Prolaznik obični na mjestu tom,
u vremenu takvom što ga ne sluti,
postade svetac na svijetu svom.
Krvavi postadoše njegovi skuti
na rascjepu između dvije kote,
neznanac u svemiru Boga i mora,
svjetlo za koga nebesa se pote
sve do pakla iz velikih gora.
Izabrana duša križ uzima,
natjeraše
ljudi čovjeka na to.
Nije ni znao da Boga prima;
predodređen, bio je suho zlato.
Čitavo čovječanstvo ime mu zna,
a je li mogao reći da neće
kad pozvan je bio vidjeti zla,
kad pokraj Boga se teško kreće.
Hvala ti vječno, Božji Sine
što kaznu moju pretvori u raj.
Kad jednom i ova zmija umine,
nosit ću na sebi križa ti sjaj.
05.02.2024. 16:03
No comments:
Post a Comment
just do it