Vjerujem, dakle postojim

 

Razum je potreban ljudima kao sredstvo kojim upravlja Providnost kada se objavljuje i kojim upravlja čovjek kada odlučuje.

Razum općenito je ono što razlikuje čovjeka od flore i faune.

Čovjek ne može upravljati ako nema razuma kao što ne mogu niti razne pojave u prirodi i društvu biti neki bogovi. Sve što nema razuma, ne može biti božanstvo čovjeku kojeg je Bog obdario razumom. Stoga je upotreba razuma velika vrlina i zdravlje, a nedostatak znanja i nedostatak ključnih podataka je velika bijeda: ako čovjek nema čime upravljati, isto mu je kao da niti nema razuma.

Razumu nije potrebna samo informacija da bi upravljao nego mu je potrebno i razlučivanje podataka, to jest upotreba razuma. To se ne zove samo razmišljanjem već se tu uglavnom radi o razboritosti koja je dokaz upotrebe razuma gdje čovjek razabire podatke i na taj način uči, odnosno stvara zaključke koji postaju novi podaci i informacije. Dakle, mnoštvo informacija ne koristi razumu već ga može upropastiti.

Ljudski razum je Božji dar, a razboritost je ljudski rad.

Također, čovjek nema zdravlja i ne spašava se od mnoštva informacija, one su uglavnom beskorisne, već čovjeka, između ostalog, spašava čin razmišljanja, zaključivanja, razabiranja, razboritosti. Samo jedan podatak koji je zaista važan čovjeku može biti vrijedniji od bezbroj informacija.

Čovječanstvo prenosi ključne zaključke i podatke s koljena na koljeno.

Čovjek koji vjeruje u Boga želi i čezne Ga upoznati što bolje, to jest naučiti i steći znanje, sakupiti podatke o svojoj vjeri i o Bogu.

Ako čovjek nije čuo Božju objavu, on ipak može tražiti Boga kao Stvoritelja svega, kao istinu, kao pravednost i pravdu, kao slobodu jer to su osobine pravoga Boga. Razlika je između pukog ideala pravde i slobode jer ideali su ono što nam je nedostižno, za razliku od istinske slobode i pravednosti koju čovjek ima kada vjeruje i živi svoju vjeru u jednoga pravog Boga.

Tako, dakle, čovjek koji vjeruje u Boga, nikada ne može reći u istoj rečenici da ne razumije i da vjeruje. Jer ako vjeruje, onda nema puno razloga razumjeti ili filozofirati, ili sakupljati informacije jer mu sve to ne koristi. To je stoga što je vjerovati u Boga pitanje ljudske volje i slobode, vjera je jedna jednostavna odluka: želim vjerovati i vjerujem ili ne vjerujem informacijama koje dobivam o Bogu. Osim toga, vjera je Božji dar, ne može se naučiti, ali očekuje ključne podatke da bi ih razabirala i razvrstavala, to jest: vjera upotrebljava razum. Čovjek koji vjeruje, uglavnom razumije jer razum nije iznad vjere, razum ne može upravljati vjerom, to su sve nelogičnosti, već razum dobiva zdravlje i razboritost kada se upotrebljava u svjetlu vjere.

Ako netko želi vjerovati, a ne može, to je odluka. Odluka da ne vjeruje iako u dubini svoje savjesti ima klicu vjere. Tada čovjek često nalazi opravdanja i govori da ne razumije pa da zbog toga ne može vjerovati, a to je grijeh. Također je još veći grijeh kada se čovjek naokolo hvali kako vjeruje iako ne razumije.

Nema drugog razloga da čovjek dobije razum od Boga. Bog čovjeku želi dati slobodu, slobodnu volju jer je Bogu drago da Ga čovjek izabere, da čovjek odluči slobodno da će vjerovati i da želi svoga Stvoritelja i Otkupitelja ljubiti i slaviti te Ga spoznati u slobodi. Zato, ako čovjek ne želi vjerovati, to nije odgovornost Boga nego ljudski kvar. Sloboda je neophodna čovjeku, ona je imperativ najveći jer ljubiti se Boga bez slobode ne može. Zato se čovjek pokvari i razboli, zato čovjek dolazi na muke paklene jer Bog mu dade slobodu izbora. Čovjek može birati život, ali ako traži u prvom redu da razumije, to znači da želi biti iznad Boga. Onoga trena kada povjeruje, čovjek dobiva i jasne i nedvosmislene podatke od Boga kao što je ta informacija da vjera traži razum radi učenja o Bogu i radi upoznavanja Boga, a da sve što je obrnuto spada u grijeh, dakle, da je grijeh tražiti prvo sve podatke da bi se povjerovalo.

Razum služi vjeri.

Kada čovjek ne želi vjerovati u Boga, ostaje nerazuman kao i mnoge životinjske vrste, ostaje u grijehu i čini različita zla, postaje lak i uhvatljiv plijen za predatore svih vrsta, bilo da su to ljudi, bilo da se radi o svinjama, zvijerima, idejama i tako redom.

Biti čovjek, to je prva zapovijed od Boga koju dobiva vjernik jer biti čovjekom znači biti slikom Boga koji jest Ljubav, Istina i Pravednost.

Kontemplacija na čast svetoj Katarini Aleksandrijskoj, 26.11.2020. 06:59