pozivima mojim
iz duboka mora i s daleka brijega.

Tanku me izbavi i zarobi
kao što u svijeći držiš tinj
da se sjetim svoje svete kobi,
da uništim svaku hinj

jer već osjećam se kao santa
čiji led se topi, nestaje s vidika,
i postajem duša bez imalo sanca
u kojemu uvijek bijah Tvoja slika.
‎07. ‎srpnja ‎2018. 04:52:53



















































































No comments:

Post a Comment

just do it

Subscribe to: Posts (Atom)

Popular posts

  • Hvalospjev ljubavi Svetoga Pavla
    Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1  Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
  • VELIČA!
      Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj *     u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: *     odsad ć...
  • Psalam 100
      Kliči Gospodinu, sva zemljo! *     Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite *     s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
  • Psalam 95
      Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
  • HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI
    Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
  • Hvalospjev Zaharijin
      Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *     što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja *     u domu Davida, sluge svoje...
  • Danijelov Slavospjev stvorenja Bogu
    Blagoslovljen budi, Gospodine,      Bože otaca naših, *      hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
  • Psalam 149 - Pobjednička pjesma svetaca
      Pobjednička pjesma Aleluja! Pjevajte Gospodinu pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! 2 Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem...