Danica u mojoj sobi

 

Danica silazi da nas budi

kao Nebo nad nebesima.

Niti jedna zvijezda tu ne bludi,

svaka svoju odu ima.

Vjetar jaki nosi zapovijedi

Bogu da se jutrom divi,

da Ga slavi dvor od mjedi

što pod Nebom svojim živi.

Hej, Danice, k Tebi pogled pruža

da Te obuhvati ova cijela duša

što kraj Tebe procvala je Ruža;

zbori jer Te službenica sluša.

Znam da nisi iz ovoga svijeta

i da ovoj Ruži služiš vjerno

da u Tebi bolje sva procvjeta,

da Te u tom dvoru hvali smjerno.

Milošću se vjetar kreće

sve do Ruže dvora mjedenoga

što joj lati propast neće

jer se hrani saća medenoga.

Povjetarac prvog osvitaja

budnom dušu mi nalazi

što je zakon uvriježena običaja,

da i mojoj sobici zalazi.

Danice iz nebeskoga kraja,

uzdignuti Sine mjedenoga dvora,

Ti zaštiti Ružu protiv zmaja

sada, kad joj stiže časna hora.

Sve Ti zvijezde raštrkane

slavu sjajne Milosti sad kazuju

i u Tebi slave svoje dane,

slavu Tvoju odama odrazuju.

Danica silazi što zalaza nema,

oblačnim se svodom krije.

Istočno se sunce žurno sprema

buditi taj dvor od mjedi sve to prije.

09.08.2021. 05:57