Duboko te ljubim, zlato moje,
jer si ti moj put do Boga,
uzak prolaz, rajska staza
kojom kročimo i zajedno mi dvoje.
Što da spriječi? Nema toga
jer u pustoši smo mi oaza.
Duša rastapa se kao med
u tom isprepletenome spoju
što se gusto drži i priljubi
i što ima sladak redoslijed;
predaješ mi Bogu dušu svoju,
a moj duh se u Bogu izgubi.
Suzne su nam slijepe vjeđe,
srca cure na sve strane
jer Bog naš to zapovijeda.
U tome jedinstvu nema međe,
zajednička jutra, večeri i dane
stvara Bog nam koji pripovijeda
jer u nama Isus stalno živi
dok mi koračamo ili ubiremo
što nam nose stvaralački dani;
našoj predanosti Bog se divi
jer u nebo pogled upiremo
dok nas Isus napaja i hrani.
03.05.2024. 00:44
No comments:
Post a Comment
just do it