Bogorodica, Majka novoga vremena

 

Lijepo li je stvarati, graditi, moj Bože!

Lijepo li je potom, nakon dobro učinjenoga djela, zauzeti stav prema njemu, gledati stvoreno, zavaljen usred dobrih plodova svojih, promatrati, odmarati, uživati u stvorenome!

Rijetko mi ispadne sve dobro, ali tim su dragocjeniji trenuci kad se to dogodi. Kad možeš reći da je dobro učinjeno, gotovo bez greške. I ne možeš pronaći niti jednu grešku jer ako bi što izgledalo kao greška, to bi bilo samo dobrodošla osobina učinjenoga djela, a ne greška u pravom smislu riječi.

Lijep li si, Gospodine, dok stvaraš i održavaš svijet.

Predivno je doživjeti nagovještaj Tvoje božanske sreće koju nosiš u srcu da je predaš nama, sreće zbog dobro i lijepo učinjenog djela.

Ne mogu Te ne voljeti kad naslutim koliko si uživao u stvaranju čovjeka – slike svoje i koliko si bio sretan i blažen tada i koliko Te ljudskih duša zbog toga blagoslivlja neprekidno jer Ti načini djelo savršeno, načini čovjeka veoma dobro. Svaka Ti čast i slava, Bože, Stvoritelju svemogući!

Ali, Tebi, Gospodine Bože moj, nikada nije dosta stvaranja.

Ti kao da neka ljudska duša želi nadići samu sebe pa se predaje potpuno, tristo posto se uživljava u svoja djela i ne vidi što se oko nje događa. Kao da si htio puno više, još stvaranja, još savršenijega od savršenog.

Kao da si htio uresiti svoje dragocjeno stvorenje, Ti zamisli i oblikuje Mariju, Majku svoju, Majku našu, Bezgrešno ljudsko biće.

Ti stvori svjetlila da nam budu dan, stvori vrijeme da ga računamo i u vrijeme Ti postavi svoje remek-djelo, među nas Ti pošalje Mariju.

Da Ti bude Majka u vremenu, da Ti bude Roditeljica i Navještaj, Predokus najslavnijega djela Tvojega, Tvojega utjelovljenja u vrijeme, u čovjeka, među ljude kada si postao jedan od nas.

Jer u Tvome planu stvaranja stvorenja bio je čovjek, i to savršeni čovjek, ne ovakav, i grešan malo i malo svet, već savršeni čovjek, ravnopravan s Tobom koji si Svevladar, koji je čak i dio Tebe.

Jer ako si se Ti, Gospodine, udostojao utjeloviti kao Riječ Boga koja je tijelom ljudskim postala, zašto se ne bi udostojao načiniti čovjeka toliko dobrim i savršenim da može Duh Tvoj postati, Tijelo Tvoje?

Ti u početku stvori čovjeka veoma dobro jer si znao da će iz čovjeka poteći Tvoj vjernik i učenik, Tvoj sljedbenik, dionik Tvoje biti, zajedničar Tvojega blaženstva, Tvojega stvaralaštva u ljubavi i samo u ljubavi i milosrđu Tvome, u Duhu Svetome.

Na početku svake nove građanske godine postavio si Mariju Bogorodicu.

Na početku novoga vremena postavio si je da nam bude znak i izvor novoga vremena.

Da nam bude Majka koja nas uči i podučava, koja nam pokazuje put, koja nas vodi za ruku, ili za srce, prema budućoj slavi.

Prvoga dana novoga vremena otvaraš nam siguran način po kojemu ćemo postati dio Tebe, kao bogovi, ali ne kao Ti već kao ono što jesmo: savršeni ljudi.

Jer, kako bi to bilo da si nas odmah načinio savršenima?

Brzo bi to propalo kao što je brzo i lako propao Pali anđeo.

Sunovratio se iz najvećih visina u najdublje blato.

Čovjek bi ostao neuk, plitak, neiskusan u kušnjama, ništa korisno.

Samo je Marija Bogorodica stvorena savršena.

A ipak, i njoj si dao da bude Saziv svetih i grešnih vjernika, da vodi Crkvu Tvoju kao Tvoje tijelo, duhovno i sveto.

Jer Majku poistovjećujemo s Majkom Crkvom, a ona je tijelo koje je već u Tebi, ali ne još potpuno.

Nedostaje joj kušnja i prokušanost u ljubavi i životu.

Nedostaje svakom vjerniku onaj komadić božanskoga života kojega je na zemlji provodio Isus Krist.

Nedostaje Ti utjelovljenje čovjeka u božansku narav.

Nedostaje Ti blaženstvo čovjeka pri stvaranju dobrih djela.

Nedostaje Ti jednost i jedinstvo u zajedničarenju različitosti.

Nedostaje Ti ljubav čovjeka prema čovjeku koji su jedinstveni individualci. Njihovo povjerenje, ljubav i zajedništvo, međusobno utjelovljenje.

Nedostaje Ti dostojanstvo čovjeka koji je dijete Boga.

Nedostaje Ti bol i muka, krv, znoj i suze ljudske.

Nedostaje Ti ta ljudska potreba za milosrđem Tvojim.

Nedostaje Ti ta ljudska potreba za beskrajnim dubinama ljubavi.

Nedostaje Ti ta ljudska čežnja za sjedinjenjem u smrti s Tobom.

Nedostaje Ti nada ljudi u njihovo uskrnuće.

U predvečerje prvoga dana sasvim nove zemaljske godine očituješ nam svoju dobru volju i daruješ nam Sina po Mariji.

Daruješ nam spasenje koje ne možemo ni zamisliti, ni pojmiti.

I daruješ nam svoju bezgrešnu Majku koja pretvara Tvoju božansku narav u ljudsku riječ kako bi Te ljudi mogli čuti i kako bi nas, što više nas, spasio kao svoju jedinstvenu djecu i djela Savršenstva.

01.01.2022. 08:35

HVALOSPJEV (Ef 1,3-10)

Blagoslovljen Bog i Otac *
    Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
    svakim blagoslovom duhovnim *
    u nebesima, u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra †
    prije postanka svijeta *
    da budemo sveti i neporočni pred njim;

u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
    za sebe po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
    na hvalu Slave svoje milosti.

Njome nas zamilova u Ljubljenome †
    u kome, njegovom krvlju, *
    imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupa *
    po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli *
    zajedno sa svom mudrošću
    i razumijevanjem.

Obznanivši nam Otajstvo svoje volje *
    po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
    da se provede punina vremena:
uglaviti u Kristu *
    sve - na nebesima i na zemlji.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Antifona: grm neizgorjeli što ga vidje Mojsije pretkazao je tvoje djevičanstvo. Bogorodice, zagovaraj nas!