NEBO ZA DUŠU

 

8. NEBO ZA DUŠU

poezija

Kazalo:

Nebo za dušu

Pjesma završene čežnje

Ruka što mi dušu štiti

Probudit ću zoru jutarnju

Spasiteljski poziv

Ime bića

Plodovi svih suza

Zato što odlaziš

Vrati se, dušo, Gospodinu

Konopci ljubavi

Sklonište života moga

Preobrazba

Zidine Emausa

Jaka vatra sveopćega mira

Otvoreno srce

Duša i Smisao

Moja barka

Duša i Ljubav

Duša bez povratka

Pečat Ljubavi

Duhovni dar

Zaboravljeni krajolici

Sveta vrata

Kob zaljubljene duše

Prašnjavi trag

Svijetla luka

Majka

Životni let

Stijenj

Veo slobode

Ljubavna muka

Noćna pjesma

Znakovi

Duhovni most

Pjevaj, dušo, svima o Ljubavi

Jesen '75

Ispraćaj

In Divine I Recognize You

Prison song

Živa duša

Na tom crnom nebu

Duša i grijeh 

Duša i bol

Duša i Život 

Duša i vrijeme

Ime i duša

Čisto srce, novi duh

Duša i ja

Nebo za dušu

Probrani oblaci,

izabrani povjetarci

i vjetar koji te baci;

utihnuli žmarci,

aleja životnih uzdaha,

to nebo je što kruži,

spašava od straha

i utjehu pruži.

Šumovi od kišnih kapi

i sasvim kratka smjena;

i sa crjepova hlapi

sparina odnesena.

Kad bi bilo takva mira

za susrete s čudima,

ne bi nikad anđeo što svira

prozvao nas ljudima.

Bili bismo druga bića

koja žive od nebeske pjene,

vedri od otkrića

i bez tamne sjene.

Ipak, bolje je čovjekom biti,

imati dušu, imati želje;

makar od neba se kriti

jer sloboda te melje.

A nebo je veliki dar,

poklon bez duga,

diskretna čar

zemaljskoga luga.

Što bi, dušo, bez oblaka,

bez plavetna sjaja?

Bez neba zemlja je raka,

grob koji ne zna do raja.

31.05.2021. 16:39 

Pjesma završene čežnje

Grad se kupa suncem zalazećim

kroz oblake mračne, tmaste,

a ja putujem daljinama

gdje ću novo ime steći

i gdje drvo mi života raste,

odjeveno zelenim dubinama;

odjeveno duševnim spokojstvom

koje valjda vječnosti je dar.

Danas nikakve tu nema duge

sa zemaljsko – nebeskim ustrojstvom

jer još jak je sunca žar,

jer je kiša isprala sve tuge.

Sada k'o da nema obećanja,

ispunila se svaka jota

moje kazne, mojih težnji.

Od te večeri do svitanja

uvijek ista ostala je moja nota,

melodija pjesme završenih čežnji.

Svakog dana, večeri i noći

mislim da je posljednji mi čas

zbog ljepote koja divna je za mrijeti.

Uvijek mislim sad ću poći,

sada, Bože, načini moj spas

da mi više pakao ne prijeti.

Poslije kiše kugla zabljesnula

svojom zalazećom snagom;

malen joj taj prostor spoja

pa je oblacima vatru zakresnula

u svom odlaženju blagom,

u tim svojim šetnjama bez broja.

16.05.2021. 19:02

Ruka što mi dušu štiti

Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.

Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,

sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.

Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.

Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.

Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.

Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.

Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi

nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.

18.05.2021. 19:10

Probudit ću zoru jutarnju

Podijelit ćeš sa mnom jednoga dana

sve ove tajne i događaje,

veliku svečanost našeg rođenja.

Ta, ti si i sada mi zora rana,

ponoćna molitva koja traje

sve dok još ima ta pohođenja.

Zato me učiš, zato me slijediš,

govoriš nekako srcu mome

što slaviti hoće kroz više noći,

a ne zna da puno manje vrijedim

jer djela su skromna, misli trome.

Dao mi Bog da možeš pomoći.

U tebi se rađa moje djetinjstvo

što mi ga šalje po tebi Krist

i bez tebe ništa bih bila,

a događa mi se sestrinstvo,

majčinstvo i zavjet čist,

haljina meka kao svila.

Zato i ja ću slaviti uvijek

kao što priliči svakome sinu,

svetome djetetu našega Boga.

Duh mi je došao kao lijek;

rođena iznova, u Kruhu i Vinu,

svake se večeri sjetim toga,

svakoga dana što ga ispovijedam,

svake noći i svakoga jutra.

Kriste moj, Kriste, Bože moj,

budi mi Tata da Ti pripovijedam

svaku sitnicu sve do sutra;

bit ću izabrani puk ja Tvoj!

22.05.2021. 23:33

Spasiteljski poziv

Odmori se, dušo moja;

kad padnu zavjese i vrela žuč,

odmori se, moli Boga svog.

Jutro u tisuću boja

čeka na znak i prati ga muč

da ti Bog ne bi bio prestrog.

Napoji se, dušo, nektarima

što ih čuvaju za te

sve kaplje rose i nesanice

dok vjetrovi dažde darovima

i dok anđeli čuvari te prate;

prinesi Bogu te žrtve ljevanice.

Nahrani se, dušo, gladna

božanske utjehe, nebeske milosti

što sjeća te lijepih trenutaka,

životne sreće, a ne napada jadna.

Prebistre rijeke duhovne čilosti

čekaju, zovu te pjesmom vrutaka.

Ljepote nebeskog mira i reda

rasprostrle lagane haljine uzdaha

da ti mogneš srce odmoriti,

vidjeti plodove svoga slijeda

što niču iz zvjezdanog praha.

Odmori se, dušo, nemoj izgoriti.

27.05.2021. 16:54

Ime bića

Ta moja želja, moja potreba i težnja,

poriv moj, moje obavezno biti,

sa svakoga moždanoga režnja

iz moga duha mora se, mora piti.

Nema pitanja hoće li srce ili ne,

nema nezgodnoga dana, niti časa;

nema noći bdjenja, ni haljine svilene,

a da pjesma kao molitva ne stasa.

Nema svijetu bolje terapije, ni lijeka

za sve tužne boli, smetnje ili lom.

Ne postoji nigdje tako jasna jeka

kao što je Božji odgovor na slom,

kao što je biću zdravlje što se vraća

uvijek iz početka, uvijek s ove strane raja

gdje su sjećanja i gdje sve se plaća,

gdje se čovjek nađe kada odlazi iz gaja

u kojemu vladala je bolest, grijeh i strah,

kada zove ga po imenu Gospodin Bog.

Vjerski senzor tada se pojavi kad nastaje dah,

tada biće odgovara zbog imena svog.

02.06.2021. 21:03

Plodovi svih suza

Drugim ulicama da sam prolazila,

sve do istog cilja istine i pravde,

da sam tražila na drugoj strani,

nikada me ne bi ljubav s Neba porazila,

čak toliko da bih pobjegla odavde,

nikada mi ona ne bi prišapnula: „Stani!

Stani malo, pogledaj me, dušo sjetna,

zagledaj se dublje u tu moju bit.

Zar ti stvarno vidiš da me nema,

da te nikad nije posjetila duša sretna,

da se tebi uvijek želim samo krit'?

Zar ti stvarno misliš da sam nijema?

Čekala sam na te, na tvoj očaj zreli,

da iskušaš nepravdu na svijetu tome,

da zapadneš do vrhunca bijede

pa da otkrijem ti što ti srce želi,

da mi čuješ odjeke u tijelu svome,

da progledaš kroz te duše blijede.”

Samo Nebo znalo je za život taj,

samo Nebo sakrilo je ove suze,

samo Nebo rađalo me godinama.

Zbog njega sam napustila raj,

zbog sebe me opet k sebi uze,

zbog mene se raspršila tama.

05.06.2021. 17:37

Zato što odlaziš

Zato što odlaziš,

magličaste livade

spokojem odišu.

Zato što odlaziš,

još jedna suza pade

na toplu kišu.

Neopisivo, daleko

putujem stazama,

a imam te uvijek tu,

na srcu poprijeko.

I srne će za nama

po našu melodiju..

Jer, znam, kroz tebe živim,

mada se ni časa ne broji

ono što zauvijek vrijedi.

Da se sada ne smirim,

čuvaju me običaji tvoji

jer srce ne blijedi

već, naprotiv, jača si krila

za posljednji, najdulji let

jer, zato što odlaziš,

isto sam ono što sam bila.

Ne marim što vene taj cvijet,

čak i da ga nekako zgaziš

jer, pravi je život u nama,

u našem nebeskom srodstvu.

Ne gubi se već sve se dobiva

u Kristu jer, nisam sama

u Njegovom blagom vodstvu.

Naš Bog nam sve pokriva.

Sjetim se bilo čega, bilo kada,

oživim jače i radujem se više.

Putevi Njegovi da su moji hoću,

kao što bijaše i do sada.

Na Božjem dlanu sve piše;

i što želim, znam danju i noću.

Zato što odlaziš, pjevam dalje,

sad je nekako više to važno,

sve dok ne izgubim glas,

dok ne vidim kamo me šalje,

dok ne krenem odvažno

Njegovim putem života za nas.

07.06.2021. 11: 45

Vrati se, dušo, Gospodinu

Zarobljene misli plutaju

sad još uvijek mojim tijelom,

razuzdano lutaju.

Na području cijelom,

na mojim životnim ulicama

nalaze se iskrivljeni putokazi

koji ne služe ni pticama.

Da ne vode krugom, to pripazi,

da ne skreću s glavne teme,

da ne klanjaju se ovom svijetu

jer je rijetko dobro sjeme

što ga ptice pokupe u letu.

Brzo će te odvesti na put

s kojega se teško vratiti

jer je dobar život krut.

Za njega je dobro patiti

jer iz truda plodovi izrastu

što ih gledaš na svom putu

gdje susrećeš sokola i lastu

pa prepoznaš tu nebesku rutu.

Zamalo me zarobila zemlja crna

jer sam sva od pepela i praha.

Kruna Boga probila me poput trna,

slava Kristova me dovela do daha

da se opet vratim, to je slatko.

Slušaj putokaze srca svoga

da ti putovanje ne bude prekratko.

Slušaj samo zakon Krista, Boga.

09.06.2021. 02:43

Konopci ljubavi

Ti si mi čaša i kalež,

širina silna i dužina,

moja baština i uzdanica.

Moje duše Ti si savez,

njezina visina i dubina,

tijela moga svaka stanica.

Blago onom tko Te dade,

vječna će mu radost biti

što je Boga proslavio.

Divnoj zemlji užad moja pade

gdje je lako Tebe uzljubiti.

Cijelom svijetu Ti si život podario.

Ali samo neki ljudi znaju

što je žudnja Tvoja, Bože,

što je Tvoja ljubomora,

Tvoja briga, želja da se kaju

i da Tvoju ljubav množe,

da se drže Tvoga ugovora.

U toj ljubavi Ti odgajaš me šibom,

daješ mi da izrastem visoko,

da Te spoznam zakonom i bijedom;

hraniš mene solju, sitnom ribom,

vezuješ mi konopce široko,

vežeš mene tim božanskim redom.

Samo neki nose križeve i kob

s istom radošću u srcu svome,

samo neki ljube Tvoje ukore.

Blažen onaj koji Tebi bude rob,

sretan je u domu Tvome

gdje mu anđeli o Tebi zbore.

11.06.2021. 06:24

Sklonište života moga

Srce Marijino, da te nemam u životu,

bila bih sad izgubljena, protjerana

poput ostarjelih tih ovčara

koji valjda pamte samo nebesku divotu

što je nekako s njih oderana

jer ih bacila je neka vojska stara.

Tužne sudbine i vedre priče lutalica,

pantomimičara, klaunova i pajaca

kao da su sjatile se sve u jedno srče.

Ne bih nikad više gledala u vedra lica,

samo jedna ostala bi moja štraca,

slušala bih svoja crijeva kako krče.

Usvoji me, Majko, i prisvoji mene,

vodi me u sva nebeska skloništa

gdje ću uvijek znati da sam živa,

gdje se neću obazirati na sjene,

gdje me neće nasrditi ništa

i gdje nikad neću biti kriva.

Stavila si lanac oko moga vrata,

prstenovala si dušu koja traži

samo jedan dan do vječnog sna.

Spustila si pečat svoj od blata

što mi noću žarko čelo blaži

da sad ginem za te sve do dna.

Čista Ženo, nad ženom si svakom,

postelja u skloništu ti ne postoji,

samo klecalo na kojem tkaš

ako kad ne moliš dušom jakom,

ako srce tvoje krunicu ne broji

jer za svaku dušu njenu patnju znaš.

Kažu da je patnja transcendentna,

al' da dobar život blaguje ti Kruh

kroz kojega Sin ti tješi svoje ovce.

Ako treba, bit ću konzistentna

jer ćeš mi izmoliti taj dar za duh;

bit ću tebi kao vjeran pas za lovce.

Otkad si me pohodila, Škrinjo sveta,

sve što ne znam, ali trebam, imam.

Sve što jesam nije bitno kao ti.

Beskućnika stvorila je sudba kleta

koju sada objeručke od Boga ja primam

i u mome srcu nek se spase beskućnici svi.

12.06.2021. 13:45

Preobrazba

Nemam žara da se predam,

samo snažnu potrebu za stihom.

Niti svoje ime ne dam,

dat ću sebe svome križu tihom.

Nemam jutro da ga budim

i ne posjedujem tuđu slavu.

Promociji se svakoj čudim,

ona hoće tvrdovratu glavu.

Nemam slobodnoga vremena,

ono je za jako neslobodne ljude.

Uvijek nosim izobilje sjemena

pa ga bacam, pa što bude.

Ove su pjesme kao tijesne lađe,

one plutaju i plove, ili su na vezu.

Kad ih tražim, preteško ih nađem,

radije ih stvorim kao novu tezu.

Čovjek uvijek traži sebe, svoju nit

koja veže ga za Nebo strasno

jer je ona prava ljudska bit

u kojoj se čini sve prekrasno.

Izgorjet ću sretna dostojanstva

kao što će potonuti mnoga lađa.

Usred ova ogromna prostranstva

ne može se dogoditi niti krađa.

Kažu da u vatri preživljava neko zlato,

a i vjeru dajem preobrazbi, Uskrsnuću

pa ne pjevam zato da iscrpim blato

već da poeziju stvaram umiruću.

12.06.2021. 23:31

Zidine Emausa

Pola svoga svjesna životnoga puta

provela sam u tom pustom kraju,

Emaus mi sladak poput medna saća.

Tu je procvala i ona ruža, bijelo – žuta,

kakvu često plodne zemlje daju;

evo, cvate kao da se mladost vraća.

Tu sam naučila zahvaljivati tišini,

reći „hvala” svakom svojom gestom,

stihovima ili šutke, otvorenih dlanova

koji streme božanskoj visini;

i pokleknuti oduševljenju čestom.

U tom jednom stavu imam bezbroj stavova.

Pitam Boga kako srcem reći „hvala” u dubini,

kako pronaći taj izraz uzdignuća

i bez mnoštva riječi, i bez mača,

suptilno i nježno kao što je dodir fini

jer osvojila je ona ruža nepregledna bespuća,

probila se, nježna, preko trnovita drača.

Da Ti riječi, Kriste, ne sasipam sada,

da ne blebećem u duhovnoj praznini,

zovem Tebe Emausom svog života i nebeskim tragom.

On je za me duh, zidina mi vječna grada

u kojem Te gledam, ćutim u blizini

sve dok zalijevam tu ružu molitvom Ti dragom.

13.06.2021. 23:34

Jaka vatra sveopćega mira

Žižak topi se voštanici,

ali svijeća rasprši se smjerno

u zadanom prostoru

gdje još nema mjesta Danici.

Poštujem ga vjerno,

neću pustiti ga da dočeka zoru.

Uskoro će onaj dugi dan

što ga zovu slavljem Poetese,

proći će za mnoge ljude.

Neki pjesnik recitirat će svoj san,

čuvajući papir da ga ne odnese

kratka noć za mnoge Jude

što su vlasnici od mobitela

kakvi nikada ne pregorijevaju.

Zbog te svijeće u bliskosti sa mnom,

dišem duboko i sporo, podno epitela,

da mi vatre male ljepše pjevaju

i da ne trepere dok se kreću za mnom.

Tko još ne zna pisati papiru,

taj će ikonama otipkati imenice

koje proizlaze iz prošlosti neke.

Držim srce svoje u redu i miru,

ono pruža najbolje rečenice

koje teku kao nabujale rijeke.

Srce moje najveća je pomoć

kad poželim bilo što,

u njemu je pohranjeno Blago.

Kao meni, njemu nije važna ponoć

da mi šapne nešto neizrecivo.

Iza svijeće Raspelo mi je drago.

Kako bilo, Krist je uvijek i po svuda,

kako u mom srcu, tako i na zidu;

rezonantna veza jamči dobro djelo.

Za me to su nepregledna čuda

koja učinkovita su baš u svakom vidu;

to je stoga što sam Isusovo tijelo.

Za nas uvijek prvi dan i prva noć,

uvijek sviće neki novi izraz,

uvijek silazi na moje srce sreća.

To je sve ljepote i pjevanja moć.

Za sve Krist je uvijek izlaz,

Majka Njegova je pjesnikinja ponajveća.

15.06.2021. 00:55

Otvoreno srce

Rekla sam ti do viđenja,

bezbroj puta tebi hvala,

znajući da sve se mijenja,

ali mnogo toga nisam znala.

Ti si veza moje vjere

koja ne živi od gledanja

već osluškuje bez mjere,

broji redove i redanja.

Ja zaboravljam tu sve,

ali moja vjera živi,

Bog me drži tu za planove.

Moji pogledi su krivi,

za spasenje mi dobri nisu.

Ne znam koliko, do kada,

ali moram stajati na klisu

na kojem se rađa nada,

uvijek svježa, pitka.

Ti si duša osobita kova

koja daje od svog bitka,

za me uvijek pjesma nova.

Ustrajno se budim,

mrijeti želim tek u letu,

samo ljubav nudim,

ali nosim dušu spetu.

Ti si životni dobitak,

Bog mi milosrdan bio.

Ti si onaj sveti Svitak

što mi srce pogodio

kao vedra neba grom,

a ja ptica samotnica

jedna ptica drvu tvom.

Ti u sebi nosiš tajnu odgovora

na sva naša pitanja,

a ja samo lađa nasred mora,

nezasitna skitanja.

Takve smo mi, dušice od pjene,

umorne od zdravih ljudi.

Ti si jedini mi put do Stijene,

svima blažiš tvrde grudi.

Tvoja duša svetim gori dahom

i baš mene tu je srela.

Makar živim samo krahom,

u tebi sam i za Boga zrela.

17.06.2021. 00:54

Duša i Smisao 

Duša ova, život moj

nosi križeve i boli,

raduje se ili smeta

kao duše svaki drugi soj.

Kada se u Bogu proli,

postaje mi dobra, sveta.

Nije puno svjesna, gubi uspomene

što su pratile je puno vrijeme

od kada je krenula na put.

Izbavio Bog joj misli oklopljene,

posijao po njoj svoje sjeme,

tu nebesku snagu i zemaljsku ćut.

Dugo nije ništa govorila.

Vodili je poput psa na lancu,

nevidljivom kao što je misao.

Prepreke je lako oborila,

kretala se Bogu kao strancu,

al' u srcu uvijek znala je za smisao,

ne onako kako svijet poželi

već u božanskome vrtu sreće

jer svak sanja ono čega nema.

Njezin govor odjednom je bio cijeli,

ali svijet je mrzio to što ga neće

nego čeka drugo i za to se sprema.

Nije bila svjesna, nije.

Ništa u tom smislu nije bilo ime,

a svatko je htio njene tajne.

Znala je da srce svakoj duši bije,

al' se nije snašla s time

pa su njene oči uvijek bile sjajne.

Kad je prelila se čaša,

pronašla je samo jednu, ključnu riječ.

Shvatili su, pomogli da zaboravi.

Život više nije bio kao gorka kaša

i tad odlučno je okušala mliječ

koja spasa daje, novi život, pravi.

Duboko u sebi još je kao pseto malo,

pameti ne posjeduje, al' je vjerna.

Zato samo Bog joj može reći

ono sve do čega je njoj stalo;

samo Bog je riječ joj neizmjerna,

a sve drugo nikad smisao joj neće steći.

17.06.2021. 15:12

Moja barka

Moja barka, otporna na brodolome,

plovi amo, tamo jer na strujama se nosi.

Posvećena Bogu, molitvama, svemu ostalome,

mirno i zadrijemam, i s morem u kosi.

Neće odnijeti me dalje jer je lako usidrena

kao što se srce moje vezalo za Krista.

Slobodne sam plovidbe, dalje od sirena,

još me kupa svjetlucava morska pjena čista.

Sada ribolova nema, ali ovdje ribarska je mreža

koja meni služi da me s ljubavlju poveže,

s onom dušom čija brodica je puno teža;

samo pazim da je vjetar ne odreže.

Imam još i drugih lađa

s jedrima od Duha i od zlata,

i sa starom Knjigom što je od svih mlađa

poput tajnog napitka životnoga cvjetna lata.

Iza mene svjetionik, a do njega most

od svjetlosnih pruga sunca ili mjesečine.

Nalik je na anđeoske zbore i na Nevinost

koja prati mnoge ribe pa se srebrnima čine.

Gledam naokolo, naširoko, duhovno sam biće,

čitav me zanima taj zemaljski svijet

jer mi Krist u njemu uskrsava kada zora sviće,

a tada u mojoj barci uskrsava i moj stihoplet.

Kraljice i Majko, Dojiljo svih duša

koja bdiješ i nad nebom, i nad morem,

prestala je plodnoj zemlji dugotrajna suša,

daj dopusti i pomozi da je svu preorem.

18.06.2021. 09:12

Duša i Ljubav

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.

Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna

slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?

Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.

Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25

Duša bez povratka

Prazne duševne su ploče,

postaje za društvene čine

i za plodna susretanja.

Duhovi bez riječi tu uskoče

poput neke slabe mjesečine

da bi našli duši olakšanja

od svih pritisaka što ih vršim

da bi sve dubine moje bile

čiste kao sunce u svakome času.

Duhovima teškim sva pravila kršim,

ali ima nekih što su poput nježne svile,

oni samo pjevaju o vječnom spasu.

U dubinu moju dolaze mi skupa,

nadahnuće, brige, ljubav ili radost

pa se međusobno guraju i tuku

jer tu neće ostati mi kao jedna grupa.

Ljubav, nadahnuće jaki su mi kao mladost

pa se u toj borbi brige uglavnom povuku.

Osjećaji se ne ispoljavaju;

pred njima je čvrsta brana,

a i tako nisu na visini

gdje se misli mi razdvajaju

što su dobra duševna mi hrana,

one potiču mi dušu u dubini.

Sve te radnje osobne su teme,

potrebne su duši u miru i redu

jer kod mene nema socijalizacije.

Mišljenje i osjećaji doživljaju streme,

stihovima kao da se nalaze u finom medu,

a od njih mi nastaju slatke varijacije.

Zato, kad su susrele se naše duše,

uopće se nisu prepoznale,

moje socijalne niti bile su prekratke.

Bilo mi je kao da se s Neba ruše

sve dok nisu pjevat stale

naše molitve i riječi slatke.

Sreća naša i otkriće u mojoj dubini:

sreli smo se usred dragog Boga,

tamo gdje se naši duhovi napajaju

sokovima koji daju zdravlje u nutrini.

Moje mišljenje se uvijek sjeća toga,

a ni osjećaji previše ne zdvajaju.

To je čudo Muke Isusove

i u milosrdnom Božjem Srcu,

ponavlja se bezbroj puta.

Ne postoje socijalne niti ove

ili uvijek su u nekom grču,

one samo plodovi su božanskoga Skuta.

19.06.2021. 18:46

Pečat Ljubavi

Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.

Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.

Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.

Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.

Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23

Duhovni dar

Duhom da te gledam,

kao ratnog druga,

kao nekog postolara

ili Nebu da te predam

preko jarbola i duga?

Tko sad s tobom razgovara,

neka gleda tvoje oči, stas,

neka pamti ti odijelo,

nek pronađe neku grešku.

Ja ću pamtiti tvoj glas,

tvoje biće cijelo

i rub usana u smiješku.

Vrškom duše poznajem te,

ali to je jako malo.

Ipak, sigurna sam, znam

da u svakom trenu odajem te;

valjda mi je stalo

da potičem onaj plam

što ga duša ova sjeća.

To je tako zarazno,

tako ispravno i neodoljivo,

poput velika umijeća

da ne gađa se u prazno.

Možda nije ni dozvoljivo.

Poziv moj se nalazi u duhu

koji mene budi, koji mene zove

da iziđem i da otkračunam vrata.

Djevu molim u svetome ruhu

da izmoli meni duhovne te darove

kojima se lakše gleda sestru ili brata.

20.06.2021. 22:16

Zaboravljeni krajolici

Zaboravljeni su predjeli života moga,

zaboravljene su odaje od srca,

to je kob što čeka uvijek na me.

Znam da živjet ću kod velikoga Boga,

da će nestati sve i bez grča

pa i ove moje moždane od tame.

Znam da dobar razlog tu postoji,

pokraj mene, tako usko u blizini,

ali ga ne vidim svojim sjetilima,

niti da se barem duša udostoji

preskočiti zapreke sve u nizini

svojim provjereno snažnim letjelima.

Boga molim, ali slabost je u sluhu,

previše je zvukova i duša

i to umorno je tijelo.

A toliko toga plodi u mom duhu!

Evo, Ti mi dade, Kriste, da zavlada tmuša,

da propada sjeme cijelo.

Predajem sve što si posijao

pticama za hranu, pčelama za piće

pa nek nestane i svako zlo

iz ta srca što ga i Ti usijao

jer tad znam, pokazat ćeš mi Lice,

iz daljine vidjet ću i plodno tlo.

Sve što htio si da ostane u meni,

ostalo je, plodi, raste, cvjeta.

Ne brinem se za senilnost.

A Ti daješ da se odmaram u sjeni

kao što se ne odmara ni poeta

kakav nikad nema tu servilnost.

Molit ću Te jače, s više suza,

i uz adoraciju Ti istine i milosti,

s usana mi ne silazi za Te hvala.

Slavit ću Te u raskidanju svih uza

jer si dirnuo me, Nevinosti,

jer sam pred Tebe na plodne njive pala.

Ludost moju Ti izabra da posrami zdrave

i produžio si mi lucide intervale

sve do iscrpljenja i do nove nade.

Samo ja znam blagodati sieste prave,

nadnaravne učinke i mirne vale;

ispijat ću ovu čašu što je meni dade.

21.06.2021. 06:47

Sveta vrata

Ne znam što to ima u tišini,

polumraku i samoći mednoj

da Ti nisi, Kriste, u blizini

i u molitvama Majci čednoj.

Lijepo li se susretati dok je vrijeme,

a ono mi uvijek na dobro izađe.

Predivno je uzimati Tvoje lako breme

kad me Tvoja volja u vremenu nađe.

Ono više sustiže me, ali neka,

radujem se tom susretu slavnom

što se valja kao bistra, spora rijeka

koja izvire u mom životu davnom.

Smrtnici smo, ljudi, a živimo Bogu,

kakva tajna! I to mi je sad ljepota

jer iz vremena se uvijek vratit mogu

kada napadne me poneka grehota.

Uvijek mogu pohititi svom brzinom Sjaja

što me drži čitavu na svome dlanu

jer ja molim u tišini toga Zavičaja,

u samoći što je nisam imala u planu.

Vrijeme mi je neki oblik sestre ili brata,

ali ne živi u Bogu poput nas

koji odemo u vječnost na ta sveta Vrata

što se zovu Kristom kao vječni čas.

Nema povratka toj utrobi od prolaznosti;

ta i kome bi se svidjela ta pošast?

Ostajem za vijeke u toj istoj odanosti

koja mi je obećala, Kriste, Tebe i svu počast.

21.06.2021. 13:19

Kob zaljubljene duše

Branile su joj da ljubavlju se resi,

nisu prepoznali dušu kakve su i one,

nisu znale da je svaka drugačije kobi.

Iste duše su kad Ljubav ih zadesi,

različite odgovore pružaju i zvone,

a za ljubav čak i drugu dušu poneka orobi.

Jer tko nije jošte Ljubav onu susreo,

do ljubavi duše svoje previše ne mari,

nit' ju želi, niti ju pred dušama dočeka,

takvu dušu zaljubljenu nije požnjeo.

A kad pronađu ga od one Ljubavi dari,

tada se raznježi i poteče Bogu kao rijeka.

Zaljubljena duša se od Ljubavi budi,

nađe se u Bogu, zaljubljena više nego prije

i u Boga, i u ljude, i u svoje.

U tome se mnoga druga duša čudi

jer ni sebe, niti zaljubljenost svoju htjela nije;

nije mogla prepoznati, Kriste, Srce Tvoje. 24.06.2021. 16:45

Prašnjavi trag

Poslije svega, pitati se neću

gdje je duša, što je bio život moj,

znat ću samo kad je ljubav cvala.

Anđeli čuvari u pohode kreću,

svoje duše spremaju za velik boj

kad će koja reći „Bogu hvala”

za sve one treptaje i djela

što se drugom čine zbog vjernosti,

što iz pažnje rastu u visine.

Kružit će me ekumena cijela

mladih duša koje doći će u smjernosti,

pokleknuti ispred Istine.

Ostavi im od ljubavi trag

što je bila ljudska, sitna

sve dok nisi uzeo je za se.

Daj i njima prijeći Prag

u kojem se daje ljubav bitna

za sav puk i, Bože, za Te.

Ono što ja učinit ne mogu

jer se duša moja ponižava,

čuvaj njih mi od suhoće i od zla.

Jer što živi, živi ljubavi u Bogu,

vječnosti se približava

već na zemlji prašnjavoga tla.

Čekat ću Te, Bože moj,

Ti priteci da se zaziv ne osuši,

da se zavjetuju duše poslije mene,

da u Tebi nađu život svoj.

Ne daj njima, ne daj meni, Tvojoj duši

da bez Tijela, Krvi Tvoje ikad vene.

Svijetla luka

Dušo moja,

u toj tami

jaka svjetla gore,

i u mnogo boja.

Čak i u toj jami,

koja podsjeća na more,

izdiže se baklje plam.

To je stoga

što pronađe svjetlo mira

što je uzgorjelo, znam,

u jedinoga Boga

kao s nekog vira.

To je samo blagi stih,

cvrkuću mi ptice,

istina je puno slađa

kad proživiš njih,

potpuno i nemilice,

kao kad se sunce rađa.

Zovem svaku pomoć

da primiri moje srce,

da mi ovaj nemir prođe

u to vrijeme kad je ponoć,

kada vremenu iscuri srče,

i kada donesem plođe,

pune ruke istine i daha

od kojega živim vijekom.

Orlovi će uloviti

sve ostatke straha,

naći mi se lijekom

da ja mogu uploviti

u te luke svjetla sjajna.

Ne znam da li smijem,

hoće li mi otvoriti gaze,

ali ima lađa jedna bajna

što je ponekada krijem;

zbog nje me još više svjetla traže.

A taj Brod je Božja volja,

sjajna kao munja,

sigurna je kao grom.

Od tog nema lađa bolja,

niti luka svjetla punja

na tom sjajnom putu mom. 24.06.2021. 22:

Majka

Usred nesreće i njezine gorčine

još sam uvijek mogla vjerovati

jer je bilo takvo Božje izabranje.

Nada vodila me preko guste tmine,

znala sam da moram sljedovati

samo milosrdnu ljubav i opraštanje.

To je malo izmučilo moju snagu

kad se moralo sve praštat iz početka,

svakog sata, svakog Gospodnjega dana.

Nisam nigdje otkrila ni utjehu blagu,

čekala sam samo naznake svršetka

sve te muke što je bila otvorena rana.

Strahovala sam od veća grijeha,

suditi mi nije bilo u mom srcu,

Krist, Gospodin bio mi je baština i čaša

koji uvijek ima za sve lijeka.

Ipak, bila sam u nekom jakom grču,

ali kraj mene se našla Gospa naša.

Izlila si milosrđe Boga na me,

čistila me kupeljima poput rose,

oslobodila me mnogih sitnih zala.

Nisam molila da to učiniš za me,

ali još i danas tvoje kupelji me nose;

samo ti znaš, Majko, ljubav što si dala.

26.06.2021. 02:27

Životni let

Sada slobodna je duša ptice, 
duša umorna i grešna
dok se nad njom lome letjelice
kao eskadrila sasvim neuspješna

u svim svojim pohodima.
Slobodna je i sve više sveta,
što je bliže ropskim obodima
gdje se probija iz svijeta

kao da će brzo izići iz zvučnog zida,
kao da će svjetlo polomiti,
stići tamo gdje se molitvom poskida
svaka brana što se teži okomiti

protiv takvih letova slobode.
Najteže je krilima lepetati,
ali ta ju krila prema nebu vode
gdje joj ne mogu ni anđeli zasmetati.

Rumeni se oblaci na istoku noći
otvaraju stazi, bjelkastoj od svih svanuća
što ih morala je ista duša proći,
ogrnuta plaštem velikih ganuća

koji sada tako lako spada s njenih krila,
kao pahulje bez vode, pahulje kisika
za kojim je tragala i uvijek žedna bila,
gotova preuzeti na leđa mnoštvo raznih rizika.

Sve to sada, sav taj put se gubi iza nje,
ne terete je ni sjećanja, samo draga uspomena
što je kljunom svojim nosi poput grančice,
bogata od plodnih uroda, poput zlatna omena.

Samo ona svjesna je svih veza
što ih s Bogom ima i s kojima plovi
iako svi znaju tihi šapat breza,
iako su svakom teški svi ti okovi,

samo ona zna i njezin Bog
šifre toga puta i ustrajnog leta.
Jedini je On joj bio na strmini vrha tog,
samo Njemu poznata je njena meta.
‎ponedjeljak, ‎9. ‎listopada ‎2017.  06:57:47 

Stijenj

Umor, umor sladak,
a Ti djeluješ na mene,
ovcu izvan stada,
sjenu bez sjene.

Poznajem Tvoj zov,
poznajem Ti glas
stižem Ti pod krov,
a ne vidim spas,

samo ga nazirem,
tu je, ispred mene.
Svjetlo Ti nadire
i nestaje sjene,

ostajem Ti sluga
kao nekad davno
kad se prostirala duga,
Tvoje ime slavno.

Daješ mi snage,
a ne osjećam je
od slabosti blage,
a Ti si dio nje.

Dozivam Te i govorim,
daj mi gledati Te,
slovo Ti prozborim
pa da mognem predati se.

Naručje Ti jasle,
kraj Tebe sam, znam.
I molitve izrasle
kao jaki plam.
‎15.‎11.‎2018. 21:13

Veo slobode

Nikad nisam bila zaljubljena,
a da prvo nisam uzljubila Boga,
kao porođena odmah zasnubljena.
Samo nisam bila svjesna toga

da se ljubi Ljubav prva
pa u njojzi nalazi se par,
od ljubavi jedna mrva
i od srca manji žar.

Često su mi predbacivali:
"Ti voliš ljubav, ti ne voliš mene"
i pri tome su me odbacivali,
zbunjene ostavljali su moje zjene.

Zbog te prve moje strasti
morala sam kasno sresti Krista
i obratiti se pa početi rasti,
spoznavši da On je Ljubav čista.

Tada tek mi postalo je jasno
zašto njeguju svi ljubomoru
kad je svako biće meni krasno
i kad čeznem rajskom dvoru,

nitko nije Boga mi poznavao.
A toliko sam se trudila!
Samo Bog moj mi je davao
da sam sretna uvijek se probudila.

Tada stigao si, sav bez jakih riječi,
ljubitelju sličan svome rodu,
i pokazao mi kako smrt se liječi;
kako da ne poklonim se tvome hodu,

kako da te ne dočekam dlanovima,
objeručke prihvatim te kao poslanika
koji me podredi svojim planovima
kad ti jedini si bio od Ljubavi slika.

Spoznah da su ljudi nesvjesni da gube
rajsko cvijeće ljubavničkih vrtova;
pohlepa ih mami umjesto da ljube,
samo grabe dalje poput divljih hrtova.

Spoznah što je život bio i što će tek biti,
ljubavno poslanje i istinska radost
ma koliko da se potrebno potruditi
za sve one koji traže vječnu mladost,

koji nisu naučili romantični zov
nego hlepe samo za sirenama,
kojima je drugačiji porođajni kov,
koji svjetlo žeđaju, ali među sjenama.

Za mene je kasno sada naći traga
na kojem sam nekada ja plutala
jer sam samo jednom bila draga,
ali više nisam nikada zalutala.
‎petak, ‎28. ‎travnja ‎2017.  03:58:57 

Ljubavna muka

Mira nema,

samo drač u tijelu

boluje od mene same.

Duša se oprema

preživjeti dramu cijelu

koja vladat će dubinom tame.

Hvala Ti, Isuse, Bože moj,

na tom osjećaju zdravlja

što ga daruješ mi za moj put

i za život koji prati život Tvoj

i još prilazi u Tvoja slavlja

da mi cesta nije uspon krut.

Da me daleko odvedeš,

sve do želje cilja toga

što je puno viši od Golgote,

da me široko opredeš

ljubavlju za Oca, Boga

što je poduzela te grozote.

Pravilan je kod nas, ljudi,

samo onaj osjećaj u tijelu

da se stradavati mora

mjesto bližnjeg u tren hudi;

čovjek ravan samo tom je djelu,

ali sve učini da dobije mnoštvo bora

zato što to nije nikad napravio,

jer izgubila mu od života duša,

jer slobodu zadobio nije.

Puno prilika si za nas sastavio,

svaka od njih tu je da nas kuša.

Čovjek žanje ropstvo što ga sije.

I gdje nema ljubavnoga sjeta,

gdje je sve u Tebi bol i muka,

svaki čovjek mora znati;

da iskusi otkupljenje svijeta,

u tom znaku da mu bude luka

i da može na Golgotu stati

poput Majke, poput bliskih žena,

kao zaljubljeni učenik Života

ili kao prosti službenik na djelu.

Duša vjernika je tada osnažena

osjećajem nebeskih divota

kao rana prikazana, Kriste, Tvome Tijelu.

26.06.2021. 20:14

Noćna pjesma

Znam da jedini mi možeš pomoći,

da je Tvoje breme ova krunica na vratu

kad se budim odmah poslije ponoći,

u Tvom zagrljaju, u tom ranom satu.

Provala je osjećaja bila moja uspavanka,

rekla sam Ti glasno, Kriste, o ljubavi strasnoj

koju gajim prema Tebi prije lakog sanka,

i sad gledam očinsku Ti pažnju u toj gesti krasnoj.

Ti me odmah zamilova, Ti mene probudi,

Ti mi dade jasan odgovor na očitovanje

što ga svježim duhom čujem da ne kudi

već da hvali moju stazu kojom vlada poštovanje.

Kako prikladno je za tu dušu što u meni diše

da ju Ti pohvali, da joj podari svoj putokaz i znak!

I za Tebe, i za narod moje srce zakon piše

da se ljubav prema Bogu nosi kao teret lak.

Svaki čovjek nosi životnu energiju u tijelu,

svaka duša hraniti se mora samo medom.

Makar i pod stare dane u životu cijelu,

nabujat će vjernost osjećajnim redom.

Ljubi me, moj Bože, svojom veličinom,

Tvoje nježnosti me neviđene krijepe.

Za Te živim, Kriste, punom količinom,

i za ovaj svijet su strasti moje slijepe,

mada sve su oko mene primamljive boje.

Strast je da se nosi za Te i nije za gašenje.

Samo je u Tebi, Kriste, radost duše moje,

samo je u Tebi sladak mir i spasenje.

09.12.2020. 05:30

Znakovi

Čekam dane, večeri i zore,

mada znam da ugledati neću

niti snove, ni rosu, ni more,

niti neku određenu sreću.

Već odavno gledam sve u slici

i u znakovima poput Neba;

očekujem sud u svakoj prilici,

kao da mi drugo ne treba.

Samo ponekad se srce prene,

ovo tijelo kao da je slabo ime,

ali zato puno manje traži mene;

zaboravljam gdje ću s njime.

Kažu, dobre su dubine,

kontemplirajući stil života

pa se duša u slobodi vine

preko ovih zemaljskih ljepota

sve do na kraj svaka kraja.

Sjenicu bih sagradila

koja visjela bi sve od raja,

a ptice bih sve nagradila.

27.06.2021. 18:21

Duhovni most

Nadnevak je uvijek sigurnosti znak,

čas je toga obavezno neki strogi tren,

ono „jednom” izvjesno je jako.

Breme pada kao sud na Nebu jak

sve se slijeva kao jedna gusta sjen'

koja iščekivanjem je puna tako.

Dan je susreta označen pravilima,

kako je na cesti jednoj,

tako i na svima ostalima.

A Duh laki čvrste znake ima;

kako padne duši bijednoj,

tako zarobi me blistavim kristalima

pa zauvijek slavim godišnjice,

vremenite oznake i sate.

Kao kada jesen tiho zamiriše

koja ima svoje obljetnice

kada vjetar odasvud se klati,

kad se nose samo te prozirne kiše.

I Duh laki čitave te dane radi

dok se srca ljuljaju na pjeni

što ih čini hladnima u žezi.

I ja gorim kao mjesec mladi

ili opet gorim u sunčevoj sjeni,

dok mi čas iz jednoga u drugi bježi.

Tako mijena ide od Marka do Luke,

ili Pavao i Ivan, Jakov ili Matej, Petar,

nazvani po nekom značajnom vremenu.

Mada se ružarij moli usred muke,

uvijek miluje me Sveta Duha vjetar

da se molim preslatkome Bremenu.

Godine prolaze, ali sve su ostale u duši,

makar zaboravljam pa se ipak sjetim.

Najlakše se pamte skori dani, noći

jer od njih me Duh još uvijek guši

kao ptica zarobljena što bi da poleti

jer je kumulacija to Božje moći.

Siguran je duh moj na tom drumu,

više nego kaldrma i čelična krila.

Ne sjećam se točno kada,

ja sam preskočila most u svome umu

jer ni jedna druga veza nije ovdje bila

tako čvrsta kao moja nada.

27.06.2021. 22:13

Pjevaj, dušo, svima o Ljubavi

Pjevaj, dušo, o Ljubavi slavnoj

što te oslobodi zauvijek od uza.

Uvijek iz početka istu pjesmu vrti

ovim svijetom i po zemlji ravnoj

što se ledi sva od lažnih suza

da te Ljubav oslobodila od smrti.

Pjevaj, dušo, pjesmu jadnika i bijede

svima koji gladuju i žeđaju u polju

na kojemu žanju blagostanje bogovima,

bez nadnica što trbuhu ne vrijede

i bez malo hljeba, začinjenog solju;

o Ljubavi pjevaj zvijeri s rogovima.

Pjevaj, dušo, žalosnima, bolesnima

i njihovim depresivnim vođama

da je Ljubav zadržala tvoje stope

tamo gdje i suha blata ima,

ali gdje je isparila tama,

gdje se žalci smrti tope.

Idi, reci im za ljubav Boga

i da nije ono što ljudima biva

nego da je odozgora i s visoka.

Da se duša mora odvratiti od toga

da se uvijek u tunelu skriva

da ne vidi nitko suzu joj iz oka.

Pjevaj, samo pjevaj, Bog će dati

što će srce tvoje stihovati,

što će čuti, tko će imat sluha.

Nikad, nikad nećeš znati

da će Božja slava likovati

u jedinstvu i ljubavi Duha.

28.06.2021. 00:18

Jesen '75

Bilo je sumračno i osušeno

kad ih nađoh u lišću

što je bilo u tonu tvojih očiju

ili nečije kose,

ne sjećam se.

Divlji, veliki,

po dva na dlanu,

jesensko – smeđi kestenovi.

Klasična šetnja Perivojem

s rukom u ruci

ili šuštanje lišća,

ne sjećam se više,

trajalo je dugo.

Nije više bilo ni ljudi,

ni ptica,

ni pjesama.

Nije se imalo što raditi,

osim čekati,

smireno i tupo, bez misli.

Nije se imalo što misliti.

Oblak je zasjenio

još neke ruke,

zagrljaj bujne kose,

ne sjećam se.

A jučer su još bili tu,

jesensko – smeđi kestenovi,

divlji, veliki, po dva na dlanu.

28.06.2021. 01:15

„Kestenovi” - nadopunjeno po sjećanju :)

oko 1975.

Ispraćaj

I posljednji smo „Zbogom” rekli toj mašini

već posivjeli peron i ja,

a veliko srce u sitnoj prašini

ostalo je samo, s njegovim „Adio, malena”.

(1972.) 28.06.2021. 05:04

 In Divine I Recognize You

 

Meetings of ours  have those traits

which always were Divine and present,

like in these existing moments,

no matter in which we are ways

communicating, a hundreds percent,

or when will arrive the comments.

 

So, that Divine traits are more secure

than death or the world in it’s style;

and because I know them, I know us

and  I recognize your spirit  for sure

and I feel often like I could die…

because in divine Spirit  we trust.

 

Because when in the Temple of Lord

we were meeting and knowing each other,

I know, through the bones, it’s a true;

I know it is a life of a different sort,

I know that we’re in the will of our  Father;

I know because in Divine I recognize you.

Oct. 12.10.2012. 22:04

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/12/in-divine-i-recongnize-you/

 

PRISON SONG

 

 

ICH MOCHTE NICHT SAGE DIR.

WIR BRAUCHEN DICH

AN UNS ZU DENKEN,

ZU MACHEN EIN SPAZIER

ZU TEILEN UNS GLUCKLICH,

KREUZ ZU SCHENKEN.

 

ICH FREUE MICH, MEIN FREUND,

DAS LEBEN FREUEN

UND FREIHEIT;

ICH GEHE ZU DEN SCHREIN

FUR DAS LEBEN ZU KNIEN

FUR SIE SEIT.

 

L’ESPRIT  DU CULPABILITE

JE NE VAIS PAS PASSER,

TOUS VEULENT LA  JUSTICE.

NOBODY WANTS LA MILITAIRE.

TAKE CARE NA SE,

WE’RE PRAYING FOR PEACE.

28102012  730

wordsaver.WordPress.com

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/27/prison-song/

Živa duša

Nešto u tvom glasu,

neki drhtaj ili sjena,

nešto neizrecivo;

neka slabost u tvom stasu

ili kosa, sjajna boja njena,

zastajanje neporecivo

govori mi puno više

nego što bih mogla znati.

Jasno je da znam

ono što ne piše,

što bih mogla tobom zvati,

vidljivo je kao plam

negdje u dnu duše.

Poklapa se s mojim bilom,

surađuje sa grlicama,

s vjetrovima puše;

ne dolazi silom,

ne kreće se ulicama.

Razlikujem tvoje mjesto,

tvoje doba, tvoje vrijeme,

tvoju dušu i tvoj korak.

Rijetko, ne prečesto,

kao da ti nemaš breme,

govor koji nije gorak.

Sve se to ostvaruje u Kristu

onog časa kad pogledaš amo,

i u moju dušu kada zađeš.

U dubini, srca istog Boga ištu,

mir prostruji i ja trnem tamo

gdje me živu ti pronađeš.

29.06.2021. 21:22

Na tom crnom nebu

Ljubav stvara naše kosti,

našu srž i duhovna skitanja,

osobnost našu, naše duše.

Vjetar do iznemoglosti

oblikuje vječna pitanja

da se pjesme ne osuše,

da se ne gube u bespućima,

da se susret uvijek stvori

kada god je Božja volja.

Samo duša tu mogućnost ima

bezbroj puta da izgori,

da se budi uvijek bolja,

uobličena po svome redoslijedu,

ali puno jača i sigurnija

jer se uči bezuvjetnome darivanju

gdje je mirno susretanje i u redu.

To je istinska liturgija,

moje bogoštovlje u snebivanju.

Naša molitva je onaj tajni ključ,

otponac za dušu da ne zdvaja,

bijela krila dviju golubica

koje nose onu našu luč

što se Križem sva napaja

kao skromna nevjestica

koja svog Pastira gleda iz daljine

što je više nego dovoljno i puno

da joj se razbukta moć.

Ljubav jednu mnoge ovce čine,

svaka prima osebujno runo

kakvo ne zna dan, ni noć.

Samo na tom nebu crnom

duša dolazi do svijesti

i do mudrosti i razuma

što se diče oštrim trnom

koji pomaže mi tebe sresti

netom prije pomračenja uma.

Samo ona Ljubav zna

hoću li se tu pronaći

ili dragovoljno izgubiti,

ali prije svake zore ili sna

navikla sam u dubine zaći,

dušu tvoju izljubiti.

30.06.2021. 03:23

Duša i grijeh

Slaba duša ima snagu

u slabosti svojoj, u predanju

i u padovima

kada prima opomenu blagu,

kada se strovali nebo na nju,

kao uragan po gradovima.

Ne, ja neću propasti

jer nikako ne želim to

nego znam da živim

samo kad me kušnja časti,

kada s mene sklizne zlo

i kad nikoga ne krivim.

Mir tebi, dušo moja, mir!

Blagoslov ti pada na ramena,

nećeš proći na široko.

Za tebe je sveti odabir,

za tebe je prosuzila Stijena,

poletjela grlica visoko

jer je tako uzak prolaz

da ga ne zna zvijer divljine,

da ga nemaš niti ti

ako ne iskusiš poraz

što je stvoren od miline.

Opet Boga svog ćeš slaviti.

Križa svoga ne odbacuj

i ne žmiri u tom rovu,

u toj tami Boga zovi.

Srcem svojim službu začuj

pa je kliči na svom krovu,

doletjet će ptići novi,

poslani od Duha Sveta.

Slušaj riječ si pravednosti

što izvire ti iz usta,

poslana je grešnicima svijeta.

Ona nastaje od vrijednosti

što je ima duša pusta,

duša siromaha, skromna, tiha.

Kraj života svoga ti ukrasi,

svakom padu opet stani.

Nek ti srce bude puno stiha

kad zazvone zadnji časi.

Boga slavit će svi tvoji dani.

30.06.2021. 12:57

Duša i bol

Ostane bez udaha,

sve od preteške siline,

pa zagrcne drugi put.

Povjeruje bez straha,

sve od velike miline,

i duboko upije taj uzdah krut.

Bol je tišti

i slabom je čini,

lakom poput pepela

što iz nje vrišti

prema udaljenoj mjesečini

na koju je tmina sjela.

U haljini bijednoj

tiho milost prosi

da je čuje samo Bog.

Nit' u suzi jednoj

gorčinu ne nosi;

samo da se riješi stanja tog,

samo da dočeka

onaj blagi sat

kad se dijeli lijek

i da ne čuje se jeka.

Bol ta mora stat

i taj udah prijek.

Ponos, visoko je drži.

Ukočeno tijelo

čuva je od napadaja.

Kao da se kaplja prži,

iznutra je bijelo

jer je izišla iz odaja.

Krenula je Bogu svome,

ali strmoglavo pada

kao da stampedo gazi.

Evo lijeka stanju tome,

dahnula je nada

i ka utrobi silazi.

Opijena, mada i bez uma,

grudima zahvaća dah,

duboko i opezno, polako.

Bez ijednog šuma

uvlači se laki strah;

do kada će izdržati tako?

30.06.2021. 22:46

Duša i Život

Živote moj,

Majko roditeljice

svake moje strune,

moga bića kroj,

u ljubavi voditeljice,

sredino moje krune,

iz Tebe sam nikla

kao obličenje

u imenu svom

i na kušnje svikla

kao oličenje

hrvanja i slom.

Dade meni zrno vjere,

slatka nektara, napitka

da mi cvate svaki izdanak

obilate mjere

i na krilima Svitka

da mi bude medni danak.

Reče meni: 'Ljubi

po istini svetoj,

strpi ono što ti padne,

lice si izdubi

u sudbini kletoj'

pa mi biti dadne

da Te slavim vijekom

u svakom obliku

sve do nesreće, slaboće.

Budi meni lijekom,

svjetlo mome liku,

moje sjeme, moje voće!

Budi moja uzdanica, stijena,

hridina u velikoj dubini!

Ja sam dijete, narod Tvoj,

biće prevelikih mijena

što se krsti u tišini

kao duh što nije svoj.

Sebe sad istresam,

pod krilima Ti kličem

da sam vjerna slika,

kao Ti da jesam,

da u porodu sad vičem,

vrijedna Tvoga lika.

01.07.2021. 05:15

Duša i vrijeme

Nisi, vremenitosti, moja,

ali površinski si u meni

i u mojoj ovojnici.

Ja u mijeni nosim spektar boja

i odmaram se u tvojoj sjeni

kao neki umorni vojnici.

Moždanima svojim tebe duša treba

da poreda uzroke i posljedice,

da te gleda u tom vrlom svijetu

koji visi kao imitacija od Neba

dok za duh moj nema poledice,

duh se vine kao vjetrovi u letu.

Ne, vremenitosti, ja u tebi već ne živim,

u tebi se samo umirati može

da bi tijela istrunula.

Mada poštujem te, čemu da se divim

dok se grijesi, zlo i kazne samo množe

tamo gdje te vječnost ispljunula?

Nikada se nećemo razumjeti,

brojanice zloduha i vila,

zatvorenih krugova i dugačkih kraka

što do moje srži doći neće smjeti.

Samo onog časa u tebi sam, vrijeme, bila

kad sam pala kao žrtva u bezdane mraka.

Ti si varljivo stvorenje koje nema dna,

oholo i tmurno kao robovlasnik,

onaj koji gleda sve filmove pakla.

Anđeli te bacaju od sebe poput sna,

samo jedan kraj tebe stražari Časnik

uz duboko more, blistavo od stakla.

Mi smo brat i sestra, djeca našeg Boga,

ali moja Majka nije tvoja moliteljica,

nikada te nahranila nije

već te zauzdala, vršak tvoga roga,

vječna kraljica i moja prositeljica

koja jača je na kraju više nego prije.

Kažu ljudi: 'Nemam vremena za sebe',

nikada ti dosta otrova i bluda.

Ti si, vrijeme, dobro djelo, ali pokvareno.

Nema takva stvora što bi opravdao tebe,

tvoja kob je svima, al' i tebi, huda.

Stvorenje kao svako drugo, ali ne i dušom obdareno.

Hvalim Tebe, Isuse i Kriste, Bože moj,

što si čudesno načinio mi uru.

Tebi ja se klanjam jer mi dade vječan čas

kad na Križu visio si, kao Janje svoj,

kad si donio mi uskrsnućem jaku buru,

kad si vijekom darovao spas!

01.07.2021. 16:20

Ime i duša

Nisam znala Tvoje ime

koje služilo bi prepoznavanju

sve dok nisam prizdravila;

već je bio stigao početak zime.

Nisam vična bila ni odavanju

svega što sam sebi pristavila,

to su bile slike iz davnina,

zazivi na slijepo, želje, molbe,

sve dok nisi, Kriste, dao puno više

ovoj duši zemaljskih ravnina

koja nije čula tajnu Tvoje tvorbe,

Tvoje snage što u tijelu diše.

Tako tijesno mi smo bili par,

dvoje što se ljube i zajedno pate

ili plode neprekidno vjekovima.

Od Tebe sam primala na dar

svaku gestu ili pokret što se vrate

višestruko u životnim tijekovima.

Priznala sam jednom da Te znam,

da si moja ljubav i moj život, moje sve.

Ti si tada zapečatio me pomazanjem

ognjem što je duši vječni plam,

Imenom si svojim ispunio moje sne

i potvrdio me pravedničkim zvanjem.

Sada znam Te po tom glasu, po tom zvuku

kojim dozivaš me da bih bila puno bolja

i kada se trgnem prema Križu kojem ode

da zbog mene još podneseš svoju Muku,

da od mene činiš ono što je Tvoja volja,

da me ljubiš prema zakonu slobode.

02.07.2021. 15:49

Čisto srce, novi duh

Milost Tvoja, Kriste, pada na me

kada god na riječ Ti pogled skrenem,

kapljicama nježnima me obasipa.

Lijepi stan si pripravio za me

kao da sam nikla da Ti ne uvenem;

svaka riječ mi kao blagi miris lipa,

svaki slog u meni novo biće stvara

kada hvalim, slavim Ime Tvoje sjajno,

kad Te blagoslivljam, Uzdanicu svoju,

Kralja koji ne uskraćuje nebeskih dara

koji padaju na moju dušu sasvim tajno

kada milost pijem, kada primam kaplju Tvoju

od koje se srce moje blaži, pere, čisti,

makar i kroz oganj često moram proći

da me osposobiš da Ti ljubav primam.

Tvoja riječ je uvijek tu, Ti si uvijek isti,

a srce i duša moja čeznu bliže doći

kao da još više milosti Ti oduzimam.

To u duhu hranim Ti se Tijelom,

blagoslovljen budi, Bože sveti, moj

koji dolaziš me spasiti na Drvlju

svoga križa najfinijim jelom;

to je Tebi čistih srca velik broj

što si oprao ih svojom Krvlju.

04.07.2021. 08:

Duša i ja

Bog je tajna svima,

Presveto Otajstvo biti,

a duša je kao svi,

ne zna kada Boga ima.

Dušu ne prestajem piti,

stavovi mi ponizni.

Ovaj naslov može samo

odvući me u pličine

raznih grijeha i krimena,

a kad nisam tamo

gdje su duhovne visine,

gubim od svog imena.

Zato, dušo, ti mene povuci,

moju tamnu stranu,

moje mračne česti

da me ne vide ti vuci

što izmiču bijelom danu

kada dođu piti, jesti.

Spašavaj me, dušo moja,

i dozovi Anđela čuvara

da mi čuje vapaj tijela,

mojih kostiju, ti, srži kroja

što ga nosiš poput dara

da bih bila potpuna i cijela.

Da bih bila svoja

i u dragom Bogu

da bih mogla počinuti;

da sam sjena tvoja

što mi leži tu, do nogu,

da bih vrata otvoriti

ili se provući

poput spašenice jadne

sve do milosrđa bajna

što bi me povući

iz tih ralja zvijeri gladne,

da ja budem kao Milost sjajna.

04.07.2021. 19:32

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,

ne prigovaraj ako te uzme u raj;

dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci sumnje, putuj u beskraj.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
neka te boli sve, zaboravi krike.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci grijehe, zbog tebe su vike.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ako te pusti ovakvu, polumrtvu;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
Bog radosno prima tvoju žrtvu.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
prinos je tvoj mirisa ugodna;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
radost je tvoja Njemu zgodna.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ne boj se ničega više.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
On te u svome naručju njiše.
‎15. ‎rujna ‎2018. 02:12:17

Raduj se, dušo moja

Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.

Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi usred previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.

Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.

Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.

Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.

Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.

I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58