Sunday, August 16, 2020

Ognjeni suton

 

Anđeo se vatreni ukaza,

a duša se moja trgne:

nema onog privremenog jaza

što me k zemlji svrgne



pa se koprcam u tmini.

Starim ognjem sve zapali,

moje tijelo dušom čini,

gotovom za uzlet mali.



Muk je nastao od nota

što s nebesa rose

kao bezgrešna ljepota

koju sveti svud raznose.



Blažena li predvečerja,

sutona od laka slavlja

da na postelji od paperja

probudi se jakost lavlja.



Donio je od ljubavi hrane,

kaplju meni, svome puku,

velike daljine da ne rane.

Marija je pružila mu ruku.



Zasjenio me križem Krista,

dubokim i svježim hladom.

Poput njena srca čista,

suton ispunio novom nadom.



Tada ode, mahnu kao sjena,

nestade mi bolest, kuga.

Lijeka dala mi je stijena,

ona kraljica je, niti jedna druga.

16.08.2020. 21:19



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts