U tišinu zađem,
nemam što bih reći,
uvijek ono nađem
što pokušala bih prijeći
da već jednom prestane
ta serija od odmazde i rata.
I ta mrž da u paklu plane,
da izgori sve do siva blata.
Tu me ti dočekaš, Oče, Bože,
koriš me zbog zaborava,
malovjernu odmah ispod kože
kao da sam uvenula trava.
Obećanja nemam, ali hoću
opraštati sve što mi predočiš,
i uvrede lake, i pogibije noću,
i sve što u moju čašu ti natočiš.
Najjači si u tome obliku tihom
kada gledam u prisutnost tvoju,
kada obraćam se tebi stihom
da izvuče svaku slutnju moju
tu, na svjetlo zagasite svijeće
mnoštva svetih ljudi što su pali,
al' u blato lica njima gledat neće
dok ih duša svijeta iz daljine žali.
Tu sad stradavaju krvna zrna,
ali ljubavi je Savez, Bože, jak
ispod srca tvoga podno trna.
Ti ćeš za me pobijediti mrak.
22.05.2025. 21:41
No comments:
Post a Comment
just do it