Tražila sam laticu od ruže
da je spremim gdje se živi,
gdje i ptice nekada protuže,
gdje se sunce Kristu divi.
Željela sam nešto malo i neznatno
što bi stalo u skrivene pore
i što ne bi bilo teško ili zlatno
da me te težine u srcu ne more.
Nisam tražila niti pažnju, niti sjaj,
nego samo da me nitko nikada ne dira,
da u svome kutu sanjam istiniti raj,
da u svome vijeku nosim malo mira.
Lako bilo ti je, Kriste, k meni zaći,
ja sam dočekala svojih težnji svu puninu.
I još uvijek ne želim ja novosti pronaći,
u tebi sam, Isuse, otkrila dubinu
duše koja Bog je koji mene hoće,
koji mene tješi, koji mene snaži,
obećava raj bez nezgodne samoće
u kojemu bit ćeš meni od svih draži.
03.05.2025. 16:30
No comments:
Post a Comment
just do it