Mi, koji smo zli, činimo dobro, imamo empatije i obiteljsku ljubav i domoljublje.
Kako ne bi Gospodin koji nas učini takvima da vidimo ono što ne možemo postići, koji nas učini čeznutljivima za rajem, koji nam probudi pokajanje, koji nam otvara vrata i nebesa, kako nam ne bi dao sve kad nam je i Krista predao?
Mi prepoznajemo dobro, vizije imamo veoma lijepe i pozitivne, ali ne možemo ostvariti sve to što zamišljamo i planiramo. Nikada ne uspijevamo, a kada se dogodi čudo da nam se snovi ostvare, to uopće nije ono što smo očekivali i, mada smo sretni, svjesni smo da nam to učini Bog i da mi nismo pridonijeli ništa.
Ipak, ima nešto što nas čini jakima i svetima, nešto što možemo uglavnom lako i bez problema učiniti: možemo tražiti i naći, možemo pokucati i otvoriti, možemo izmoliti od Boga, dobiti željeno, naročito ako smo molili da bude u prošnji našoj Božja premilosrdna volja. Ili kad molimo za druge, to redovno uspijeva i donosi dobrobiti i nama. Tada smo zahvalni do neba i usuđujemo se neki drugi put moliti opet.
Ne može nam kapnuti s neba čudo, taj trud molitve se, mada možda i neznatan, mora uložiti kako bi Gospodin imao 'materijala' i 'sadržaja' što bi ga dijelio s nama i mi s njim. Za sve moraš nešto prvo uložiti, novac, krv, suze, znoj, trud, umni rad, tjelesni rad. Gospodin ulaže sve drugo i puno više i puno veće pa dijelimo.
Zato što smo grešni, mi ne možemo očekivati bolje, ali Bogu je moguće kad je dobra i Božja volja i ljudski posluh Zapovijedima – to je moral i etika, to su pravila koja i drugdje postoje, samo što su ovo nedodirljiva i vječna pravila: Deset zapovijedi plus Dvije zapovijedi ljubavi.
Nikada neće biti opravdano ubijati, a da nije samoobrana.
Nikada neće biti opravdano lagati, krasti, otimati, pustiti se bludnosti i pohlepi, ostati u okvirima oholosti i samozadovoljstva.
Nikada neće prestati potreba svega stvorenja da se poklone Bogu, da ga slave i svetkuju svetim danima i vremenima, zauvijek.
To je Riječ od Boga koja donosi rod i koja nikada neće proći.
Najlakše se rješavati sebičnosti ljubeći Boga i ljubeći i opraštajući sebi samom pa onda i ljubeći ljude kao sebe samoga u Gospodinu.
Tada se možeš uživjeti u stanje drugih ljudi jer znaš po sebi samome, a sebe poznaješ jer se ogledaš u križu Gospodina našega, Isusa Krista.
12.03.2025. 19:26
No comments:
Post a Comment
just do it