Vjerski senzori

 

„Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!” Heb 13,9sl

Najviše tuđih, antikršćanskih nauka možemo otkriti u kršćanskim krugovima ljudi. Puno nas ima kršćana i katolika u svijetu, a previše nas je suobličeno ovome istome svijetu u kojemu morali bismo biti nalik Isusu. Zato i jesmo aktivni katolici koji provode vrijeme po crkvama i na Euharistijskim slavljima, a također i u sakramentu Pomirenja te u adoraciji Tijela i Krvi, Duše i božanstva Isusa Krista: svjesni smo da smo grešni i tražimo milosrđe od Boga, nismo oni koji misle da su pravedni i pravednici.

Naši najbolji trenuci vjerskoga i općenito našega života su mrtvljenje i ukopavanje u Krista, naviještanje smrti Isusove na križu, slavljenje njegova uskrsnuća i uzdignuća te u svemu tome iščekivanje Kristovoga dolaska na zemlju Posljednjeg suda.

Naši najgori trenuci su kada idealiziramo svoju vjeru, a u tom idealiziranju nam na veliko pomažu svi ljudi ovoga svijeta koji shvaćaju kršćanstvo kao što su antički filozofi i građanstvo shvaćali ideale. Kao nešto o čemu se sanja i što se ne može dostići, ali se mora nastojati oponašati i imitirati. I kada tako pristajemo na sliku svijeta, a ne bismo smjeli biti od svijeta po kojemu hodamo, pristajemo na grešnu verziju kršćanstva. Jest, možemo o Isusu i Mariji sanjati, razmatrati, razmišljati, ali to se događa sve nakon što nas je Isus već dotakao i prozvao. To, dakle, nije tema o idealima, nego je direktan odnos Boga s čovjekom, možda ne s puno ljudske volje, ali s puno ljudske pameti, ljudskoga srca i duše te ljudskoga duha.

Kaže Isus da se dobro i zlo u ljudima prepoznaje kao drvo po plodovima. Ako zreo čovjek donosi dobre riječi, namjere, misli, djela i provedbe morala i svojih zadataka, vjerojatno je dobar čovjek, to jest plodan vjernik. Ako čovjek psuje, svađa se, pije alkohol često i još omalovažava druge ljude, a sebe drži pametnim i dobrim pravednikom, vjerojatno je neplodan čovjek.

No, sve to može ljudima izgledati onako kako nije stvarno jer ljudi, kao i mnogi novinari načine pogrešne priče i dojmove, vole dodati svoje mišljenje i izmišljotine raznim izvješćima, ogovaraju i uništavaju tuđe živote.

Intimna veza Boga s čovjekom i njihov pojedinačni i zajednički odnos je životan više od ljudske prirode i društvenog života ljudi.

Na žalost, to što nije teško shvatiti, ljudi ne žele čuti pa ne čuju ni Boga i ne znaju izmoliti Božje uslišanje i milosrđe, ne znaju se ni zaljubiti u druge ljude, a kako bi se mogli zaljubiti u Boga i sve svete, Mariju i ostale da bi krenuli u zajednički život plodnosti i visoke kvalitete, sreće i mira, zadovoljstva i pravednosti, ljubavi i slobode.

Sloboda nije lijenost i raskalašenost već je sloboda činiti u ovom svijetu ono što moraš učiniti. To je imperativ svakoga plodnog kršćanina i katolika; to je Isusova škola koja se uči kada Isus prvi ljubi i bira određenog čovjeka, zove ga, uči ga ljubavi i poslanju na koje ga poslije šalje. 12.05.2025. 20:49

Kada Bog tako oblikuje svoje učenike i sljedbenike, oni stječu među sobom zajednički osjećaj poslušnosti Božjoj volji i vršenja Riječi, tzv. sensus fidei – osjećaj vjere kompletnoga izabranog naroda Božjega koji se izgrađuje neprestano u Milosti i vodstvu svetih pastira jer živa je Božja riječ i djelotvorna.

Tako ni mir nije obično zatišje i primirje već je Kristov mir duše i savjesti.

Tako ni pravednost nije zakon jačega, nego je pravedan onaj tko od Isusa i od vjere živi.

Tako ni istina nije ono što dokazuje jedan čovjek drugima, već je istina ono što je volja Boga.

Tako ni život nije slučajna prilika za uživanje, već je život začetak vječnosti u Kristu.

Tako ni ljubav nije površinski i povremeni osjećaj užitka i naklonosti, već je ljubav požrtvovnost, opraštanje, strpljenje, i međusobno predanje čitavoga čovjeka u zajedništvo iskrenosti.

Tako niti grijeh nije pogreška koja stigmatizira ljude, već je grijeh to tako često udaljavanje ljudi od Božje ljubavi.

„Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun (Heb 4,12-13).”