Sunčane kiše

 

Danas ovaj grad je kao prozračnost u strpljivosti

i svih dana koji u proljeću redovito slijede,

što su kao vremenska sva previranja u prevrtljivosti

i koji svim građanima kao kišobrani vrijede,

kao zaklon i zaštita i kao utvrda od neba i od Boga,

i s nebesa krhkih pod kojima rađaju se kao obnovljeni;

mnogi stanovnici domovine staroga kova i loga

gledaju u sunce jer su krovovi im kišnom kapi optočeni

pa je pogled bistriji i jasan zbog iskustva nova.

Glas naroda se manje tiho čuje, od nekada puno više,

kao jutrom cvrkut ptica uslijed laka probuđenja ova

gdje vremena saznala su za te sunčane kiše.

Pročuo se glas taj, poput vjeverice se prolama

koja prilazi tom gradu sve bliže i sve češće,

valjda da se čuje zvuk te prirode i njena galama

po kojoj se naslutiti daje mladost njena žešće.

Prastara tvrđo, ovako ti ne bijaše nikad prije,

i nije ti lako, al' su rezultati kao slatki plodi:

stupnjevitost lepeze zla i dobra tako vidjela se nije.

Grade moj i Domovino, slobodna se rodi.

02.05.2024. 09:28