Srce kameno

 

„Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših.  Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe (Ez 36,25-27).”

Biblijski, kameno srce nije srce zločinca, već to je srce pogana i bezbožnika, a to su ljudi koji ne upoznaše Boga.

To ne znači odmah da su svi ljudi koji ne poznaju Gospodina zli.

Biblija to često poistovjećuje, ali nam i na široko tumači da nije u većini slučajeva točno.

Kamena biblijska srca su nevjerna srca, ona koja ne čuju Božji glas i ne vide Boga u stvorenom svijetu. Možeš biti jako dobar, uspješan u životu neko vrijeme, možeš biti iskren čovjek, čovjek koji poštuje zakone i vrši svoje građanske i obiteljske dužnosti, možeš čak i prepoznati što nije moralno i pametno činiti, a da ipak imaš srce kameno.

Kameno srce je hladno srce koje se zagrije pokraj izvora topline, ali poslije se brzo ohladi; srce koje ima svoju težinu i mnoge terete,

srce koje može, poput kamenčića, stati u praćku kojom se gađaju ptice; srce koje se može okomiti na takozvane zločince i nabacivati se kamenjem na njih. Kameno srce se samo od sebe ne može otopiti ili rastopiti. U susretu s drugim ljudima, pa i vjernicima Božjim, kameno srce može se slomiti, može ostati povrijeđeno dugo vremena.

Kameno srce u Bibliji jest srce koje nema duha.

Nemati duha znači biti uskogrudan i ograničen samo na materijalno; to znači sakrivati osjećaje koji se ponekad jave ili ih pretvarati u silu, pa čak i u nasilje kada su ti osjećaji jači. Kameno srce vidi i čuje dobro, ali nema povjerenje u ono što gleda i sluša.

Kameno srce nema vjere, ne priznaje onu pamet koja govori tiho i nečujno, koja ne vlada svijetom na jasan i očigledan način; kameno srce se pridruži drugom kamenju, prilagodi se i stvara materijalna dobra te za to stvaranje očekuje neku dobit i zaslugu jer to zove pravdom, a samo za pravednost ne mari kada je drugo kamenje u pitanju.

Kameno srce je sigurno i snažno, čak i kada se slomi, rađa silu pa stoga propada u grešne misli, riječi i djela. Zato ponekad kameno srce, iako vjerojatno to ne želi, postaje srce zločinačko.

Kameno srce ima uspavanu svijest, usku i lijenu.

Kad postane svjesno što čini, a to je kad se mora ili želi postaviti na tuđe mjesto, na mjesto svojega prijatelja, kameno srce pomalo postaje svjesno svoje hladnoće i grubosti pa je želi promijeniti. Najčešće se to dogodi po volji Boga koji kamenom srcu priredi neke kušnje i muke, patnju i bol, težak posao koji zahtijeva žrtve, a do kojega je dovela velika ambicioznost srca kamenoga.

Budući da čovjek srca kamenoga među ljudima ne može pronaći dobar razlog da postane bolji od njih, da smekša svoje srce, najčešće tek u promatranju Kristovoga Križa pronalazi sebe i svoje muke, ambicije, moral i etiku, suosjećanje, snagu, hrabrost i – ljubav, to jest duha, to jest pronalazi se u Kristovoj duhovnosti jer to je jedina istinska, autentična duhovnost koja razvija duhovno i materijalno, kameno srce te ono postaje biblijsko srce od mesa.

Srce od mesa nije samo srčani mišić, ono je duhovno srce koje poznaje mudrost božansku, iako mu je za to upoznavanje potrebno određeno dulje vrijeme.

Duhovno srce, srce od mesa ne mora vidjeti i čuti svojim osjetilima ovaj materijalni dio svijeta, a da ipak dobro zna, vjeruje, vidi i čuje ono što nije samo materijalno, a naročito ono što dolazi od Boga, izravno s Križa Njegovoga.

Srce od mesa razumije Božji Zakon i sve druge zakonitosti pa postaje s vremenom srce čovjeka koji razumije čemu služe moralni imperativi kao što je onaj koji preporučuje da se izbjegava činiti zlo i da se živi u pozitivi, to jest da se čini samo dobro, uvijek da se čini i razmišlja dobro, i u zgodno, i u nezgodno vrijeme.

Prije nego što je dao svoga Sina ljudima, Bog Otac je dao ljudima Deset zapovijedi u kojima prve tri zapovijedi u pozitivnom obliku savjetuju što je savršeno za čovjeka činiti, dok je u ostalih sedam zapovijedi obilježena krajnja točka onoga što se mora izbjegavati jer na taj način čovjek neće nikada postati moralni zločinac.

Čovjek sa srcem od mesa, s duhovnim srcem ima široki prostor između tih savršeno dobrih i krajnje zločinačkih granica. Taj prostor između dobra i zla čovjek sa srcem od mesa može također sužavati po svojoj savjesti, i to kada doslovno nastoji slijediti Deset zapovijedi biblijskih.

U tome pomažu Isusove dodatne Dvije zapovijedi koje sažimaju Dekalog, ali ga pomažu razumjeti i analizirati, to jest promatrati beskrajno u vjeri, molitvi i kontemplaciji.

Srcu od mesa, duhovnom srcu postaje sve jednostavnije zanemariti svoje interese, priklanjajući ih interesu Boga jedinoga, Stvoritelja svih stvari i stvorenja.

Kameno srce se ne može odmah utopliti i rastopiti u duhovnosti.

Njemu je teško ne uzvratiti zlo za zlo, teško mu je ne osvetiti se za uvrede i zločine, iako svi znamo da u osvetama postajemo zločinci koji su puno gori od onoga tko je neki zločin u afektu počinio, a ne radi osvete.

Neki čin, koji je u sebi i u namjeri zločinca zao čin, može izazvati i izvući puno zla iz čovjeka s kamenim srcem koje postaje na taj način sve više tvrdo srce.

Zato je potrebno slomiti to srce kameno, iščupati ga iz organizma koji ne može bez srca opstati, ali taj organizam ipak preživljava jer mu preostaje samo duhovnost, duh bez kamena u srcu. Duh se ne može slomiti, niti iščupati iz čovjeka i iz njegova organizma. To je jedan učinkoviti način da čovjek progleda i vidi Boga koji ga je stvorio, koji ga održava, koji ga je pozvao na bolji i sveti život kojim se putuje u raj i kojim se izlazi iz ropstva zločina; Boga koji se dragovoljno predao samo zbog toga srca od kamena, predao se mučenju, a nije to morao; predao se bez žaljenja, bez osvete, bez glasa, bez pobune, bez demagogije o ljudskim pravima, s najvećim i jedinim humanističkim poslanjem: spasiti ljude od zločina i osvete kojom čine još veće zločine, ubijaju se međusobno, a oni najjači na kraju ipak također umiru od starosti, a ostarjeli su od zločinačkoga načina života koji se, naravno, životom ne može ni zvati jer takav život nema šalabahter koji ga podsjeća da izbjegava zlo i čini dobro.

Bog je mogao sve ljude ostaviti na tim paklenim mukama i od kamenja načiniti sebi vjeran narod s kojim će kraljevati u vijeke. Jedini Bog može od kamena načiniti istinskoga čovjeka.

Jedini Bog može udahnuti vječni život svakom stvorenju. 16.01.2022. 07:53

„Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših.  Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe (Ez 36,25-27).”

„I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 

Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrgnuti gladi. Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 

I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.  A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas’ – riječ je Gospoda! ‘Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!’

Ovako govori Gospod Bog: ‘A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. 

Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ 

I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Gospodin, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Gospodin Bog, rekoh i učinit ću!’ (Ez 36, 28-36).”