Zazivi iz podzemlja

 

Častite nam Majku svetu,

ljubite joj skute

jer je jedina na svijetu,

jer je grijesi naši slute,

mada ne znamo im broj,

niti reda, niti vrstu.

Krećemo u nespokoj

klanjati se Isukrstu.

Ne vjerujem, dobri ljudi,

da ste žedne zapustili,

niti da vam vrijeme bludi

ili da ste bolne napustili.

Tražim pokoru i odriješenje

za sve prognane i progonjene

što im Otac daje oproštenje,

za sve duše iskrene i ogoljene

koje ne znaju za licemjerje,

al' su njini puti zabranjeni,

a u sebi nose pravovjerje,

izluđeni, izranjeni.

Nosite te krikove i jauke,

pred Oltarom ostavite suze

pa da budu blizu Isusove Muke,

da nam svima spadnu uze.

Da se otvore sva velika vrata,

da se puste robovi i polja

na slobodu što je njima nepoznata,

da nas sve ukrasi dobra volja.

15.05.2024. 16:59

Demoni predbacivanja

 

Znaš da ne mogu ni približno djelovati u nekoj normali, znaš da nisam sposobna. Ljudski zahtjevi su preveliki, a ljudi tako nesavršeni i takvi očekuju od drugih savršenstvo. Sklonost predbacivanju jako je prisutna, jako naporna i dosadna. Tko svemu i svima nešto predbacuje, vjerojatno je nesretan i pun mana. Što god učiniš, nije dobro. Imam svoje demone kao da pratim cjelovečernji film, a ne samo kao povremene epizode. Takav mi je čitav život, a ti mi, Isuse, daješ toliko ljubavi i strpljenja.

Demoni predbacivanja u mojoj su okolini prečesto prisutni, na društvenim mrežama i portalima, u komentarima bilo kojih i bilo kakvih vijesti.

Predbacivanje je za odgoj djece užas i pogubno je za normalan razvoj.

Kada ti netko „sjedi na glavi” s predbacivanjima po čitave dane, to je veliki i loš pritisak na zdravu pamet. Ako su pri tome prestrogi odnosi prema djetetu, dijete više nema izlaza, postaje poremećeno, naročito ako u obitelji postoje nasljedni preduvjeti za psihičke smetnje i bolesti.

Predbacivanje traži svađe, nerazumijevanje i nerede.

Predbacivanje često dolazi u obliku savjeta koji se dijele uzduž i poprijeko svima u okolini, a možda samo slabijim osobama, nestabilnim i nesigurnim osobama.

Ljudi nisu niti svjesni kako je zahtjevno dati nekome dobar savjet, a dijele savjete iako ih nitko ne zamoli za savjet.

Neprekidno predbacivanje poručuje drugim ljudima i institucijama da nisu dobri, da od njih ne može proizići ništa dobro.

I tebi su to predbacivali, Gospodine. Ti si odgovorio milosrđem, ali ljudi tako ne mogu, naročito u vremenima totalitarističkih sustava i dugo, dugo poslije.

Kažu da je potrebna lustracija, ali priželjkuju samo predbacivati.

Morali bismo se upustiti u samokritiku da bismo se pročistili i prosvijetlili, da bismo proveli lustraciju u svojim dušama i umovima.

A lustraciju za naše duše možeš nam donijeti samo ti, Gospodine.

Jer ti si Svjetlo i ti prosvjetljuješ svaki um.

Morali bismo si priznati naše nezadovoljstvo sa samima sobom.

I prestati postavljati pred sebe i sve druge ljude i institucije previsoke ciljeve. Dati više od sebe, a druge pustiti da žive i rade. Pohvaliti sve što je dobro. Rješavati se isključivosti prema svima za koje mislimo da su bolji od nas. Opraštati, opraštati, opraštati. 15.05.2024. 07:31

"Bog je povjerio život čovjeku kao blago koje se ne smije rasipati, kao dar koji se mora dobro upotrijebiti" Ivan Pavao Drugi

Molim te, Isuse

 

Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2

Hvalospjev ljubavi

 

1

Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.
( 1 Kor 13,13 )

Moja milina

 

Uzvišene riječi čuvala sam uvijek

da te mogu zvati svojim darom,

kako bilo bi mi više jasno

što je za me jedan život, jedan vijek,

što to znači biti s nekim parom,

ne govoriti to nikad glasno.

Šapćem tvoje ime il' uzdahnem,

nikad ne zaboravljam to uzvišenje

što me nosi kao nekog svoga.

Čak i kad u nesrećama krahnem,

mene vodi putem uzbuđenje

zbog ta znaka velikoga.

Znat ćeš, znat ćeš svuda

da sam bila ovdje, i još bliže,

da sam ljubila ti oči, ruke.

Sjećat ćeš se moga truda,

kaplje suzne koja suzu stiže,

koraka što odlaze bez buke.

Nikad nisi tražio od mene

da te ljubim, da ti žrtvu dam,

da u tebi gledam gospodara.

Bacao si moje note zanesene

i govorio ponekad da si sam

kao suha drva krošnja stara.

Ne mogu te razuvjeriti u tome,

nevjera je moja jasna kao dan,

ona viče da mi usne nisu čiste,

izdaje me da me njeni krici slome;

neće dati da na tvoju dušu siđe san

da te mognem opet ljubiti, moj Kriste.

06.04.2020. 17:47

Magnificat

 

Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
    u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
    odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
    sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
    nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *
    rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
    a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
    a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *
    kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
    prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen..

Anima Croatorum

 

Ja sam nježnost, radost, 
žalost, krik i preklinjanje.

Ja sam roditeljica i hraniteljica. 
Ja sam tvoja ljubav: djevojka i 
zaručnica, žena i vjernica. 
Ja sam ratnica, mučenica, uznica 
i patnica: brojim korake po rubu 
i strepim da se ne polome niti 
izmedju biti i sniti. 
Izmedju opstati i nestati, jer ja sam 
java i san naše plovidbe što zori, 
i čeka da na pladanj jesenske 
gozbe padne jednom sve što se 
sijalo, nad čim se bdjelo i sve 
što se moglo i smjelo…

Ja sam to nagnuće. Nevidljiva 
slutnja, bljesak i visina. 
Tvoja misao i tvoja dubina. 
Sjećanje i pjesma koju ruka 
zapisuje dok me raspinju, 
dok ostavljam crveni trag 
ljubavi i krvi. Ja sam kruh, 
što se mrvi dok domahuješ, 
odmahuješ zivotu. Dok se 
žalostiš, raduješ. Dok boluješ. 
sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da. 
Tvoj Kako, Gdje i Što. 
Tvoja blizina i onda kad 
misliš da me nema. Ja i tad 
lebdim između tebe i visina. 
Tebe i mraka. Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina. 
Tvoj krvotok, tok koji se 
ulijeva u Rijeku Neprolaza.

Ja sam tvoje jastvo. Ja sam 
ljudskost, bratstvo i tvoje 
hrvatstvo: korablja tvojih 
kraljeva i vila tvoga mora.

Ja sam neuništivi dio tebe 
satkan od niti koje povezuju: 
vezuju i obvezuju. Tvoja 
silina i tvoja milina. Tvoj 
mir i nemir. San i nesanica. 
Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja zemlja, tvoje 
rijeke, tvoje nizine, tvoje 
more i tvoje gore: 
šum, žubor, huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što. 
Tvoj jezik, tvoje tijelo, 
duh, grob i spomenik.

Ja sam Jedina 
Koju se ne zaboravlja: 
amanet, oporuka, znamen 
i Amen.

Ivan Tolj (Anima Croatorum – Duša Hrvata)

Tvoje pjesme

 

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.

U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.

Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.

Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije

kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.

Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11

Mjesto za molitvu

 

Da te nisam jedne noći srela,

ne bih znala kome otvoriti dare;

ne bih znala pjevati i kad bih htjela,

ne bih znala da za mene mare,

 

da zbog moga spasa anđeli se trude

i da za mnom tvoje misli ginu.

Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,

ti si mojim pogledima dao da ne minu.

 

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,

gdje bih bila sada, ne zna duša moja

kojoj niti jedan uzdah kratak

ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

 

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,

dahni samo prema Bogu poruke za mene

pa će moja sreća biti potpuna i cijela;

ja ću znati, kada molitva ti krene,

 

kojim putem prošao si da te slijedim.

Znat ću točno gdje mi leže stope

i da ondje najviše ti vrijedim,

i da ondje molitva se tvoja prope.

15.10.2015. 00:29

Potraga za našom pjesmom

 Pjesmom ću ti prići kao spas vremena

koja izgubljeno lutaju po čistilištu,
u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena
što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,

da mi Majku našu nestalno dozivaju,
da po kaldrmama lome stope i da lome koplja
dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,
da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja

izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava
što zbog tebe navikla sam ja naviješati i propovijedati,
a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,
kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati

vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne
ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude
prije nego što ga ova čežnja i potraga sveg smakne
ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,

koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća
u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenočišta, 
da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća 
od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća

jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,
a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,
a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,
nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.

Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna
da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,
je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,
da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima

srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice
koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,
i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice
jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama

ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,
a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,
da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite
da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli

naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.
A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,
ali vidim da je ovo što se događa znakovito
kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  00:15:21

Ribarska ljubav

 

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ni ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene puno postiti
kako postala bi tanka kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

Drugo srce

 

Pamtila sam oči zadubljenog starca,
drhtala sam svaki put kad zasjale su meko
kao da su svjesne moga srca, svakog udarca;
njegove su riječi plovile daleko.

Kada bih ga ugledala, bilo mi je uvijek drago
što ću slušati od Neba najfinije note,
uvijek željela sam znati isto tako blago
rušiti sve đavle, raskrižja i kote.

Onog dana kad su zemljotresi palili sav zrak,
kada smo se rastajali, tako sporo, tako trajno,
njegove su ruke rastvorile sav moj mrak;
ljubav, ljubav nas je odvela u beskrajno.

On me je podučio da istinita sva je slutnja,
tajna želja, sakriveni snovi moje svijesti;
među nama nije bila okrznuta sveta šutnja.
Tad sam znala da ćemo se opet sresti.

Tad sam znala sve što čovjek ne zna reći,
sve što duša ne može proslijediti,
spoznala sam koliko nam potreban je Treći
da bi drugo srce moglo se zavrijediti.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 17:49:00

Sjećam se

 

Ako i jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;

 

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja,

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.

 

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pred naletom vjetra saglo.

 

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se crne povorke i rake što zjapi,

sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.

 

Ipak znam nekim komadićem razuma,

kojim se i sada jedva jedvice služim,

da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma

kada ruke sklopim i k nebu ih pružim.

18.03.2015. 08:40

Povratak svijeta

 

Korak do vrha, nadomak kote

što klasično bezbrižno strši

kao vječan taj nebeski svod,

stojim i pišem lepršave note

balade što svoju službu ne vrši

kao da tu je nasukani brod.

Ne želim stići usponu tome dalje,

ostati hoću u pokretu silnom

i blago se smiješiti dolini cvijeća

jer to je jedinstveni pogled što šalje

sustavu mednom i krvožilnom

povratnu riječ što prati je sreća.

Na stijenu se naslanjam kao vjernica,

strašna i teška, ponizna, nježna,

i udišem miomirise prije ljeta

dok nada mnom leti bezbroj smjernica

i jedna je uvijek tako neizbježna;

povratak čekam čitava svijeta.

To je sve ono što ne možeš znati,

iznenađenje prepuno ugode srca,

a takva se radost niti ne sanja

jer ne možeš Boga nikad predviđati,

jer živiš bez nade u strahu od grča;

to ti je tajna u moru znanja.

Sad samo kreni i sad se usudi

vjerovati slutnjama i Obećanju,

samo iskušaj se Kristovom zboru.

Prepoznaj Istinu i privij na grudi

sve što te uče u svome sjećanju

snaga i nebo na svome Izvoru.

14.05.2024. 19:00

Žetva sa zvijezdama

Slike lebde ispred mene,

hladan vjetar odnosi mi sve,

lude dane, svakojake uspomene

što pojavit će se opet, ne znam gdje.

To će biti dan za razne zaborave,

uglavnom sve krive ili zle.

Sve će dobro donijeti mi plode prave,

a u sebi nosit ću još krasne sne.

Bilo ih je dosta vrlo živih,

sanjala sam beskrajne dubine i vrhunce.

Ostvarenja nije nikad bilo sivih,

svjetlio mi Duh je kao sunce.

Život moj je, mislim, bio bogat jako.

Suze kreću od miline kad se sjetim

svih divota, ispunjenja koja nema biće svako;

mnogo toga nazvala bih rajem svetim.

Mnogi ne vjeruju kako život može divan biti

kada nakon kraja dana odmaraš se u samoći,

raduješ se plodovima koje voliš s izvora piti,

a dobavljaju ih tajanstvene zvjezdane noći.

Tako žanješ Neizmjerno, a to sve je za budućnost;

snaga, volja, nacrti za ljudsku sreću.

Senzibiliziraš se za bolju i sve veću ćutnost

i svom Bogu pališ zahvalnicu svijeću.

13.05.2024. 17:43