Žena odjevena suncem

 

„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.” Otk 12,1 

1. DIO

Blažena Djevica Marija i Crkva

Izvadak iz Dogmatske konstitucije „Lumen Gentium – Svjetlo naroda”

o Crkvi, članak 61,64, 65, 66 na stranici 179 sl.”Dokumenata Drugog vatikanskog sabora”, KS Zagreb, 1993.

61. Suradnja u otkupljenju
Blažena je Djevica – od vječnosti zajedno s utjelovljenjem božanske Riječi predodređena za Majku Božju – po odluci božanske Providnosti ovdje na zemlji bila slavna majka božanskoga Otkupitelja, na jedinstven način i ispred drugih velikodušna drugarica te ponizna Gospodnja službenica. Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu Ocu prikazala te sa svojim na križu umirućim Sinom supatila, ona je na sasvim osobit način, radi obnavljanja nadnaravnoga života duša, poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevu djelu. Na temelju toga postala nam je majkom u redu milosti.

64. Promatrajući njezinu tajanstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav te odano ispunjujući Očevu volju, sama Crkva također postaje majkom po vjerno primljenoj Božjoj riječi. Propovijedanjem i krstom ona, naime, na novi i besmrtan život ra­đa djecu začetu po Duhu Svetom i rođenu od Boga. Ona je i djevica koja potpuno i čisto čuva vjeru zadanu Zaručniku te nasljedujući maj­ku svojega Gospodina, snagom Duha Svetoga, djevičanski čuva cjelovitu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav.

65. Marijine krijeposti – uzor za Crkvu

Dok je Crkva u Preblaženoj Djevici već prispjela k savršenstvu u kojem je bez ljage i nabora (usp. Ef 5,27), Kristovi se vjernici još trude da pobjeđujući grijeh rastu u svetosti; radi toga uzdižu svoje oči k Mariji, koja pred svekolikom zajednicom izabranih sja kao uzor krjeposti. Razmišljajući na pobožan način o njoj i promatrajući je u svjetlu Riječi koja je postala Tijelom, Crkva sa strahopoštovanjem prodire dublje u vrhunsko otajstvo utjelovljenja te se sve više i više suobličuje sa svojim Zaručnikom. A jer je Marija najdublje ušla u povijest spasenja te na neki način u sebi ujedinjuje i odražava najveća načela vjere, ona – dok se o njoj propovijeda i iskazuje joj se štovanje – poziva vjernike k svojem Sinu, k njegovoj žrtvi i k Očevoj ljubavi. Crkva, pak, idući za Kristovom slavom, postaje sličnija svojem uzvišenom uzoru time što stalno napreduje u vjeri, nadi i ljubavi te u svemu traga za Božjom voljom i tu volju vrši. Stoga i u svojem apostolskom radu Crkva s pravom gleda na onu koja je rodila Krista, začeto ga po Duhu Svetom i rođenoga od Djevice, da se on po Crkvi rodi i raste također u srcima vjernika. Ta je Djevica u  svojem životu postala uzorom onoga majčinskog čuvstva kojim trebaju biti oduhovljeni svi oni koji u apo­stolskom poslanju Crkve surađuju u preporodu ljudi.

Štovanje Blažene Djevice u Crkvi

66. Značaj i temelj štovanja

Crkva s pravom posebnim štovanjem časti Mariju kao presvetu Majku Božju koja je sudjelovala u Kristovim otajstvima i koja je po Božjoj milosti, poslije Sina, uzvišena ponad svih anđela i ljudi. Već od najstarijih vremena Blažena se Djevica štuje pod nazivom »Bogorodice«, pod čiju se zaštitu vjernici moleći utječu u svim pogiblima i potrebama. Stoga je osobito od Efeškoga koncila divno poraslo štovanje Božjega naroda prema Mariji u iskazivanju časti i u ljubavi, u zazivanju i u nasljedovanju, u skladu s njezinim proročkim riječima: »Blaženom me zvati svi naraštaji, jer mi je velika djela učinio onaj koji je moćan« (Lk 1, 48). Premda je to štovanje, kakvo je uvijek postojalo u Crkvi, posve osobito, ono se bitno razlikuje od poklonstvenoga štovanja koje s iskazuje utjelovljenoj Riječi jednak kao i Ocu i Duhu Svetom, i snažno ga podupire. Naime, različiti oblici pobožnosti prema Bogorodici, koje je Crkva u granicama zdravoga i pravovjernoga nauka i prema prilikama vremena i mjesta te prema značaju ćudi vjerniku odobrila, postižu to da dok se Majku časti, Sin radi kojega je sve (usp. Kol 1, 15-16) i u kojem se vječnom Ocu »svidjelo nastaniti svu puninu« (Kol 1, 19) – bude pravo upoznat, voljen, slavljen i da njegove zapovijedi budu obdržavane.

2. DIO

Iz Danje mise ...

Ulazne pjesme

Znamenje veliko pokaza se na nebu:

Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama,

a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

Radujmo se u Gospodinu

slaveći blagdan u čast Djevice Marije!

Uznesenju se njezinu raduju anđeli

i hvale Sina Božjega!

Marija, znak pouzdane nade i utjehe putujućem Božjem Narodu:

„Marija, Isusova Majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti ... Crkva se u Mariji divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sama želi biti i nada se da će biti” (LG 68).

...

ZBORNA MOLITVA:

Svemogući vječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po Gospodinu...

Žena obučena u sunce

Žena što se nalazi u nebu jest Marija, koja je slika Crkve. Njezino dijete nije samo Krist već i otajstveno Tijelo kojega smo i mi udovi. Zmaj jest đavao kojega je zauvijek pobijedio Krist, novi Adam, i Marija, nova Eva.

Živjet ćemo zauvijek u Kristu

Krist je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt. On, prvenac novog čovječanstva u svom tijelu označuje – a u proslavljenoj Mariji predostvaruje – uskrsnuće i ulazak u Kraljevstvo svih onih koji Ga vjerom prihvaćaju.

Aleluja

Uznesena je Marija u nebo;

raduje se vojska anđela.

Blago onoj koja povjerova

Marija je žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svog naroda.

Njezino pravo blaženstvo – kao i naše – temelji se na njezinoj vjeri u riječ Gospodnju.

S njome i sva Crkva, službenica i siromašica Božja, veliča divna djela spasenja koje Bog obeća.

Marijin pohod Elizabeti

„Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

41Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga

42i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

43Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.

45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« LK 1,39-45”

VELIČA, Hvalospjev Marijin

»Veliča duša moja Gospodina,
47 klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
48 što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
49 Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
50 Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
51 Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
52 Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
53 Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
54 Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
55 spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.« Lk 1,46

Predslovlje:

Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemoguću vječni Bože, po Kristu našem Gospodinu.

Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakoga života.

Stoga te s anđeoskim zborovima složno hvalimo i radosno ti slavu pjevamo:

Svet, svet, svet

Gospodin Bog Sabaot,

puna su nebesa i zemlja slave Tvoje!

Hosana u visini!

Blagoslovljen koji dolazi u ima Gospodnje!

Hosana u visini!

...

Pričesna pjesma:

Svi naraštaji zvat će me blaženom

jer mi velika djela učini Svesilni.

Popričesna

Primili smo, Gospodine, spasonosna otajstva: daj nam, molimo te, na zagovor blažene Djevice Marije na nebo uznesene, prispjeti k slavi uskrsnuća. Po Kristu, Gospodinu našemu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. Amen!

3. DIO

Već u 4. st. istočni crkveni otac sv. Epifanije pisao je o Marijinu uznesenju na nebo. Ta je vjera prisutna i u istočnoj i u zapadnoj Crkvi od najranijih vremena. Godine 1950. papa Pio XII. tu vjeru je svečano proglasio dogmom. Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna je njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrešnog začeća.

„Radošću silnom u Gospodinu se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.”

Iz 61,10

24.07.2021. 16:42

Iz Katekizma Katoličke Crkve:

963 ...Djevica se Marija priznaje i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja.

Ona je majka udova Kristovih jer je s ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi (Krista) Glave.

I. Marijino majčinstvo prema Crkvi

POSVE SJEDINJENA SA SVOJIM SINOM

964 Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom; izravno iz Njega proistječe. „To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti”(LG 57). Posebno je vidljivo u času Muke:

„Blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do Križa, gdje je, ne bez Božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila Njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima: 'Ženo, evo ti sina' (Iv 19, 26-27). LG 58”

965 Poslije Uzašašća svog Sina, Marija „je svojim molitvama pomagala Crkvi u početku” (LG 69)”. Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekim ženama, „svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri navještenju osjenio” (LG 59).

TAKOĐER U SVOM UZNESENJU

966 „Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću” (Lg 59). Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:

'U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše' - iz Bizantske liturgije

MAJKA NAM JE U REDU MILOSTI

967 Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je „preodlični i sasvim osobiti ud Crkve, (LG 53), štoviše, ona je „pralik”, tip Crkve. (LG 63).

968 Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. „Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti” (LG 61).

969 „ Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja.

Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica” (LG 62).

II. Štovanje Blažene Djevice

971 „Svi će me naraštaji zvati blaženom (Lk 1,48)”. „Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu” (Pvao VI., Apostolska pobudnica 'Marialis cultus', 56). „Crkva opravdano posebnim štovanjem časti” Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom 'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama. To štovanje, iako nije sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetom, i koje upravo podupire (LG 66),, ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoj (SC 103) i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta krunica, „sažetak cijelog Evanđelja” (Marialis cultus' 62).

III. Marija – eshatonska slika Crkve

972 Pošto smo govorili o Crkvi, njezinu početku, poslanju i odredištu, najbolje ćemo zaključiti okrećući pogled prema Mariji, da u njoj promotrimo što je Crkva u svom otajstvu, u svom hodočašću vjere, i što će na kraju svog putovanja biti u domovini, gdje je, u slavi Presvetog i nerazdjeljivog Trojstva, u zajednici sa svim svetima, očekuje ona koju Crkva slavi kao Majku svog Gospodina i svoju vlastitu Majku:

„Međutim, Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe (LG 68).” 29.07.2021. 15:57