Euharistija - ljubav i žrtva

 

1. UVOD

Kako ljubiti čovjeka?

Kako ljubiti bližnjega?

Kako ljubiti neprijatelja?

U bračnoj zajednici muškarca i žene te dvije duše postaju jedno u Gospodinu te tako uče ljubiti Boga i poznavati Ga.

Ipak Prva zapovijed Božja ne glasi tako, Zapovijedi ne idu tim redom da ljubeći svoje naučimo ljubiti Boga.

Prva Božja zapovijed glasi:

4”Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan!

5Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!

6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ.

8Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima!

9Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! (Pnz 6,4-9)”.

Prva je zapovijed osnovna za život čovjeka, ona je temelj svih drugih zapovijedi. Nikada se ne mijenja i ne zaboravlja, ma što bilo.

Jedina i najvažnija tema za dušu jest ljubav prema Bogu, a tko ljubi Boga, postaje ljubav, a ljubav se širi i raste u prostoru i vremenu, prema svim ljudima.

Ljubav je vječna jer „Bog je ljubav” (Ivanovo Evanđelje), jer Ljubav je Bog naš Otac Gospodina našega Isusa Krista u zajedništvu Duha Svetoga.

2. IME LJUBAVI

Duša koja ljubi bespomoćna je pred onim koji ne ljubi i ne poznaje ljubav, ne zna za požrtvovnost i zajedničarenje.

Ljubav se ne može izreći ljudskim riječima, ne može se izgovoriti na taj način koji bi pomogao da se shvati dubina ljubavi.

Ljubav među ljudima nema svoje ime.

Ona ima svoj život u duši koja ljubi.

Kada bismo riječima pokušali komunicirati ljubav, ne bi nam bilo dovoljno bezbroj života.

Ipak, ljubav ne može, a da se ne komunicira jer ona je prevelika, presnažna i preslavna da bi se mogla uvući u sebe samu; ljubav je upravo suprotna od samoće i samotnosti. No, ipak se u samotnoj duši najljepše razvija i cvate u Gospodinu.

Niti patnja se ne može komunicirati.

Jedino kao žrtva nekome ili zbog nekoga i za nekoga.

Žrtva za nekoga komunicira patnju, a budući da je žrtva i požrtvovnost najjača osobina ljubavi, sa žrtvom se komunicira i ljubav. Jedino tako.

3. TRAJNE VRIJEDNOSTI

Čovjek ne shvaća žrtvu koja se čini zbog njega ako sam nije bar malo pretrpio radi vječnih stvari, radi trajnih vrijednosti kao što su mir, pravednost, opraštanje.

Jer žrtva je istinska samo ona koja se čini za ljubav i za plodove ljubavi.

Ako netko zanemari svoje potrebe samo zato da bi dobio prolazne i vremenite plodove, to nije istinska žrtva i požrtvovnost.

Osnovna potreba duše jest ljubav. Čovjek je uči kada se žrtvuje za nju i radi nje.

Adam i Eva nisu znali ništa. Bog je imao namjeru naučiti ih da se ljube i žrtvuju jedno radi drugoga. I uspio je u svome naumu, dao je svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine niti jedan čovjek koji u Njega vjeruje već da ima život vječni (Ivanovo evanđelje).

4. POČETAK ŽIVOTA

Vječni život je istinska trajna vrijednost.

Taj život počinje već začećem, počinje u samoj želji i naumu muža i žene da imaju djecu.

Već i prije začeća Bog daje djecu roditeljima, posuđuje im svoje ljubljene duše na odgoj i čuvanje.

U rađanju novog života prvi je Bog i Njegova odluka.

Jer od početka jedina trajna vrijednost je Onaj koji ne ovisi o prolaznosti, o vremenu i vremenitosti. To je naš Bog i Otac, Početak i Svršetak, štoviše Bog je taj koji stvori vrijeme, nebo, zemlju, svjetlo, mudrost i čovjeka.

Da bi život postojao i bio trajna vrijednost, potrebna je ljubav koja sadrži pravednost, čistoću, razum, povjerenje, požrtvovnost, istinitost, autentičnost, originalnost i univerzalnost te uzajamnost.

Jer tada je ljubav istinsko i pravo ljepilo koje čvrsto drži ljude zajedno, drži silu gravitacije, stvara strukturu svih zakona i zakonitosti.

Sva ta pravila važna su za život poput dogmi koje uvijek vrijede i postoje za sve i za uvijek, koje su vječne.

5. KVALITETA LJUBAVI

Kada se čovjek požrtvovno bavi svojim poslom, on već zna svu vrednotu i vrijednost žrtve, postaje dovoljno mudar i sposoban za spoznavanje važnosti požrtvovnosti prema ljudima.

Ljubiti nekoga kao sebe samoga nije uvijek uspješno ukoliko čovjek ne poznaje Boga jer ljubiti sebe samoga u Bogu puno je veće i više od osnovne ljudske ljubavi koja se zbog prisutnosti grijeha pretvara u sebičnost i oholost, u pohlepu i bludnost.

Dakle, ljubiti sebe u Bogu znači poznavati, odnosno ljubiti Boga u dubini svoje duše, gledati Isusa na križu i ustrajno nositi svoj križ;

gledati Isusov križ, žrtvu Boga Oca koji je milosrdan prema ljudima, žrtvu Sina koji ljude zove svojim prijateljima, žrtvu Duha Svetoga koji se zauzima za nas neizrecivim uzdasima i kada mi Boga nismo svjesni, i kada smo sebični, i kada smo neznalice i oholice, kada smo grešnici.

Bog nas neće ljubiti zato što smo dobri i pravednici nego zato što smo grešnici jer od Božje ljubavi grešnik dobiva dar svjesnosti i pokajnja te se može obratiti i postati vjeran Bogu koji mu je darovao vjeru i povjerenje.

6. BOG JE ČOVJEKU UČITELJ

Čovjek koji poznaje Boga, ljubi Njega i svoga bližnjega kao samoga sebe, oprašta ljudima grijehe i uvrede i blagoslivlja ih, postaje mali bog. Kroz takvog čovjeka ljubav se širi i raste među ljudima.

Ljubav je kao ljepilo čak i na daljinu jer kada „se čuju” dvojica ili trojica takvih malih bogova, oni čine zajedništvo, oni su sveti, iako grešnici, oni su zajedništvo svetih u Gospodinu.

7. ZAHVALNOST

Ona nije prava zahvalnost ako nije odricanje duše od onoga što joj je najdraže.

Kada je čovjek zahvalan čovjeku, može mu to reći i pokazati.

No, čovjekova istinska velika zahvalnost, koju doživljava prema Bogu Stvoritelju i Otkupitelju, milosrdnom Spasitelju, može biti samo žrtva, žrtva zahvalnica.

Najveća žrtva zahvalnica jest predati Bogu sebe, svoj život i svoje povjerenje.

Takva zahvalna žrtva nalazi se u otajstvu Euharistije gdje se naviješta život i smrt Boga, gdje se slavi Isusovo uskrsnuće od mrtvih i gdje se čeka Kristov Drugi dolazak.

16.08.2020. 06:32