Brod u pustoši

 

Sve je tiho, malo strano

pod tim suncem kolovoza.

Mnoge selidbe su prošle

da bi ljudi prije stigli, rano,

da bi k moru našli brzovoza,

da bi lađe k njima došle.

Samo ovaj Brod u pustom gradu

kontinenta što se staklom sjaji

zastavama svojim ponizno vijori

i još hlada nudi, daje nadu

da će pravednici umaknuti graji,

da se jače njima molitva zaori.

Gospo koja si od svega jača,

Odvjetnice duše moje na tom sudu

koji pralik u toj pustoši je Posljednjega dana,

zbaci s mene ovo sjeme drača

i povedi parnicu na rajskom sprudu

za sve tužbe protiv mene, službenice stana

što ga licemjerjem sad proglasi puk.

Sud je uvijek, vazda duša mu je sama

sa svim svojim htijenjima i pogreškama.

Nitko drugi, osim tebe, ne zapinje luk

protiv zloduha i protiv grijeha gdje je tama,

gdje ni ljudi naši više nisu s nama.

Gospo vela, tebi ostali bi samo izabrani,

sve bi drugo bacili u peć da gori,

smaknuli bi s ljuljem svako dobro sjeme,

ali svi smo zajednički, u jedno smo sabrani

ispred tebe koja moliš na najvišoj Gori

da nam bude lako Isusovo breme.

13.08.2020. 09:25