Mesijanska vremena

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« Mt 28,16-20

1. Božja osobnost

2. Isus iz Nazareta

2.1. - Isusova eshatološka situacija

2.2. - Odluka u odnosu na Isusa

2.3. - Isus i budućnost

3. Isus, Gospodin, Krist i Sin Božji

3.1. - Prvi pristup misteriju

3.1.1. - Isus na nebo uzdignut, Gospodin i Krist

3.1.2. - Spasonosna Isusova smrt

3.1.3. - Čovjek Isus

3.1.4. - Prvorođenac svega stvorenja (Firstborn of all creation)

(4. Evanđeosko predstavljanje misterija

4.1. - Sveti Marko

4.2. - Sveti Matej

4.3. Sveti Luka

4.4. Sveti Ivan)

5. Zaključak

1. BOŽJA OSOBNOST

Božja osobnost je za vjernike pravoga Boga, Oca našega na nebesima, svemogućega, jednoga i jedinoga, vrlo slabo poznata, svatko Mu pripisuje različite osobine u subjektivnim pokušajima prepoznavanja.

Ali, evanđelist Ivan lijepo nam tumači da nam je Boga obznanio i objavio Sin Božji, „Jedinorođenac koji je u krilu Očevu”:

„Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.” Iv 1,18

Također, Isus za sebe kaže:

„Ja i Otac jedno smo.” Iv 10,30

Ili kaže:

„Ali ako činim,
sve ako meni i ne vjerujete,
djelima vjerujte
pa uvidite i upoznajte
da je Otac u meni
i ja u Ocu.” Iv 10,38

Sin Božji, Isus koji je na zemlji rođen u siromaštvu skromne obitelji, dobio je svoje ime od samoga Oca nebeskoga koji se objavio Josipu i Mariji po anđelu Gabrielu. Mariju, Majku Isusovu, osjenila je sila Duha Svetoga te je ona začela na bezgrešan način, i kao Bezgrešna, svoje dijete, a bila je zaručena za pravednoga udovca Josipa. Tako je Isus, od samoga svoga začeća, živio u svetoj obitelji.

Kada je u odrasloj dobi navijestio dolazak kraljevstva nebeskoga i dolazak časa spasenja za čitav svijet i čovječanstvo, Isus je naišao na negodovanje i odbacivanje ljudi. Govorili su:

„Nije li ovo sin Josipov?” Lk 4,22 b

Tako je Isus mogao biti i sin Josipov i Sin Oca nebeskoga, ali i sin Marijin. Jednom prilikom Isus reče:

„Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.” Mt 12,50

Ime Isusovo predstavlja naziv „Spasitelj”, a 'prezime' Mu je Mesija (Krist) što znači „Pomazanik” ili „Opunomoćenik” Božji.

Isus uvodi ljude u svoje kraljevstvo kao što Jošua uvodi starozavjetni Izabrani narod u Obećanu zemlju.

No, Bog nije objavio svoje Ime, već sva ona imena koja Mu ljudi pridaju, a po kojima se označava osobnost Boga.

On je Isus iz Nazareta, Mesija, Jaganjac Božji, David, Sin Božji, Sin Čovječji, Posrednik, Riječ Božja, Prorok, Svetac, Spasitelj, Gospodin, Sluga Božji i drugo.

Kad kaže Isus Krist, Crkva vezuje u tijesan odnos naslov što ga obznanjuju vjernici i povijesnu osobu koja je živjela na zemlji, interpretaciju i izvornu zbilju.

Svako prikazivanje u kojemu jedan od ta dva elementa apsorbira i upija onaj drugi, nedopušteno krši Evanđelje. Kritika mora kretanje, koje vodi k spoznaji Isusa, rastaviti na dva razdoblja, na dva perioda; na molitvenom je pak razmatranju da to kretanje ponovno sastavi kako bi susrela Živoga. Ova 'jedinica' ne nabraja podrobno „sve što učini Isus”: ta, ni u cijeli svijet ne bi stalo kad bi se sve iznijelo – Iv 21,25; ona se usredotočuje na lik samoga Učitelja. Dosegnuti Isusa iz Nazareta strogošću književne kritike znači shvatiti onaj Isusov upit: „A vi, za koga me vi držite?” (I); to je pitanje na koje se trude odgovoriti pisci Novoga Zavjeta (II). Taj nas odgovor uvijek vraća na povijesnu osobu koja je potakla to pitanje.

2. ISUS IZ NAZARETA

2.1. Kraljevstvo Božje počinje samom Božjom riječju. Što su vidjeli i čuli ljudi?

Vidjeli su izgone zlih duhova, čudesa, i čuli su da se siromasima propovijeda Radosna vijest (evanđelje).

U Isusovim očima je taj navještaj eshatološki jer ispunjava Božji naum bivajući mu vrhuncem i glavom. Kraljevstvom je Božjim otpočelo novo doba.

Korjenita je novost kraljevstva Božjeg ne krije se samo u činjenici da je ono tu, da je prisutno,, već se krije u njegovoj naravi. Navala i nasilje je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju od onih koji hoće u nj ući. Stoga Isus ustaje protiv učitelja i branitelja Zakona i obrednog reda što su ga uveli sa svojom kazuistikom i sitničarenjem. Također mora pročistiti iščekivanje svojih suvremenika koji miješaju kraljevstvo Božje s nacionalnim i zemaljskim oslobođenjem.

Isus zahtijeva puno obraćenje i proglašava godinu milosti Gospodnje.

2.2. Kraljevstvo je Božje među nama, ono nije nešto što tek ima doći, ono je nadohvat svima. Dovoljno je prepoznati mesijanska vremena i svrnuti svoje poglede na Isusa.

Isus nije običan rabin i učitelj, On uči kao onaj koji ima vlast.

Isus obznanjuje jače od svih proroka što je pisano i obznanjuje ono što On govori o tome. Neprekidno potvrđuje da je zaista točna i istinita riječ koja se čula u skrovitosti. On se uspoređuje s najslavnijim prorocima kao što su Salomon ili Jona.

Zato obratiti se Bogu znači slijediti Isusa, znači odlučiti se za Njega ili protiv Njega. Slušati Isusa znači slušati Boga, jer to znači graditi kuću na stijeni. Blago onome tko se ne zbuni pred Isusom i tko se ne sablazni zbog Isusa.

Isus vjeruje sve Ocu nebeskome i Njegova vjera je prauzor svake vjere.

Sam Isus razgovara s Bogom, nazivajući Ga „Oče”. On kaže da su Mu tajne objavljenje zato što je „Sin” u jedinstvenoj vezi s „Ocem”. Svoju volju podlaže volji Oca i ne kaže da zna sve. Kraljevstvo Božje poistovjećuje s vlastitom osobom. Na to navodi prispodoba o sijaču i pokazuje njegov odnos prema siromasima i grešnicima, odnos koji je simbol samog Božjeg stava.

2.3. Isus dolazi da dopuni Zakon i Proroke.

Ideal apsolutne ljubavi što ga On predlaže ruši kazuistička sitničarenja i ostaje neostvariv za onoga tko ne slijedi Isusa. Jaram je Njegov sladak i breme je Njegovo lako, a i pogani će primiti spas.

Isus je oko sebe skupio krug učenika, a posebno krug Dvanaestorice koji Ga moraju slijediti i proširiti Isusovo djelovanje i prisutnost. To je povijesna činjenica. Isus je želio dati pralik konačnom Božjem narodu. Smatrao je da će se uspostava kraljevstva zbiti postupno, da će Petar morati učvrstiti u vjeri svoju braću i da će učenici morati trpjeti poslije Njegove smrti.

Isus je predvidio da ide u skoru smrt i na nju je gledao u Božjem naumu kao služenje, kao žrtveni otkup, a u času pred odlazak u smrt ostavlja svojima oporuku uzajamnog služenja.

Žrtva Isusovog života prinesena je za mnoge i Isus utemeljuje Savez.

Također, smješta svoje uskrsnuće na kraj vremena, ali Isusova vjera da će za kratko vrijeme uskrsnuti proizlazi iz Njegovih riječi.

Ipak Isus zapada u tjeskobu, dršće u Getsemaniju i smatra se kao da je napušten od Boga. Nitko nikada tu Muku neće moći u punini spoznati.

3. ISUS, GOSPODIN, KRIST I SIN BOŽJI

3.1. U formulaciji uskrsnog doživljaja mogu se razlučiti četiri vida koja vjerojatno znače stanovitu povijesnu evoluciju.

Pod znakom paruzije afirmira se nebesko uzvisivanje Isusa Krista.

Otkupiteljski križ usredotočuje istraživanje na Slugu.

Pažnja se najzad prenosi na čovjeka Isusa, ponajprije u misteriju Njegove osobe, zatim u Njegovom odnosu sa svemirom.

3.1.1. Učenici koji su bili u dodiru sa živim Isusom obznanjuju da Ga je Bog uskrisio od mrtvih.

Na nebo uzdignut i ustoličeni Isus utvrđuje povratak Isusa koji je eshatološki Sudac i kazuje pravi smisao dolaska proslavljenog Isusa koji nije jednostavno povratak na kraju vremena, već neprekidno očitovanje tijekom ljudske povijesti: Isus je Gospodin povijesti kojega priznaju i kojemu se klanjaju.

Bog je Isusa učinio Gospodinom i Kristom, a Isus se pokazao kao Sin Božji; On stoji Bogu s desne strane i dijeli Božje svemogućstvo.

Isus iz Nazareta ispunjava nade naroda Izraela i postaje Gospodinom svih vremena.

3.1.2. Prva Crkva daje svom Gospodinu naziv Sluge. Isus je bio uzvišen i proslavljen u Muci i nakon Muke. Suglasno Pismima je umro za naše grijehe.

Isus je Pravednik, Začetnik života, Janje Božje bez mane; On je neokaljani Veliki svećenik, Posrednik Novoga saveza.

Potom dospijeva naziv Spasitelj , a čovjek – krštenik je mistično sjedinjen s Isusom Kristom u smrti i uskrsnuću.

Također se produbljuje nauka o Pomirenju.

3.1.3. Posvećujući se nadalje počecima Onoga za koga zna da je danas živ nakon što je umro, apostolska je Crkva ubrzo uprla pogled na Isusov zemaljski život koji se navodi kao primjer za ponašanje vjernika.

U svjetlu sjećanja i uspomena javlja se osoba i lik čovjeka Isusa.

Poslanica Hebrejima izrijekom utvrđuje smisao Kristovih patnji. Isus je dragovoljno primio na sebe smrt, patnje su Ga učinile savršenim, umjesto određene Mu radosti podnio je križ, a od onoga što je pretrpio naučio je poslušnost. On je Svećenik i Dovršitelj vjere.

Pokret vraćanja nastavlja se do samog Isusovog podrijetla. U Isusovom životu sadržana su dva načina bivanja i postojanja: jedan zemaljski u tijelu, drugi nebeski u Duhu. Nutarnje preobražen Duhom, Isus je primio kraljevsko pomazanje za Njegovo ustoličenje, proročko pomazanje za krštenje uoči službe. Uskrsnuće, shvaćeno kao ispunjenje obećanja danog Davidu, navodi na to da se na Isusa gleda kao Sina Davidova. Tako se razrađuju Kristova rodoslovlja. Istoj svrsi (izričitija kristologija, ispunjenje Pisama) služe prolozi Evanđeljima, a to su predaje o Isusovom djetinjstvu; tu se očituje duboka teologija kojoj je najvažniji cilj odgovoriti na sljedeće pitanje: kakvo je podrijetlo Onoga kome se klanjamo kao Gospodinu?

3.1.4. Vratiti se još više unatrag znači otkriti Kristovu preegzistenciju.

Isus je bio u Božjem obliku prije nego se izništio u tijelu svoga zemaljskog života, a potom je uzdignut na nebo. Isusova prisutnost širi se na svekoliko trajanje vremena. Isus je Onaj po kome postoji sve i po kome mi idemo k Bogu.

Također se otkriva eklezijalna i kozmička Isusova dimenzija u Njegovoj preegzistenciji. On je Glava Crkve koja je Njegovo Tijelo; Njegovo se gospodstvo proteže na sav svijet čija je sva tri prostora Isus obišao: zemlju, podzemlje i nebesa. On je Gospodin Slave.

Također je novi Adam i Posrednik Novoga Saveza.

Kraljevstvo Božje je kraljevstvo Kristovo.

Kristov je portret uistinu portret milosrdnog Spasitelja koji se obraća siromasima, grešnicima, razbaštinjenicima zemlje.

Isus Krist je apsolutni i konačni Objavitelj, Onaj komu pokloniti vjeru znači živjeti, Onaj od koga čujemo obznanjivanje o vječnosti ili o imanenciji u Ocu.

Bez djelatnosti Isusa iz Nazareta nikakvo eklezijalno opstojanje ne može zadržati svoj smisao: tako za sakramentalni život, Krst i Euharistiju. 16.11.2022. 22:08