CRNA NEVJESTA

 

5. C R N A N E V J E S T A

vjerska poezija

Kazalo

Kriste moj

Maslinske se grane svijaju

Crna nevjesta

Izbavitelj

Glas Pastira

Kad se ruše svjetovi

Bernardica svijeta

Na otoku sreće

Moj Bog

Molitva iz nepovrata

Zbog mene

Bijeli vitez

Ljudsko zrno

Evo čovjeka

Krila

Zagrljaj

Novorođena rijeka

Čovjekov dom

Plavetna noć

Klis vjernosti

Prijatelju

Vjerujem u Boga

Rozeta

Božja pjesma

Bijela Katedrala

Najveće čudo

26

Kriste moj

Kriste moj, izvore bogatstva

koje samo nježno srce ima,

i dubino savršenog datstva,

sretan onaj tko Te prima;

pun je sjaja, tankoćutnosti,

svega što se ćutit' može,

niti malo nema mutnosti

njegov duh, moj Bože.

Kome mogu ispjevati

Tvoje tajne, Tvoju mož?

Koga bi Ti istjerati,

koga baciti u lož

kad si svakog sazdao u sebi?

Ljubiti, to hoće svatko

pa ljubiti zar Ti ne bi?

Znati Tebe, to je slatko.

Pjevat ću Ti noću, danju,

i šutjeti još i više

jer si vjeran obećanju

kojim Tvoje Pismo diše.

srijeda, 28.02.2018. 20:25

Maslinske se grane svijaju

Maslinske se grane svijaju

od nebesa sve do tla,

a tišine mukle srcem sviraju

rekvijem za žive, počinak od zla.

Spustilo se čvrsto, sitno lišće

sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,

i po uzbrdici gdje se Boga išće;

Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.

Maslinove grančice i sada

tu, u mojoj sobi, liježu od težine;

srce Boga slavi kao živa nada

jer od mrtvih nema te svježine.

Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,

a gaziti se mora i mrijeti se hoće

da se onaj vječni san ostvari,

da se riješi živalj te svete suhoće

pa da s Njime svi zajedno mremo

s pjesmom hvale i s vijencima slave

jer mi, živi, znamo kamo idemo.

Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!

I dok Maslinske se grane lome,

naš su počinak svi sveti stolovi

da nas braća izdajnički zgrome,

da nas snađu muke i bolovi.

Zbogom, braćo nevjerna i mila,

za vas mole srca u tišini,

vi ste miljenici svetog bila

koje prašta sve u tmini,

ali niste radošću i slavom orosili.

Živ je samo slavljenik na Večeri,

uzvanik odjeven u to ruho i u sili

kakvu nose sveti na nebeske dveri.

Nedjelja Muke Gospodnje,

25. ožujka 2018. 15:44:54

Crna nevjesta

Teško sam Te slijedila u tami

kad su zlodusi se strašno upirali

sve zamračiti mi da me noć primami,

spletkama se snovima mi uplitali.

Teško sam Te slijedila u boli,

nevjera me sumnjama svu zbunila,

kad je rušila me dok se moli

pa me kao crnu nevjestu okrunila.

Teško sam Te slijedila vrhovima svijesti

kada nisam znala hoće li to stati,

kada nisam znala kad ćemo se sresti,

niti postoji li anđeo koji me još prati.

Teško sam Te slijedila u grijesima,

nemoćna od straha i tjeskobe,

vukla me je struja hladnim osmijesima

da me prijetvornosti sve zarobe.

Teško sam Te slijedila u beznađu,

srce nije dalo da se očaj moj premosti,

da me ruke Tvoga povjerenja nađu;

Kriste, Bože moj, oprosti mi, oprosti.

nedjelja, 22. travnja 2018. 06:06:11

Izbavitelj

Prestat ću Te tražiti

gdje Te nikad ne pronalazim,

ali Ti me ipak vodi,

ne prestaj me snažiti,

čak i kada u krivo zalazim,

da me Tvoja vjernost opet rodi.

Dozovi me i pronađi

jer si Vlasnik paklenoga stana,

svuda dižeš duše, propovijedaš;

makar bila sva u čađi,

upitaj me za lozinku dana

koju zapovijedaš.

Dozovi me, Isuse, lijepo Te ištem,

dozovi me k pameti nekoj

u Mudrosti stvaralačkoj

kad vladam si oholo poprištem,

u riječi mi prijekoj,

u fazi razaralačkoj.

Iznesi me polumrtvu

iz požara opća

mišicom svojom slavnom,

polomi brtvu,

spasi me hropća

uspomenom davnom

na sve naše zajedničke dane.

Ne gledaj mi grijehe

nego vjeru svoje miljenice;

nećeš naći mane

niti ispod lijehe

moje stare vjetrenice.

Dozovi me k sebi i kada neću,

tko zna zbog čega,

ako se i najgore dogodi

jer mi vraćaš sreću,

Tvoja sam prije svega.

U srž me pogodi

i ja ću izići iz grobnice svoje

bez teških bremena,

kao kad mi se vid pojavio.

Bit ćemo isti mi dvoje

kao i onih najboljih vremena

kad si se meni objavio.

nedjelja, 22. travnja 2018. 20:31:00

Glas Pastira

Čujem Tvoj glas u moru glasova raznih,

u tišini blagoj, u potpunome muku,

čujem Tvoj glas usred riječi praznih,

kada sam sama ili svjedok sam puku.

Tvoj glas mi je prepoznatljiv i jak,

poput svježine i lahora blaga,

tamo gdje nalazim križa Tvog znak,

tamo gdje nema mu nikakva traga.

Tvoj glas Pastira je glas razuma čila,

lakoće i fine svjetlosti sjajne;

poput latice cvijeta, poput prozirna tila,

kao drvored breza sred šume bajne.

Tvoj glas je strašniji od najtanjeg trna,

kao da štiti ružu i uz nju stražari,

od kojega lije krv do posljednjeg zrna,

od kojeg se obraz brzo zažari.

Kad sam u žurbi i kada mi počinak leži,

kada se budim, čujem Ti glas;

od Tvoga glasa noćna mi mora bježi

jer glas Tvoj je život, hrana i spas.

nedjelja, 22. travnja 2018. 07:04:03

Kad se ruše svjetovi

U kontekstu svijeta ili ljudskog bića

Bog je samo izlaz u nevolji jakoj;

u kontekstu Boga duša ima žića,

a svijet pada u nevolji svakoj.

U kontekstu svijeta pitaju se ljudi

da li ima nešto od čega se živi;

u kontekstu Boga, koji zalazi u grudi,

duša ima smrt i život na Njegovoj njivi.

U kontekstu svijeta ljudi kao da su stvari,

duša njina kao pokošena trava splasne,

a u Bogu čovjek rađa da život podari,

predaje svoj život koji nikada ne gasne.

Sliku svijeta nosi svaki čovjek speti

i u svakom pojedincu svjetovi se ruše;

slika Boga sam je čovjek živi, sveti,

osoba u kojoj se ljube sve druge duše.

subota, 21. travnja 2018. 09:32:38

Bernardica svijeta

Kada opet budem sama,

kad se opet preda mnom pokažu

tornjevi ti koji nebo paraju

kao da je u visini tama

predvečerja kojem se polažu

molitve što nebom šaraju,

tada sjetit ću se naše tajne male

kad sam od tebe ja odlazila

pa ti prišapnula 'Do viđenja';

tad su ruke tvoje meni snagu dale,

tad sam oko tvoje zapazila

presijavajućeg uzvišenja,

slavnu tvoju na pećini Baziliku.

Slatka, skromna djevojčice mila,

iz tebe izraste sunce što se klanja

i grad Lourdes je nalik tvome liku

koja toliko si mnogo prepatila

da ti čak i ono u tebi još sanja.

Pozdravljam te, Bernardice svijeta,

i još jednom opet molim za te,

za sve ono što si htjela postati.

Čuvaj djecu moju velikoga leta,

poniznost i skromnost da ti shvate,

veličinu koja ne može u sunce stati.

utorak, 10. travnja 2018. 20:50:24

Na otoku sreće

WP 29092016 230.JPG FOTKE I NASLOVNICE slike nacrt

Mnogi ljudi svi su samo jedna misao,

samo slavlje Boga kojem hodočaste

da pronađu i da dobro vide Smisao

koji od toga jedinstva neprekidno raste.

Jedan govor, isti jezik, molitva na dlanu

gdje riječ nasilje je sasvim strana

kad se sretnu mnoge duše samo jednom danu

i kada zarudi zajedništvo da bi srušila se brana.

Stigoše na razne načine, dođoše do cilja,

neki teškom mukom na dalekom putu,

da bi ostali zauvijek u toj zemlji milja,

da bi pronašli si mjesto u nekome kutu

gdje će spustiti svoj naramak da klecnu,

da se nikad više ne osvrnu na sve divlje vale

već da zahvate si vodu svetu, tečnu

što su besplatno im anđeoske ruke dale.

nedjelja, 15. travnja 2018. 21:11:00

Moj Bog

Od mojega daha ostalo je malo,

i od moje sreće što se jutrom budi

da bi od nje još poneko biće znalo

da je milosrdan Onaj koji sudi,

da Mu odanosti nema ruba, ni ograničenja.

Nek se čuje da u Njemu život buja,

da ne traži ništa do li spasonosna povjerenja

koje daje duši pomazanje slavna ulja.

To je znak na duši da je Božja i Njegova sva,

da na sebi nosi štit od svake nevolje i jada,

da ju mimoiđe sva gorčina, mnoštvo zla

i da spašava od podzemlja ju, mračna Hada.

Tko je taj što tako slavno kraljuje i diše,

i upravlja svaku travku, svaku vlas iz kose,

svakom daje život, vodu, sunca, kiše,

što Ga duše kao svetinju nose?

To je Onaj Jedan Bog, Jedini i moj

koji imenom se zove slavnog Sluge,

nazivima Njegovim se ne zna broj;

On mi nosi dah u mirne, vječne luge.

subota, 21. travnja 2018. 09:07:09

Molitva iz nepovrata

Tražim pomoć za sve dane zla,

za sve zablude i krive procjene, i neuspjehe;

molim da me mimoiđe sudba ta

da ispaštam za sve greškice i grijehe.

 

Molim Boga da mi ne gomila iskušenja,

samo jedan razlog imam, samo jednu kušnju;

drugih opravdanja nemam za sva otuđenja,

samo jedan motiv za molitvu zdušnu.

 

Ako treba, odlazim u nepovrate

samo zato što sam predana u velikoj nadi

jer ja znam da anđeli me prate,

jer na mome srcu Bog si novo zdanje gradi.

 

Ako moje srce za malo poklekne,

pitat će me anđeli za moje porijeklo

i što da tada moja duša rekne

za sve ono što se teško steklo?

 

Ako moje srce pak izdrži ove pute,

ja ću znati da sam opravdala povjerenje,

ja ću čuti sve te molitve što sada šute,

anđeli će slaviti moje odijeljenje.

 

Usamljena duša u tom klancu, daleko od svega,

ne čuje ni svoju jeku od sve prašine i buke,

predano se baca na te stijene vlastitoga bijega,

za uvijek se prostire pred lisice i vuke

 

u toj zemlji bezimenoj gdje ne vlada nitko,

među neprirodnim silama bez snage.

Zar to stanje, tako neplodno i plitko,

nije tlo i klima za vjetrove blage?

 

Pouzdano znam u svome otuđenju

da sam hram za Boga, Njegova stečevina

koju šalje tome teškom okruženju

da bi ruka Mu dotakla i duša nevina

 

ove krajeve napuštene i ostavljene.

Što je teža nevolja za mene, ja to više znam

da su moje ruke dobro opravljene

i da nosim ljubavi još više da ju dam

 

baš onako kako Bog je moj odredio

kojemu sam strasno bliže željela pristupiti.

Ni sa kime nije me poredio

već je poslao me nove zasluge prikupiti.

 

Ljubav moga srca tako je pragmatična,

ona ima svoja nadahnuća i svoje ispunjenje.

Ja sam grešna duša toj divljini vična,

Bog me treba baš za njeno slavno iskupljenje.

 

Moje ruke sad su pune raznih dara,

ali nema ovdje stola gdje bih blagovala manu,

samo klanac i i ja usred toga prašnjavog oltara

na koji prinosim samu sebe kao hranu.

30.10.2016. 06:04

Zbog mene

Rekla sam Ti daj mi da Te slijedim

i da Križa ista s Tobom ja okusim,

znajući do kraja da ja tako malo vrijedim,

da se sva na pomisao takvu gušim.

Rekla sam Ti pusti me polako,

nemoj kršiti me iznenada

da ja spoznam žrtvovanje svako,

da u Tebi izraste mi nada.

Nisam ničeg bila svjesna,

nisam ništa ni primijetila,

da je ova zemlja tijesna

i da bol mi je još teža prijetila.

Molila sam Gospu lijeka

bez ijedne želje i bez straha,

vjerno kao podanica neka

kojoj nije ostalo ni daha.

Tada krenula je teći moja muka,

van iz mene sve što se je dalo,

sve što pronašla je struka,

što je moje srce dati znalo.

Ipak, dugo sam oklijevala,

tajna Tvoja bila mi je mutna

dok sam Tebe slavila i pjevala;

ljubav Tvoja sveprisutna

odvela me nježno na Golgotu;

patio si jer si tako htio.

U meni si našao ljepotu,

zbog mene si tako sretan bio.

ponedjeljak, 23. travnja 2018. 09:45:02

Bijeli vitez

Gledala sam bijelog viteza od čedi,

od čednosti bajne, Nevinosti čista

koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,

ljubila sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala

ja, ovakva umorna i rastrgana,

ali sam ga ipak nečim prepoznala

što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ

i glas što nosi poruke od svile

do dubine moje duše, blijede kao kreč,

kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,

tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran

kao ruke djece, kao pčela roj,

a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;

kamo sreće da sam zjenica mu oka

pa da imam oca, sestru, braće mnogo!

Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom

koji hoće okovati anđeoske dveri,

ali me je povukao svojim čednim letom,

čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,

majka bijaše mu slavna na daleko;

držali ga za plemića i za probrana ženika,

nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje

da ne vene duh mu usred zlatna stana,

da umnoži neraspadljivo Ti zrnje

koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.

Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;

ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo

posinstvo to isto što ga meni stvori.

nedjelja, 15. travnja 2018. 19:29:01

Ljudsko zrno

Želim reći tako malo,

a u moje govore

mnogo bi stalo.

Ne trebam lovore,

niti uvjeravanja

i dokazivanje.

Umjetnost davanja

je dozivanje

mnogih anđela

izvan svijeta,

a prate ga djela,

mala, sveta.

Besplatno dati,

unijeti žar

i primiti znati

od Boga dar,

umješnost najbolja,

jedino to

ljudska je volja,

ali ne zlo.

Podložiti htijenja

u Božje ruke,

zrno povjerenja

bez imalo muke,

dobiti sve

i to prepoznati

bez volje zle

koja se vrati;

izlaz iz kruga

brzom spretnošću,

izravna pruga

za susret s vječnošću.

utorak, 24. travnja 2018.

16:02:30

Evo čovjeka

Kad su se rađale zvijezde, bio si tamo,

i kada svijet je krenuo naprijed,

u svijetlu budućnost, u rat, bilo kamo

jer takav bijaše povijesti slijed.

Izbrojio si mi dane kad ih još nije ni bilo,

prije svake misli već si me odredio,

a sada me nosiš i hraniš, daješ mi pilo

da bi me, rođenu, za sebe uredio.

Evo naroda Tvoga, Gospodine, rađati ne želi,

pokrenuo je pobunu protiv sebe sama;

kao da su ljudi sastavili život i svemir cijeli,

kopiraju Svjetlo, a nastaje tama.

Bio si ovdje prije svih i prije mene,

zamislio svaku dušu i svako biće;

u Tvojoj se volji stvaraju porođajne sjene,

u Tvojoj namisli svakome razum sviće.

Pa što onda mogu i što čovjek hoće,

zašto bi mislio da je marioneta?

Pokaži mi, Gospode, istinsko voće

da sve bolje vidim Te, Smisao svijeta.

U Tebi ja uživam blaženstvo i mir,

vidim vrednote svakog stvorenja.

Iz časa u čas propada vražji pir

jer Ti uređuješ čitava pokoljenja.

Ti si čovjeka žedan, ljubavi stalne,

o njemu samom ovisi mu brzina spasa.

U moći svoje vlastite volje neprežalne

tek u Tebi čovjek u čovjeka stasa.

srijeda, 25. travnja 2018. 07:32:01

Krila

Još uvijek promatram sjenice u letu

i zbunjeno gledam gdje se vrabac djeo;

tad utješim dušu svoju zarobljenu, spetu,

pitam samu sebe tko je otkrio mi veo.

Da te nije bilo gdje sam tražila krštenje,

pisala bih o pticama, a ne o smrti

koja mi na razne načine pokazuje zrenje.

Ima ih koji uspijevaju pogled svrti

na teme kao što je, primjerice, ptica let;

lakše je razmišljati o letenju

nego o njima koji predali su život svet,

i kako se događa smrt u htijenju.

Tko zna što bih sa sobom učinila

da me nisi poštivao pogledom strogim.

Rješavam se navike kad sam život hinila,

a da pri tome ne stradavaju mnogi.

Samo Nebo zna za sve promjene u meni,

da se moja pitanja neprekidno množe;

to je znak da nisam više u paklenoj sjeni.

Duh se rađa, novi život ispod moje kože.

Siromasi bogati su, a bogati prazni;

kakva blaga, kakve vražje trice,

skup je papir novina; naslovi razni

viču meni: živa bila, samrtnice.

Nije da sam besmrtna već vjerujem žarko

da je Isus uskrsnuo jer je tako rekao;

da ću, kad uskrsnem, u naručje jarko

uletjeti s krilima što mi ih je stekao.

srijeda, 25. travnja 2018. 17:14:41

Zagrljaj

Očisti me, Bože, od grešnička blata,

operi mi srce, operi me cijelu,

skini mi s duše želje od zlata

da postanem čista u duhu i tijelu.

Čisto mi srce, Gospodine, stvori

da u čitavom biću svome Te nađem,

o svojim putima meni govori

kad Ti u dvore uskrsnuća zađem.

Sve misli moje prema Tebi hrle,

pokaži mi svoje volje trag

da misli se moje s Tvojim zagrle

kad stignem Životu na sveti prag.

četvrtak, 26. travnja 2018. 08:14:26

Novorođena rijeka

Jutrima me budiš dok je mračno,

uz cvrkute ptica koje prve rane,

jave se kasnije kad je nebo oblačno;

u Tebi započinjem zaručničke dane.

Prva pomisao mi je da Te hvalim

i da Ti zahvaljujem na svemu,

na tom miru, i s tim srcem malim,

na svem svijetu koji je u njemu.

Tad me šalješ na proplanke svoje,

svježe kao rosa što se tek pomalo spušta,

nadahnjuješ mi srce, tanke misli moje

jer je moja duša snena još i pusta.

Govoriš mi: "Slušaj, samo ja sam ti Bog,

a sve drugo dobit ćeš na mjeru,

samo ja sam Kralj života tvog

koji dade tebi ljubav, nadu, vjeru".

Mojom dušom tad poteče rijeka,

živa, svježa, pitka, novorođena,

i djeluje na mene poput svakog lijeka;

Ti mi daješ da u meni nikne stijena,

prepuna Ti izobilja, riječi kakve čeznem,

koje duhu mome inače su nepoznate;

snagu duha, tijela, osjećaje nježne,

polet koji nosi me u mire i u rate.

Tek tada se budim, izišla iz Tebe

u taj vrli svijet, a ljepota je u svačijem

jer ga Ti načini od svog daha i od sebe;

tada prilazim sa srcem čovjeku drugačijem.

petak, 27. travnja 2018. 06:17:26

Čovjekov dom

Breza svoju krv života nosi,

svoju koru nježnu, kao ispucalu;

dinja svojim slatkim sokom rosi

i ostavlja sjemenke u nekom kalu.

Vjeverica žirom zapovijeda,

hrabro šeće gradskim perivojem;

medvjedica svoje mlade gleda,

vuk zavija na proplanku svojem.

Ptica svoje gnijezdo svija

visoko na nedostupnu drveću,

jazbinu si pronalazi lija,

orlovi na stijene slijeću.

Čovjek nema gdje bi naslonio glavu,

samo drugog čovjeka kraj sebe.

Možda zato traži prijatelje, slavu

mada teško pronalazi hljebe.

Čitav svemir čovjeku je dom i kuća,

a on nema ništa sred prostranstva tog,

niske su mu stvari ponajbolja tema vruća.

Čovjeku je okolina, bitak, život samo Bog.

petak, 27. travnja 2018. 17:47:24

Plavetna noć

WP 26092016 066.jpg izabr, GALERIJA FOTOPIS VODA CARCASSONNE

Većega moja plavetnila krasna

nema od ove noći od svjetla,

noći od najfinija zrnja časna,

sjeme to je božanskoga spektra.

Nebo je plavo i zemlja sva,

noć božanska iskrama sjaji

kao da je cilj joj romantika;

tako se vjera u srcu gaji.

I drugih tu ima iskrenja noćnih;

ljubavni šapat kao pijesak u školjci,

na dlanima molitelja iskra svemoćnih;

iskre zveča što daju ga klinovi, kolci

jer i svijeća iskre Kalvarijom ječe,

a kako ne bi svjetlo plavetno;

iskre su noćne to što miluju, liječe,

razgaraju svako srce sjetno.

Iskre su zvijezde najmračnija svoda,

rumenilom mjesečina noć prelijeva,

a tamo daljina kao u bliskoga roda

uplovi duši te ona sva pjeva.

I Dan je onaj bijeli plavetnilu blizak

što ga prosvijetli Nebeski Grad

u kojemu ljudski je um sasvim nizak,

a srce veliko za ljudski mir i sklad.

I noć je posljednja u mraku modru,

prije Dana kojem se ne zna čas;

na mnogom će tada crnome odru

dići se plavetnost kao najljepši klas.

petak, 27. travnja 2018. 21:08:33

Klis vjernosti

Ruke se Tvojim imenom časte,

dlanovi se širom svi otvaraju;

vjera naroda u Tebi raste

da se sve veze ne rasparaju.

Srca se žare, srca se tope,

k Tebi pristiže domaći klis,

ka tornju što se daleko prope;

svijeće se mnoge dižu u vis.

Pjesma se čuje, pjesma započinje

kao da blage svjetlosti šume,

kao da svakoj duši spada inje

da bi pozdravila vječne hume.

U kalendaru je nedjelja, dan je svet,

sveto je mjesto takve pohodnje

gdje zajedništvo počinje vrijet

u molitvi koja označuje podne.

Prisutna sam tu gdje svijet se gubi,

pred znakom križa nestaje svjetine,

a rađa se narod koji se potajno ljubi,

jedinstveno slavi svoje svetinje.

nedjelja, 29. travnja 2018. 04:41:57

Prijatelju

Kad sam krenula Ti opjevati snagu,

zlatne zrake nestadoše poput tata,

a magluštine nabaciše na mene ljagu

na toj gorkoj stazi od suhoga zlata,

kao kad u tučnjavi popadaju dječaci

što su spremno nasrnuli pravednosti

da bi se opravdali svi svjetovni mraci

pa polome prijateljstva sva i kosti.

Djeca Tvoja kao slijepi slijepa vodi,

svi se dogovaraju, nitko Te ne sluša

dok se tragedija ne dogodi,

a tada Te plačuć' pita mnoga duša:

"Bože, što smo Ti učinili?".

Kao da već nije dosta smrti,

mnogi nevinost bi hinili

makar bili samo škrti.

Počuj sada pjesmu siromaha,

ljudi ne daju mi blizu da im velim

da je život do posljednjeg daha

vjera i ljubaznost što ih dijelim

i da prepirke su dosada i grijeh.

Ponekada u samoći živjeti,

gdje odavno pokraj Tebe bjeh,

ljepše nego u neznanju mrijeti.

Čovjek želi biti samo svoj,

vlastita mu sreća uvijek prije.

Tko Te ne zna, Prijatelju moj,

takav živio još uvijek nije.

subota, 10. veljače 2018. 07:25:07

Vjerujem u Boga

Svi vjeruju,

ali ne dođu;

neki slijeduju

da samo prođu.

Tijelo i Krv Svetoga

tvoji su, za život pun,

a ti izbjegavaš Boga,

trine ti smeta trun.

Tko ti je zborio,

rekao za Krista,

za Njime gorio?

Plaća mu ista

i da je mučao,

svejedno,

dok si ručao

sve bijedno.

Da li te nervira

to naviještanje,

u krivo svira

kao namještanje?

Ljubi te, samo to.

Otac šiba Sina

da izbjegne zlo,

ošra Mu trina

s križa pršti.

Pohodi Mu Dom

da te krsti,

da ne bude slom.

30.04.2018.

01:02

Rozeta

26092016 062.jpg GALERIJA - VODA

S one strane zemlja, vrijeme, svijet,

puno grijeha i još više mnoga dobra;

neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,

kula Babilona ispod sama neba obla.

Osjetilima unutarnjim duša moja diše,

visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale

kao da je načinjena da nam anđeo nariše

kako gleda molitelj kroz prozore male.

Nije zato da umanji veličinu i mekoću

svega što je na toj zemlji dobro stvoreno

već da zvuke rezonantne osluškuje noću,

večerima kasnim kad je sve otvoreno.

Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama

s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom

i po neka višnja svijeća smirujuća plama

čine obred kontemplirajućom dramom.

Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom

kada duša pred ponizna Patnika sustane

koji najveći je od tog svega svojom odlikom

da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.

30.04.2018. 03:52

Božja pjesma

I Bog s pjesnicima sklada,

i romane piše

s novelistima i spisateljstvom;

i On se s djecom nada,

u naručju ih njiše;

i On veže sebe nekim prijateljstvom.

I Bog se često osmjehne

il' zagrmi glasno,

ili s morem zapljuskuje stijene;

i On svoje stado stekne

ili bliješti kao sunce jasno.

I Bog se smije poput hijene,

trči brzo kao gazela;

prodaje na tezgi sa sitnicama

ili naporno radi

da uveća svoja djela;

i Bog hodi putem sa skitnicama,

i On cvijeće u teglama sadi.

I Bog se s nama bori

u najtežim napastima

protiv grijeha, protiv smrti.

Bog u nama zbori,

prima nas u počastima,

a vraga bi uvijek strti.

I Bog s nama pati,

žrtvuje sebe i svoje imanje,

dijeli hranu, trpi s nama boli

da se svatko k Njemu vrati;

i On čezne dati spoznanje.

I Bog nas ljubi, i Bog nas voli.

3. svibnja 2018. 05:12:53

Bijela Katedrala

WP 25092016 008.jpg IZABRANE GALERIJA FOTOPIS

Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.

Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.

I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.

Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,

tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04

Najveće čudo

Svadba Jaganjčeva s Nebesnikom gradom

bit će fina svadba s mnogom dušom zrelom

gdje će Božja djeca pogledavati se kradom,

opečaćena za Zaručnika ljubavlju prevrelom.

Iz Njega će jarko isijavati svjetlost žrtve silne

od koje će dobro vidjeti se sva zemaljska sol

i svjetovno svjetlo kao duše mnoge i umilne,

a u veliku će radost pretvoriti se svaka bol.

Kraljica će Neba raznjedriti bezgrešne skute,

u njoj raste Žrtva, Duhom utjelovljena.

Jaganjac će tad nastupiti pred svete ćute

da bi vidjela se svaka zgrada blagoslovljena.

Kad otvori Janje knjigu Posljednjega suda,

samo onaj svoje ime tada sigurno će znati

koji hranio se Bogom, gledao Mu svaka čuda;

njegovo će ime iz te Knjige Janje pročitati.

Najveće će čudo biti silna veličina i množina

kada se okupi Grad Nebeski, najveći od svega.

Čudit će se tome mnoštvu, gozbi, izobilju Vina;

Janje će otvoriti sva srca, svaka će duša slaviti Njega.

subota, 5. svibnja 2018. 03:35:28