ZIDINE EMAUSA

 

22. ZIDINE EMAUSA

poezija

Kazalo:

Zidine Emausa

Zazidana srca 

Ponijet ću te visovima 

Samotnički Duh

Naše tajne

Križ božanskoga milosrđa

Iz dubine noći

Ljepota spasa

Tajne staze Boga moga

Mnogi dani

Zvijezda moje vertikale

Svi mrtvi, svi živi

Siva golubica

Nebeski susreti

Moj stan od kamena

Dan rođenja

Okovi

Neznanka

Preobrazba

Kraljica i Božić

Kraljevski blagoslov

Božićna tajna

Rođena za čežnju

Kasna ura

Kolijevka Pravednosti

Ne plači, Isuse

Bogu naroda moga

Vjerski plamen

Vrijeme pravednosti

Noć rođenja

Zidovi od slame

Miljenici Božji

Ledeno cvijeće

Hrana ljubavi

Dubine Badnjaka

Čista krv

Kralj svjetlosti

Muke svih svetaca

Uvijek zgodna vremena

Život Kruha

Pjesma zahvalnica

Bog i zemlja

Raskrižje

43

Zidine Emausa

Pola svoga svjesna životnoga puta

provela sam u tom pustom kraju,

Emaus mi sladak poput medna saća.

Tu je procvala i ona ruža, bijelo – žuta,

kakvu često plodne zemlje daju;

evo, cvate kao da se mladost vraća.

Tu sam naučila zahvaljivati tišini,

reći „hvala” svakom svojom gestom,

stihovima ili šutke, otvorenih dlanova

koji streme božanskoj visini;

i pokleknuti oduševljenju čestom.

U tom jednom stavu imam bezbroj stavova.

Pitam Boga kako srcem reći „hvala” u dubini,

kako pronaći taj izraz uzdignuća

i bez mnoštva riječi, i bez mača,

suptilno i nježno kao što je dodir fini

jer osvojila je ona ruža nepregledna bespuća,

probila se, nježna, preko trnovita drača.

Da Ti riječi, Kriste, ne sasipam sada,

da ne blebećem u duhovnoj praznini,

zovem Tebe Emausom svog života i nebeskim tragom.

On je za me duh, zidina mi vječna grada

u kojem Te gledam, ćutim u blizini

sve dok zalijevam tu ružu molitvom Ti dragom.

13.06.2021. 23:34

Zazidana srca

Zatvorene duše,

zazidana srca

zidove ne ruše,

makar ljubav grca.

Traže odgovore,

ogovaraju,

kao nijemi zbore,

kao slijepi šaraju.

Ljubav sve to liječi,

al' je ima malo

i svatko je spriječi.

Nikada se nije znalo

kako nju se uči

i što da se čini

jer ona muči

u svojoj vanjštini.

Govori unutra,

sama sebe tješi

za bolje sutra

da volja se riješi.

Put je njezin dug,

spore su joj spoznaje,

ali sličan lug

odmah prepoznaje.

Mukotrpno radi,

kao voda probija zid

i polako sadi

da ozdravi vid.

Nečujna je, slabašna,

kao dašak zatreperi,

a u radu izdašna

i u dobroj vjeri.

Šutljiva i prodorna,

ljubav pričekati zna

i uvijek je orna

predati se sva.

Kad se oko srca zid rastapa,

kao istina je snažna,

činjenica kao mlijeko kapa

što je srcu važna.

Ljubav daje poštovanje

što nailazi sa strahom,

to je takvo putovanje

što se duži svakim dahom.

Ljubav uporno postoji,

nosi preokrete, puno toga.

Kad se sve prebroji,

srce čuje, vidi Boga.

15.11.2021. 20:47

Ponijet ću te visovima

Ponijet ću te visovima

kada budem odlazila,

ti, prenježna dušo moja;

nebeskima poslati te klisovima

gdje se zemlja ohladila

i postala samo prošlost tvoja

kakvu ti ne pamtiš,

a o kojoj zna tvoj Bog.

On će dati tebi stan,

žarko srce da zaplamtiš

radi događaja tog

što ga čeka svaki san.

Kao da si uzdignuta lako,

bez te zemaljske težine,

kao da te nebo vuče,

ti osvajaš cvijeće svako

i taj život nebeske svježine

gdje ti bilo neprimjetno tuče.

Predat ću se zapravo, ti znaj,

Jačemu od svega, Bogu mome,

Duhu vrhunskome i Vladaru

kad zazvoni meni kraj,

kad ni pjesme više ne budu mi trome,

darovati sebe Križu, rajskome vrataru.

06.01.2020. 19:53

Samotnički Duh

Sanjati o svemu,

gorjeti sred okruženja

poput mirna plamena

dok je sve u drijemu

i, bez neka zaduženja,

moliti do Amena,

lijepo li je, snena noći,

topla poput zagrijane peći,

utrobo na ludom svijetu.

I toj svetoj, božanskoj mekoći

ne znam što bih prvo reći.

Magla, sva u blagom letu,

prodire duž hladna tla,

bezvoljna u inat svakom

tko se molitvi priklanja.

Uđi, Nebo, protiv zla,

okruži me posteljicom lakom

da mi buka ne odzvanja.

Upravi mi misao na bolje,

oblikuj mi svaki dan života

što ga, evo, nosim kao rob

da ne vidim što je dolje

već da gledam srž divota

što su mi posvetile i grob.

Svake zimske noći to je čar,

to je mir u nemirna vremena

kad se kušnje mi nameću

kao slavan Božji dar

koji oteža mi ta ramena,

posvadi me s pameću.

Da je meni staračkoga zdravlja,

da ne spremam se na zimski san

u toj otežaloj atmosferi

koja nasta, zavidna zbog slavlja,

pa me obuze i srdžbom neki dan,

poput zmije, vještice il' zvijeri.

Vrati me što prije toj samoći,

drugo ne preostaje za mene,

pusta nevolja me traži.

Raskajano srce u slaboći

dovest će do strašne mijene.

Samo Duh me samotnički snaži.

17.11.2021. 04:36

Naše tajne

Skrivena identiteta,

izjalovljeni svi darovi od Boga,

a u srcu divlja krv.

Desocijalizirana sred svijeta,

duša traži nadu poput šuplja roga

što ga neće izjesti ni crv.

Dokle pitat će se tužno

da li ovo ropstvo ima svrhu?

Jer Bog zna sve što je bilo,

ono dobro, ono ružno,

pa i ono što ju vodilo je k vrhu,

ono što se nikad nije snilo.

A i mnogima je smiješna

ta ozbiljnost od života,

potraga za hranom,

nemirna sva, grešna,

uplakana sred divota,

dotrajala dan za danom.

I kada je sama u samoći,

ne zna što bi dohvatila prije,

da li knjigu, molitvu il' ništa

jer sad vrijeme dođe nemoći.

Svjesnost nikad pomogla joj nije

da se vrati na početke poprišta

gdje se roje svete riječi,

blagoslovi, pohvale i lovori.

Slobodna u svome robovanju,

molitvom se sva izliječi,

a Svetac joj neprekidno govori

neka služi sva u poštovanju.

Od svih darova na svijetu,

od svih talenata nema boljeg

nego što je služenje u Bogu svome.

Anđeli joj nude zemlju svetu,

ona njima izobilje dobre volje

da se uvijek nađe baš u lugu tome.

Sve što duša jest, sve što ima,

to je samo za to Srce drago,

stvoreno je radi Duha toga

koji vlada vjernim kršćanima.

Jedino na svijetu to je blago,

postojati radi Krista, Boga.

22.11.2021. 16:11

Križ božanskoga milosrđa

Sva u grijesima se tražim,

sva u kajanju se sjećam

da sam zvala te najdražim,

a sad sastančim i vijećam

ne bih li se domogla rezona

jer ja nisam redovna na djelu.

Prva si i posljednja persona

koja poznaje mi povijest cijelu,

makar sva je raskomadana.

Oprosti mi oklijevanje,

oprosti mi jer znam da nema dana,

nema vremena za zijevanje.

Mrvice sam izgubila stazom,

ali opet nađoh Pratitelja slavna

koji često hodi vodom ili gazom,

izbavlja me svu od grijeha davna.

Redovna je samo simpatija moja,

al' i briga često život mi pomuti,

to je trnje strašno razna soja,

a i nađe gdje su moji puti.

Mnogi krenuli su prema oblaku od dima,

mnogi žeravu su gledali od stupa,

a duša se moja od te radosti nadima

i od sreće od koje se u ljubavi kupa.

Najviše se ljubi tko je predaleko,

tko se rijetko odazove ili javlja.

Ti si moja zemlja, med i mlijeko,

sunce što me jutrima pozdravlja.

Ti si moje nebo i moje si more,

moja duša, savjest i velika blizina.

Sve mi tvoje riječi kao glavnja gore

u tom srcu koje doziva te iz nizina.

24.11.2021. 19:12

Iz dubine noći

Neću plakati sutra,
više volim sretan kraj.
Neću ovoga jutra
pobjeći u svoj raj,

sve bit će kao do sada,
uglavnom i naizgled.
U meni je zaspala nada,
ali nova već stiže na red.

Ostavljam i napuštam
svoje borbe, okrećem
vjetar i sidro spuštam.
Uvijek nekamo krećem.

Stresovi se grupiraju,
to kušnja je, znam.
Oni tek malo me diraju
jer duša je hram

gdje susrećem povjerenje.
Ona je u dubini, pri dnu,
a nisko je moje prosvijetljenje
jer se opirem zlu

kakvo rijetko na me navali.
Sve je to iznutra,
ne vidi se ni tračak mali.
I neću plakati sutra.

Čovjek pokuša sve
što mu je u moći
i tako negdje stigne
iz dubine noći.

‎14. ‎11. ‎2018. 20:21

Ljepota spasa

Lijep si, Kriste, najljepši od svega,

besprijekoran lik je Tvoj za mene

koja nisam znala ništa o stvarima burnim

jer me nađe usred bespomoćna bijega

već zarana, kad su prekrile me sjene,

kada plovila sam oblacima tmurnim.

Ti raščistio si nebo kišom, pljuskovima,

sasuo si na me Duh Tvoj strašni

kao mnoštvo spoznaja od svake strane.

Miješale se svete riječi s ružnim znakovima,

probile moj život, nemiran i strasni,

da bi ispunile moje srce, moje dane.

Bolesnoga uma kukavički pratitelji

jarom svojim držali me čvrsto kao jarci

kad navale tući se sa bijesnim psima;

košmari i noćne more kao prijatelji

skupili se da bi na me popadali udarci

od kojih je nastajala bizarna mi rima.

Pripovijedali su šale od kojih mi planu

jaka vatra što me proždirala sve do srži;

duša se od ljute boli povukla iz svijeta,

ali Duh je tada bio već na mome dlanu

da me blago pomiluje mjesto da me sprži,

da mi dade snagu mlada ptičja leta,

da otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.

Tada mnogim darovima dušu mi pomaže,

ljubavlju i pažnjom, pečatom i pomastima

kojima si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.

Dao si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,

osokolio mi dušu, Kriste, mnogim počastima.

Lijep si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,

Tvoja mudrost nježna, Tvoja plemenitost

budi divljenje mi duše, strahopoštovanje.

Tvoja ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi

da potonem bilo kad u staru vremenitost,

da popustim pred svim kušnjama u staro stanje.

Makar nisam duša od velikih djela,

najveće mi moćno djelo Ti učini

kada me prozove prije mnogih ludih djevica,

kada mi pošalje svoga Duha čista, bijela

na toj dubokoj i usamljenoj pučini

da Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.

17.04.2020. 10:45

Tajne staze Boga moga

Mome gradu pokajanje nudim,
ne razumijem svoje želje strasne
kad za čistim Bogom žudim,
Njegove mi riječi krasne. 

Mome dvoru nježnije pristupam,
više cijenim ono čega nema,
a u bliskoga se Boga ufam,
mada prati mene anatema.

Mome hramu stignem rado
jer me čeka Bog moj, moje sve,
koji načini mi srce mlado,
novi život, ruke napunjene.

I do Krista dođem svoga
nakon sata molitvenih, beskrajnih;
čuvao me, štitio od zloga.
Bezbroj ima staza tajnih

ova veza grešnice i Njega, Sveta.
On mi ne da moje posrnuće,
niti bogove od bijela svijeta
jer je obećao divno uskrsnuće.
‎19. ‎listopada ‎2018. 07:12:30

Mnogi dani

Sva će se zemlja hvaliti imenom Tvojim
i moja duša smilovanjem srca Tvoga;
zbog Tebe, Bože, i u nevolji stojim,
u plodnoj dolini pijem s izvora toga.

Svemu se nadam, Ti si mi baština,
Tvoje me ruke nose kroz dubine mraka,
Tvoja me desnica spasi iz tmina,
Tvoja me ljubav grije kao sunčana zraka.

Kada bila sam samo dio Ti plana,
Ti me već tada nacrta svojom,
učini me staricom mnogih dana,
pogled svoj svrnu dušom mojom.

Ti me dovede do nebeska svoda,
za sebe me učini u Tebe zaljubljenom,
Ti, Kapetanu mog malog broda,
Kriste moj koji živiš u srcu mi Stijenom.
‎07. ‎listopada ‎2018. 04:49

Zvijezda moje vertikale

Ti si meni staza do našega Boga,
od tebe ja gledanje u Krista dobih,
ti si moje uho, ruka, sluh i noga
jer bez tebe, Gospo, što bih;

što bih da te nemam na ovome svijetu,
kakva bi to malovjernost bila.
Ti me spajaš, nosiš s molitvom u letu,
s tobom Boga ja sam zadobila.

Ti me vodiš blijedim putima zemaljskim,
pamet moju svednevice prosvjetljuješ
da ne lutam po svim rubovima vanjskim,
pravom vjerom ti me, sitnu, svjetuješ.

Ti me vazda učiš ljubavi i vjeri, nadi,
nevoljama mojim donosiš strpljenje;
ti si izvor koji za me nebu tamjan kadi,
ti si moje vjere slavno ispunjenje

po svim crtama horizontale
što je tako puna zabluda i stranputica.
Ti si zvijezda moje vertikale,
trajna svjetlost nevidljivog Božjeg lica.
‎20. ‎studenog ‎2018. 23:28:13

Svi mrtvi, svi živi

Pripravljam lampaše za velike noći
da mi svijetle na nebeskom putu
i da njinim svjetlom svatko mogne proći
prema meni, prema mome srcu krutu

da me svu omekša, moje riječi grube
kojima se probijam kroz trnje i kroz šaš
kako pronašla bih duše koje se ne gube
i kako bih mogla dati što je život naš.

To bi bilo susretanje neprekidno,
raskrižja života trgovi su na koraku svakom
ako srce nije kruto nego nezavidno
pa da čuje, pa da odgovori tom koraku lakom.

Nema na tom svijetu nikakva zadatka
koji ne bi mogao se riješiti i znati,
samo kada bismo mogli biti veza kratka,
kada bismo htjeli tuđa srca pohvatati.

U tome mi pomažu svi naši sveti,
samo oni znaju kad se duše vežu,
kada misao nam zajednički leti
pa oko nas isprepletu nevidljivu mrežu.

Tada mrtvi govore molitve za žive
jer svi imamo jedinstvenu priliku
svetosti se prihvatiti, nebeske njive
dok svi živi na toj zemlji nose istu sliku

koja govori o vječnosti, prikazuje Boga.
Tako se na raskrižjima susrećemo skupa,
susrećemo uzora, nalazimo prijatelja svoga
koji putuje iz drugog smjera, a ka istom cilju stupa.
‎subota, ‎28. ‎listopada ‎2017. 18:51:45

Siva golubica

Već sam četiri dana dugih ja bez tebe,

jedna noć, a četiri sunca.

Po mom oknu već i vrana grebe,

ne miče se oknu niti jedna unca.

Čvrsto zatvoreno okno vidi dalje

nego što bi i najfinije staklo.

Vidim jasno otvorene ralje,

a ne marim je li me dotaklo.

Da li mi to umiremo ili tek smo živi,

zar me nije okušala Stijenka

kojoj srce sveđ se i u vijeke divi?

Tko to traži još od mene plijenka?

Guja li je u njedrima ovim,

slaba njojzi podvala i mamac

jer i ja po morima plovim,

jer mi okno moje moj je jamac.

To je mjesto sive golubice

što se kiti ogrlicom od crnine.

Nju ne zovu niti pticom,

nitko ne zna njine poputbine

do li srce moje što u glasu šuti.

A taj glas je Boga vječitoga.

Njegovi su naši skuti,

Njegova je molba stroga

bez koje ni mene ne bi bilo.

Što se trzaš, zlato moje,

što se tebi noćas snilo?

Tvoji snovi moju sudbu kroje.

17.12.2015. 16:59

Nebeski susreti

Moja Te samoća traži,

samotnost još više ljubi

od tih misli koje hoće opiti.

Taj trenutak je najdraži,

kada zastanem na stubi

jer preda mnom stojiš Ti.

Ruku pružam i pozdravljam,

gledaš me u duševnu dubinu,

vidiš svake čežnje znak;

sve daljine zaboravljam

kad se duh ta Neba vinu

kojim brije vihor jak.

Tada nestaje odjednom vrijeme,

nema niti neke bojazni,

samo ljubomora zloduhova.

Lakše mi je Tvoje breme,

ljubav i ti osamljeni sni,

draže su mi stube Neba ova.

13.11.2019. 17:26

Moj stan od kamena

I kamenje bi govorilo Radosnu vijest,

i šume Te slave, mora i doline;

kako ne bi duša, srce živog tijela!

Kako ne bih note pokušala plest

kad mi zraka od ljubavi sine

u kojoj se kupam, sasvim cijela?

Nitko od nas ljudi nije Bog,

nitko nije savršen, cjelovit,

a u Milosti se nađe sav od zlata.

Kao dragi kamen, kao sjaj od Duha Tvog,

kao Marijina duša skrovit,

takav ulazi kroz ona uska vrata

da bi postalo od njega sveto, jasno sve.

Poput bljeska u zjenici duše

iznova se rađa u vječnome vrtu

da bi nastao to živo kamenje

iz kojega ljubav miri, puše

poput lahora na nekom rtu.

Takav dragulj već je nedodirljiv,

čvrsta vjera pretvara mu se u zbilju

kakvu poznaje u svom identitetu.

Ti si Bog moj, nježan i pomirljiv,

Ti si pripravio mi onakvu špilju

što je nalik štali u tom svijetu.

Tamo si me rodio za sebe,

tamo si pokazao nam budući stan

nad kojim anđeli svi bdiju;

Marija i Josip žive pokraj Tebe,

apostoli svijetle jače nego dan,

vjernici u zboru Krvi svete piju.

A ta pećina je, Kriste, srce moje,

a to srce ljubi se sa svima

i sva srca dijamanti su sa strane;

i još jače svijetle presijavaju se boje

jer se nalaziš u svima njima

dok nam jarko bliješte Tvoje rane.

Sav u Tebi stan je moj od kamena,

na Srce sam Tvoje čvrsto oslonjena

kao što se dijete ognjištu prislanja.

Nikad ne nastrada od silnoga plamena.

Tvoja ljubav i ta silna vatra njena

besplatno se svakome poklanja.

04.05.2021. 14:34

Dan rođenja

Sutra slijede kušnje,

veće neko ikad prije.

Znam Te, Bože moj,

da mi daješ dane sušne

kao da me nikad bilo nije,

da mi daješ novi boj.

Ali, danas, danas još ne,

danas zemlja traži Majku,

danas Nebo se je otvorilo

da napustim ovo sve,

da zaboravim na hajku.

Moje biće se je rasporilo,

tu sam kao duša sveta,

a dolje je moje tijelo.

Tu sam, ispred Žrtvenika

što oslobađa od svijeta,

gdje je čovječanstvo cijelo,

Nevjesta je do Ženika.

Sad je Svadba Jaganjčeva,

prijeki Sud, al' milosrdan

kao kaplja suze u visini.

Danas, evo, anđeo moj pjeva

jer je bio uvijek trudan

kao kaplja rose u nizini,

jer ja slavim, slavim Boga,

uskrsnuće moga Krista

što za mene podnio je Muku

od početka rasta moga

kada bijah takva ista,

mlada srca i nevinih ruku.

Danas dan je mog rođenja,

dan je moga vinograda

i te plaće za koju mu služim.

Dan je Janjetova pohođenja,

dan je srebrnoga Grada

za kojeg me Bog zaduži

da ga slavim s Njime.

Zaručnik je bio vjeran

u mom nevjernome grču

u kojemu slavila Mu slavno Ime.

Nitko nije tu protjeran,

zauvijek je Bog u svakom srcu.

12.04.2020. 09:00

Okovi

Okovi su moji zagotovo spali,
kližu lanci nevjere i sumnje
što su mome srcu vječnu ljubav krali,
što su remetili moje skromno umlje.

Vezice se pokidane razbacale,
zgaziše ih stope moje tihe
što su mekoj travi sebe obećale,
rijetka rasta na kamenju psihe

pred kojom sam dugo bila nemoćna
kao siromah na velikom sudu
kad izjedala me gorka rana noćna,
kada peklo me za dana, ludu.

I u tome košmaru ona Ljubav zbori,
razgovara sa mnom i ja s njom
kao da to nije ništa. Anđeo govori,
Djeva bajna obećava dom,

Bog mi neki drugi život pripovijeda,
a da ipak to su bile sve godine moje
i svi znaci što su sada roj od reda.
Nalazim ih kako meni i taj život kroje

kako nalaže im to Providnost slavna
jer su moje srce, moja duša sretni
tamo gdje ne stiže riječ mi pravna
već mi samo Ljubav daje darak sjetni.

Sada anđela razumijem i sveto ga primam,
svaku stopu moju nosi k oblacima
od kojih ja ništa ne uzimam
nego sastajem se svijetlim tracima.
‎31. ‎siječnja ‎2019. 19:57:49

Neznanka

Boli razne, dušo, bolujem,

ali kao da mi ništa nije,

samo tijelo se odmara.

Kao da ne vidim i ne čujem,

ali zrno se života budi, klije

sve dok nebo ne raspara.

Um se ovaj često sapliće,

uzroci su organski, zemaljski.

Dosadno je boli bolovati.

Ali duša vjerna rijetko posrće

jer joj neće rod nauditi taj zmajski

što sve duše želi okovati.

Kada izdaje te sluh i vid, i živci,

ili što je kostobolja ili umor česti

prema ljubavi, najvećoj od svijeta?

Kada stope zaostaju, plaču kao krivci,

i kad ne brinem se što ću piti ili jesti,

ova ljubav štiti me na ulicama geta

kamo sklanjam se od nemoći i žala.

Ne može me stići siromaštvo veće

dugovanja prema svoj vremenitosti

koja pravde nikada mi nije dala.

Zvjerad nikada me primijetiti neće

jer sam slaba u sjenovitosti.

Vjetrovi će prašinu nabaciti u hipu

na one ostatke što ih ptice zaborave;

neće biti niti tragova, ni smeća.

Neću dati niti jednu kunu, niti lipu

za sva obećanja ili riječi varave.

Samo stih se uvijek jasno sjeća.

Inkognito sam doputovala,

svi prodavali su tu identitete,

trgovali su na mojoj klupi.

Zemlja mi je stope okovala,

prolazne mi darovala epitete.

Nudili se programi, životi skupi.

Ne vidješe od sljepoće svoje

što je očigledno srcu prostom,

ništa istinito ne vjeruju, dušo draga.

Zbog te ljubavi i pažnje tvoje

slavim Boga, makar i pod mostom

gdje je klima stabilna i blaga.

03.12.2021. 01:46

Preobrazba

Kada osuši me ovo sunce i sparina,
kada ispije me uzaludnost mojih truda,
kada me pobijedi vlastita planina
i baci me potom na poljane uzaluda,

dići ću se pritvorenim dlanovima
pa slaviti Boga uzdignutih ruku,
stajati na anđeoskim plamovima
koji će me prenijeti u tihu luku

gdje se lako može brod nasukati
ako ne znaju mornari tajna gaza,
gdje se korov može lako raspupati
i gdje lako može doći i do sraza.

Tamo okajavati bih svoje grijehe,
pred Bogom ću gledati u prošlo,
obrađivati si preostale lijehe
da mi ne bi neko zlo još veće došlo.

Samo jednu pobjedu ću priznati
jer od mene jača je genetika.
Sve ću napore si ispočetka prizvati;
izbjegla sam zasjede heretika,

predala sam sve na raspolaganje,
sve što znadoh rado sam izgubila,
nikad nisam znala za odlaganje,
nikad nisam uzaludno ljubila

jer me je oduvijek Nebo nosilo
i od mene primalo je svaki dar
i sada me nije još pokosilo
već me obražava u svoj vječni žar.
‎20. ‎kolovoza ‎2018. 01:57:30

Kraljica i Božić

Opet pjevati bez glasa

lijepo li je, čisto

kad bez grijeha Djeva stasa

i obdari nam sve nas Kristom;

tako ona tiha, neprimjetna bila

u začeću svog života

kao da se namjerno je skrila

usred božanskih divota

da ne sjaji prekomjerno

veličanstvom djevičanstva.

Sveto pučje, njojzi vjerno,

otkrilo je proročanstva

molitvenom kontemplacijom

i Kristovim Tijelom

koje vječnom se komunikacijom

čini Dušom potpunom i cijelom

jer se tako predaju i vjerni

Bogu svome, Božiću mladom,

svi ti narodi i puci smjerni,

makar i sa svojim jadom.

Kraljica je naša istovremeno

novu povijest započela

s našim grešnim sjemenom:

Duha Sveta moliti je htjela,

a za njome apostoli svi

te svi vjerni sveti postadoše.

Ona kojoj ništa ne mogu ni zli

okupila ih je pa se sastadoše.

Sada jedno tijelo jest i jedan Duh,

neki veliki i neki mali,

Božić, samo Jedan, vječan Kruh

kojega su apostoli dali.

07.12.2021. 15:52

Kraljevski blagoslov

Znam da se mora sići

niz te planine od mjedi,

niz te iskovane rijeke

kojima je gaz sve plići,

gdje ti svaka misao izblijedi

na božanske ruke meke.

Znam da mora se izaći

iz nebeskih stanova od čipke,

poći carstvima i svakom srcu

jer su mnogi koji žude naći

puteve do Majke i do Zipke,

ali traže u vremenitome grču.

Često potrebna je ona nadljudska snaga

da se primisli te ne čuju od zlobe

i od zavisti i ljubomore

što ne vide kako ta je Ljubav blaga

da bi mogla prodrijeti u grobe,

da bi stigla živa sva u pomore.

Znam da poznaš izgubljene ovčice

i da brineš za sve koji su daleko

dok još s malenima razgovaraš

i da s njima bacaš novčiće

na te Jasle gdje izvire med i mlijeko,

sve onako kako Bog ti progovara.

Znam da nagrada je Ljubavi ti pregolema

i da nitko nema posjede tolike

kakvi tvoje okružuju dvore

i da veći si u Bogu od najveća problema;

duše čeznu sve te nagrade, a ne znaju kolike,

da je prema njima maleno i more.

Znam da potreban je Zaglavni taj Kamen

što dojuri odnekuda poput vjetra

i poruši carstva koja visoko se grade;

da je Božić strašan kraljevski taj Znamen

što nam kraljuje u noćima Svjetla

kada svatko tamu skriva i Repaticu krade.

Sve se događa u meni dok sam tijelom u daljini,

dok za nas još molim redovne te molbe,

nemoćna prošetati po serpentinama

pored mnogih vjernih tijela, sretna u tišini.

Bdijem često jer su sada jače one strašne borbe,

smiješim se zbog Kraljevske vladavine u nama.

10.12.2021. 09:19

Božićna tajna

Svijeće trepere, svijeće se gase

kao mali dani i male noći,

osobna svjetlila moga dvora.

Klijetke ih štede da ih spase

jer one su baklje velike moći

i skupljaju svjetla anđeoska kora.

Duhovne tajne otkrit se neće,

mada će svima biti jasno sve

tog slavnoga dana vječnoga Krista

kada izblijede svjetlosti svijeće,

kad se pojavi svjetlo te Baklje počasne,

Božića čija nam svijetli duša čista.

To Mlado Sunce mene će upiti,

svaka mi tajna iskrit će nadom

od koje se rađa moj duhovni svijet

i sve će se takve duše okupiti

što sada dolaze samo kradom

i svi će mirisati kao najljepši cvijet.

Kada se otkrije svjetlo Kneza sveg mira,

mnogima to će biti misterij

jer mnogi će ratovati uvijek iznova

i neće znati što ih to dira,

što ih to nosi da ne budu zvijeri,

što im to svijetli na vrhu krova.

Tajna je ono što se ne može reći,

al' može se spoznati na životnom putu

koji me odveo daleko izvan mene.

Ona se javlja u gorućoj svijeći,

mada me vide u oklopu krutu,

kad mi se otkriva Božić što nema sjene.

13.12.2021. 03:14

Rođena za čežnju

Kad sam spremila se da ti jednu riječcu reknem,
tvoj me leden pogled ostavio tihom;
kad sam poželjela da ti mnoga blaga steknem,
tvoje siromaštvo me je nadahnulo stihom,

a kada sam htjela reći da te volim,
da te želim ljubiti do kraja,
shvatila sam da te već predugo molim,
gledam tvoje oči nadnaravna sjaja,

kružim oko tebe, tvoje osi
da bih neku pažnju ostvarila,
želim te zahvatiti po kosi
da bih neki dojam barem ostavila.

Nisam znala da sam te dodirnula iznutra,
ne želeći, ne znajući što se zbiva,
i baš tada rekao si da ćeš donijeti mi sutra
koje se u našoj sadašnjosti skriva.

Vidio si moju čežnju i lako je prepoznao
jer u tebi ista želja kao vatra raste
svaki put kad shvatiš ono što si doznao,
da se naše duše pretilinom časte,

a ta vjerna naša čežnja i taj stalni zov
postoji zbog našeg zajedništva u predanju,
ona sama sebe hrani i stvara si krov
pod kojim se daje duša u sveznanju.

Ti bi mene povukao da za tobom hodim,
ja bih tebe željela spoznavati,
ali nije li to krivi razlog da te sobom vodim,
nije li nam čaša počasti odavati

samo Bogu koji je na prvom mjestu,
radi kojega smo pronašli se zlatom?
Zar ne živimo ovako svaku Čestu,
zar nam nije ona Čežnja koja izvlači nas blatom,

zar nam nije ljubav od te čežnje plod?
Makar sva je teška kao strašan križ,
ona nama priječi zajednički hod,
to je žrtva časna što pokazuje nam briž,

to je zalog ljubavi nam vječne.
Što se bolje ljubimo, to smo dalje,
to smo više kao staze mliječne
kojima nas naša ljubav šalje

da se jednom susretnemo opet
baš na pravom mjestu, tu, u srcu Boga 
koji baš je zato bio propet
da bi znali, čežnjo moja, sačuvati toga,

a ne propasti zbog vanjskih stvari.
Govorim ti što od tebe sam naučila
jer su mene privukli na tebi Božji dari,
jer sam tebe radi Boga našega zaručila.

Bog nas je postavio u naša zvanja
koja su nas, eto, sretno spojila.
Dao nam je darove i znanja,
ti si mene, ja sam tebe usvojila.

Zar da ostavimo Boga radi čežnje ove
kojom napaja se sav zemaljski rod?
Ili da tu čežnju ostavimo da nas zove
kako našli bismo onaj zajednički plod?

Ta me tvoja čežnja vuče, ona mene vodi
da ja plodim kao sjemenje bez broja,
da se mnogim srcima također ona rodi
i da poslije svega ja ostanem tvoja.

Zato me dozivaj, uporno i tiho, i bez glasa,
jer tek tada znam da nešto vrijedi
čežnja kojom napajam se radi spasa,
čežnja koja moju čežnju slijedi.
Uskrsna nedjelja, ‎16. ‎travnja ‎2017. 20:13:05

Kasna ura

Možda mi je ovo, Kriste, cilj,

vrhunac mog života i sposobnosti

da Ti slušam od ljubavi zakon,

da Ti kušam, Bože, ruku milj

i pronađem si osobnosti,

da u Tebi otkrijem svoj zaklon.

Možda stigosmo do one ure

kada novi susret naš će biti,

potresan il' mio, ili onaj prvi

kad niz lice moje suze cure,

kada tek se mora ljubav zbiti,

kada ovaj svijet u prah se mrvi.

Možda daješ meni svoje dane

da bih pred Tobom ja poniknula,

da bih predala Ti malo svoga

da i Tebi neka suza kane.

Tada iz dna duše bih Ti kliknula

da sad imam samo za se svoga Boga.

25.04.2020. 19:51

Kolijevka Pravednosti

Primam ljubav, milosrđe Tvoje,

prihvaćam Te kao ponudu za sjedinjenje

kakvo čezne biće moje

dugim satima pred obraćenje.

Prepuštam se Tvojoj, Kriste, biti,

Tvome strasnom Zakonu

radi kojeg moram slane suze liti,

naći se u istom zatonu

gdje si susreo sve sljedbenike,

takve svetice i svece

što su za me sjajne slike

poput vjerne, radoznale djece.

S Tobom biti Božje dijete,

biti Sinom što ga čekaju pastiri,

čuti plač od kojega se sreće sjete

siromasi, ratnici i kavaliri,

nije usporedivo u mome stihu

koji stalno onu ljubav gaji

koja jedina je slična tom obliku

što se srcu rađa i životu taji.

Biti jedan dio Tebe ili biti Ti,

ostati u svemu svoja,

prestati od svijeta griješiti,

Kolijevka je meni Tvoja

što me obuzima poput vala,

poput vjetra mene nosi.

Duša se je moja predala

Pravednosti da je rosi.

14.12.2021. 22:51

Ne plači, Isuse

Gledat ću Ti ruke probodene,

Tvoje rane tražit' da se skrijem,

i Tvoj uzdrhtali vapaj da Te blažim.

Vladaj samo i ne slušaj izgubljene

kako viču da se Vino već ne pije.

Prati mene jer Te s pukom Tvojim tražim.

Gledat ću Te, kopljem probodena,

kako milosrđe daješ, milost preveliku

od koje se stvara novi svijet.

I kad poklanjam se, makar odijeljena,

nađi me u svijetu i u stadu neveliku.

I oćuti kada palim tamjan svet

samo da Te molim, da Te i utješim

za sve ono što kroz mene će Ti doći

kada kroz me budeš malo tužan.

Znam da Ti mi daješ da se sveg odriješim

i ja praštam jer mi daješ takve moći,

mada čovjek može biti okrutan i ružan.

Nitko neće više nikad biti mlak

kad se jednog dana pojaviš u slavi,

kad pokažeš svoje Vene, svoje Tijelo.

Sad odagnaj tugu što je nosi ovaj mrak,

neka svatko prst u Tvoje rane stavi,

neka se pokori, Kriste, pučje cijelo

Tvome Imenu i Krasu što ga daješ

da nam bude život vječan i beskrajni

pa da možemo se kajati i pokloniti

Tebi, koji zbog nas nikad se ne kaješ

jer Ti dao si nam svima Grad presjajni

u koji se svaka duša teži skloniti.

20.04.2020. 07:57

Bogu naroda moga

Ovo je dan za svečane ode,

za pohvalu Boga koji me nađe,

koji me samo za sebe stvori,

za kojega ustrajno morima brode

sve moje raznolike lađe

pred kojima vječni oganj gori.

Ova su mora kušnja za mene,

ovaj mi život u kraljevstvo hoće,

i kad ga želim, i kad ga mrzim,

a Bog me na dlanu drži k'o zjene,

milost mi daje sred moje samoće

u kojoj Ga zovem, u kojoj se pržim.

Jedna me lađa ka Bogu vodi

i s njom u kraljevstvo Božje stižem

kada zazovem pomoć i red.

Moj Bog mi uvijek molitve rodi,

za Njega sad svoje dlanove dižem

jer narod Mu moj sladak k'o med.

Ovo je dan za božansko slavlje!

Zbog toga me jutro ranije budi,

zbog toga su lađe stigle na vez

jer slavi se dan kad zadobismo zdravlje,

mi, moreplovci, bogobojazni ljudi.

Ovo je dan kad je Bog nam načinio rez,

kada je podao sebe narodu svemu

da časte Ga duše kroz pokoljenja

i s njima On uvijek ide u boj.

I sav će se narod naći u Njemu

jer primi plodove prosvjetljenja

u kojemu kliče: Bože, o, Bože moj!

12.09.2021. 02:14

Vjerski plamen

Prve riječi bile su mi „Amen”,

Uskrsnuće u tom Djetetu na slami.

Iz mene se ne bi čulo glasa

da mi nije anđeo pokazao svoj znamen,

Duha iz kojeg su kuljali mi plami.

Vidjeh odmah da za mene evo spasa.

Vidjeh da je vjera moja plitka

poput suhe slame koja magaretu služi,

da zapaljiva je, lako sva izgori.

Pobjednička za me ta je bila bitka,

vidjeh Duha što uza me kruži.

Vjekovima On se za nas bori.

Odmah sam se pokajala,

konačno su suze poletjele licem,

srcem tihim, otvorenom dušom

kad sam pažnju malo pojačala.

Znao anđeo je da se mičem,

da je vatra zavladala sušom.

Mada ima tomu mnogo ljeta,

osjećam se kao tada čim se sjetim

onoga trenutka kad me Gospod moj probudi,

kad mi reče „Budi sveta”.

Kada god mi jače grijeh zaprijeti,

Krist mi svoju brzu zaštitu ponudi.

Ponekad su teški putevi i staze

ponajbolji način da se čovjek rodi.

Nije lako, nije lako održati iznad slame

gorljivoga duha koji pali mraze,

ispod kojega i moja lađa brodi.

Nije lako izići iz tame.

Dragi Bože, Kriste, Svjetlo moje,

moja pustinjo i moje vino, moje more,

moja ljubavi o kojoj mnogi znaju!

Jednom kad pozoveš duše svoje,

u Tebi zauvijek one, vjerne, gore;

nikada ne gube ono sve što Tebi daju.

15.12.2021. 19:07

Vrijeme pravednosti

Sve se stvari ravnaju u vremenu Adventa,

sva stvorenja razne uvrede opraštaju.

Svi se ognjem čiste, snagom sentimenta,

snagom uma Božje riječi srcem se usvajaju.

Sve je glatko, sve je je cesta čista,

staza koja vodi prema nama

Boga Svemoguća, Dijete Krista

da nam duša ostavi se tama.

U jedinstvu s Tobom, Božje tijelo

što se mjesto okajnica daje, nudi,

svima nama završava putovanje cijelo,

čitav život, ovaj svijet i svi drugi ljudi.

U dosluhu s Tobom, najdraže nam Dijete,

i mi svi smo jedno, makar različita svojstva

krase pojedince i sve prijatelje svete

koji kupaju se u blaženstvu Trojstva.

Vrijeme plakanja je prošlo onog časa

kad se utjelovi od zakona Riječ;

vrijeme nastalo je pravednosti, spasa,

mira što se slijeva kao medna mliječ.

Vrijeme radosti nepomućene stiže

što ga dade časkom kao jedan tren

što se godinama, stoljećima niže

za tu dušu kojoj Ti si jedini i njen,

Bože svega svijeta, Kneže velikoga mira,

Isuse od Josipa i Majke Marije.

Samo Tvoja volja svete duše dira

koja umilna je poput anđeoske arije.

19.12.2021. 05:21

Noć rođenja

Kad sam začula Te, Bože, Svevladaru,

ništa nije bilo tako lako, prozračno i sjajno.

Ništa nisam izgubila u svom kalendaru;

ako imala sam nešto, to je bilo tajno.

Jer ja nisam ona, jer ja nisam ja,

jer u mom životu postoji ta veza,

Savez kojem predana sam sva

onog dana kada nije šuštila ni breza,

kada u daljini sipila je kiša,

kad je bilo vruće, pusto ljeto,

kad sam uspela se sve do visa

gdje je bilo svijetlo, prostrano i sveto.

Iz daljina nepreglednih od vidika

Bog je stigao se utjeloviti,

zaustaviti vrtešku od pogrešnih slika

pa sad nosim duh cjeloviti

jer je Njegov sjaj u sjaju mome,

jer božanske stihove mi govori unutra

da ne otimaju mene misli trome,

da Mu poklonim se svakog jutra.

Zbog mene je sada tu,

mada mi je Sudac oštar.

Nije nikad predao me zlu,

a već u meni je Znanac star.

Njegova je riječ u mome tijelu,

On je Stvoritelj i Novorođenče,

sve u meni, sve što ljubav je na djelu

što ju tmine traže i sivila sjenče.

Kako značajna sam za Te, Kriste!

Tako vrijedna, dostojanstvena,

drugačija od one duše iste

što na zemlji bijaše mi tako snena.

Superlativ moj sad ništa mi ne znači,

daleko sam iznad svoga stiha.

Siromašak Bog u meni još je jači,

a ja za Njega sam Noć rođenja tiha.

19.12.2021. 10:58

Zidovi od slame

Jesam li kad odnijela

sve nade?

Da li sam smjela

dati da izgrade

zidove od slame,

sva u strahu

da će izgorjeti tame

u mom srcu plahu?

Ne bojim se toga,

nije tako strašno

živjeti za Boga,

mada nije sasvim jasno

kako netko može

iz ljubavi dati

da se množe

mukotrpni sati.

Sloboda je to,

veliki dar,

makar je zlo

jer mali je žar

na pravome mjestu

životna škola,

za prašnjavu cestu

obična parola.

Muka Ti, Dijete,

piše kraj sreće,

Ti, maleni Cvijete.

Blaženstvo veće

po Tebi slijedi,

po Križu i slami,

i više vrijedi

kad smo sami

samo mi dvoje,

jer nikoga nema,

te ručice Tvoje

i moja trema.

20.12.2021. 20:33

Miljenici Božji

Sviđaš mi se, ti, prekrasna dušo,

kao rana rosa mojih svitanja;

gorim za te, ti, prevruća sušo,

kao hlap od raznih skitanja.

Volim tvoje geste i izraze lica,

tvoje pokrete u stilu tvoga uma;

ti si meni veza do skrivenih jaslica,

ti si meni znak i putokaz mi druma.

Hvala ti na lijepim čestitkama,

one meni znače više nego nakićeni dar,

one sastaju se sa svim lirikama,

imaju dubinu kao tvoga divna srca žar.

Hvala ti za ono svjetiljkino ulje,

ono dostaje i pritječe na vrijeme,

od njega se gube korovi i svako ljulje,

od njega je meni lakše svako breme.

Izobilje nek ti bude duhovnih promatranja,

neka tvoja kuća sva se od anđela sjaji;

neka ti je mir zauvijek svrha svetih stanja,

neka noći tvoje molitva ti slatka gaji.

Skromnom stanu tvome i Raspelu

podaj poštovanje da bi moje srce tuklo,

da se ne bih sklanjala tom velu

što ga potajice nosim kao znamenje muklo

naše zajedničke vjere, pouzdanja,

ljubavi od Boga, blaženoga mira,

kao potvrdu svih ostvarenja mojih sanja,

kao znak svih tvojih proživljenih dodira.

25.12.2019. 01:02

Ledeno cvijeće

Tako željela bih naći

one sve snježne kristale

pa u zimsko doba zaći

kad se zlatne zrake sve istale,

gdje me čekaš možda,

ili mene, ili zimu

i, sa slapovima grozda,

još promatraš plimu.

Tek je sada došla zima,

a već podzemlje se dugo hladi,

leda oko srca ima

što me smrzava u nadi.

Ispod leda uvijek, zna se,

niče plodna ljubav, trajna.

Dijete Isus uzima sve na se

da ne bude niti led nam tajna.

Zamrznuto cvijeće se ogleda

kao vjesnik proljetnih prvina,

a toplina u toj špilji svakom preda

svježa kruha, mlada vina.

Nisu snjegovići, ni jutarnji mrazovi

ono što se čeka, što se želi.

Božićnu i svetu noć imenom nazovi

koje po svem svijetu se podijeli,

uvijek isto, kao Žrtva pomirenja.

Bez dobre vjere ni Božić nam nije,

niti topla ljubav Proviđenja

koje dolazi nam sutra, a bilo je prije.

21.12.2021. 23:18

Hrana ljubavi

Često uliješ mi snagu

kada srce moje klone;

jutrima se budim jača

kada slušam pjesmu dragu,

riječi što su meni sklone;

dušu štitiš mi od plača.

I kad život moj se suši,

Ti ga natapaš mi nektarima,

sokom svježa ploda svoga

što se razlijeva po duši.

Dlanove mi činiš mekanima

i poništiš korov duha zloga

što tu, oko moje duše klija

ne bi li se kako domogao

mojih, Kriste, tankih vlati

što ih Duh Tvoj sve opija.

Bezbroj puta si mi pomogao

nudeći mi mlijeko svoje Mati

da se ja nahranim i okrijepim.

Slavim Tvoje naredbe i zakon,

Tvoje misli koje pijem

da ih za sebe zalijepim

i da postanu mi čvrsti zaklon

iza kojeg uvijek nova radost bije.

Hvalit ću Te, Bože dobri, jaki

koji donosiš mi od božanstva

slatkih mrva kraljevskoga Kruha.

Moćna djela činiš, prodor laki

pa ću napiti se Tvojega prostranstva,

hranit ću se milosrđem Sveta Duha.

10.02.2021. 07:18

Dubine Badnjaka

Često sam Te pitala za ime

kao što sam dugo tražila Ti glas,

nešto što bi me pomirilo sa svime;

smisao života bio mi je vječni spas,

to je bila naklonost ka svemu,

vremenita ljubav i taj osjećaj punine

što u duši uništava ili pojačava tremu;

sigurna sam bila da me slušaju dubine.

Tada donio si mom životu sveti plam

koji svakog trena živo zatreperi

da me sjeća da je srce moje Božji hram,

da je blizu spasenje u vjeri,

spas od svake nevolje i jada

što si davao ih redovno Ti za me

da bi neizmjerno rasla moja nada,

to zemaljsko biće koje jače je od tame.

Priprava je prolazila, spora kao ljudske muke

na tom zemaljskome krugu,

vodila me sigurno je do nebeske luke,

k Tebi, Dijete, rođeno u malom lugu,

Kriste koji dolaziš i uvijek jesi.

Podigao Ti si moja krila,

vidjeh kako užasni su grijesi

i kako sam blizu Tebi bila.

Ti mi dade da Te vidim, Ti mi se pokaza

kao mračan Križ u blještavom zemaljskom sjaju

što ga ljudi stvore radi veća sraza,

da se u nebesima, kad stignu, slađe kaju.

Ti mi dade prokušane osobine,

razloge i posljedice vidjela sam jasno.

Pravednik si milosrdni usred tmine,

moje srce u Tebi je, Dijete, uvijek časno.

Ovaj Badnjak za Tebe je kao svaka hajka

gdje u Tvoje ime prorokuju zla i bijede.

Poput svoga sina njeguje me naša Majka,

njene budnice i riječi dolazak Tvoj slijede.

24.12.2021. 06:28

Čista krv

Zatvoreni životni krugovi

gdje se dijeli krv od krvi

jer to nam je tema opstanka,

postojani, čvrsti, sigurni su lugovi:

protivnika jednog drugi smrvi,

među njima nikad nema sastanka.

Tako isto postojanje traži

da se dijeli duh od duha

jer taj duh u ljudima upravlja;

duh je onaj koji ljude snaži

i sasvim je drugog ruha,

a ipak se u ratovima javlja.

No, duh nije isto što i krvno srodstvo

već je puno više u čovjeku svakom

jer je tema slobodne mu volje

što u duhu daje prvorodstvo;

čovjek snažan je u duhu jakom,

biti duhovan je puno bolje

jer se čovječanstvo može ujediniti.

Krv ga dijeli, a duh ga spaja

ako gleda u nebeske visine

odakle mu Duh od Boga može sve učiniti

da se ne izgubi, da ne umre, da ne zdvaja

kad gleda u smrt i druge pličine.

Zato nađi se u duhu vjere

koja dolazi od više sile,

od Života i od Istine.

Gledaj Duha Boga preko svake mjere

jer su Kristu, Sinu duše mile,

a Duh Njegov nikada ne mine.

Odozgor se rodi, od Duha i vode

u mladosti svoga djetinjeg rasta;

krsti te Bog kao svojega sina.

Nova te rađa za izbor slobode,

da krv ti posveti da se ne hvasta

nego da putuje dalje, put visina

gdje svjetlo se roji dobrih ti djela,

zemaljskoga mira i božanska reda

i da ti duša u vječnosti svatuje.

Taj Duh posvećuje ljudska tijela

jer Bog je tu bio da se preda,

a ne da ti sudi, niti da ratuje.

Božanske Krvi čovjek sad ište,

da ga napoji u blagostanju

za dušu svaku, za nebeske stvari.

Bez toga je zemlja ratno poprište

što stvara se noću, a gubi se danju

kada se svjetlo Isusa Krista podari.

Jer zemlja je tmina bez Božjega Duha,

bez vjere u Boga što dođe u svjetlu,

a čovjeka može iznova roditi.

Hrani ga česticom živoga Kruha

da postane snažan i nalik vjetru,

da može i sam vječnošću ploditi.

29.05.2021. 03:35

Kralj svjetlosti

Slavljeničke božićne večeri

kad se pjesmom slavi Bog,

dragi slatki zvuci veseli:

danas Bog nam daje Sina svog.

Radost na zemlji i radost neba

zbog svjetlosti jarke što se širi,

zbog Kneza mira što svatko Ga treba

kako bi bio sposoban da se pomiri

s voljom Svevišnjega, Boga silnoga.

Božić Mu volja, a puku sreća

i spas života pusta i ledenoga,

nema od toga blaženstva veća.

Slušaj, puče, narode, čuj,

odnesi u bezdan jare svoje,

zloći i bijedi sada ti odmahuj,

kreni u Jasle zvjezdane boje

gdje stiglo je nebesko Dijete,

postalo Čovjek kao i mi.

Pokraj pastira, kraj Majke svete

u srca nam ušao Kralj svjetlosti.

25.12.20231. 10:08

Muke svih svetaca

Ima l' mi znaka ili neki trag,

to sigurno bit će odraz od sjaja

repatice one što jednom preleti

čitavu zemlju kao mali joj prag

i kao ljubav s okusom raja;

sasvim dovoljno da srce se sjeti

u vječnosti svojoj da bilo je tu,

rođeno grijehu, al' i u Svetome Duhu,

s tijelom žene i s dušom od vjere.

I sjajnu zvijezdu, nepredvidivu,

pratila ja sam ka nebeskom Kruhu,

Riječi od Boga što siđe bez mjere.

Kako uvijek Te lijepo otkriti, Sine

što kraljuješ s desne Oca Boga

kada se otvore nebeska vrata!

I ne znaju svi što zapravo čine,

što stvarno im znače riječi od zloga

i kako se rješava problem rata.

Stoga ih slavim, muke svih svetaca,

jer one me nose u vječne tajne

gdje mistično djelo je praštanja

u kome živim blatom se gaca,

u kome se gutaju kaplje veličajne,

spasenje moje moga ispaštanja.

Nema bržeg, ni boljega puta

da Te prepoznam u kratkom životu,

da Te upoznam, Isuse, Bože moj.

Iza tih Majčinih toplih skuta

pratim tu sjajnu i svijetlu divotu,

zaboravljam zemaljski pohod svoj.

26.12.2021. 07:41

Uvijek zgodna vremena

Bezvoljno crno nebo se dijeli,

na prvi pogled nitko ne spava.

Mala su svjetla moj svemir cijeli,

jedina, istinska svjetla prava.

Ne brinem za Istinu, Krista Boga,

umjetnost politike me ne zanima.

Pamtim sve što je povrh toga,

Duh što me nosi novim danima.

U tome mi stih i vjera moja,

ono što nikada prije nije bilo

na nebeskoj crti tisuća boja

što ju je skrivalo crveno krilo.

O, da, sjećam se laži, zanosa sjajnih

po naređenju i sugestiji.

Sjećam se trpeza zavičajnih

koje bile su podložne onoj represiji.

I znam, bilo je nekad smrti i straha

što ih pobijediše armije snažne

pa sada siju olakšavanje uzdaha

pomoću demagogije, potpuno nevažne.

Još uvijek strpljivo čekam da protekne

križ koji je nezgodan, ali je spas.

I priznajem, nema tu Onoga koji rekne

da velika je budućnost ispred nas.

I nije mi rat donio oslobođenje,

i nije mi humanizam ljubav pokazao

već Ti me pozove, Proviđenje,

Ti si me, Kriste, uljem pomazao.

Vremena nisu ništa skrivila,

a nisu ništa dobra ni donijela.

Tvoja me, Isuse, riječ oživila,

zbog Duha Ti ona je do mene doprijela.

29.12.2021. 22:24

Život Kruha

Na rijeci Jordanu

kršten si bio,

zemaljsku si manu

u Kruh pretvorio.

Ta rijeka je stala

u Tebe sva,

grijeh je spoznala

i vrata zla.

Svjetlo je zasjalo

ispod vode

po kojoj pomalo

zvijezde brode.

Sveta je sol

raspršila mulje,

i brijeg, i dol

s tim ognjem kulje.

Danas ta rijeka

postade vječna,

granica meka

i prašina tečna.

Sa svih strana

dođoše Magi

do Tvoga stana,

Mudraci blagi,

a svijetleća rijeka

je skakutala,

znajuć' da čeka

da ne bi zalutala.

Na času rođenja

Ti rodi i mene

za dan krštenja

da duša se prene.

I sada još stoji

kap pročišćenja,

katarzu kroji

za pokoljenja.

I muči se s nama,

čeka Te, Krista,

da prođe tama,

da sve zablista

što ruke Ti stvore:

vatru Ti Duha,

blažene dvore

i život Kruha.

03.01.2022. 22:15

Pjesma zahvalnica

Dobro nije noći krasti,

nit' je zgodno stare dane

bilo čime pomlađivati.

Drvo mora, drvo hoće rasti

i, šireći svoje grane,

Bogu hoće povlađivati.

Boga želi, Krista treba

da ga vuče k sebi, gore,

da mu vodu potok pije

dok ne stigne i do neba,

da se slijeva sav u more,

da ga toplim suncem grije.

Dobro se je prisjećati

prvih dana, ljubavi i mladosti,

u tvom dvoru javu snivati,

sestrom tvojom sebe zvati,

poput nekadašnje radosti

u tvom srcu tren prebivati.

I što slabije su tijela kosti,

to je vatra uma, srca jača

što je potrebna za sjedinjenje

kakvo dođe duha i još nevinosti,

koje potekne od Božja mača,

Riječi koju nosi Proviđenje.

Čaša spasenja se hoće uzimati

i od Boga, potom i od ljudi

što zauvijek premnogo nam znače

jer se ljube s Jaganjčevom Mati,

jer se njima rajsko milosrđe nudi,

jer u zajedništvu kao zora zrače.

Ima snage, al' se krije,

ljubav raste, al' je tiha

da je čuju duhovi u miru

jer bez njih nam život nije

poput ode blaženoga stiha

kakav postoji u božanskome piru.

S ružarijem od bijela kama

i još s onom istom čašom,

a uzeh je prije mnogo godina,

nazdravljam taj Božić nama,

ljubavlju se resim našom

i zazivam ime Krista, Gospodina.

04.01.2022. 03:25

Bog i zemlja

Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,

sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost

i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.

Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte

na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba

koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima

zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

u kojem živi.

Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.

Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42

Raskrižje

Puti odvojeni,

a iste su note.

Da mosti su spojeni,

stog vjeđe se pote

zbog izgubljenih staza

jer veza nemaju:

ovdje oaza,

a ondje si spremaju

pakao života.

Nekome radost

nebeska ljepota,

drugome žalost.

Ista Riječ razdvaja,

međ' putima sudi

i mnogi ne zdvaja,

a mnogi tek bludi.

Oni se srde i bijesne,

a ovi ih blagoslove.

Te ljubavi prijesne

neće si rajske krove,

nemaju milosti dosta.

Bog je podijelio svijet,

a samo ljubav tu osta

što zove na vječni let.

Pobjedniku Kristu

ljubit je stalo

dušu, od zloće čistu,

za početak barem malo.

10.09.2021. 17:08