VATRENI LABUD

16. VATRENI LABUD

poezija

Kazalo:

Vatreni labud

Strune

Prva svjećica Adventa

Put jeseni

Božanska romantika

Pečat Ljubavi

Pianissimo

Ruža

Poslušaj, Gospode

Kao ljubavnici

Dodir otajstva

Ljubav pobjeđuje

U trenu ganuća

Moja milina

Bablja noć

Duševna suradnja

San o morskome mraku

Trenutak boli

Ribarska ljubav

Prljavi blues

Ako sada umirem

Theotokos

Pastiri 

Tiha pjesma

Biti čovjek

Dan rođenja

Duša safirnoga sjaja

Na Posljednjoj večeri

Zmajevo zviježđe

Povratnik

Gorka krv

Isusovo Drvo

Istina i bezbroj laži

Koban susret

Vječan čas

Za let si stvorena

Kiša za riječne ode

Hodočašće slave

Mogranj

Isusove ruke

Ima nade

Ženama Jeruzalema

Život je dug

Anđeo života

Slatko bdijenje

Zima u rosi

Sretne li krivice

Lice novog dana

Tajna nerečena

Nebeski svijet

50

Vatreni labud

Iz daljine čujem poznati zvuk,

to mi netko znanu melodiju svira.

Čujem nekog lepetanja prizvuk,

kao da se stari labud negdje skriva.

 

Daleko je od svoje labudice

i od mrzla jezera našao je zaton.

Nigdje nema neke druge ptice,

ali stari labud nije ovdje zato

 

da bismo se možda mi pronašli.

Ta, ja ne znam da li namjerno sam tu.

Ne znam kako mi smo ovdje zašli,

možda čuje labud istu melodiju...

 

ali ne, to bi sviranje se bliže čulo,

to bi bilo nešto vrlo jasno

za naša stara srca, jako bi odjeknulo

i pjevanja bi bilo krasnog.

 

Kao da umirila se ptica lijepa,

a ja sjedim tiho pokraj nje.

Ne znam da l’ to noć je jer sam slijepa

od vatrene nebeske najezde

 

u kojoj snivam krvcu rumenu

što po mojem licu ljepljivo se slijeva

i po mome čamcu gumenu.

To u šipražju se labud preodijeva

 

pa će krenuti u svitanja nebeska.

Sve je bliži onaj zvuk i melodija,

krv po meni sva se bljeska,

vatreni se labud uz mene povija.

08.10.2013. 21:02

Strune

Da si ti umjetnik,

a ja da sam glazba,

koliko bi imao sluha?

Tko bi bio sretnik,

kome bi uzavrela plazma,

tko bi čuo od Duha?

 

Da si ti bogataš,

a ja da sam prosjakinja,

da li bi me vidio?

Da li bi primio tata

koji kraj mene ima

ili bi se postidio?

 

Da si ti svećenik,

a ja pjesnikinja,

da li bismo se sreli?

Da li bismo neki zvonik

na tlu od mekinja

dodirima omeli?

18.07.2012. 22:05

Prva svjećica Adventa

Dajem se na raspolaganje,

puštam novu nadu da se krčka

kao svježi rumen plam.

Krećem sad na ladanje

gdje se pahuljica brčka

dok polako pada na moj kam.

 

Novi snjegovi mi zatiru sav korov,

mladi ljulj se neumitno smrzava

prije nego što će rasklijati.

Ptice kreću u svoj zimski lov,

pažnja moja grije ih i održava,

gnijezdo im se neće rasklimati.

 

Tako stiže iščekivanje do vrha,

skroz do one točke kad već kreće pokajanje,

prije nego što će se zabijeliti

duša, sigurna od grijeha mrka.

Anđeli mi zdušno nude poravnanje

staza prema Bogu koji će prostrijeliti

 

svojom strasnom nevinošću moje srce sretno.

Kao plam od prve svijeće

ono igra ravnomjerno u toplini.

Onu ružu samo gledam sjetno

kao pupoljak te vječne sreće

koja blago tinja u tišini.

30.11.2014. 06:54 

Put jeseni

Jesenske će noći mirisati

i po snijegu, i po inju,

a ja sve ću udisati

i slaviti Svetinju,

Boga Kralja, Boga Dijete

kraj svjetlosti svijeća,

Majku Mariju i svete

usred uzgojena cvijeća.

Jesenski će požutjeti puti,

svi će bježati u dalj,

tamo gdje se ne nose kaputi,

gdje prebiva u toplini Kralj.

Jesen vodit će me gore,

ka nebesima i Hramu,

iznad zemlje i njezine kore

gdje još proživljavam dramu

od svih kušnji i od krsta

što me Križu slavnome podari

kako postala bih neka druga vrsta

kakva nikada se ne pokvari.

19.08.2021. 16:38

Božanska romantika

Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.

Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.

Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati

sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?

Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći

da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.

Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.

Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,

jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.

Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.

Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka

kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27

Pečat Ljubavi

Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.

Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.

Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.

Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.

Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23

Pianissimo

Od kada i mira

što bih prije,

što me trese, dira,

a ljubav to nije?

Od vedra daha

drhtava sam sva.

Da ne bude kraha,

da nisam ta ljubav ja?

Ovdje je ugodno

i tako je lijepo,

tiho i zgodno;

opuštanje slijepo,

gluho i unutarnje,

rekla bih, mistično.

Kao buđenje jutarnje

i tomu slično,

a ljubav to nije.

Koliko znam,

ljubav se svije

kad nisi sam.

Ta kome kad,

mirisi, sveta drhtavica?

Ona je zasad,

treperava ptica

od koje zora zabruji.

Bog me prvu ljubio, prije,

i sad poput lahora struji

kao da Bog to nije.

29.04.2018.

17:22

Ruža

Sjaj se širi,

nevidljiva sfera

i tiho miri

kao da smjera

dati se meni

ili omamiti

dušnik u sjeni

koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,

a tako čista;

i listove svije

njezina bista,

i maleni trn

osjete nosi,

oštar, šuplji strn

što ga pokosi

tko je ubere.

A tko je gaji

s puno mjere,

čaroliju taji.

Otvara lati,

ali ne zna;

ipak se zlati

poput sna.

Predaja grmlja

na ruke žene

s visoka humlja,

sa zračne pjene.

Ljubavne boje,

nježno-vatrene,

tamozelene svoje

listove snene

upućuje svima,

poslanica mira;

ni tračak dima

nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.

Tako i ljuba ona

ne da se svijetu

sa svoga trona.

26. rujna 2018.

05:57:55

Poslušaj, Gospode

Klijetke su se raspustile,

rumene su kapi potekle kroz vene

da bi dirnule se usnama korala

što su svaku brigu napustile

i tu tamu što je hrlila kroz pritvorene zjene

što se diviše romantici opala

koju naziraše u dnu sveta dvora

gdje je trpjelo se razočarane klijentele,

gdje je slavilo se pjesmicama puka,

gdje se ispraćalo grijehe u mrklini kora,

kamo spustiše se plodovi te rose zrele

i gdje stolovaše Isusova Muka

zapovijedima i riječju sveopćega zdravlja

za te duše ukoliko poneka je bila živa.

Tko Te ne bi ljubio, moj Bože,

usred mise privilegirana slavlja,

koja duša ne bi osjećala da je kriva

samo zato što se sve okolnosti ne slože?

Kada sve na svoje mjesto sjedne,

tad bi umirati vrlo lako,

poput anđela što rastaje se grijehom,

koji bi cjelivati korale medne

kako nikad više ne bi plak'o,

kako živio bi za Tebe i s osmijehom.

Grešni ljudi ne primijete

da se kamen pretvara u ruže

i da uskrsavaš iz konvencija,

da iz groba teku suze svete

poput bisera za djevičansko uže

i da pred njima je sama Ekselencija.

Kada otvori se školjka čvrsta,

nježan biser ne stigne se skriti,

a već grabe njega zločinačke ruke.

Samo onaj što se rodio iz krsta

nevinošću snažnom od božanskih niti

stane pa se divi plodovima Muke,

zvucima iz vrha katedrale

gdje je krajnja kota uzlaženja

svakog srca raspjevana

što osjeća tajne luči laterale,

što prihvaća ponizno sva utaženja

kad je magla sumnji rastjerana.

29.07.2019. 22:02

Kao ljubavnici

Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Dodir otajstva

Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,

mirna od sigurnosti i utjehe

i nemirna od one znatiželjne strasti

što za Bogom čezne bez izbivanja

jer je okajala grijehe,

potpuno uvjerena da neće pasti

 

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,

što se više bude nadala i ohrabrivala

svojim iskusnim i prorečenim znanjem,

kao snažno porinuće rajsko

o kojem je često snivala

pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.

Želim te ugledati u molitvi rastepena,

u tom svemu ipak neobično svoga

kao da ne možeš više prestati

ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,

ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

 

s kojim uvijek siguran je Savez vječni

i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju

pa u srcu mene uvijek primaš.

Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,

da pošalješ molitvu još nježnju

pa da znaš da sve više mene imaš

 

jer te često čujem, čak i iznenada,

jer mi pomažeš u mom spoznanju

onda kada više ne znam kamo dalje,

kada mi u Boga duša pada.

Želim samo proslaviti te poslanju,

čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.

 

Želim ti se opet malo nametnuti

sada, kad me kopka ovaj novi poziv,

želim srcu tvom se odazvati,

reći ti da ne možeš zametnuti

samo tako ovaj buran Božji proziv.

Želim samo reći ti što moraš znati.

01.12.2014. 07:33

Ljubav pobjeđuje

Tamu iščekujem, sive sjene

od kojih se bolje vidi sjaj

nebeske Riječi

što nikad ne vene,

a slava joj pravedni raj.

Ništa ne priječi

da se zagledam,

pomno i sporo,

u onu noć

koja Te preda.

I lako, i oporo

dao si moć

gotovo svima.

Neki u bijeg,

mnogi u rat.

Svojim apostolima

dade biljeg

u večernji sat.

Pokazaše znake

svojih ćudi

i snađe ih kob

od sunčane zrake.

Potpuno ludi

tu kasnu dob

od velike snage

i jakoga straha,

privezaše ruke

k'o melem blage

zbog obična praha.

Nastavak Muke.

A Ti si sve znao,

blagi Isuse moj,

predragi Kriste svijeta.

Sve si ih oprao,

i poklič, i boj,

i mučenja kleta.

Bez pravde je to.

I krvave vene

od krune i trna

prokapale tlo,

natopile zjene

umirućeg Zrna.

A velika radost

to Tvoje predanje,

predobra volja

za starež i mladost,

za izabranje.

Žrtva najbolja.

Ta Tvoja tjeskoba

za volju Ti jamac,

za velikodušnost.

Sin otkupio roba,

postao mamac

za zlo i bezdušnost.

Krajnje odlučiti

pred zlom se spremaš

i drhti tijelo.

Moći razlučiti:

zbog ljubavi izbora nemaš.

Božansko djelo.

Više no ljudima

daješ se Ocu

i Anđeo stiže

klonulim udima.

Zlo napada noću,

ali odgmiže.

Juda već ide

poljupcem smrti,

to zavrjeđuje.

Zla se ne stide,

a moraš ih strti.

I ljubav pobjeđuje.

18.07.2021. 21:27 

U trenu ganuća

Spasit ćeš me, sigurno to znam,
ali ne znam kad ćeš stići k meni,
sve do mojih grijeha što ih poklanjam,
ali nisam sigurna da l' su uzneseni

na sve Tvoje anđeoske podije, oltare,
sve do svetih skuta Tvoje pratnje;
ne kajem se za sve grijehe moje stare
i ne vidim žalost i dubinu Tvoje patnje.

Ne osjećam se nedužnom ni malo,
ali nikad ne bih pustila Te jadu
koji prouzroči sve što Te je zapalo.
Više uživam u svetom slavljeničkom kadu.

Kako da Te slijedim ako nemam boli,
kad je ljubav moja grijehu tako podložna
i kad srce moje luta dok povazdan moli,
kad je ljubav moja ljudska tako potrošna?

Nedostojna sam svijetliti onako kao neki,
ali ipak čeznem za Tvojim preobiljem.
Može li se prići, Kriste, gdje su tužioci prijeki,
a da se ne griješi svakome pred Tvojim miljem?

Molim Te za Tvoje srce i da Te doživim, 
boli dosta mi je za sve vrijeme dugo.
Može li se tako načiniti srce živim
ili ja sam određena za kajanje drugo?

Iste molitve Tvoj puk ponavlja, a ja zaboravljam,
odmah nakon slavlja dođe vrijeme mrzlo,
jadna sam zbog svega što u sreći zapostavljam;
ne znam se pokajati da bi mi se srce trzlo.

Samo rijetko, kad se razveselim Tvojim uskrsnućem
i kada se Tvojim dolaskom utješim,
pukne suza, pukne srce čežnjom k Tijelu umirućem,
dođe želja da sve odmah riješim

jednim potezom preslatkim i nekom ekstazom,
da se vratim zauvijek i sjenicu izgradim
onom istom trnovitom stazom
kojom si se otkrio Ti meni u danima mladim.
‎utorak, ‎25. ‎travnja ‎2017.  14:55:11

Moja milina

Uzvišene riječi čuvala sam uvijek

da te mogu zvati svojim darom,

kako bilo bi mi više jasno

što je za me jedan život, jedan vijek,

što to znači biti s nekim parom,

ne govoriti to nikad glasno.

Šapćem tvoje ime il' uzdahnem,

nikad ne zaboravljam to uzvišenje

što me nosi kao nekog svoga.

Čak i kad u nesrećama krahnem,

mene vodi putem uzbuđenje

zbog ta znaka velikoga.

Znat ćeš, znat ćeš svuda

da sam bila ovdje, i još bliže,

da sam ljubila ti oči, ruke.

Sjećat ćeš se moga truda,

kaplje suzne koja suzu stiže,

koraka što odlaze bez buke.

Nikad nisi tražio od mene

da te ljubim, da ti žrtvu dam,

da u tebi gledam gospodara.

Bacao si moje note zanesene

i govorio ponekad da si sam

kao suha drva krošnja stara.

Ne mogu te razuvjeriti u tome,

nevjera je moja jasna kao dan,

ona viče da mi usne nisu čiste,

izdaje me da me njeni krici slome;

neće dati da na tvoju dušu siđe san

da te mognem opet ljubiti, moj Kriste.

06.04.2020. 17:47

Bablja noć

Okna moja mute se od kiše
koja lijeva brazdama od stakla,
u daljini vidim mjesec što se njiše
i treperi kao da mu staza se pomakla

jer se budim kada ide se na počinak,
kad mi zore sviću na početku noći.
Očekivala sam sunce kao duše znak,
namjeravala sam u pobjede poći.

Neobično djeluje na mene
tanak srpac u toj magli listopada,
bliješti baš u moje zjene
kao da na život ovaj inje pada.

Tama noćna kao da će zamijeniti zoru,
sada stiže vrijeme kontemplacije 
koja će mi otkloniti svaku moru;
uvijek ima razlog za nove vibracije.

Nije baš romantično se buditi pod injem,
ali mjesec za sad još ne prži kao dan;
možda sanjat ćemo uskoro i doba djetinje,
sklanjati se svjetlu i tražiti san.

Morala bih smoći još to malo hrabrosti
šetati po ulicama jesenskih mogućnosti,
izići iz hladne sobe kao prosjak prosti,
naći se u svježoj noći beskućnosti

jer me srpac vuče provjeriti stanje grada.
Lijeno prozore otvaram, ali svijet se krije;
ljudi moji, pa to stvarno vani mračno inje pada
na zlokobnu tišinu koja snažno brije

poput bure što bi raščistila pute,
ali južinavo vrijeme bablje ljeto sad mi daruje.
Eto, to je, bablja noć raširila je skute,
naokolo tlači smog i zatopljenje caruje.

Niti kiša više nije što bi morala biti,
niti kosti stenju, nit' ima migrene.
Poremećaj neki kao da mi ne da sniti,
kao da već noćas život izlazi iz mene.
‎četvrtak, ‎12. ‎listopada ‎2017. 01:10:20

Duševna suradnja

Nervi poderani

poput mreže

što ribar je krpi,

gušteri otjerani

preko veže

gdje voda se crpi;

i duša odmara

da se primiri

te kasne ure.

Ni buku ne stvara,

ni vjetar ne piri,

ni suze ne cure.

Ne želim reći,

al' stihove sklanjam

da bi se znalo

sve što ću prijeći

dok se klanjam,

što nije se dalo.

Povjeravam sve,

a nemam kome

pa predajem Kralju

odsanjane sne

da me ne slome

jer nalik su malju.

Kakva žalost,

neizreciva je

za moje snage

takva učmalost,

a neporeciva je

za duše drage

i među njima

zbunjenost vlada

k'o kratka plima

i samo jedna ima,

a možda i strada,

koja me prima.

Težak je program

ta obraćenja

prema slobodi,

te Božje su slike ram

moja klaćenja

jer nisu u modi.

O, kada bi znali

svi ti ljudi

ljepotu anđela

što su me ukrali,

bili bi ludi

zbog loših djela.

Toliko je neophodno

duševne suradnje

i svake pomoći!

Toliko je nezgodno

rušiti gradnje

na božanskoj ponoći,

u molitvi srca

i kontemplaciji

ovoga tijela

da i Gospodin grca

toj imaginaciji

duha cijela

svih duša trulih.

Ne nalazi raja

tko ga zahtijeva

i Gospoda huli!

Taj poput zmaja

grob si zalijeva.

Svaka ti riječca

i svaki spomen

djela su slavna.

I nema prečca

za sveti omen

Kamena zaglavna.

Valja mi sada

na uska vrata

pognuti šije.

Sloboda tu vlada,

ali bez rata

jer Milost lije

sa svete visine,

Istina moli

iz nutrine,

snažne širine.

Netko me voli

iz dubine.

20.08.2021.

21:25

San o morskome mraku 

Ne želim gledati valove,
tihu vodu što se širi po svoj obali;
Želim čuti morske balove,
pratiti sirene zbog čijeg su pjeva pali

u njihovo ropstvo premnogi junaci.
Želim biti gdje se iskra rađa,
mjesečinu koja izranja da se izbaci
ona sjajna sol i morska sađa,

sve te alge i planktoni, riba bodra,
ono zbog čega je boja mora
sva tirkizna u dubini, zelenkasto modra
kao nebo u visini, kao sjena bora.

Uranjam polako, utapam se, gutam sol,
mirisi i okusi su neopisivi,
a svježina mrzla mora otklanja mi bol
od vrućice mojih vena jer se divi

srce moje velikoj ljepoti morske vode,
šarenilu skladnom  rijetkoga mulja
i svim onim lađama što brode
s jatom delfina koje naokolo kulja.

Sav taj noćni život morski
događa se samo u mom snu
i u sjećanju na zaljev gorski
i na ljetnu plažu prepunu.

Ne znam kako, san me osvježio
kao da sam umila se rajem,
terapeutski je stvarno bio
jer sam činila se morskim zmajem,

to uranjanje je sigurno znakovito.
Gledala sam zidine od grada
što je izronio, ni malo plahovito;
vidjela sam Zemlju kako pada

i more se masivno povlačilo.
Grad je sada visio u zraku,
jutarnje ga sunce čitava ozračilo,
presjeklo mi san o morskome mraku.
‎nedjelja, ‎23. ‎travnja ‎2017.  02:21:52

Trenutak boli

Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene,
što ga ponekad i guraš u prvi plan,
preplavljuju mi srce snažne uspomene,
već u ranim noćima započinje mi dan.

I taj dan je tako kratak, kao da ne marim
za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim,
da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne ostarim,
da se nakon svakog bijega uvijek tebi vratim.

Te su uspomene tako žive, prisutne i drage
mada mi u duši samo bolna munja sjevne
jer je samo bljesak pokraj beskrajne te sage
ono što me vrati u u te događaje pjevne.

Tad poželim da me ista bol do vijeka kosi,
da taj tren spoznanja vječna čitavu me grije,
da mi tim ostacima života ona jedna suza rosi
tvojim pogledom i riječima što ih vrijeme krije.

I kad uspomene zamiru, i kad pamet hlapi,
čak i kada molitva se pretvara u san,
onaj bljesak boli tebe nađe i za tobom vapi,
mrkla mraka nestaje, a u duši sviće dan.
‎subota, ‎14. ‎listopada ‎2017. 03:55:54

Ribarska ljubav

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ni ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene puno postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

Prljavi blues

U ovom blatnom šašu
od slavnih nesreća, 
borbe i uspjeha
nalazim onu kob, svu našu,
u svjetlosti svijeća,
u nedostatku svih utjeha.

I onaj slavni 
slavan je po preporuci,
po korupciji, na silu;
i ovaj siromah davni,
i ovi na sažaljenju puci
nose grijehe u svome krilu.

Svi žele gospodariti,
oni zbog slave i zlata,
ovi zbog nemoći svoje
jer ne znaju podariti
sebe, izlaz iz blata,
već samo osmijehe broje

iza kojih se krije pohlepa, da,
a ne znaju kamo bi otići,
pljačkaju me tužaljkama.
I kada bi imali slave i zlata,
ne znaju što bi postići,
glad, glad, požuda ih slama.

Želja za slavom ili samo da se mrsi
jedno je te isto, ista žeđ
i posljedica je teške lijenosti
kada čovjek se ne trudi i ne trsi
nego misli da je gazda sveđ,
a i umire u nijemosti.

Glad ološa, glad nepoznatog uzroka;
svejedno je, dobar je i mrs, i slava
i što god padne, dobro padne.
Jer misli da nema ništa do uroka,
kao da ja sam bogata i zdrava,
da meni sjekira u med upadne.

I blago meni jer imam ovo i ono,
i blago meni u svemu, blago meni.
I kad sam sasvim bez imanja,
nosim sebe, kosti, punu glavu, i smiono,
a duša se priklanja vlastitoj sjeni
i nitko ne poznaje takva stanja,

niti onaj slavan koji me časti,
niti ovaj siromah koji me prosi;
nema se gdje i nema se kamo,
i nikada ne smijem pasti
dok vjetar mi nadanja odnosi,
i moje je srce stisnuto, samo.
‎utorak, ‎3. ‎listopada ‎2017. 09:11:48

Ako sada umirem

Ako umirem, ako upravo sada umirem,
zgrni te svoje raskriljene ruke.
Ako već odavno plodove Tvoje ubirem,
iznenadi me gostoljubivošću svoje Muke

jer već kao velika rana dugo putujem,
a sve dalje hode stope moje od sigurne staze;
Tebe slušam, a pogrde same čujem
sa svih strana moje pustinjske oaze

pa čak mi i savjest gorke suze roni.
Ipak me zakrili jer Te dobro znam.
Nikada zasluženi Bože, sad me skloni
jer u meni nećeš biti napušten i sam.
‎nedjelja, ‎15. ‎listopada ‎2017.  12:27:49

Theotokos

Moji snovi već odavno nisu moji,

oni predani su tebi, sveta Bogorodice,

da ih tvoja nježna ruka sve prebroji,

da bih mogla Istini zauvijek pasti nice,

da bih progledala silom tvoga zagovora

jer za mene stavljaš ih u srce svoga Sina

u obliku svoga majčinskoga odgovora;

otkrivaš mi stvarnost najboljega vina.

I u svakom dobru, ali više još u tmini zla

za me imaš kraljevsku ti recepturu

kako da se preobrazim ja za nebo sva.

Kad mi dođe čas, ti posvećuješ mi uru

i sve poslove odradiš za tu moju kob.

Zbog tebe mi molitve sve niknu,

u otajstvu mi sakrivaš prazan Grob

da se moji jadi svi na svjetlo sviknu.

I kada je teško mi pristupiti u Dvore,

ti si ona koja nalazi do mene put.

Mojoj vjeri ti si Pričest, mojoj lađi more,

ti si mom životu onaj zaštitnički skut.

Hvalim te i častim tebe molitvom od ruža,

dala si mi izobilje Boga što Ga rodi,

što mi se u razgovoru s tobom pruža

i oplodi, i posveti sve što se dogodi.

Učiš me poniznosti i dostojanstvu,

za me ti rastjeraš sve proklete zmajeve

i, u tome svetome prostranstvu,

blažena me vodiš u sve svoje krajeve.

01.01.2021. 05:23

Pastiri

Mudraci nekoć bijaše magi,
u zvijezde gledahu i dobiše čast.
Jedne ih zvijezde sve zbuniše tragi,
to bijaše svjetlo što ne može past.

To bilo je jako predvidivo doba,
svi znali su da dolazi nebeski kralj,
da tome svjetlu neće bit' groba
i da odvest će narod u veliki dalj.

Samo pastiri su hodili tada u noć,
kao i uvijek, za svojim stadom,
i svaki je morao u potragu poć'
za nekom nestalom ovčicom mladom.

I kada bijahu svi skupa na broju, 
upravo snivahu za objeda slasna,
jave se svjetla u velikom roju,
pastire obasjaše, svjetla jasna.

Svjetlo se spustilo na svakog pastira,
objavilo svoje najdraže uniženje
jer niti jedan pastir svog puta ne bira.
Bijaše to kraljevsko Porođenje.

Pastiri Ga primiše brzo i glasno
jer što čuješ u duši, viči s planine.
Ime im postade u nebesima časno,
ali im zvijezda nikad ne sine.

Odoše magi i mudraci svi silni,
nebo potamni, nestade pastirska sna,
a ovčice čule su glas njihov umilni.
Niti jedna se više nije izgubila.
‎08. ‎listopada ‎2018. 19:49:41

 

Tiha pjesma

Stih mi traži što je veće, bolje,

što je sveto Dobro mome biću.

Nespoznatljivo je ovdje dolje

gdje u rosna jutra molitvice sviću,

gdje se radost kao leptir budi

da ta svitanja bi bila poticajna

za ljepotu duša mnogih ljudi,

iako je ona sasvim običajna

onome tko blizu svete je Obitelji.

Morao bi biti takav čitav dan

gdje su vjernici svi Isusovi žitelji.

Morao bi biti takav čak i san.

Kad bi meni bilo, Josipe prečisti,

svakog jutra letjeli bi srokovi

u nebesa kao mali Kristi,

bili bi mi sveti životni tokovi.

I dok učim koliko je dragocjena šutnja,

kontemplacija pobjeđuje mi snove

za koje mi kažu da su kao lutnja

koja te odvede u predjele nove,

ali to je samo stupica za mnoga.

I u noćima se moli ili bdije

da bi slušalo se samog Boga

od kojega duša sve spoznaje pije.

Da su snovi, da su takvi snovi moji

kao što su rijetko kada

pa da Duh mi kontemplaciju iskroji

da me uvijek prati čvrsta nada!

Ne znam što bi tada bilo,

tako, i bez kušnji, i bez noćnih borbi.

Sakrivam se anđelu pod krilo

da bi stih mi napio se svetih tvorbi,

zato molim tebe, Josipe presnažni,

da me ti podučiš plodnosti od stiha;

da mi kažeš koji nisu nikad važni.

Da mi šapneš kad se rodi pjesma tiha.

21.08.2021. 20:58

Biti čovjek

Biti čovjek, a ne kamen,

od kamena graditi;

biti čovjek, a ne more,

morima ploviti;

biti čovjek, a ne riba,

ribom se hraniti;

biti čovjek, a ne zrak,

dahom udisati;

biti čovjek, a ne slon,

mrtve pokapati.

Biti čovjek, a ne oblak,

u sjenu se skloniti;

biti čovjek, a ne anđeo,

tijelo svoje nositi;

biti čovjek, a ne nebo,

mjesečinom ribariti;

biti čovjek, a ne planet,

zemljom prohodati;

biti čovjek, a ne sunce,

svjetla uzimati;

biti čovjek, a ne svjetlo,

gasiti ga, zaklanjati;

biti čovjek, a ne tama,

nadu srcem imati.

Biti čovjek, a ne kozmos,

okolinu znanjem otkrivati;

biti čovjek, a ne Bog,

Bogu svome vjerovati.

Biti čovjek, a ne predmet,

slika Stvoritelja biti;

biti čovjek malen, grešan,

a o svemu znati sve.

Biti čovjek, dijete Boga,

rođen kao sin jedinac;

Biti čovjek, ne zametak,

dostojanstvo primiti;

biti čovjek, ne usamljen,

drugom čovjeku prilaziti;

biti čovjek, ne obitelj,

obitelji služiti;

biti čovjek, a ne rušilac,

u svom Bogu stvarati;

Biti čovjek, a ne stalan,

Bogu svome ovisiti.

Biti čovjek, ne u tuzi,

onaj tko i tugom Boga ljubi;

biti čovjek, a ne centar svijeta,

nego centar Božjeg srca, ljubavi mu meta.

Biti čovjek, Boga znamen,

život koji duhom, tijelom buja;

biti vječan čovjek, Amen!

Aleluja! Aleluja!

Dan rođenja

Sutra slijede kušnje,

veće neko ikad prije.

Znam Te, Bože moj,

da mi daješ dane sušne

kao da me nikad bilo nije,

da mi daješ novi boj.

Ali, danas, danas još ne,

danas zemlja traži Majku,

danas Nebo se je otvorilo

da napustim ovo sve,

da zaboravim na hajku.

Moje biće se je rasporilo,

tu sam kao duša sveta,

a dolje je moje tijelo.

Tu sam, ispred Žrtvenika

što oslobađa od svijeta,

gdje je čovječanstvo cijelo,

Nevjesta je do Ženika.

Sad je Svadba Jaganjčeva,

prijeki Sud, al' milosrdan

kao kaplja suze u visini.

Danas, evo, anđeo moj pjeva

jer je bio uvijek trudan

kao kaplja rose u nizini,

jer ja slavim, slavim Boga,

uskrsnuće moga Krista

što za mene podnio je Muku

od početka rasta moga

kada bijah takva ista,

mlada srca i nevinih ruku.

Danas dan je mog rođenja,

dan je moga vinograda

i te plaće za koju mu služim.

Dan je Janjetova pohođenja,

dan je srebrnoga Grada

za kojeg me Bog zaduži

da ga slavim s Njime.

Zaručnik je bio vjeran

u mom nevjernome grču

u kojemu slavila Mu slavno Ime.

Nitko nije tu protjeran,

zauvijek je Bog u svakom srcu.

12.04.2020. 09:00

Duša safirnoga sjaja

Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini

tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta

prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.

Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23

Na Posljednjoj večeri

U mom Velikom tjednu nasta lom,
Isus pere nam noge da imamo dijela
u Njegovoj ljubavi, s Njegovom mukom;
perem stope na zemlji i perem se cijela.

"Evo ti moje tijelo, moja riječ i krv",
daje mi Spasitelj buduću teseru,
znak da već nisam obična strv;
uzimam, blagujem Posljednju večeru

kao da mi se događa po prvi put.
Da nisam Ti, Gospodine, izdajnik
kad tako nespretno ćutim Ti pu¨t?
Ta, već postadoh skrušeni pokajnik.

No, Ti ne tražiš unaprijed moju žal.
Sada je Večera, a stope mi čiste,
sve drugo u Nebu, nadvladalo kal.
Želiš da zovem se Tobom, Kriste.

"Za tebe se predajem i za tvoj spas"
govoriš, spas je isti za Tebe taj
jer imamo Oca, Boga, imamo nas,
sve ljude što čekaju vječni raj.

Strepnja me obuzima, mori me strah,
gorko i slatko uzbuđenje;
ne slutim kakav doživjet ću krah,
živim samo za Proviđenje,

zajedno s Bogom i Božanskim licem
koje neću moći prepoznati časkom
jer tada će sve nas zasuti pokličem,
kamenjem, otrovom, žučnom opaskom.

Da ipak nisam ja izdajnik Tvoj
koji Te proda za cijenu jadnoga roba,
zar nije ropski izražaj moj?
Zar nije sad ono posljednje doba,

a mene ne uzimaš pod krilo sveto
jer često se osjećam ledeno?
Kosti, obrazi, ruke žeđaju ljeto
i Tvoju riječ laku, saće medeno.

Uzimam Tijelo, slatko je, slatko,
nije, kao nekada, običan kruh.
Muka je moja potrajala kratko,
vječno na meni počinuo Duh.
‎četvrtak, ‎13. ‎travnja ‎2017. 00:52:26

Zmajevo zviježđe

Na moje kapke zasjeo je zaboravljeni san,

na moje snove zasjelo je tisuću svjetlila

koja su se zajedno sakupila.

Moje je želje okupirao mjesec robustan,

negdje iza ptice koja netom je poletjela,

kao da je zvijezde nakupila,

ogromnim krilima pravednosti put krovišta,

s plijenom u čvrstim kandžama i kljunu.

Da je samo san, bilo bi neobično.

Ovako znam da je obišla sva noćna lovišta,

da joj je mjesečina namaknula krunu

od koje mi izgleda tragikomično,

tim više što je gledam kao važan simbol,

kao svoju državu i kao sebe samu.

Bogata je ptičurina krenula na istok,

na sam početak gdje je zadobila onu bol,

na izvore što stvoriše joj onu tamu

posred zamračenog uma kao skok,

kao onaj samrtnički pokušaj u trzajima

kojima spašava dijete ili rodni kraj,

prije nego što se preda vragu da je proždrije.

Bog je slavan rekao da ne može se zbrzajima

riješiti taj problem i pobjeći u raj

pa je ptica zagraktala oštrije,

naglo zastala na hladnim dimnjacima,

ispustila zvijezde niz krovove do podruma

i nemoćno promatrala sve one što se rasipaše.

Tada se prepustila svim divljacima,

postala je ista u predaji svog mračnog uma,

znajući da spasila je zvijezde što si napipaše

u onom podzemlju Božja vrata, širom otvorena.

Nitko ne zna kako ih je Bog podario,

sve zbog one napaćene ptičurine

koja divlja naokolo sada ogorčena.

San se veliki ostvario,

ali ne vidi se od velike ptičurine

sladak plod što ga svi uživaju.

Bogu svom se klanjam u dnu srca,

iza zatvorenih i nevidljivih vrata,

u podrumu gdje duše plivaju

kao da im svaka kost po malo krca.

Ona ptica još je svijetu nepoznata.

07.06.2015.  00:48

Povratnik

Ti mene proglasi, Ti me zazove

da utjehom bajnom dušu probudi

Srce Ti dirljivo, Srce moćno.

Za godine duge, sve godine ove

Ti istu mi ljubav opet pobudi

na pjevanje zdvojno, na gledanje noćno.

U daljini čujem Ti onaj Tvoj glas,

poseban zov prepoznavanja

koje mi uzdiže dušu u vis radosti

gdje si jednom prorekao opći spas

kao najdivniji znak podavanja

Zaručnici, Ženi svoje mladosti.

Ostani u srcu mome čitavim vijekom,

Baštino moja, Svjetlo mi tamnice

od bijelih zidova, od velika sjaja,

zajedno s Tvojom jedinom utjehom

koja je vjerna družica ove samice,

koja me čeka na pragu novoga kraja.

Govori, Gospodine, to vječno slovo,

riječi života, buđenja, snage

jer kao mrtvaca da me ne nađeš

što ne zna da uvijek sve činiš novo.

Zbori kroz poniznost Žene mi drage,

Djevice, Majke što vodi sve lađe

od Krstionice pa sve do Križa Ti muke.

Ona će dati koricu Kruha

i najbolje vino svadbene Krvi;

njene će mirne, časne ruke

prenijeti snagu Životvorca, Duha,

ona će reći tko je Jaganjac Prvi.

26.04.2020. 20:19

Gorka krv

Nisam, Kriste, zlatna moja jeseni,
rumena mi noći što se jutrom vedri,
uzela Ti sjaje što su molitvama ispleteni
kao što ih naša Gospa njedri.

Ne, nisam tako dubinski se osvrnula
na tu Krv i vino, Tvoju riječ;
kao tanak leden cvijet sam utrnula,
stapka mi je zamrznuta mliječ,

vene moje prazne su i pritisnute
jer mi crna droga prodire kroz opne.
Moje rane iznutra su utisnute,
ali mi bez Vina kao pomor kopne.

Neka, tako možda sada mora biti,
ali čemu onda ovaj neljudski mi poriv
što se hoće samom dušom dublje sliti
potresnoga duha što je tako neoboriv

da se stijenke ljušte starim ugrušcima
kada god mi molitva prostruji,
a to dođe kada mojim bučnim olucima
kišnica od Uskrsa zabruji,

čemu sve te halje pokorničke,
odbačene nemarno na podove ulaštene?
Nije čas za psalme pokajničke,
a ni moždane mi nisu ovlaštene

za sve glasne jauke i zapomaganja
premda daleko se čuju kao vapaj krvi
nedužnika, žrtava i potlačena granja
što me, tanku, poput ljulja mrvi.

I što vrijeme brže leti, javno,
lakše teče sve to više crne tekućine
na koju sam navikla odavno
pa mi srodne postale ljutine,

gorčina se ne da, ovisnom me čini.
Da li to je moje neko drugo ime
kao krinka svima čiji nezgrapni su načini?
Da li to je poziv moje zime

ili strašna, velika grehota?
Znam da Ti si sav od mene brži,
da je možda okasnila ta moja Golgota
pa me sve to jače u dubini prži.

Pošalji Duha svojega, Gospodine jaki,
neka me prožima u korijenu bitka
jer su moji pokušaji još previše mlaki;
daj mi Vina piti od svetoga Svitka.
‎subota, ‎29. ‎travnja ‎2017.  05:06:57

Isusovo Drvo

Znaš li da je Uskrs moje žiće,

da su moje pjesme srca zov

što i za užitak traži piće,

i za patnju ovaj dubok rov?

Izrovana duša Jaslama se tješi,

oštrom slamom za maleno Dijete

koje ljubavlju i zloduha se riješi,

koje daje Tijelo za sve svijete

i za svaku umiruću zvijezdu

svemirskih širina što se snivaju

kao da je čovjek ptič u gnijezdu,

kao da svi ljudi podzemlju prebivaju.

Tako slično čujem Isusovo Drvo

da iz toga Križa ja izvučem bit u svemu

kako saznala bih što je bilo prvo

mom životu što je nekad nalik Njemu.

Znaš li što mi znači taj Pashalni dan

u kojemu padam, rastem i plačući ljubim,

gdje susrećem cijela čovječanstva san?

Znaš li da se stoga vječnošću obrubim,

da me primaju svi sveti i Kraljica neba?

Da u tome Danu i ti dođeš kao dah,

kao netko kome nitko nikada ne treba,

kao čovjek koji želi biti samo prah?

Od svih ljudi važnije je Kristov biti

u te blagdane od Gospe, njena Sina

jer tih dana možeš Božje krvi piti,

božanska života poput čaše najboljega vina,

uživati možeš u hrani od ukusna Tijela

koje predaje se svom božanskom snagom.

Potpuno se daje Bog za čovjeka cijela

istinskim životom, riječima nebeskim, žrtvom blagom.

Znaš li da sam tada snažna,

da sam sve to više slavna

dostojanstvom neka stvora važna

i da nastajem od Proviđenja davna

koje čeka svakoga na kraju puta,

koje prati neprekidno ovaj rov,

pozemljare sve i njihov svijet što luta;

mene ljubi, dođe stanovati pod moj krov.

25.08.2020. 20:15

„Zaručit ću te sebi dovijeka;

zaručit ću te u pravdi i pravu,

u nježnosti i u ljubavi;

zaručit ću te sebi u vjernosti

i ti ćeš spoznati Gospodina.”

„I posijat ću ga u zemlji,

zamilovat ću Nemilu,

Ne-narodu mom reći ću:

'Ti si narod moj!'

a on će reći: 'Bože moj!'.”

Hoš 2,21-22.25

Istina i bezbroj laži

Lažac je što veli

da sloboda bićem kraljuje,

da je ona čovjek cijeli

koji voljom svud provaljuje,

ruši jadnika i siromaha,

uzima si prava, sudi,

nema nikakvoga straha

i sve druge vazda kudi.

Istina je preduboka

za to biće, za taj zao duh

što bi u dva skoka

oteo svem svijetu slavan Kruh,

moć i snagu koju daje Bog,

Istina nad istinama,

koji Kralj je spasa stvora svog,

koji jedini je Milost sama

i sva Ljubav koja ljubiti sve zna,

jadnika i cara, prijatelje svoje

i okorjeloga protivnika mirnog sna,

i sva bića koja grijehe broje.

Kada istinu biste govorili i činili je strasno,

brzo bi vas vješali na Drvo,

ranjene bi zadirkivali vas strašno

da bi zloduh bio biće prvo.

Svaku riječ bi vašu odgonili,

vaše najmilije i vas same

upornom bi smetnjom progonili

da biste poginuli sred tame.

Ovaj svijet za istinu bi prepatiti

puno više nego što je slabi hir.

Boga samog morao bi popratiti

da bi u toj Muci zadobio vječni mir.

Tad bi znali svi ti stvori,

što se busaju slobodom,

da se njima svaka laž obori

patnjom i božanskim plodom.

25.10.2020. 02:53

Koban susret

Ti si me našao svu u pijesku,

Tebe sam susrela sva u stravičnosti

koja me samljela u svome tijesku,

koja me mučila pitanjem pravičnosti

i, makar život visi o pretankoj niti,

važnije bijaše etičko pitanje Tvoje

jer ako duša želi živjeti, biti,

ona mora nositi sve grijehe svoje

pred vrata neba, pred Tvoje, Isuse, lice.

U zemlji toj pješčanoj, strašnoj

najviše ploda daju klasje i ptice

dok mnoštvo duša gine u nevjeri strasnoj.

Ti si izlio svoga Duha na mene,

na tamnu mrlju što je ranjena bila

tim istim Duhom što pogubi sjene,

što ga je tama mogućih grijeha skrila,

to iskustvo je dalo duševnu bol.

I sad se sjetim ta ponora strave

koji okružuje sveti Tvoj stol,

koji mi prijeti gubitkom vječnosti prave.

I nije mi značajno da l' sam pobijedila

sve sjene prošle, ni sve što sam stekla

već samo jesam li koga tada povrijedila,

jesam li istinu bezdušno rekla.

Niti jedna duša, ni ptica, ni brdo, ni vlat

ne traže vrijeđanje nego riječ Ti svetu,

taj sveti oprez i strah da ne izbije rat

što se rasplamsava na ovom svijetu.

Tvoja me blagost boljela jako,

a duša mi nije spoznala raj.

Nikada prije nisam Te voljela tako

kao tih dana na rubu gdje prijeti kraj.

Dozivah Ti anđele s odorom bijelom,

a nisam znala ni staze, ni puta

jer Duh me obasuo svojim tijelom,

riječju života koja po meni luta.

I nije ni malo bezazleno, ni slatko

Tvoje izlijevanje duši koja se gubi;

Duše Sveti, Ti me podsjeti na kratko

koliko mi vrijedi Bog koji se ljubi.

08.06.2019. 06:06

Vječan čas

Sad se sjetih, sada se dogodi

nadahnuti tren i vječan čas

kada ljubav nježno me porodi

da bih u njoj potražila spas,

spas od svake neuredne želje

i od ružnih misli, loših djela,

i od crnih riječi što se dijele.

Sada nađoh što sam tajno htjela,

da Ti, Kriste život časa predam,

da Ti zapovijedi odgovorim

koja slađa je od samog meda,

da o grijesima Ti sad prozborim.

Reći ću Ti što sam učinila

i sve ono što od sebe dajem,

da Ti znaš to što sam krila,

da se ispred ljubavi ja kajem.

Ljubav presuda je kad Te slušam

dok još lepršavo leti moja mašta

kao da je ovo samo moja duša.

Ljubav ta je koja najslađe oprašta.

14.10.2020. 03:42

Za let si stvorena

Šaljem te odavde prema zasjedama,
poslala sam pratnju, mnoštvo ptica
i spremila ti poputbinu.
Već odavno sam te natrpala besjedama,
još pokazala ti život sa stotinu lica
i  opisala ti svu puninu,

znam da znaš to još od malih nogu.
Iako su zvali mnogi, i blagostanje
pa sve lude zemlje velikoga mira,
nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.
Sad već možeš skupljati imanje
koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

U tim zasjedama najteža je borba
kada duša ne zna i kada oklijeva.
Veliki je ispit tući se sa sobom.
Samo jedan zaziv, samo jedna molba
i na nebu pravda se prolijeva,
anđeoska zaštita je tada s tobom

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,
svaku zeru srca, svaki poklon mali
i te sretne duše prati legijama.
Sve to drži Gospod što je jednom rekao,
a sve ono što su ljudi tebi dali,
Njegovo je po svim regijama.

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,
neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,
ali bit će radost otkrivati toga,
zajedno sa svakim tko se nađe svet.
Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato
i sve ljude ljubi kao svoga Boga.
11.07.2016.  22:51

Kiša za riječne ode

Tiha pjesma uspavljuje noć,

svježa večer kraj mene odmara.

Ti vjetrovi donose snažnu moć

i još misao mi crni oblak para,

uzvraća na lahor, topao i blag.

Gromovi mi putuju s daljine,

čak i ta je poruka mi neki trag

po kojem se slutnja vine u visine.

Prve kaplje kiše romantiku rese,

njihov zvuk je ono što se čeka

kad mi sunce prošli dan odnese

kao što otplovi na slapove rijeka.

To je pozadina mog raspoloženja,

slika neprekidna mira koji vlada

da bih prikupila snagu oplođenja.

Jedan dan za drugim uvijek strada,

svaki novi prilika je pregolema,

s puno sati, misli i minuta.

Ispovijed je duga, puna tema

što ponavljaju se bezbroj puta.

Bezbroj prilika je nestalo zauvijek,

a svaka je urodila s puno više ploda.

Vjetar nosi kišu s neba kao lijek.

Rijeke prepune su svojih oda,

one će me u tome posramiti.

Vječni Oče, hvala Tebi svakog časa,

jedini ga Ti možeš uramiti

da mi duša u vječnosti stasa.

05.05.2021. 21:51

Hodočašće slave

Stope moje streme pa klecaju,

velika je navala pod stare dane,

a još zidovi i podovi mi jecaju;

tu sam, čekam da mi dan osvane.

Zarobljeništvo i progonstvo,

srce samo ne može se snaći

da načini maleno poklonstvo

tamo gdje je naviknulo zaći.

Tvoga Tijela žeđam, prosim,

Sjaju mog života, Svjetlo duše moje,

i taj vjeran puk u sebi nosim

koji moli, koji pjeva zahvalnice Tvoje.

Izobilja daješ, makar u tišini

ova tamna područja što vodi

pjevati mi slavu Tvoju u visini

jer ja znam da naći ću se na slobodi

gdje već sada činim sve što činiti se mora.

Makar bijedna, ja sam radosna i zdrava;

makar grešna, službenica sam Ti dvora.

Nevidljiva Milost prisutna je Tvoja slava,

Kriste moj do kojeg stižem Ti na rukama,

s kojim živim gdje me Tvoje stope drže.

Ti me pojiš nektarom na ovim mukama,

blizu si mi, riječi Tvoje nikad me ne sprže.

Hvala Ti, moj Isuse, Zaštito od svega zla,

Hridino mi spasa u tom ostarjelom stanju.

Čekam samo predati se Tebi sva

jer Ti stanuješ u mome jedinome zdanju.

07.01.2021. 16:04

Mogranj

Možda ove noći

već mi život kreće,

neugasla tinja

slabe moći.

Neke druge svijeće

istinska su svetinja,

ali oganj je oganj,

ma gdje da gori,

da l' u srcu mome

ili kao mogranj

koji daleko se ori,

zreo času svome.

Tisuće je sjemenki

sljepljeno u jedan plod;

kao voskom živim povezane,

mjesta ne daju ni sjenki;

zajedno su sveti rod,

kao mačem razrezane

kad ih Bog na večeru pozove.

Zašto ne i moj plamičak?

Zašto ne bi bio negdje tu,

u toj vatri što se burno odazove

kao kakva grančica il' čičak,

da ukrasi prebogatu svetinju?

Daleko je drveće i daleko grmlje,

gdje će meni naći popudbine

ako ne u cvijetu rumenome?

Čak i ako usamljena stignem ispod humlje,

znat ću da sam prišla, Božji Sine,

Marijinu stablu od života, dragi Dome.

19.04.2020. 17:15

Isusove ruke

Sa mnom ne može poći nitko

u doline, mirisne od meda,

po kojima nektar curi

kao izvor bistar ili vino pitko

da otopi obraze od leda

i da onaj sastanak požuri

kojem samo tada mogu prići

kada grijesi s mene se odlijepe.

Niti ja ne mogu ni s kim

kao vjerna pratilja otići

sve do ruba takve kote, slijepe

i nevidljive u pogledima prostim.

Ne znam koga boli, u kome je mir;

ne zna niti neki drugi smrtnik

osim onog što se nagledao svega

jer to je njegov poziv, njegov odabir:

da sa svima bude zadnji putnik

i da duše k sebi dozovu tad njega,

kad pripravljaju se preobrazbi

koju ta dolina potpomaže.

On će znati, s nježnošću i Riječi,

otpratiti dušu ka nebeskoj glazbi

dok na svijetu jošte mnoga duša zapomaže;

on će ponuditi te nebeske mliječi.

Zato prisutna sam u tom Zboru da bih znala

da je ovo možda posljednji mi čin,

završni od blagovanja čas.

Ovdje svaka ljuska od mene bi spala,

ne bih našla sebe u dolini ne znam s kim

već na ruke Boga pala bih u spas.

06.12.2019. 18:31

Ima nade

Često nosim terete bez broja,

sve što nije potrebno za bol,

ni za dobar život, dušo moja,

sve to padne na životni stol.

Bolesno je vrijeme, mnogi ljudi,

svi od siromaštva neke vrste.

Čovjek nije rođen samo da osudi

već svi rođeni su da se krste,

da na život vječni misle, i na raj.

Stoga nesretan je ovaj malen svijet

koji ne gleda u duševni beskraj

što mu dušu krasi za veliki let,

koji otvara se čim se kao čovjek rodi.

Sve što nisam uspjela pronaći tada,

obilno se daje da mi život sav oplodi,

da me spasi Uskrsnuće odmah sada

dok još sve u grijesima grca.

Ima nade i premnogo za nas,

ali nema snage u dubini srca

da se Isusovim otkupljenjem nađe spas.

Previše je ljudskih riječi, a premalo Boga,

duša Ga ne čuje, mada u njoj živi

slatko Nebo Krista, Gospodara moga.

Gledaj bolje što ti krije ovaj život sivi.

Ispod površine čeka na te sreća

ako želiš čovjekom se zvati.

Biti vječan, tajna je najveća,

ali Uskrsnuće nije teško znati

jer je duša sazdana za vijeke

gdje joj svijetli krasno tijelo.

Isusova Muka, to su ruke meke,

tvoja suza s Neba, to je Božje djelo.

Ima nade kad pogledaš u dubine

vlastitoga postojanja, u samoći

od koje se tereti i briga sva raspline

dok nemirno spava svijet u mračnoj noći.

21.10.2020. 04:53

Ženama Jeruzalema

Zašto plačeš ponad mene,

ja sam Bog tvoj

koji predaje se svim životom.

Križ moj služi da tvoj život ne uvene,

da za tebe bijem boj

što si začeo ga ti sa svom grehotom.

To što ti oplakuješ,

to je zloća

budućih i prošlih pokoljenja.

To su sve grehote što ih snuješ

da ti bližnji onemoća,

to su želja tvojih ostvarenja.

Žali duše što će reći

da sam izgubio bitku

kad ispustim ja svoj dah.

Žali djecu što će ipak prijeći

onu rijeku zla i granicu plitku

koja od njih čini samo prah

jer mi neće lako vjerovati.

Ja sam Život, Uskrsnuće,

Stvoritelj sam čovjekove duše

koja neće riječi moje slijedovati,

niti moje težnje vruće.

Poda mnom se te grehote ruše.

Ne požali moga truda

jer ću Križem sve otkupiti

da ni noći biti neće.

Neće nikad više biti bluda

jer ću ljude sve okupiti

kao prijatelje ponajveće.

21. ožujka 2019. 06:59:00

Život je dug

Svjetlo dođe u moj stan

kao uvijek, kao mnogim danima

u tom dugom postojanju mome.

Bogu to je kao kratak san,

a ipak je sav u suzama mi slanima

svakog trena i sekundi što me slome.

Puno dana, milijarde časaka

da mi srce samo malo zatreperi

kad mi misao na kraj proleti.

Kao laki treptaj svih podataka

vječnost mi u Bogu i u mojoj vjeri

obećava život nebeski i sveti.

Vidim širom otvorena vrata

gdje sam samo neko sitno zrnce

koje stupa pred božanske veličine.

Toga dana, toga jutra i tog sata

uskrsnuće uzrokuje duši trnce

koji ne znaju za sve moje pličine.

Uzdrhtala anđelima dajem da me vode

i bez riječi odgovaram na sva pitanja,

baš onako kao da sam u molitvi sada;

isti mi je doživljaj lakoće i slobode,

milosti i moći koji prate moja skitanja

dok u srcu izvjesna sigurnost vlada.

Toliko je prilika u jednom dahu

ta života zemaljska, vremenita

da se duša Kristom osokoli.

Nema mjesta pesimizmu ili strahu

dok je časom uskrsnuća sva bremenita,

dok u Milosti nebeskoj Boga moli.

05.11.2020. 04:58

Anđeo života

I dok plačeš sa mnom u tišini,

u tom polumraku naših želja,

moja duša traži te u velikoj visini

gdje su moždane joj ponad čelja

i gdje nedostižno sunce uvijek odlazi.

Pratiti te, lijepo li je, poput putovanja

što ne završava, a sve bliže dolazi

kao da je pronašla me duša obećanja.

Još je bolje tebi ljubiti me i od sebe davati,

samo da ti nije tuge te zbog mene

koja ipak daruje ti da me možeš upoznavati,

a to skida s moga čela uporne sve sjene.

Svi nam kažu da smo jako različiti,

da to neće ići jer smo poput slijepe ceste,

a ne vide kako počeli smo naličiti

u toj tajni naše vjere i molitve česte.

Premda griješim, a za druge nemam suda,

premda odbijam sve daleko od stana

u kojemu, ako hoću, mogu biti čak i luda,

ipak ova naklonost je silno razlistana

jer sam navikla na tebe i na suze.

Znam da moje borbe tebe bole više

jer ja konačno ne vidim svoje uze,

osim ove spone što me drži tiše,

koju nisam očekivala u planu

što ga pomno održavam u praznini.

Dao si težinu jaku mome dlanu

što se nalazi sve češće na tvojoj razini.

Ne može se, ne mora se unaprijed sve znati

što je Gospod Bog priredio za svoje.

Još sam bila privezana kad je počeo me zvati

i kada me poslao na dveri tvoje.

A sad, evo, već je sa mnom sasvim jasno

da bih mogla, tako usamljena, u životu dati,

još da imam i to prijateljstvo krasno.

Konopci su pukli u tom vatrometu blagodati.

24.08.2021. 22:09

Slatko bdijenje

Biti tu, kraj Tebe, slatko bdijenje,

utjeha i svježa, pitka voda živa.

Ti si, Kriste, sveto sjedinjenje,

tu, u srcu si mi, a u Tebi duša pliva.

I kad izdaje me snaga, riječ mi dodaš,

ne bojim se, nije mene strah

jer Te vidim da po vodi hodaš,

jer od Tvoje riječi dobivam i dah.

More se po malo uzburkalo,

okreće na jugo pa se vraća

i mnogo je sidro već u vale palo,

a moja se duša opet nota laća.

Srce Tvoje milosrdno, preveliko

može sve što hoće, sve je dobro Boga

koji mene zove svojom slikom,

koji nudi meni more, lađe, i previše toga.

Kada sklopim kapke, Tvoje gledam lice,

obraze od kremena pokriva Ti kose pramen.

Moje srce ludi kao treperavo krilo ptice

jer Ti puno daješ, Srce Ti je vječan plamen.

Zahvalnice moje tiho hvataju se sklada,

ljubav ta me neće naći ravnodušnom

i u mojoj duši mir, i sveti nemir vlada

kao vjera Djevom prostodušnom.

Dovoljno je samo pomisliti il' se prisjetiti

svega što su moje riječi stavile u note

od kojih si neke udostojio se posvetiti.

Moje suhe lađe usred mora iznutra se pote.

12.04.2020. 23:48

Zima u rosi

Sunce babljeg ljeta

i vjetrovi njegovi

sjećaju me dana zime

kad je Ponoć sveta,

kao i snjegovi,

i kada dobivam svoje ime.

Uvijek iznova,

iako sam sve starija kost

i od umora ne mogu poći,

dolazi mi kao ljubav nova

ta slatka i draga nevinost

kroz koju mi duša mora proći.

Hvalim Boga za te zapovijedi

što od mene čine istinu i red,

ono za čim težim dušom svom,

mada život već odavno sijedi.

Ići ću za Tobom, pratiti Tvoj slijed

da me, Kriste, rodiš u trenutku tom.

Iz mene mi duša već izlazi,

a umor je dočekuje na ruke

da se vjetri sa mnom ne igraju.

Usnulu moj Bog me pronalazi

jer On zna sve moje muke,

čak ni ptice više ništa ne pitaju.

Odjednom se budim, sasvim čila,

uzimam i lijekove za ravnotežu

protiv bablja ljeta što me nosi.

Mila mi je zima, sasvim mila,

njome zrake sunca se protežu

poput mirisave mladosti na rosi.

25.08.2021. 20:54

Sretne li krivice

Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.

Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.

Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje

vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.

Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53

Lice novog dana

Prije svake nove sunčane zrake,

poslije onih oblaka u svijetu

gdje se miješamo i odvajamo,

noć još uvijek pruža svoje krake,

šišmiši su neki zastali u letu,

a mi jedno drugime se opajamo.

Nije meni žao što je doba mraka

jer već jutro u pticama slijedi.

Evo, prvi cvrkut krenuo je sada.

One uvijek dođu prije svijetlih zraka;

taj mi znak za nove dane vrijedi

kao vjera ili ljubav, kao nada

kakvu nude proljeća i praskozorja,

kakvu prvu spoznajem u Tebi, Kriste,

moj Gospodine, Sine živoga Boga.

Lađe uzdižu se na licu im podmorja

kao stih na licu neke duše čiste

koja uvijek svjesna je dubinstva svoga.

02.05.2020. 05:11

Tajna nerečena

Čeznem, žeđam,

ali kako mogu

teško umirati

i otići pređam,

Tebi, Bogu,

kad mi uvirati

došao je čas

u takvo otajstvo,

veliko i malo?

Ti si, Kriste, spas,

mada je potajstvo

kako mi se dalo.

Ti si tajna nerečena,

odjek Kruha prelomljena,

dublje još i dalje

nego li je ljubav zarečena

ili nit od puta polomljena

koju svemir šalje.

Ti si zemlja potresena,

vihor velikih orkana,

slatka sreća, radovanje

duši što je uznesena,

vino koje daje Kana

i nad sobom žalovanje.

Kako da ne mrem u časti

što je Ti pripiše

mojoj nedostojnosti?

I koliko god mi rasti,

uz obilje kiše,

nisam u opstojnosti

ako Tebe nemam,

ako Tebe ne znam,

Tvoje duše svete;

ako ne pospremam

svoje lađe pram

u sudbine klete

da ih preporodiš

kao što si mene

izveo iz blata

i kraj mene brodiš,

i uz budne zjene

anđela od zlata.

22.04.2020. 16:57

Nebeski svijet

Ti imaš glas pustinje,

vjetrova, oluja i povjetaraca,

sluha si tankoćutna.

Tvoj glas ori se kao inje

kada se jutrom domogne talaca,

buđenja mekoputna.

Ti imaš odlučne ruke, dodire čvrste

i nosiš srce ljubomorne srži

kada pokušam malo zalutati.

I sredstvo posebne vrste

što me nada mnom visoko drži

kad u životu pokušam stati.

Ti moj smisao poznaješ puno bolje

nego što ja poznam si flotu

što se bez ikakve sile bori.

Tvoja je želja slabija od moje volje

kada potražim istinsku ljepotu.

Tvoja me riječ tada ukori.

Tebe poznajem tako malo

i ono sve što znam,

nije mi dovoljno za nebeski svijet.

Tvoje srce je meni toliko dalo

da život moj nikada nije sam

i neće ni biti kad odem na let.

07.07.2020. 22:03