OLUJE NAD GRADOM

 

31. OLUJE NAD GRADOM

poezija

Kazalo:

Ništa na tom svijetu

Regina Croatorum

Prije neg' umuknem

Ravan plamen 

Lastavičje gnijezdo 

Klanjateljica

Biti prorokom

Oluje nad Gradom

Plavetna ruža

Sjetit će se

Što rekne, učinite

Krv nije voda

Mirno more

Jesenske kvatre

Respect 

Oluje dolaze

Zavjet vječni

Molitva ratnika

Pobjeda Križa

Srce božanskih divota

Dubok udah

Božansko začeće vjere

Prvi bljesak sunca

Tajna radost

Novo tlo

Čvrsti vez

Život u kraljevstvu nebeskom

Duh Domovine

Radost Milosti

Majka Božja Bistrička

Javna tajna

Kotlinske noći

Pravda nije slijepa

Bijeli prsten

Krila povjerenja

Slatka Duha vino

Srce nebeskoga grada

Dan i noć

Čaša Ljubavi

Igra skrivača

Mjesečeva noć

Sluga beskorisni

Duhovne bitke

Nevinost na straži

Tajne svijeta

Spasonosna bol

Vrata spoznaje

Putovanje zahvalnosti

Staromodna pjesma

49

Zlatni dani

Živa duša

Sada živim

Proglas putnika

Razlozi

Sjenica

Molitva pomirenja

Tvrđava u mome prahu

Tko izgubi život

Bijeg s anđelima

Upad

Božanski visovi

Momenti vječnosti

Vrijeme je

63

Ništa na tom svijetu

Gledam narod svoj,

teške kušnje prate njih

i teškoća velik broj

usred stoljeća i noći svih

kada nitko ne zna i ne mari

osim Boga Krista jedinog.

Zar je više potrebno da žari

ovom zemljom slavni Bog,

da nas jače i od vatre grije

obećanjem križeva i snage?

Ništa na tom svijetu ravno nije

duhu Domovine ove drage.

Srce moje rodilo se naglo

na tom istom križnom putu

gdje se tijelo Isusovo saglo

bijesu strašnu, srditomu, ljutu.

Crkvo moja, moja slatka Damo,

uzmi naše molitve na svoje ruke.

Ne znamo za bolje, naša trajna dramo,

ne znamo za ljepše od te naše muke

koja s Isusom se spojila

jače nego s Trsom loze,

koja nikad, nikad nije dvojila

da li hoće, da li može.

Priljubljeni kao mahovina na svom tlu,

naši ljudi žive dok se stijene ruše.

Samo pusti, Kriste, samo budi tu

i učvrsti, i ne ostavljaj nas, Sveti Duše.

03.06.2023. 18:52

Regina Croatorum

Na današnji imendan kneza Trpimira
želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;
želim ti da se svojom slobodom odabira
osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene
i na sve podanike do neslavnih vazala,
na sve stanovnike, nikada potlačene
i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,
da se u vjernosti svome domu porađaš
kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad
i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:
otpočni novu godinu milosti Gospodnje
koja se vjernima obilato dijeli,
započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata
kao sretna zvijezda na kopnu i moru,
kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:
ora pro nobis, Regina Croatorum. 
30.12.2015. 05:45

Prije neg' umuknem

Duh se Sveti blaguje i sveti,

nudi meni slatku svoju ruku;

strah me, ljudi, strah me mrijeti,

a ne ostaviti oporuku.

Što ću reći, što bih ostavila

za te ljude, za te dane

što ih lijepa Vlada postavila

da zaliječe otvorene rane?

Dobro sve je, izvanredno.

Radi mira i napretka

pošteno je zaigrati medno,

diplomatski sve do petka.

Al' kad stigne ono vrijeme

kad se Boga na misu pohađa,

iz kamena ova niče sjeme,

sjeme koje potiho se rađa.

Nije zabranjeno, i da jeste, tim je gore

jer bi buknulo u jami koja otkrivena nije,

uzburkalo bi se lijepo, sinje more

i sve donijelo bi što se krije.

Ova Domovina mlada, ovaj vjerni rod

dobili su jednu svetu riječ na dar

koju nisu htjeli nit' upisati na pod,

a sad sanjaju je: to je himna „Vukovar”.

Pristojna je, kratka, stiže iz daljine,

ali tim je veća njena snaga

kada bukne, kada hukne iz dubine.

Nije krimen već je oda blaga.

Eto, tako, izbori su opet tu, pred vratima,

šutnja vlada, a moj život već je star.

Srce moje sad pred Bogom jednu himnu ima:

Vukovar, Vukovar, Vukovar.

27.04.2019. 17:15

Ravan plamen

Svijeća tvoja ravno plamti

kao vječni, stalni znak

svakoga tko tebe pamti,

ovaj domovinski zrak.

To je sve što posjedujem,

jedino što treba

da ti Krista nasljedujem

odavde do neba.

Zavidni su bili mnogi,

a danas ih ima više.

Kažu ljudi i da su na drogi,

da ih nose blatne kiše.

Ne daj sebe, Domovino moja,

nikada se nisi dala.

Ti si dar bez rednog broja,

oduvijek si za to znala.

Nisam dostojna, ni prava

pjevati ti ode silne.

Nisi samo more, šuma, trava,

ni slavuja pjesme umilne.

Imaš i visine, i strmine,

ponore što lede krv u veni

kao nevidljive mine,

kao neprijatelji u sjeni.

Vječna si i zauvijek si živa,

imaš mjesta i kod Boga

koji za te tjesnacima pliva

radi postojanja tvoga.

Imaš slavne vitezove

i najljepše bitke

radi sve ljepote ove

i pameti britke.

Imaš mnoge sjajne žene,

čeljad koja za te diše.

Nosiš lance produžene

koji padaju sve tiše.

Razvila si svoja krila

da pohrliš, da poletiš

bolje nego vila,

da se sva posvetiš.

07.06.2023. 01:35

Lastavičje gnijezdo

Jabuke i dunje,

i mirisi stari

kao kiše, kao munje,

kao s neba dari,

a na vrhu citadele

lastavice lete,

kao jedna su, sorele,

nikome ne prijete.

Kamenje i krošnje guste

prepliću se od davnina,

i ceste kao staze puste,

a jezero kao ravnina.

Sveto mjesto

zaklon je i dika,

razvije se često

kao groba slika,

mramorna i sjajna,

gdje je vječno breme,

gdje je Krista tajna

kao uskrsnuća sjeme.

Vjetrovi blagi

kao zore rane,

i lahora tragi

kroz dvorane

kao prošlost huje.

Plesna bajka,

a daljina čuje:

ratnička hajka.

Kao u početku

na tom Dvoru,

i potomku, i pretku,

i jezeru, i moru.

Svi bi rado

i te lastavice

što za malo stado

svijaju se nemilice.

In memoriam matris meae

25.06.2022. 14:08

Klanjateljica

Klanjat ću se, klečati dok mogu,

u sve dane podizat ću ruke

da se svidim sve to više svome Bogu,

uskrslome poslije strašne Muke.

Nazivaju me pogrdnim imenima, da ne bi,

i bez tolerancije su kao invalidi duha;

kao Zloduh strašno viču, bune se u sebi,

prodali bi dušu jer sam za to kao gluha.

Kažu da sam primitivna, zaostala,

ne znaju ni što je civilizacija,

jer na koljena sam kao klasje pala,

jer ne drži mene birokracija

već ta kršćanska kultura živa.

Zloduh sav podivlja, ne zna

da ja nisam za sve njima kriva,

zaboravili su što je ljubav nježna.

Ako ja sam samo klečavica,

tada gdje se ta opasnost krije?

Sva poludi stoga kmečavica

koja nikad žena bila nije.

Razvratna je strašno vila ova,

predebela, ranjiva i slaba.

Mrzi zvona i svu buku svatova,

a čeka je provalije graba.

Otišla je predaleko već odavno,

sotonskim se djelima prepustila

dok ja ljubim Krista, Ime slavno

pa sam glavu svoju pred Njim spustila.

Za njih sam fanatik katoličke vjere,

neka znaju za to kobne vile

što se razgolitile bez ukusa i mjere

dok mi duša nosi odoru od svile

jer je Bog naš tako sve uredio

da su mirni, da su sretni ljudi,

svatko tko je Isusa naslijedio

jer je Riječ ta koja srce budi.

08.06.2023. 05:32

Biti prorokom

Biti prorokom, kako blagoslovljeno,
biti prorokom, tako mučno,
Božjim poslanikom gdje zemlja je leno;
propovijedati stručno

svima koji drže sebe promatračima;
naviještati posljednje stvari,
biti potpuno unutar svijeta, među jačima,
i spoznati što su to Božji dari.

Spoznati malenost ljudskih bića
u njihovoj "objektivnoj" veličini,
opiti se od Božjega pića,
Riječi koja seže Bogu ka pličini.

Maleni su ljudski stvori,
ali još je manji Bog
što na usta proroka govori
uslijed smilovanja svog.

Biti prorokom, kako prosto veličanstveno
jer blaženstvu duša živi;
biti prorokom, tako mukotrpno znanstveno
jer ga narod za sve krivi.

Ne zna kako, kada prorokom postane,
riječi Gospodnje mu dođu,
ne zna zašto Bog u dušu njemu stane,
kamo idu oni koji samo prođu.

A ovima što slušaju i čuju, paze,
dade isto, ali bez imalo muke
dok proroka kamenuju da ga zgaze
zbog pravedne Božje nauke.
‎06. ‎rujna ‎2018. 18:06:54

Oluje nad Gradom

Ti, veliki Grade

moje obitelji,

svatko ti krade

i plaču ti žitelji.

Te slatke metropole

neću li naći

gdje ljudi svi mole

i grijehe bi smaći?

Oluje ti navrle,

nagla stihija,

dvojbe ti namrle

jer to ti je misija.

Razne nestašice,

lijekovi krivi,

električne žice

i kablovi sivi.

I nećeš se dati,

al' te ne pušta

taj što bi znati

za sjećanja pusta

od kojih ti teče,

u venama vrije

krv što ti reče

da bura brije

iznad tih krovova,

antena, terasa.

Iz takvih je rovova

teško do spasa.

Nisu za slabe

takvi testovi,

kušnje Barabe

i loši snovi.

Po nama prebireš

dvorištima, parkovima,

za sebe izabireš

tko snagu ti prima.

I tko sam ja u svome ruhu

da molim za svoje stvari?

Hrana je moja u tvome duhu

gdje volja se tvoja uvijek ostvari.

08.06.2023. 22:58

Plavetna ruža

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24

Sjetit će se

Otišla sam jer me zemlja boli,

jer me ljudi grde, psuju;

otišla sam jer me Bog moj tako voli

da Mu riječi neprekidno odjekuju

u mom sluhu, u mom duhu.

Otišla sam jer me Nebo zove

da Mu pjevam u tom ruhu

kao košuta bez vode ove

što prolijeva sebe siromahom.

Beskućnik sam, mati moja,

uzela sam jednim dahom

sve što dala mi je ljubav tvoja.

Nemam oslonca za svoju glavu

i ni briga mene nije

jer ni pronašla ja nisam onu pravu

riječ od koje zemlja pije.

Sada znam da, Isuse, Ti nije lako

praštati i suditi na Sudu,

da Te hoće uništiti pero svako

da od Tebe stvori samo ludu.

I ja luda sam od brige

za te ljude, za taj puk

koji samo broji tere, gige,

koji ne zna razapeti luk.

Nisam ništa ostavila

da bi bilo zemlji vrijedno.

Za Tebe sam ostarila

kao žiće od ljubavi bijedno.

Sjetit će se svi mornari

kada zatreba im Zvijezda mora

da im vrati život stari

od kojega sviće nova zora.

Sjetit će se i zazivati u pomoć

Boga svoga, Krista razapeta,

kad im jutrom svane ponoć,

kada zahvati ih vatra Parakleta.

11.06.2023. 20:51

Što rekne, učinite

Prečisto srce Marijino, ti, koja si voditeljica i roditeljica; koja si patnica i ratnica, koja molitvom za sve grešnike, a to su ljudi, pokosiš đavla, Duhom orosiš i Savla, i Pavla; duša si koja se svima daje, u kojoj se srce kaje; čije srce iz blata izbire, i od zlata izvire; koja si jača od sunca, od lude što bunca; od Sina naslijedila slatko božanstvo, od Vina nacijedila pratko prostranstvo što ga u stvorima pereš i u dvorima stereš, prihvati i primi svoga siromaha, zahvati i skini iz toga daha zloslutno biće i odsutno žiće da meka ti tuga dočeka svog druga; da ga okrijepi, da ga odslijepi vjera ti žarka i Kristova barka.

Krv nije voda

Krvi uzavrele, vruće!

Svatko svoju nosi

protiv ili za svoj boj.

Čak i krvce umiruće,

svatko, Kriste, Tebe prosi,

svatko moli za dom svoj.

Samotniče, srce moje,

putniče i djelitelju

ljubavi u krvi

što je dade Grožđe Tvoje;

Svećeniče, prijatelju

što mi grijehe mrvi,

dobro znam li da je ta tekućina,

što kroz naše vene kola,

ovaj život za sve vijeke?

I da nije svakome ta ćutina?

Nekom ona mirisna je smola,

nekome je kaplja rijeke.

Da me čuješ sada, dragi Bože,

da ja znam da krvca nije voda

pa da mi uslišiš Domovinu moju!

Samo Tvoje, Kriste, Drvo može

načiniti osovinu broda,

svaku krv pretvoriti u svoju.

04.08.2020. 19:46

Mirno more

Vidjeti te, vjerovati,
bonaca je srcu mom,
bijela jedra odaslati
u nebeski sveti dom

s porukama mira,
sreće tihe kao malen dah.
Neka anđeo ti svira
onu melodiju koja diže prah

da se s njega potpuno uzvise
dobre želje, topli sni.
Nije lako preletjeti klise
kada progone te svi,

nije lako ni običan biti
sred oluja iskušenja,
svoje jade porobiti
na tom moru otrežnjenja,

nakon bure mirno sjesti,
reći sebi sad sam svoj.
Opet mi ćemo se sresti.
Mirno more, kapetane moj.

‎09. ‎studenog ‎2018. 06:57:16 

Jesenske kvatre

Obljetnice podsjećaju čovjeka na protok
ovog vremena i svega što protječe koritima
u kojima čovjek živi kao neki otok,
one postoje u duši kao najdublja intima.

Dokumenti mnogi vode se po tome
kad je ovaj svijet zadobio dušu neku
da ju obilježe i zapišu, a možda i slome
dok ona ni ne zna kako dani teku.

Nit' ne misle ljudi na te dane meke
kad je srcu majke duša odgovarala
treptajima utrobi joj uzburkane rijeke
gdje je slatkim plodom se rasparala.

Nit' ne misle puci na taj tren začeća
kad je duša svome Stvoritelju nikla
kao zavjetna i blagdanska svijeća
što je predostojnom Domu svikla

da je stvarno rodi danom Uskrsnuća
u kojemu žive noći trudova i patnji
k'o što rađa pjesnikinja umiruća
ili Bog predivni, od sunašca zlatnji.

Dan odvajanja od Boga duša nikada ne pamti,
ali grijehe svoje, kušnje svoje dobro zna
jer za Spasiteljem svojim vječno plamti
dok se molitva na usnama joj tka.

Najbolji su rođendani koji svakog dana rode
ponovljenim susretom koji nema notu istu
već se uvijek nađe sasvim druge plode
u tom vrtu i u Jedinome Bogu Kristu.
‎07. ‎rujna ‎2018. 20:20:45

Respect

Pit ću vina

srebrna, duboka,

kao Nebo fina,

kao Dom visoka.

Blagovat od stiha

koji mene bliže vodi

bolje od svih slika

prema ljubljenoj slobodi.

Vidim jasno, vidim sve,

jedinstvenu dušu,

srce krasno, okus pobjede,

pogubljenu tmušu.

Bolji nas kopirali

i dalje nas odveli

dok sjajno smo svirali

i s uspjehom poveli

nove generacije

da se sjaje

bljeskom Kroacije

što vječno traje.

Odavno budni

u Zemlji cvijeća,

tako mnogoljudni

za nova proljeća.

Za novosti strasne,

za inventivnost,

oluje strašne

za kreativnost.

19.06.2023. 18:30

Oluje dolaze   

Oluja se sprema

da zemlju pohara,

a duša drijema

prikrivena žara

dok omara tlači

srce i dah.

Obzor se mrači,

to ljetni je krah

s teškom prognozom.

Crveno upozorenje,

uzbuna s dijagnozom

za pokoljenje.

I, dok se sniva,

vjetrovi bijesne,

cesta sva pliva,

cijevi su tijesne.

A vremena ima

preko mjere

i sve se snima,

ali bez vjere.

Njoj ne može prići

kamera tanka,

ni zvukove stići

iz lagana sanka.

Sve se prati

na zaslonima

da muka se skrati

u zaklonima.

Nitko nije siguran,

traže se greške

i život je tmuran,

a noći teške.

Zlodusi kreću

Boga pobijediti,

ukrasti sreću,

vjeru povrijediti.

Nečiste savjesti

sve veze lome

da pometu svijesti,

da ih sve zgrome.

A jedno treba,

kraljevstvo moliti

što silazi s neba

Duha proliti.

Šminku sam stavila,

umila lice

i srčano slavila

s malo drhtavice;

mnogi razlozi

za spokoj moj.

Lažni bozi

kao muha roj

bježe pred svima

kao da nema reda

i kamera snima,

a Bog sve gleda,

čuje, oprašta

ako tko hoće,

mada ispašta

ljudske sljepoće.

Idućih dana,

zaspali ljudi,

nudi se Hrana,

tremor se budi.

Oluje dolaze,

šteta se broji.

Blagdani prolaze,

Euharistija stoji,

vječna i neponovljiva

za ljudski rod,

za život obnovljiva,

grmi nam svod.

16.06.2022. 23:04

Zavjet vječni

Puče moj koji voliš često

prebivati u predrasudi,

podno tebe munje blješću.

Reci gdje je tvoje mjesto

da te porodim iz grudi

daleko od ruku koje plješću.

Nevina si kao nitko nikada,

ali velika za tebe sad je jagma,

prilagođavaju tebe svijetu.

Domovino gorka, kućo slada;

svakoga sad zahvaća ti magma,

ali misle slaba si u letu.

Svak u tebi sasvim svoj,

to su čuda neviđena,

i erupcije ti neprekidne.

Drugo ne znaš nego boj

kao da si nerođena,

dok oluje su ti nepredvidne.

Gubiš svoja silna blaga,

sreću tražiš kao da si skitnica,

neću ugledati tvoje vrijeme,

snažna Duha, trnovita praga.

Sama sebi još si upitnica,

ali dobro čuvaj svoje sjeme.

Tako mlada, tako drevna

ne poznaš ni svoje snove

kojima se drugi bave.

Plamti tiho i ostani revna

za sve tvoje dane nove,

da poništiš nametnute zaborave.

U tvom srcu leži spas

i u tome ti si Boga plam

koji straža je vulkanima

što na ruke sviju nas

baca dare, grije kam

u svim budućim ti danima.

Prisjeti se svog rođenja,

kako prihvatila ti si objeručke

Krista, Kraljevinu, sveto tlo.

Kako predala si zavjet obraćenja

kad su napadali na te mučke,

kako Bog je tebi pobijedio zlo.

Prisjeti se historijskih fakta,

uvijek nosiš osobinu istu,

čitav globus tebe nosi,

ali nitko nema toga akta

gdje se biljeg daje Kristu

koji zlo pokosi, tebe Duhom rosi

kojim stoluješ u nebeskom gradu

da se sva okreneš k svome srcu,

da se vjeri svojoj uvijek vratiš.

Njeguj ljubav, iskrenost i nadu

kao što u svome svakom grču

uskrsavaš kada god prepatiš.

21.06.2023. 23:21

Molitva ratnika

Dolazim, Gospode, u nebesko krilo,

sila me krasna vuče gore i više;

nema ni boli, ni straha.

Moje se tijelo svima sakrilo,

nad kostima mojim ništa ne piše,

zemlja je crnica usred kraha.

Ni briga me nije jesam li pobjednik,

znam da je sveto to što još živim

i da sam gotov s križem svojim

u kojemu sam bijah sebi bijednik,

ratnik bez lica i s oružjem sivim.

Sada obijelih se križem Tvojim.

I Ti mi ogromnu mjeru zasluga nasu

u moje srce i u taj život, u dušu krasnu,

a ja se junaštva niti ne sjećam.

Od srdaca ljudskih nadah se spasu

dok se rušilo nebo u jauku strašnu,

a sad milinu i ljubav osjećam.

Jer su se molitve prolile čitava puka,

Ti mene, Kriste, u sebe uze,

u sveti zbor, od anđela draži.

Tvoja me privija desnica ruka

i s mene otireš krv i suze

dok sunce silazi k noćnoj straži.

Molim Te, Oče, i mučenik sa mnom,

podari tu snagu božanske slasti

svim ljudima koji su dobre volje.

Zgotovi već jednom sa zemljom tamnom,

sa svijetom koji se muči u paklu strasti.

Siđimo k njima da spoznaju bolje.

01.03.2022. 21:11

Pobjeda Križa

Grlim te, moj križu,

kao što se pahulja zadjene

da bi od nje mrlja ostala od snijega.

Mnogi križevi u nizu

što me gone k vrhu stijene,

oslobađaju me besmislena bijega.

Tamo gore Križ je iznad provalije,

sav se sjaji od te Tvoje, Kriste, patnje

i od Muke koja svima bliješti.

Staze sve su mi prostranije,

osvijetljene i od sunca zlatnje,

koraci su moji sve to više vješti.

I Tebe ću uvijek zagrliti,

svom tišinom i svom svojom snagom,

kada god mi uliješ od svoje vijesti.

Radosna će ona zagrmiti

tu, na krovovima u tom gradu dragom

gdje mi Tebe nije teško sresti.

Pobjeda je ta u Tvojoj malenosti

i u Tvojoj zrcali se podložnosti

Bogu Ocu našem koji upravlja i stvara.

To je ljubav svekolike pravednosti

koja traži sve me više poniznosti

da bih mogla primiti od najveća dara.

Poginuo Ti si da bi u smrt sebe probio

na toj crti vremena i svega smisla,

na toj koti koja sve nas čeka.

Sama sebe Ti si za sve ljude porobio,

a moja se duša tako brzo stisla

jer je progledala od ta Tvoja lijeka.

23.06.2023. 10:27

Dubok udah

Svijaju se jaki, kršni borovi,

poput valova rekla bih da plešu

gdje se lome gradski dvorovi

što su dospjeli pod nebesku prešu

kišna leda, tuče, kiše koja gusto sipi

jer se oblaci prolomiše nad gradom

pa ga pere dugi pljusak te i cigla kipi,

okrunjena plastičnom ceradom.

Zrak je pun svježine, ulazi u pore,

šumi kiša, lomi vjetar, nebo šušti.

Dubok udah poslije munja koje gore,

grmljavina plovi kroz taj oblak tusti.

Noć je pala, još su veće te mrkline

i to okruženje koje naliči na smak.

Zgrade svijetle zamahom sred tmine,

oblak sije poput ljestvi taj od munje trak.

Spustilo se nakon duga iščekivanja,

poslije napetosti sparnih dana, noći.

Dišem poslije stravična snebivanja,

ali strah me je vrućina, ljeta što će doći.

23.06.2023. 22:17

Božansko začeće vjere

Pjevat ću poeme tanke,

mladoj noći osamljena;

prekrit ću i sanke, i uranke,

tom svježinom omamljena.

Mjesec mladi sakrio se pogledima,

noć je tako svježa, tako budna

kao da je prišla sjajnim ogledima

pa mi ova riječ još nije uzaludna.

Upijam dok mogu, punih pluća,

duše prekrivene koja mrazi.

Prošla mi je ta groznica vruća,

sada čas mi pjevanja silazi.

Tko bi sada zaspao bez poštovanja,

što bi smjelo remetiti udisaje?

Priđi, Duše Sveti, dijeli putovanja,

počuj duše moje uzdisaje.

Ona glas je ispunjene tame

svjetlom vjere što uzima maha.

Tako lako, jednostavno i bez drame,

Ti si ovdje, na početku moga daha.

Ovo mjesto sad za ljubav plodi

i za mlade ljubavnike što se traže.

Blago onom koji sad se rodi,

taj će biti biće buduće, najdraže.

Sad je vrijeme, sad je čas

od začeća nade, ljubavi i vjere.

Neodoljivo me podsjeća na nas

kada blagujemo božansko bez mjere.

25.06.2023. 00:12

Prvi bljesak sunca

Moje nebo, urbano i modro,

već pri kraju mrkle noći

tako lako postaje mi svijetlo,

a nije ni podlo, niti modno

već pokazuje od svoje moći

što zavladat će i pijetlom,

al' ga neću čuti jer za jutro još je rano,

iz daljina čujem praskozorja.

Neprimjetnu promatram tu pojavu

koja nudi susret s novim danom.

Sad izgubila sam boju podmorja i gorja,

a još nisam niti dirnula si ponjavu.

Još se nisam nit okrenula,

a već kućice se bijele, sve u nizu,

pogled seže do najmanje kote.

Zora se za obzorje zadjenula,

a ja osjećam i vidim da je blizu.

Prvi bljesak se od sunca ote.

25.06. 2023. 17:02

Tajna radost

Radujem se Bogu svome,

prijatelju, bratu po svoj vjeri

da mi radost nikada ne slome

i da stignem na te uske dveri.

Imam izobilje svega Duha,

materija me previše ne dira.

Nema uvijek vina ili kruha,

ali vjernik nikada ne bira.

Za njeg će odlučiti sve vlasti

i svi drugi humanisti, ljudi

kao da se može Duha krasti,

kao da su praktične im grudi.

Ne borim se protiv zloga,

ne odupirem se stihiji il' srazu.

Dajem drugu haljinu od svoga,

pratim sve do kraja tuđu stazu.

Iznenada, više me ne boli

ova zemlja što je Nebo zove.

Zauvijek se za svu ljubav moli,

oduvijek ti baštinici oceanom plove.

Znam da sve će biti bolje,

puno ljepše nego što zamišljam.

Jer moj Isus pun je dobre volje

i On dobro zna da ne izmišljam.

Znam da i Ti, Kriste, znaš

da ja ljubim punovrijedno

i, što više meni kažeš ili daš,

to će više sveto biti ovo stanje bijedno.

Bog je neizreciv, neopisivo je veličanstven

kada gleda sav u oči tiha siromaha.

Kada duša još podijeli senzor taj tajanstven,

pravedni i zločinci će ostati bez daha.

30.06.2023. 19:52

Novo tlo

Tu, pod jarkim krovom sunce peče,

i teško se diše, i propuh je slab,

ali Bog moj meni sada jasno reče

da osluhnem, da okušam nove ceste vab.

Ima više od pola stoljeća dana

da ja tako živim svakog ljeta

gdje sam dijete tavanskoga stana

i da streha otvara mi pogled svijeta.

Strop mi jesenima kaplje kiše lijeva,

sve je sad drugačije, a isto je oduvijek;

golubice klepet, zebe dođu, kos mi pjeva

a sada mi ovdje završava vijek.

Idi sad u zemlju nepoznatu, riječ je Krista,

krajevima koje ću ti predstaviti.

Pustinjska si, kćeri, ona moja, ona ista,

te slobode ne smiješ se prestraviti.

Daj mi, Bože, čuvaj srce svoje plemenito

što ga meni otvaraš i daješ neprestano.

Blagoslovi svima ovo mjesto bremenito,

ostavi mi naše trešnje drvo razlistano.

Neka službenici Tvojoj bude sve po Tvome

jer Ti volja Tvoja puno bolje upravljati zna

nego moja mom životu, jedini moj Dome.

Predajem se lako, pratim Tebe, Kriste, sva.

Ako odem, ako ne stignem se pozdraviti,

ostavi me u sjećanju braće i sestara.

Sve ću vrlo rado zbog Tebe ja ostaviti

jer mi sad Providnost veću ljubav stvara.

01.07.2023. 06:14

Čvrsti vez

Mojih skoro sedam desetljeća

nije teret i ka zaboravu plovi.

Srce se još jako dobro sjeća

kad su bili podno stopa stari krovi.

Tada su se golubice sve dozivale

da izmjene vijesti i da maslinu donesu,

grančicu što s kopna su je krale

da bih predala se mjesečevu plesu.

Da se nisam pustila tom Proviđenju,

nikad ne bih znala što su predanosti,

što je Križ u svome određenju.

Obuzeo duh bi me obamrlosti.

Da me Bog moj nije ovdje postavio,

gdje bih bila, doktorice, svećeniče?

Nitko mene nije ovdje samu ostavio,

samo vlas je pala gdje i Nebo viče.

O, kako sam zahvalna Ti, Kriste,

nikad neću ispuniti količinu.

Žeđ utažila sam, željna vode čiste

i kakvoće koje nema čovjek u svom činu.

Ipak, dao si mi dobre ljude dobre volje;

uzeo si moju bit da budem ista s njima.

Stvorio si me u tom trenutku da ja budem polje

kada pustili su lijek na svim tim tržištima.

Spojio si mene sa svim svecima i sveticama,

među njima jako osobe mi drage.

Nit' ne sumnjam da obasipaju Tebe molitvama

njine usne, ruke, srca, duše blage.

Ostaje mi još to kraće vrijeme sreće,

ostaje mi Duša u mom srcu koja zna.

Jakog duha tijelo slabo mi se kreće

al' još uvijek čvrsti vez na lađi mi se tka.

I da sam se samo jednom tu pričestila,

uzeo bi mene k sebi, Bože moj.

Već sam odavno Te ja izvjestila

da sam porod uvijek bila Tvoj.

01.07.2023. 14:48

Život u kraljevstvu nebeskom

Znaš li da su sveti mene dočekali,

da su bili prvi, prije drugih susretanja,

i da su mi svjetiljku na putu dali,

uvijek oko mene kao predavači znanja?

Znaš li da sam zadobila sreću,

da je uvijek ja sa sobom nosim,

da se sjećam i da palim svijeću

kada god se vjeđa moja rosi?

Znaš li za tu molitvenu dramu

koja bliješti u svem srcu mome?

Ona razgoni mi svaku tamu

kad me burni doživljaji slome.

Znaš li da mi pritom Bog pomaže

da posvijestim jače ono što me dira

jer ja ne znam što je meni draže,

predati se ljudima ili Knezu mira?

Znaš li da tim putem dođem i do zida,

da za mene ništa poslije toga nema

osim ljubavi te što ne gubim je iz vida

koja meni kontemplaciju priprema?

Prođem tada Galileju, Jordan, Kafarnaum,

stanujem sa pticama i gušterima,

a Krist neprekidno mi objavljuje svoj naum,

sigurno me vodi nepoznatim putevima.

Znaš li da sam često prolazila

pokraj iskušenja, živa blata, crnih rupa,

od sirena da sam odlazila

i od silnih zabava i razuzdanih grupa?

Znaš li da me progonile zvijeri

i da bijah strano, izgubljeno lice

koje živi samo u pravednoj vjeri,

da sam preslušala bezbroj puta sve te ptice?

Znaš li da je bila „Molitva iz nepovrata”

glavna tema godinama mog života,

da je rijetko Juda otvorila mi vrata;

da sam živjela mjesecima od mrvica divota?

Znaš li da mi nikad nije žao

uzimati križe, odlaziti da se vratim,

da je često svatko ljubav meni krao,

al' sam učila od Krista kako da Ga pratim?

Znaš li da je teško, al' me nije strah

otkrivati sve stihove što ih Nebo daje,

da je potrebno mi kao svježi zrak

osluškivati tu Riječ što u meni traje?

Znaš li da je prošla životna mi tama,

da još uvijek prelazim daljine,

da u Kristu nikad nisam sama?

Vraćam se u Galileju i na more sinje.

03.07.2021. 04:28

Duh Domovine

Svakog jutra, večeri i noći

molim za sve zločince i hude

pa zar tada da ne praštam?

U poniznoj Isusovoj moći

nalazim sve grešnike i Jude;

zar da zbog njih ja ispaštam?

I da okrećem tad svima leđa

kao da sam ukleta i prazna,

k'o da propovijedi ne čujem na uši?

Što su riječi mojih pređa

ako nisu plodna polja razna

i ostavština na mojoj duši?

Praštanje slobodu daje,

vrijednu svakog napretka u nadi,

ali oprez tu je i bez zaborava.

Da li grešnik svak se kaje

ili protiv moje domovine radi,

dionik je Kristovoga prava.

Tako i ja kad oprostim.

Čak i sažaljenje dođe

što ga ne želim ni žeti.

I za svetim stolom kad se gostim,

nosim dušu što kraj mene prođe

da bih mogla Kristu sebe razapeti.

Jer ne želim biti dio onih godišnjaka

što pokrenu sebe vrlo rijetko,

koji ne znaju ni u desno, ni lijevo.

Zašto ginule su duše mi vršnjaka?

Da bi sada sudio im netko?

Ili da ubijala bih sebe gnjevom?

Ratnici su ovi naši, i mlado, i staro.

Tu ljepotu Doma braniti se mora

od svakoga neprekidno stoljećima,

žrtvu dati svak sa svojim darom.

A kad stigneš na prag svetih dvora,

hvali, Dome, svojim proljećima

dragog Boga kojemu se ispovijedaš.

Za sve mrtve, za sve žive Krista moli

i predragu Majku, našu Djevu.

Jer ti s njima svoju pobjedu zalijevaš

i jer znaš da uvijek sve to boli;

jer taj Duh posveti svakog Adama i Evu.

06.07.2023. 04:33

Radost Milosti

Ništa nema od te ljetne pauze,

rušitelji žele uvijek više.

Stoji vrijeme moje sudbonosne kauze,

a politika se stalno njiše.

Još strpljenja učim neprekidno;

moj mi svetac ova svijeta

pruža slabo polje vidno,

čuva mene poput rijetka cvijeta.

Relikvija slatka, obljetnica

ta rođenja za nebesa,

doletjela kao golubica

mira, spasa, nebeskoga plesa.

Mojih škola prvi Začetniče,

moje rajske sreće plamen jak,

vezo naše Zaručnice,

tebe danas ima vjernik svak.

Osjećam te, ali dobro znam

da si uzrok promjena u duši

i u tijelu koje duh je sam;

tvoja pažnja nikad se ne suši.

07.07.2023. 20:49

Majka Božja Bistrička

Danas neću pjevati balade,

klanjat ću se svetinjama.

Onaj što mi dah života krade

neka jeca pred nebeskim zidinama.

Danas Majka toga svijeta,

crna kao od požara spas,

slavi se sred puka speta

da od nevolja obrani nas.

K'o što nije gorjela ni ona,

tako sada temelji ne gore,

tako neće sići nitko s trona

čije ruke Majci odgovore.

Gdje bi kamen žrtvom cvasti,

gdje se ponornice ruše,

neće proći oblak tmasti,

neće stići sve do njene duše.

Gdje sve šume njene gore,

dolazi i mraz, i kiša, i oluje.

Tko li se usudi, sinje more,

mačevima zaustavit njene struje?

Molim tebe, Bistrička ti kćeri,

da me opet srsi prođu

kad zapjeva u glas narod cijeli,

kada moje molitve ti dođu.

Hvali, slavi Boga mila,

dušo moja moje slatke Majke,

čija desnica te izvadila

da ti nisi samo riječ od bajke.

13.07.2023. 10:44

Javna tajna

Odat ću ti dio javne tajne

da se oko mene nikada ne vrte

prazni snovi noći sjajne

već da samo obećanja prte

Boga naša koji u snu daje,

koji prati svaki trzaj moga lica,

koji kao plutajuće drvo traje

da ni uzdah ne bude mi besmislica.

Majka naša, Gospa skromna

prelijepa je u svom žiću

za ta moja putovanja pomna,

uvijek ravna posvećenu piću.

Znam da želiš, znam da tražiš

utjehu za moje nevolje i jade.

I ti, takav, u njoj mene snažiš

i tako mi pružaš izobilje nade.

Još je značaj naše braće

i sestara to što svi su jako živi,

a i moje srce otkucaje kraće

nit ne broji već se samo divi

svim ljepotama u ovom raju.

Zato molim za te i nemoj mi reći

da bi rado stigao ti svome kraju,

da ti ne bi bilo kraja sreći.

O tom danu ništa ne znam,

nije to toliko sada važno.

Mada sretna, tajne ne dam,

još za stih te grlim snažno.

13.07.2023. 22:59

Kotlinske noći

Koga briga za duboku noć

i za siluete krošnji što se njišu?

Vjetar hladi i na počinak mi poć,

uspomene noćas sve sparine brišu.

Kotlina i kotlinske mi klime

ne smetaju kao nekad prije.

Opraštam se i od zime

što je dugo bilo nije.

Dosta mi je tih životnih mana,

ali ipak volim svaki tren i čas.

Kotlina mi nikad neće biti strana,

pogled na nju mi je često bio spas.

Mnoge ispovijedi nastale su tu,

lijek za dušu, hlad za tijelo.

Noćima sam disala ljepotu

sve dok ne bi puklo jutro bijelo.

Suze moje ovamo mi stigle nisu,

upijala ih sveđ je ta dubina

poput oblaka na nekom klisu

s kojega se vidi moja kotlina.

Nebo modro, a drveće mračno

privlače me, Duhom opčinjenu,

jer mi srce stoga nije mlačno,

a Bog sluša dušu opijenu.

Jer sam svaku riječ Mu progutala,

jer Mu slijedim zakone i proročanstva.

I jer nisam od Njega odlutala

već sam pratila Mu stazu svjedočanstva.

15.07.2023. 00:09

Pravda nije slijepa

Danas nemam s kime sadila bih repu,

a tikve raznolike me ne zanimaju.

Nemam niti opravdanja, pravdu slijepu,

jer ja nisam ona koju rado imaju.

Jer mi Pravda nije sasvim slijepa, ona vidi,

vidi jako dobro, bolje nego orao s visoka

što se odmara na vječnoj oceanskoj hridi,

kojemu je svaka zvijezda u zjenici oka.

Zbog toga bih sama sebe iščašila,

slomila bih svoje krivo srasle kosti.

Već odavno tintu ja bih istrošila,

samo kad bih ugledala srce Nevinosti.

Ne razumiješ i to ti je greška,

to je tvoja negativna sudbina i kob.

Nije vrijedno niti mala smiješka

ono zbog čega si čitav život rob.

A ti koji znaš, koji žeđ mi piješ,

ti si predaleko od sva ova svijeta

gdje me kao nevjernicu griješ

jer sam predodređena za usamljena ljeta.

Jer ti misliš da je sve u redu,

a ja pišem pjesme radi stiha

što mi dotiče i tebe u mom slijedu;

moja smrt je neugledna, sasvim tiha.

Zato ljubim Krista, Boga svoga,

ljubim zjenicu Mu oka što me ne da.

Zato ne znaš ni ti križa moga,

ni u kakvu bitku Krist me za se preda.

15.07.2023. 21:37

Bijeli prsten

Pustit ću se da mi veliš

ako ima nešto sjajno

ili neugledno kao rosa.

Zanima me da li dijeliš

sa mnom oružje mi tajno

kad po travi stupam bosa.

Znam da znaš o čemu zborim,

ne znam jesam li te dotaknula

ili samo obaveza tvoga srca

hoće mene, čak i da govorim.

Koja god te sudba potaknula,

ona meni stvara povijest grča.

Stoga priznaj kao da je neka dama

sad umakla udvaraču da ti gleda

oči i da sluša ranjenu ti dušu

jer ja oduvijek sam kao sama.

Da l' te Srce Isusovo meni preda

da odagnam tmu i tmušu?

Zar mi ne vjeruješ, diko moja,

da zbog tebe suze lijem,

sve iznutra da te, žedna, očekujem

jer si stara bitka moja

što je od života krijem,

a sveđ ponornicam' odjekujem?

Čini mi se, sve je to u stvari jedno,

sva ta ljubav, sav taj trud.

Lakše mi je, draže mi je

biti biće zaštićeno, bijedno

kao neki prosjak lud,

nego da mi tamna prošlost sije.

16.07.2023. 00:32

Krila povjerenja

Željela sam tebe, sveti stvore,

čuvala ti svoja polja, more sinje

da upravljaš poput starih vitezova.

Bog mi dao pustinje, visove i gore

da mi povijest nikada ne mine

i da požele me vođe s drugih svjetova.

Načinio je tebe ratnikom i štitonošom

da me poštuješ i cijeniš kad naiđeš,

da mi čuvaš plodove za rajski vrt.

Da se zaustaviš mi tu sa srcem i s tom kosom

i da stvaraš, rađaš, da mi ribaricom priđeš

i da ostaneš zauvijek gdje te čeka blaga smrt.

Da se razlikuješ po svojim manirima

jer se razlikujem ja, zemlja tvoja i tvoj dom,

jer sam dragulj što ga ocean, ni vis od svijeta nema.

Da me spoznaš, da me ljubiš svojim krilima,

da me u potomstvu nosiš ti u srcu svom

pa da uvijek vidiš prolom što se sprema.

Da preživiš potop, opće uništenje

što ga oholosti, pohlepi namijeni Bog.

Da ti vratim za svu ljubav i za trud

ako istog Boga moliš koji daje ti krštenje,

koji mene prozva središtem života tvog,

koji se naslanja, kao i ti, na tu moju grud.

18.07.2023. 05:16

Slatka Duha vino

Dernek za dernekom,

ti koncerti ne daju mi predaha

dok živim samoću.

Proputovala sam ovom rijekom

kao jedrilica koja nema daha

kada juri noću,

dok spavaju gradovi,

dok umiru sela

i dok podižu se hajke,

odvijaju se važni radovi;

ali cvate Domovina cijela

u naručju Kristorodice Majke.

Pjevam i ne dišem,

lagano se gušim,

to je poput jarma volova.

Zapisujem, notiram, pišem,

predrasude rušim

preko ulaštenih stolova.

Duha nosim, slatka vina,

ludujem od silne sreće

i ne mogu stati.

Sa mnom stvara stečevina

koja nikad proći neće,

koja mora pjevat' znati.

Hej, da mi je tako mrijeti,

poput rose, sve u podne,

zaljubljena preko svake mjere,

u zenitu sreće zrijeti,

orisati plode blagorodne

i od Duha Sveta, i od naše vjere!

07.08.2021. 17:49

Srce nebeskoga grada

Gradovi daleki,

možda poput Babilona,

naraštaji prijeki

kao djeca Krona

bez bitne razlike

od grada moga.

Iste su mi slike

kada gledam Boga.

Ali grad je Neba

puno više, sasvim moj,

taj nas treba

i naš nespokoj.

Noć je svima ista,

rado gledamo u Dan

kada pohodimo Krista

jer je prestao nam san,

a nabujala realnost,

kao kišna rijeka,

uskrsna je stvarnost

koja sve nas čeka.

Nikad ne bih vjerovala

da ćemo se sresti

da mi nije ljubav djelovala

što bih je na radost svesti.

Slavit ćemo jubileje,

pravde sve se nasititi,

usred slavne Galileje

čudima se nakititi.

Neki će se prepoznati

kao prijatelji davni

i po srcima će znati

da li Istini su ravni.

23.07.2023. 01:02

Dan i noć

Moji snovi nestali su kao tren,

nisu bili jaki, ali su mi korisni

sada kad ni noći nije mjesec njen,

kad su koraci nam svjetlilima ovisni.

Redovna sam noćima svih ljeta,

osvježavajući duh me budi sroku

jer sam danju kao neka ptica speta;

život nije podložan mi nekom roku.

Molitva me u nebesa nosi

i ne želim brzo silaziti;

ovdje nema traga blagoj rosi,

niti želje svijetu prilaziti.

Gore nađem te u svetome općinstvu

kao postojano svjetlo, iskru ili sjaj

jer sam oduševljena posinstvu,

mada rekli bismo da je tome kraj.

Ne vrijedi za nebo ono što je tu

gdje sad nema nade i vjetrovi ruše,

gdje se gubi pojam o dobru i zlu,

gdje su mnogi ostali bez duše.

Dugi dani, pakao razvlači

svoje užarene pipke

i moždane vriju, sa svih strana tlači

da bih uvidjela milosrđe ove noćne zipke.

Ne pitaj me za to moje ime,

stradava mi dobra volja.

Danju moram se prekrižiti sa svime,

noću odlazim u život, puno bolja.

23.07.2023. 04:21

Čaša Ljubavi

Ti oslobađaš me svakog zla,

grijeha što u sebi me razara.

Nije važno da l' sam patila

već da imam patnje dara.

Ti ne priječiš muke moje

već sačuvati me hoćeš čistom

da te moždane mi ljubav zbroje,

vjeru koju zovem svojim Kristom.

Nije važno što me muči u životu,

samo dok Te čujem, slutim

i dok vidim Ti ljepotu

što je tako žarko ćutim.

Molitva mi svakojaka,

al' je veza čvrsta s Tobom;

Ti si izvor svježa zraka,

ne daš meni biti robom

nevolja i izgubljenih želja.

Slobodna sam i u patnji,

mir me nosi moga Učitelja

od kojega nema zakon zlatnji.

Još je bolje kad je teško

jer u Tebi postojim još više

i ne mogu sastati se s greškom;

moje ime na Tvom križu piše.

Sav si predao se nama, meni,

Kralju vjekovječni, Stijeno časna

što mi sudbinu promijeni

jer si Duh i Hrana krasna,

jer si vjera moja, moje biće cijelo.

A nju nosim ja na duši,

ime moje potpuno je moje tijelo

u kojem se Tvoja rana guši,

na kojem su tragovi od biča

poput jezika od guje

što bi zavela me izobiljem kiča

da se Tvoja riječ preslabo čuje.

U tjeskobi svojoj vapio si

kao i ja usred svoga srca,

kao krvca pot je hlapio Ti

jer si za me pio čašu grča.

I Tebe su plaštem ogrnuli,

purpurom su ismijavali Ti moć,

na Te udarcima nasrnuli

da uvidiš samo mračnu noć,

a Ti šutio si, Ljubavi od meda

kakve nitko drugi ne doživi,

koju duša moja nikome već ne da,

koja niti zločince ne krivi.

Samo praštao si njima, neukima

dok su krunili Te oštrim trnjem

što na čelu odraz naših grijeha ima,

ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.

Ali Sine Čovječji moj u tišini,

kakva je to ljubav slavna!

Tako nevina i čista u tuđini

gdje joj niti jedna druga nije ravna.

28.07.2023. 03:32

Igra skrivača

Dušo snena, kada ljubio bi kršćanskoga Boga

jako često puno više nego mene,

a i mene samo ponekad i samo malo,

među nama izrasla bi jaka sloga,

plakale bi ove neutješne zjene

za sve ono što je do sada se bralo.

Srce mlado, kad bi bila životna ti misija

tako važna, tako snažna kao meni moja,

a i ta je vrlo često razlog zašto bdijem,

našla bi se barem zajednička vizija,

ne onakva kakvu želiš i ne bilo koja

već ovakva radi koje vode Duha pijem.

Prilagodba svemu svijetu vrlo teško pada,

zato bolja je samoća da se duša liječi

i odmori biti pripravna za ono rijetko više

kada napuni je pravednost i vjera, ljubav, nada,

kada Svetac nakupljene nevolje sve spriječi

i kada sve planove za buduće nariše.

Sada vidiš koliko je potrebno ti snage

da bar jedan pozdrav postane ti stvaran

i da život nije samo igranje skrivača

gdje se lako osvoje i gube dani, noći blage,

gdje ni jedan život nije drugom podudaran,

gdje se lako stradava od božanskoga mača.

28.07.2023. 23:25

Mjesečeva noć

Vjernost Tvoja duši okrepa je neopisiva;

da ju nije iskušala, ne bi nikad znala

kako mogu Tvoje ruke, Hridi vječna spasa,

biti tako postojane, kao Stijena nezamisliva

koju mjesečina jarka oduvijek je krala

iz pogleda ljudi onog istog slavnog časa

kad je sunce okupalo sve zemaljske doli.

Mjesečarka bijah, izgubljena kao hlad

što ga noćima uživam, kojega sakrivam

ispred onog što se moli, prosi sve do boli

da to ode podno neba kao tamjan, kao kad

jer nas, Bože, Tvoje milosrdno srce tako voli.

Oče naš, Ponore blaženstva u kojeg se bacam,

oskudnošću grijeha bogati smo poput siromaha

koji noću promatraju sve nebeske ložnice i dveri;

žedni pravednosti usred kala po kojemu gacam,

krepošću smo Tvojom osvojeni bez ijedna daha.

Zar smo krotki, tako sitni da se spasimo po vjeri?

Koliko smo samo puta odlazili radi mira u toj Kući,

koliko se nakupilo strpljivosti, mnogih praštanja

po kojima donijeli bi zadovoljštinu Ti pred Oltare!

I po sebi duša oduvijek je znala pouku izvući,

svake hvale vrijednu ljubav i tu moć ispaštanja,

a sve primili smo skromno kao Tvoje, Kriste, dare.

Majčice, ti, svjetlo snažno, zvijezdo usred noći,

kad sam prozvala te i u tmini te dozivala,

odgovorila si meni svjetlom dana, nove zore

što pokazala je staze kojima je opet poći

ovoj duši što je stihovima se sakrivala

da prinese darove ti u te tvoje anđeoske zbore.

01.08.2023. 17:27

Sluga beskorisni

Nebesa caruju u mome šatoru,

kraljevstvo, Kriste, Gospode, to je,

riznica otporna svakome zatoru,

oblak i oganj ljubavi Tvoje.

Oprosti što mislim na druge,

ljudi su, poput mene prosti,

miljenici jada, balada i tuge

od koje zebu prokušane kosti.

Ponekad znam koliko sam loša,

ali me tada k sebi privedeš

pa putujem dalje kao stari klošar

jer predivan žal na srce mi sjede.

Samo je važno ostati s Tobom

i nije mi dosta Tvojih dvora.

Često se nazivam nebeskim robom,

a dužnost ne zove obična stvora.

Ipak Ti griješim u primisli svakoj

jer volim te pozorne ljudske oči,

mada su sklone ljubavi mlakoj;

i to je jedino što me koči

od velika grijeha, želje za tuđim.

A Ti me plamtećim srcem čekaš,

vječnim strpljenjem za kojim ludim

i kojim kao da dušu mi cjepkaš

pa postajem sva drugačija, nova.

Slušam Te, Riječi, jer me pohodi

taj oblak i oganj iznad krova

što me, svu blatnu, za sebe porodi.

03.08.2023. 02:07

Duhovne bitke

Munja bljesnu nebeskoj daljini,

gore svatko vodi bitke strašne.

Promatram Te s mirom u tišini,

sada Tvoje su mi riječi jasne

kad je spustila se suza Tvoja

kao pljusak na me, kao zrna tuče

jer tu propada nam zemlja moja

što se kao crni oblak gradom vuče.

Boj se vodi na duhovnom polju,

posljedice vide se razaranja,

mada znam za sudbu bolju

veličanstvenoga Božja stvaranja;

mada znam za naše dostojanstvo

kojim plodiš, Kriste, i po krivoj crti,

i za duhovno prostranstvo

u kojem se sastajemo nakon smrti.

Pripovijedat ću Ti tada sve o sebi,

kako spoznala sam prosvjetljenje krasno,

a Ti ćeš sve znati, kako ne bi,

nikada za povjerenje neće biti kasno.

Anđeli i sveci bore se za mene;

i ta munja što je proparala grudi

buđenja je znak za duše snene

i za svaku koja poplavama bludi,

koja bujicama pliva rastresena

danas, nakon teške, sparne noći.

Vrlo brzo gledat ću Te, zanesena,

jer si obećao da ćeš brzo doći.

04.08.2023. 18:34

Nevinost na straži

Zagubljeni izdajnici podigli su vratove,

pokazali svijetu vođu – smetenjaka

što je htio i bez ruha naići u svatove

i prodati dušu za to malo srebrnjaka.

Sad u ilegali živi, radi sav Tvoj puk,

to je javna tajna za mnoge neznance

koji ne znaju Ti, Kriste, za valovlja huk

od kojega bježe na daleko i pod šance.

Ima tome jedno stoljeće pradavno

kako trgali su Tvoje neprobojne kosti;

razvratno cerekanje, to im bilo glavno,

ni vidjeli nisu od božanske umješnosti

dok je narod molio za njihov spas.

Jer Ti srdžba, Bože mili, frca kao lava

pod vulkanom gdje proklija snažan klas

što je nalik nevinosti koja nikada ne spava.

Ništa novo, ti vulkani, za tu nevinost na straži,

za Tvoj narod, vjeran Tebi od samog početka.

Raskinut će okove zarobljeništva, Isuse najdraži,

Obećanje naše što ga ispunjavaš do posljednja retka.

05.08.2023. 10:26

Tajne svijeta

Tajne svijeta ljudskoj duši gode

jer su javne, rasvijetljene,

neprimjetni darovi slobode,

među nama razdijeljene,

umnožene, oduzete, pribrojene;

Kristom svaka duša svetac posta,

mada duše, grijehom pripojene,

poput zemlje koja čista osta

nalaze se u sredini svega.

Tajne lebde, plešu kao sjene,

bijelom ili crnom zidu sprega,

otporne na otrov svake mijene.

Očigledne tu su, svak o njima priča,

ljudski pojam izmišlja okvirima,

besmislice niže podno Božja biča

pred kojime strepe svi osjetilima.

Ne može se bez religije,

ne može se protiv znanja;

nit politikom se ne ogrije

ljudska duša koja stalno sanja.

Ne zna ona da joj daje Bog

da upravlja tijelom svojim

i ne može ni životom daha svog

ravnati životom bilo kojim.

Ti, nesretni svijete, postade od ništa

ponajljepša tajna koja sva se lomi

preko nereda i ratnih poprišta

sve dok čovjek čovjeka ne zgromi.

Kad bi samo znao te divote

što se nalaze u miru i u redu,

ne bi izgubio te silne živote

koji rađaju se u vječnome slijedu.

11.08.2023. 02:34

Spasonosna bol

Bistra zbog te boli što mi posta

slobodno blaženstvo daha,

nađoh gubu koja sakrivena osta

dugo vrijeme moga nebeskoga praha

pa se riješih nevolja i sjećanja na loše.

Znam da nisam savršena i pri ruci,

al' mi strijele usred meda upadoše

iako me drže na toj svakodnevnoj muci.

Nevažnosti, koje nisu ni spomena vrijedne,

donose mi onaj mir, usprkos tim neredima

što se oko mene vrte kao nametnice bijedne,

dosadne su kao uši što ih ova zemlja ima.

Naporni su mnogi novinari i političari,

truju srca kao neka droga i bez lijeka,

navode mi dušu da si život kvari

dok me pravednost na pladnju čeka.

Znam da neće ova bol i mir mi potrajati,

ali blagoslivljam Krista što mi tijelo pati;

to će mi za dugo sati sasvim dostajati

jer moj Bog odluči još svježine dati

mojoj duši, mome duhu u prostranstvu.

Kako lijepo li je živjeti bez noćnih mora

duši svjesnoj u tom posebnom poznanstvu

koje nosi dah od životnoga odmora.

I taj život, sasvim običan i prost,

sređuje mi ono što je važno za me,

gradi meni do nebesa most,

razgoni mi maglu one svakodnevne tame.

18.08.2023. 02:47

Vrata spoznaje

Neke misli što mi padnu

rado bih upamtila

za bolje dane;

onu melodiju skladnu

u kojoj bih plamtila

spustila bih s Tvoje rane,

uzela bih svete note

Tvoga križa, Tvoje muke

da me osokoliš

kada moždane se pote,

kad se trese tijelo, ruke,

kada za me moliš

jer si uvijek prisutan za mene,

jer si pribran za ta stanja,

jer Te ljubim kao Brata,

tako blizu podno sjene

što mi čini dah spoznanja

i što otvara mi širom vrata.

A bez truda i bez boli

sigurno to ne bi išlo,

ničega tu ne bi bilo

da bi ovo srce što Te voli

lakše k Tebi, Kriste, prišlo,

da bi sebe u Tvom srcu svilo.

22.08.2023. 13:05

Putovanje zahvalnosti

Hodočašćem kročim u nutrinu

da izvučem najljepše Ti hvale,

prvi puta zalazim u tminu

gdje su pohranjene misli stale,

sve u jednom osvježavajućem tonu.

Iz tog svijeta, gdje su likovi statisti,

dobro naći je igračicu na tronu

što je ostala na omiljenoj crnoj listi.

Ispočetka slušam stare stvari,

sjećanja se bude, smisao je tu

i još uvijek vrijedi dojam koji se ne kvari,

i još jače ljubim tu melodiju.

Od života i od smrti bježati se ne može,

a sva putovanja dobra su za rast.

Molitve se rađaju, uspomene množe,

i ta prožimanja služe nam na čast.

Nalazim te gotovo u svakoj pori

i u svakom dodiru mi svijesti;

i vremena služe kvaliteti koja gori

kada god poželim sa sobom se sresti.

Raduje me spoznaja ta, Bože moj,

nikad neću dovoljno zahvaliti

za udvaranje Ti što mi ništi nespokoj,

što me zove prepreke razvaliti.

I kada sam zarobljena krhkim tijelom,

snaga izvire mi poput bujica i vihora

i zahvalnost putuje mi dušom cijelom

sve do sada, sve do neba, preko mora.

30.08.2023. 09:41

Staromodna pjesma

Daleko od mene bio srednji vijek,

krinoline, ljubići, divljaštvo i pereci;

još je uvijek usred rata ovaj tijek,

bilo kojeg, drugog, trećeg, samo reci.

Pa što ako danas tučemo se igricama

i što krvoločni govori se nude,

ako svi smo zaraženi iglicama

kada djeca ovom zemljom blude,

željna duha ljubavi i pomirenja?

Makar dosadno je, nema veze,

sedamdesete su bile doba zrenja,

a nad nama probile se tanke breze.

Uzori nam uvijek dolaze s davnina,

a mi ne znamo ni zašto su u modi;

sva krvoprolića bijahu nam tmina,

uvijek jednako smo težili slobodi.

Sve je bilo poput neka dobra sna

il' romana, ili filma ispred nas.

Sada viši stupanj napretka je pojam zla,

realan i stvaran, kao lažne humanosti čas.

Tko je krivac da ga objesimo, pogubimo

jer se ne zna je li netko ovdje čist?

Samo goli križ da barem poljubimo

prije nego što se smiluje nam Krist.

Srce potrebno je, načinimo potjernicu

jer smo izgubili riječi, pismo, dobra djela

i ljepotu povjerenja, žrtvu pomirnicu.

Istina je skupa i plaća se cijela.

02.09.2023. 23:31

Zlatni dani

Evo kiše, evo one klime,

dolazi uz povjetarac laki.

Prije slavlja, prije zlatne zime

naći će me kao metar svaki

kako stižem predvorjima slave.

Prije kraja dana

dostići ću mjere prave

kao krošnja razlistana.

Nisam znala da ću stići,

nisam nadala se tome

da mi Otac želi prići

kao sinu svome.

Neočekivano i nezasluženo

sad u zlatno doba trajem

uzvišeno, poniženo

da se slatko kajem.

Samo znam da to je

ono što mi srce čeka,

da mi ruke u visini stoje

da u njih doteče rijeka.

Zaista su noći zlatne

i godine teške,

poput iskopine blatne

bez ijedne greške.

I na dlanu sve se sjaji,

probrano je zrnje

što mi ljubav taji,

istinu i trnje.

13.09.2023. 18:32

Živa duša

Nešto u tvom glasu,

neki drhtaj ili sjena,

nešto neizrecivo;

neka slabost u tvom stasu

ili kosa, sjajna boja njena,

zastajanje neporecivo

govori mi puno više

nego što bih mogla znati.

Jasno je da znam

ono što ne piše,

što bih mogla tobom zvati,

vidljivo je kao plam

negdje u dnu duše.

Poklapa se s mojim bilom,

surađuje sa grlicama,

s vjetrovima puše;

ne dolazi silom,

ne kreće se ulicama.

Razlikujem tvoje mjesto,

tvoje doba, tvoje vrijeme,

tvoju dušu i tvoj korak.

Rijetko, ne prečesto,

kao da ti nemaš breme,

govor koji nije gorak.

Sve se to ostvaruje u Kristu

onog časa kad pogledaš amo,

i u moju dušu kada zađeš.

U dubini, srca istog Boga ištu,

mir prostruji i ja trnem tamo

gdje me živu ti pronađeš.

29.06.2021. 21:22

Sada živim

Sunce ispija me svojom snagom,

moždane se tope od vrućine

dok me Majka rukom blagom

vodi u hladovite visine.

Tebe ljubim, Bogorodice,

tebe koja blažiš svu sparinu;

povjetarac Duha najslađe mi piće

što mi osvježava omarinu.

Tko će, Kriste, rastaviti nas?

Što će nama naškoditi?

Ti si prava ljubav i naš spas,

tijelo Tvoje ne može se raskoliti.

Kada zovem Tvoje ruke,

dodaješ blaženstvo srcu mome

i u slavu svoje Muke

nosiš uskrsnuće puku kušanome.

Slaba pred Tobom ja, Kriste stojim,

tremor će me shrvati.

Sada živim i postojim,

Tvojom ću se uvijek zvati.

09.09.2023. 12:00

Proglas putnika

Danas od iskustva nemam veća dara,

preda mnom su tanke moje skretnice,

malobrojne što sam više stara.

Ipak stvaram nove prekretnice.

Nameće se veća odgovornost

i kroz život bolje da je postojala.

Sada pruža mi otpornost,

mada snagom duša oduvijek je odisala

koja dopušta slaboću i osjetljivost,

to je znak prevelike dubine.

S godinama raste mi pokretljivost

koja potiče na bolje ljudske čine.

Odluke su istu stazu zacrtale,

i sve sljedeće su prikladne od starta

i do kraja kojemu su nasrtale

dok mi vrijedi ista vozna karta.

Životna energija specifična je tona,

svaka duša je jedinstvena u tome.

Još postoji poput dobra, čvrsta zvona

čije stijenke pomalo su trome.

Važna mi kakvoća svakog časa,

ma što činila u ovom svijetu

jer kad milost Kristova mi stasa,

dat će svemu pravu siluetu.

To je poziv, to je zov s visina

što ga zemaljski ne mogu korigirati.

Mnoštvo rampi, svakojakih psina

na tu stazu ne može mi prodirati.

18.09.2023. 19:57

Razlozi

Moje su suze zamijenile

plač i jauk djece, priče starih,

razgovore, klicanje i smijeh.

Rano one su zanijemile,

još je bilo predrasuda izostalih,

još je bio ponekad i grijeh.

Tako slatko vrijeme knjiga i romana,

filozofije i pjesništva, i drama

koje ganule bi moje neumorne oči,

ali niti jedan čovjek s mnogo mana,

niti osoba bez straha ili srama

nisu izazvale moju suzu da iskoči,

nisu ganule me žalopojke, jadi.

Samo Isus u Svetome pismu,

riječi Njegove su bile mi ganuće.

Tako ostao je da mi srce gradi.

Suze nisu milosrdne, ali vrisnu

kao djela, riječi utješne i vruće.

Tako ostadoh tu hladna kao led,

gruba poput oronula zida,

smetena i nespretna u hodu,

ali nevolja je kao košnica za med

i ne trpim da mi pokraj mene rida

pa je šaljem osamljenu nekom brodu.

Zato potrebno je dušu otvoriti,

iz te podsvijesti što čuva znake

prepoznati bol i tugu, nesuvislu tlapnju;

ispred Sakramenta srce odmoriti,

stati pokraj te sunčane zrake,

izučiti bolje Isusovu patnju.

Ona kroz nas gleda, prati

svaku dušu s kojom se susretne;

pita je za čistu nadu

s kojom tješi ju dok pati

da se sjedine im boli sjetne

što su bile razlog njenu padu.

Ako netko ima želju isplakati

nevolje i jade, mržnju svog života,

mora naći Riječ u Bogu Kristu,

srce svoje mora istrgati.

Mora skloniti se podno nebeskih divota,

u toj mržnji svijeta sačuvati dušu čistu.

19.09.2023. 20:42

Sjenica

Spušta mi se sada duša da poklekne

ispred veličanstva predivnoga Boga.

Da je tražila Ga, zvala da mu želje rekne,

nikad ne bi upoznala Stvoritelja svoga.

Da me nisi ljubio Ti, Kriste uvijek moj,

gdje bih bila pokraj paklenoga grada,

gdje bih ostavila srce, život svoj,

kad bi poginula moja zadnja nada?

Izgubljeno lutala bih predgrađima,

zarobljena makar i bez onih konopaca,

i sa željom da umaknem zvjeradima

što su ganjale me stotinama hropaca.

Rano Ti mi dade spoznati tu bijedu

iza koje krila mi se ljubav tiha, ali vrela.

Dade mi i pogled, viđenje na tome ledu

u kojemu spoznah kako istina je bijela.

O, kad sam Te vidjela i čula, spoznala Ti bit,

to mi je otkriće bilo čudesno rođenje.

Načinismo tada sjenicu što bi svak je svit:

uvijek svježe, uvijek novo nebesko krštenje.

Ti si volio me od početka svega,

prije nego što si zamislio mene

i uzljubio mi dušu podno snijega,

pozvao me imenom iz svoje sjene.

Uzeo si moje grijehe da bi raspet bio

tada, kad ja nisam niti znala gdje sam.

Ti si srce moje, moje vene natopio

tim životom u kojemu s Tobom jesam.

20.09.2023. 19:38

Molitva pomirenja

Još sam uvijek ja

pod onom strehom

gdje su gnijezda,

sjajnim pogledom ispunjena

i nebeskom lijehom

sve do zvijezda.

Obzor u daljine seže,

prema suncu odbija se krovovima,

od istoka kreće

i oblake reže,

ukrašene lovorima,

s nebom se susreće.

Tornjevi bez jasna zvuka

znak su Katedrale

koja svijetli zalazima

i za noćna muka

prihvaća spirale

mojih molitvi i rima.

Preko svake mjere

Duh mi pripovijeda

da Ga mirno osluškujem,

pod svjetlilima vjere

da se duša lakše preda

i da u visine otputujem

gdje ću biti jako sretna,

otvoriti dlanove za spas

po kojima ljubav piri,

gdje će stići prošnja sjetna

što će Bog mi je uslišiti u pravi čas

da me sa sobom pomiri.

23.09.2023. 12:45

Tvrđava u mome prahu

Svjetlo Tvoje, Gospodine, svijetli

i kad sam u ropstvu grijeha silnih,

i tada se srce moje Tebi, Kriste, klanja.

Jak si u tišini ili kad navale vjetri,

Ti Gospodar si oluja i valova mirnih,

tko Te ljubi, njemu daješ da Te sanja.

Čak u snovima Ti govoriš mi zapovijedi,

Tvoje riječi moram poslušati

da svijet spozna veliku Ti snagu.

Moja duša samo Tvoje riječi slijedi

kojima ćeš moje srce prokušati

jer Ti otkrivaš mi svoju ljubav blagu.

Ti si čvrsta tvrđava u mome prahu,

Ti si Duh nada mnom što me štiti,

pokreće mi ruke, molitvu nadahnjuje.

Ti si oganj, Ti si život mome dahu,

Ti mi daješ od nebeska pića piti,

Ti mi hraniš dušu da Te vječno štuje.

25.09.2023. 03:40

Tko izgubi život

Tko pronađe život Tvoj,

sav u Tvome, Kriste, domu,

gubi dušu, razum svoj

u tom svijetu šarenomu, velikomu.

Tko li život blagostanja nađe

i bogatstva, ispunjena zlatom,

traži nešto novo, nešto mlađe

ili zabavno mu igrati se blatom.

Tko se veže za nebesa Tvoja,

čuje bolje, vidi više ili dalje,

mučninama mu nema broja,

svjestan odbacuje blatne halje,

uprljane, nemirom zaražene,

ratovima bježi, neredima.

Izmoljene, zatražene,

jednostavne halje ima.

Bogatašem svi se blisko zbliže,

laskanje ga stalno okružuje,

a on samo si dragulje niže,

okolinu prevarom zadužuje.

Ima li života u tome metalu?

Ima li bar duše tamo gdje se laska,

gdje se teži običnom kristalu,

gdje i mudar za tim blatom kaska?

Postoje li milosrdne ruke

što darivale bi siromaha

koji iskreno se drži usred muke,

koji ispred zlata nema straha?

Taj je smiješna luda, govore mu svi,

mora biti da je napio se mnogo vina,

tako kolo vode zatrovani, obijesni

dok siromah gleda samo Božja Sina.

Tko izgubi život svoj,

sav tu, izvan svijeta,

u dom stiže, Kriste, Tvoj,

plaća mu je sudba kleta.

Za Tebe mu srce plamti,

duh mu poznaje sve Tvoje pute

i blaženstvo koje uvijek pamti;

nosi razum, dušu, sve pod Tvoje skute.

27.09.2023. 20:32

Bijeg s anđelima

Isuse, sad praštam svima sve,

kajem se zbog svega što sam znala

i što nisu dale moje ruke spuštene;

da sam znala, Tvoju ljubav ja bih krala.

Da sam znala da je Bog moj tu,

Otac moj preslavni i da mene štiti,

davala bih na nebesa muku svu,

ne bih pokušala svoje lice skriti.

Isuse, vjerujem, od kada za sebe znam,

priznajem da dugo nisam svjesna bila

da je tinj u u mome srcu onaj vječni plam

čiju utjehu sam često pila i zaboravila.

Pričali su svakojake anegdote svi o meni,

igrali se, šalili se, stalno nešto krili.

Slušala sam pažljivo, al' sam ostala u sjeni,

nikada me ništa mudro nisu naučili.

Imala sam prijatelja, anđeo je pokraj mene bio,

sugovornik utjehe i nade što ne vene.

Nada mnom je platno šatora svog svio

da me nježno budi, da me jednom prene,

da mi poda cvijeće, dostojanstvo,

da mi bude tvrđava na stazi

koja nas je vukla u prostranstvo;

da me crna vila ne pregazi.

„Blago tebi”, ona je govorila sred straha:

„ti si uvijek nasmijana, tako vedra”

kada vidjela je da ja uzimam si daha,

kad je čula da zauvijek dižem jedra.

28.09.2023. 17:00

Upad

Skaču note, luda trka,

jedna drugu ljube, grle

kao da je mutna strka,

poput zvijezda uvis hrle.

Odbjegla su djeca nevinosti,

putuju po planovima;

znak su tuge i radosti,

nose srca na tim dlanovima.

Ovo je digresija i nagli upad,

nigdje sada mira nema

jer se spokoj pretvara u pad

jer se opći nered ovdje sprema.

Duša stabilna je, al' treperi

kao mladost, ponesena igrom;

evo znaka trajnoj vjeri

koja gradi srcem, a ne ciglom.

Život časkom tu će zablistati

prevelikim i blještavim sjajem,

na priznanje neće pristati

jer se diči tihim rajem

kao da je ostala bez riječi

i bez teksta što ga prate note.

Nema ovdje nikoga da spriječi

suze da potraže svoje kote.

To je jedan još od onih dana

kad se duša nada, al' ne zbori,

kad joj pukne zora rana,

i kad umorna joj duša gori.

29.09.2023. 14:18

Božanski visovi

Bablje ljeto, večeri i noći

kao da me miluju za snivanje

jer ponekad želim poći

svom životu u prikrivanje,

a moj Bog to dobro zna

kako mogla bih do Njega,

kad i gdje nebesima bih otišla

da udahnem povrh svega

i da se prepustim

ka nebeskim kočijama,

i da kapke spustim

rajskim opcijama.

Uvijek mislim upamtiti

ako mi se snovima prošeće,

ali jutrima se znam osamiti

jer dogodi mi se nešto veće,

tada, Isuse, Te mogu osjetiti

svojom vjerom, umom i na koži

jer Ti mene želiš posjetiti

uvijek kad se moja čežnja množi.

Kod nas nema do viđenja, dobar dan,

s nama uvijek jedna je blizina

koja molitvama mi pripravlja san,

koju snivam, koja vodi do visina;

koja vuče me na uskrsavanje

kad se budim bilo kojoj dobi,

koja služi za predavanje

kad nas ljubav oboje zarobi.

29.09.2023. 19:49

Momenti vječnosti

Riječi Boga, moji su momenti

da se Tebe, Kriste, sjetim

kada primaju me sakramenti,

kada sveti mir osjetim,

kad mi srce istinski doživi

ljubavi Ti posvećenje,

tijelo mi se vatreno Ti divi

jer nastupa uzvišenje.

Osudi tad nema niti traga,

Milost uzima me cijelu;

nije usporediva i sva je blaga.

Predanost za ljude tada je na djelu.

Ti si moja vječna uspomena,

Ti si moj početak, moje sada,

mome grijehu stalna opomena

dok me obasjava svjetlost vječna Grada

što se gordi pragom od opala

i do smaragda se čvrsta spušta.

Nisam dorasla do tih korala

što ih Majka Marija dopušta

koja serafima daje vrijednost

sa svom svojom ljubavlju i pažnjom,

koja proglašava svoju čednost

nad svom svitom i svetinjom snažnom.

O, nebeski skupe poniznosti

i te tvoje svetosti božanske,

užadi od moje žarke ovisnosti,

marijanske, čovječanske, kanske,

vazda s Tobom pirovala

nakon mnogih ljeta

kad sam Tebi vjerovala

u samoći mala svijeta!

30.09.2023. 04:45

Vrijeme je

Znam da vjetrovi su prošli

i prohujale su pahuljice snježne

da se opet lijepo moli, posti

uz te zrake sunca hladne, nježne.

Sad je vrijeme istinita časa

i priznanja, čestitanja,

a kad netko sporo stasa,

mentor ide putem posrtanja.

Teško li je dići ruke u priznanju

da je odgovoran koji stoji

na tom vrhu, na terasi zdanju

s kojega nam greške broji.

Tim je više zasluga za ona

koji prav je u svom djelovanju,

što ga žele zbaciti iz trona

da bi propali svi daljnjem sljedovanju.

Ali to su priče za sporedne stvari,

mada isto se događa i po svuda.

Teško je odstupiti kao lisac stari,

dati palicu da nosi neka luda.

Ludo Božje veće je od mudra

jer u Bogu slavnom počiva nam sve

koji čini neprimjetna čuda,

koji podiže nas iznad zemlje te;

koji ne mora poštivati tu normu

na kojoj su lovori i darovi.

Luda može čak i zadržati formu,

al' joj mnogi ipak nisu parovi.

01.10.2023. 20:48