Anđeo se vatreni ukaza,
a duša se moja trgne:
nema onog privremenog jaza
što me k zemlji svrgne
pa se koprcam u tmini.
Starim ognjem sve zapali,
moje tijelo dušom čini,
gotovom za uzlet mali.
Muk je nastao od nota
što s nebesa rose
kao bezgrešna ljepota
koju sveti svud raznose.
Blažena li predvečerja,
sutona od laka slavlja
da na postelji od paperja
probudi se jakost lavlja.
Donio je od ljubavi hrane,
kaplju meni, svome puku,
velike daljine da ne rane.
Marija je pružila mu ruku.
Zasjenio me križem Krista,
dubokim i svježim hladom.
Poput njena srca čista,
suton ispunio novom nadom.
Tada ode, mahnu kao sjena,
nestade mi bolest, kuga.
Lijeka dala mi je stijena,
ona kraljica je, niti jedna druga.
16.08.2020. 21:19
No comments:
Post a Comment
just do it