Plamenom svijeće

Želim ti odati slavu,

i čast, i moć, i ode

što streme ka nebu plavu,

i barem dio svoje slobode.

Želim uzvratiti riječi

da se uspinju oplođene

Duhom koji me liječi,

da primiš ih novorođene.

Želim ti plamenom svijeće

reći na tvoj način Boga

koliko primam blaženstva i sreće

u milosti plodna ognja tvoga.

Kao na čovjeka gledati na te

da se pronađem u tvojim ranama

jer svoje rane predajem za te

sa svim onim mentalnim branama.

Ti bi mi rekao da znaš sve,

s trnjem na svojemu čelu,

pokazao trag od Kalvarije

i mirisni pečat na svome tijelu.

Ti bi me zamalo opio

mukom i patnjom, i stravom,

a sa mnom bi vina pio

kao sa gorućom lavom

jer vatra ti, ljubav me opija,

Isuse, Bože moj, i srce moje,

a pravednost grije i ovija

kao tvoj plašt skrletne boje.

17.02.2024. 23:14

 

Krštenje Duhom Svetim i ognjem

 

Noa i svi njegovi spasiše se u korablji od potopa.

Noa je preživio potop jer bijaše pravednik.

Potop je praslika krštenja onih koji se obrate sa svoga puta na Božji put.

Bog i Noa sklopili su tako vječni savez kojemu je vječni pečat bila duga koja se pojavila na nebu kao znak novoga i drugačijega života, kao znak Noina obraćenja i krštenja.

Gospodin Isus se krstio u rijeci Jordan gdje ga je Krstitelj označio za narod Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta. Krštenje Isusovo je praslika novoga saveza kojega će Isus uspostaviti sa svim ljudima koji mu povjeruju. Kao običan čovjek Isus se krstio i otišao u pustinju suočiti se s kušnjama kao običan čovjek.

Poslije toga razglašavao je svim ljudima da se obrate sa svojih puteva na Božji put i da vjeruju Radosnoj vijesti (evangelion) o kraljevstvu Božjem koje se našlo među njima, grešnicima što je značilo da će se krstiti tko se obrati i to vodom i ognjem Duha Svetoga.

Jaganjac Isus otišao je na križ da usmrti svojom smrću sve naše smrti, smrti od grijeha i u grijesima, ali da nije poslije još i uskrsnuo, nitko ne bi saznao za ljubav Boga koji se približava vrlo tijesno ljudima i kojemu se ljudi klanjaju u Duhu i istini.

I, kao što se Crkva Kristova rodila iz smrti Isusove, iz probodenoga srca Isusova odakle je potekla krv i voda, tako i svaki obraćenik mora započeti svoje spasenje krštenjem, savezom s Gospodinom, bio pravednik ili zločinac, u svakom slučaju slijedi mu povratak sa svojega staroga puta na put Boga. Krštenje može dobiti u kršćanskoj Crkvi na koju je Gospodin poslao Duha Svetoga i na sve ljude nakon svojega uskrsnuća i uzašašća na nebo gdje kraljuje s Ocem nebeskim.

Upoznati Boga bez Crkve Božje se ne može ukoliko čovjek ne pogine za Boga i radi Boga koji je Istina i Pravednost, i Ljubav i Život.

Bog želi da živimo, da imamo života u izobilju što bi značilo da primamo darove Duha Božjega, da nam ne propada vrijeme u grijesima ili lijenosti i nečinjenju pravednosti.

Ivan Krstitelj je rekao da on krsti vodom, ali da Isus krsti Duhom Svetim i ognjem.

Tko se ne obrati u ognju Duha Svetoga, taj prima krštenje da bi upoznao Boga u vatri Duha Svetoga.

Tko ne moli u Duhu i istini, taj tek mora upoznati Boga u Isusovoj vodi i ognju.

Tko ne prima sakramente Pomirenja i Euharistije ognjem Duha Svetoga, može mu se dogoditi da ostari, a da ne upozna Boga.

Tko ne prima sakramente Katoličke Crkve i ne prati zapovijedi Boga, a misli da se dobro poznaje s Bogom i uvijek se s njim dobro razumije, taj živi u iluzijama.

Jer krštenje ognjem Duha Svetoga jedino donosi stvarnog Isusa u naša srca. 17.02.2024. 22:05

„Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem (Mt 3,11).”

Inteligencija virusa ili Božji zakon?

Post obuzima čitavog, cjelovitog čovjeka.

Vrijeme posta i molitve vrijeme je odvojeno od redovnoga protoka vremena, ono je odijeljeno jednim jedinim svakodnevnim raspoloženjem, a to je raspoloženje čežnje za Bogom kojega imamo pod prilikama kruha i vina, a kojega ćemo gledati licem u lice jednoga dana.

To je vrijeme žalovanja za Bogom, ali i neumitnoga približavanja Bogu s kojim ćemo kraljevati, to jest biti blaženi u vječnosti.

Znači da nam nije korizmena pokora samo odricanje od nečega već je to stav, cjelodnevni i cjelonoćni stav molitve i iščekivanja koje se događa upravo zato što smo se odrekli svakoga viška hrane i onoga o čemu previše ovisimo jer naše ovisnosti nas udaljavaju u svijesti od Gospodina, a post nas od toga očisti pa otajstva jasnije doživljavamo jer smo uklonili barem neke prepreke koje nas ometaju u jasnijem sagledavanju božanskoga života.

Mnogi ljudi današnjice uvjereni su da su kršćanstvo i kršćanska moralnost zastarjeli, da ne vrijedi više zakon koji nam u našoj savjesti savjetuje da ne ubijamo, da ne lažemo, da ne krademo, da ne činimo abortuse i eutanazije jer to je propaganda današnjih svjetskih vođa koji nas žele uvjeriti da nas ima previše na kugli zemaljskoj, ali po Isusu Kristu koji je Život, svaki život je svetinja i u vlasti je samo Gospodina Boga; niti jedan život nije u vlasti niti jednoga čovjeka.

Današnje ideologije manipuliraju našim mozgovima putem medija tako da razmišljamo kao i oni, umjetna inteligencija zasjela je na prijestolje svijeta i moramo se klanjati inteligenciji koju je stvorio inteligentan čovjek. No, inteligencija je sposobnost preživljavanja kao što i neki virus ima inteligenciju neko dulje vrijeme i uništava sve oko sebe samo da bi opstao.

U Korizmi razmatramo da nam nije opstanak na prvom mjestu već moralni i vjerski način gledanja na život i ljude, na prirodu i čitav svijet.

Moral u ovome svijetu je nestao kada su ljudi, postepeno kroz stoljeća, pretpostavili sredstvo svome cilju što znači da su povjerovali da je živa istina da cilj opravdava sredstva.

Ako želim stići u točku A, tada moram se poslužiti svojim nogama ili prijevoznim sredstvom B da bih došao tamo gdje želim biti. No, ljudi se klanjaju točki B, a zaboravljaju svoj krajnji cilj, točku A, ono mjesto na koje su željeli stići. I ne stižu nikada na cilj, klanjaju se onome što su si sami načinili radi boljega približavanja onome što zaista žele i za čime zaista čeznu ili su čeznuli kada su krenuli do cilja, a taj cilj je naš Bog s kojim se želimo susresti i koji nas nestrpljivo očekuje.

Čovjek po putu zaboravi zbog svojih grijeha kamo je uopće krenuo, zaboravlja za čime čezne, zaboravi Božji zakon.

Zato je Korizma vrijeme kada se sjećamo svoga jedinoga cilja, Boga i njegovoga zakona kojega možemo izvršavati jer nam je poslao svoga Duha Svetoga da se odupiremo napastima i da ostvarujemo moralno dobro svakoga dana u svakom trenutku.

Nije dovoljno odreći se hrane, a ostati mentalno u svijetu robota i umjetne inteligencije.

Moramo biti mudri, prisjetiti se Božjih zapovijedi i promatrati molitvama Isusa, univerzalnog Boga, ali i univerzalnog i stvarnog čovjeka.

Jer ako nema morala u našim srcima i ako nema etike u našem svakodnevnom životu, ništa nismo postigli, niti sada, niti ćemo ubuduće ikada stići do Isusovih raširenih ruku. 17.02.2024. 08:25 

Spoznaja svjetlosti

 

Kako su lijepi dani korizmeni,

nitko ih izbjegavao ne bi.

U postu i molitvi priljubljeni

pripajamo se, Kriste, k tebi

jer tek tada bolje te znamo.

Da nas svjetlošću nasitiš

kada ljubav tvoju spoznamo,

da nas sve od obijesti zaštitiš,

slijedili bismo te sve do kraja.

Post je dobro, divno susretanje,

izlazak iz tame i predokus raja

gdje je nemoguće nama skretanje.

Jednom kad se čovjeku pripojiš,

kad ga uzmeš i pridigneš k njedrima

u kojima svojom krvlju ti nas pojiš,

tada mu se lađe krase bijelim jedrima.

Milost kad se stane prosipati,

nema smetnje koja bi iskrsnula

jer u postu duša hoće prostirati

samu sebe da bi uskrsnula,

zajedno sa svom nebeskom svitom.

Svi su sveti s anđelima u punini

koji blaguju te u životu skritom,

duša vraća ti se, Bože, u dubini.

Spoznaja je svjetlosti najbolja

kada duše svoje ti pripremiš

jer je u te uvijek dobra volja,

jer ti k nama uvijek stremiš.

16.02.2024. 02:20

Progon

 

Progonjena duša,

zemlja napuštena,

tmina, tma i tmuša,

i večera ostavljena.

Zavjese se njišu,

otvorena vrata,

i svi još uvijek dišu,

zagonetka nepoznata.

Mutno stanje uma,

ali svijest najveća

i duboka graba druma

kao loša sreća.

Bijaše nekada

i bit će za vijeka

jer cvate nada.

Pregažena rijeka.

Preplivana po struji,

suprotno od smjera,

i vrijeme prohuji,

a nastade vjera.

Čvrsta k'o munja,

kao grom odozgora;

sve gušća, sve punja.

Pohiti, u žurbi je hora,

gazi i trči, i ne staje

jer dana je malo;

za trag ne haje,

nije joj stalo.

Sramote i bruke,

kazne rigorozne,

malaksale ruke,

a noći pozne.

Drvlje i kamenje,

i razlog se krije,

to je znamenje.

Jadat se ne smije.

Pokloni se Bogu

podno vedra neba,

Kristu do nogu

gdje zmija vreba.

15.02.2024. 05:41

Život u meni

Dotičem te, Kriste, Živote moj,

gdje poslužujem se životom svojim,

gdje sastavljam udaha mi zbroj,

gdje se gubim u promatranjima mojim.

Kad se budim, daješ mi u srce svijest,

kad počivam, ti si moja stalna tema;

kada odem, kad se vraćam sebe srest,

tada ti si dah moj sve dok mene nema.

I gdje uzimam svoj kruh i hranu,

i kad blagujem na miru i u radu,

nalazim te u tvom nebeskome stanu,

susrećem te u tvom nebeskome gradu.

Kad sam nesvjesna da živim, tada tebe znam,

tada život ima mene, osobnost moju i moj dah.

Kada slavim, kada radosti sa pticama dijelim,

ti me činiš sretnom, mada ja sam samo prah.

Kada dotičem i gledam velike daljine,

kad sam svjesna sebe i svoje slaboće,

tada znam da dotakla sam tvoje haljine,

da u meni život tebe ljubit hoće.

15.02.2024. 04:15

 

Psalam 48 - Zahvala za spas naroda

Velik je Gospodin, hvale predostojan *
    u gradu Boga našega.
† Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, *
    radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru, *
    grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim *
    jakom se pokaza utvrdom.

Jer gle, složiše se kraljevi, *
    navališe zajedno.
Čim vidješe, zapanjiše se, *
    i zbunjeni u bijeg nagnuše.
Ondje ih trepet obuze *
    kao muka porodilje,
kao kad vjetar istočni *
    razbija brodove taršiške.

Što smo čuli, sada vidimo: *
    grad Gospodina nad Vojskama,
grad Boga našega - *
    Bog ga utvrdi dovijeka.
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote *
    usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja *
    do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja; *
    nek se raduje brdo Sionsko!
Neka kliču gradovi Judini *
    zbog tvojih sudova!

Obiđite Sion i prođite njime, *
    prebrojite kule njegove!
Pogledajte dobro bedeme njegove, *
    promotrite mu potanko dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu: *
    »Takav je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka! *
    On neka vas vodi!«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Vapaj grijeha

 

Ne živi čovjek samo o kruhu,

ne živi samo o slatku piću.

Od Božje riječi se rađa u Duhu

koji se sveti u čitavom biću.

Ne živim zbog sebe već za te, Kriste,

zbog tvoje vječne Radosne vijesti.

Ti si mi izvor pameti i ljubavi čiste,

s tobom se čeznem u sjedinjenju sresti.

Ti moja si želja i moja si snaga

od prva časa pa sve do svršetka.

Ti si uzor mi kao duša blaga

života što počinje ispočetka.

U grijehu se rasipam kao prah,

znam da ne valjam i da sam zlo

sve dok mi ne uliješ božanski dah

u moju dušu i tijelo mi svo.

Ti si mi život i uskrsnuće

kad ti zavapim svojom slaboćom;

tada se pokažeš na srce mi umiruće

i podižeš k sebi me svojom lakoćom.

14.02.2024. 20:03

Znak vječne ljubavi

 

Pepeo na mojoj kosi

okreće sve vjetrove u nizu

od kojih me svaki k sebi nosi

da ne vidim da je Bog mi blizu.

Pepeo na mome čelu

doziva u moja sjećanja

Božji strah na djelu,

al' i Božja obećanja.

I da dan je ljubavi, svi kažu,

Valentinovo i sreća.

Čitav život nosim ljubav dragu,

cijela godina je Isusa najveća.

Tako danas u tom pepeljenju

pojavi se opet, sav u bijelom.

Povede me k preseljenju

prema vječnom Danu cijelom

gdje ja nisam više samo prah,

gdje je Isus moje svjetlo

koje spašava sav narod plah,

koji ravna prirodom i vjetrom.

Ovaj dan će minuti zauvijek,

sreća neka proći će u trenu.

Ali pečat nosim cijeli vijek,

sve dok grijesi ne uvenu.

Tada bit ću ljubavi ja stan

usred Srca Isusova, srca moga.

Obasjavat će nas Isus kao vječni Dan,

slavit ćemo ljubav našega Boga.

14.02.2024. 11:05

Svjetionik

 

Pratim Vivaldija,

pjesma božanska;

otkriće je Marija,

čudesna, kanska.

Noć je mlada,

svježa i biserna,

a grijeh se raspada.

Morska lanterna

svijetli u mraku

i drhtati stade

čednome braku

koji tek nastade

da se rodi Emanuel,

Sveprisutni Sjaj;

slavi ga Daniel

koji vidi raj,

nebesa i djela sva

što čine ih stvori,

ljudska, nadahnuta.

Misao žubori,

to nije bez Duha

jer tko li će dati

Vina i Kruha,

tajnovita mati,

kad u Grobu je bio,

a ti si znala

da nije se skrio,

da smrt mu je spala?

I žive kosturi

dok venu trave

i orlovi suri,

i duše sve slave

nedjeljne dane

svjetla i sreće

kad Isus osvane,

i narod sav kreće.

Slaviš ga, Djevice,

i svak to prizna,

i anđelci, i pjevice,

tako ponizna.

09.09.2018.

02:15

Kristov sud

Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim
jer to mojoj grešnosti i priliči
da se kakvu grijehu nikad ne dam,
da od Tvog pogleda ne obnevidim
već da pokajem se kako doliči,
da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,

da se Mukom Tvojom često ganem
i da Tvojoj svetosti ja progovorim,
ili zato da se sjetim životnoga svjetla,
ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;
da se sama sa sobom ja dogovorim
kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra

jer me gledaš kao da sam izgubljena,
kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,
oviseća o Tvom skrletnome skutu,
a toliko često puta izljubljena
kao zemlja crna, kao kamen grubi
što Te dočekao na Tvom Križnom putu,

tako vezanoga, proslavljena, sveta
kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,
s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije
što je načiniše ruke ova svijeta
i dok najveće mi tajne svoje tajiš
zato što mi duša razapeta nije.

U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,
Pastiru sviju stvorova što ječe,
milosrdna vlast nad svima nama,
drven štap što dijeli pokoru il' čast,
a u mome srcu jošte prazne riječi zveče
iako sam davno započela s pokorama.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 17:38:26