Zaboravljam ružnoće
i što nije vrijedno
moje prezrene lakoće,
što je zaostalo bijedno,
mada ne znam ono važno.
Otvoren je razlog, zatvorena nada
kad se nema tumačenje snažno.
Pitam se zašto, i to baš sada.
Bez tih odgovora samo
laki prezir osta.
Zaborav je brz baš tamo
gdje ništa ne posta.
Odgovor mi neće doći,
izvjesno je, to mi sjelo.
Nisam spremna poći
gdje se jučer htjelo.
A nije mi prvi put,
oduvijek su ljudi bili tiho
kao protjerani u svoj kut
kad bih mučila se stihom,
riječima i odgovorom.
Razlog neću znati
dok me ne počasti horom
Bog moj što me prati.
Tada bit će ono
čega nikad bilo nije:
pamet, vid i zvono,
svjetlo što se krije.
08.02.2024. 19:21
No comments:
Post a Comment
just do it