POBJEDA MOLITVE

 

27. Pobjeda molitve

poezija

Pobjeda molitve

Mjesto za molitvu

Kršćanska bol

Ogrlica slobode

Noći gorke

Srce vječnosti

Moj dragi

Zato što odlaziš

Moj stan

Lastavičje gnijezdo

Prva Ljubav

Duša s razlogom

Ja domovinu imam

Duša pred svojim Bogom

Sigurnost životnoga križa

Požar nekad i sad

Takav je život

Paruzija

Noćna zora

Povjetarac u kostima

Bijeli kamen

U svoje ću ime

U srži stvari

Nebeske suze

Testament

Dušom u Dušu

Križ u vremenu

Bog od križeva

Molitve u krilu Majke

Ukroćena stihija

Jarmovi

Savršeni kolektiv

Molitva za to malo tuge

Čestitke i saučešća

Vino Života

Brezik

Usud

Pobuna

Slaba ljubav

Slatko breme

Novo doba opraštanja

Zrnca jedinstva

Govor Duha

Kristova kula

Prečista

Kći Ljubavi

Kraljice anđela

Moja vječna čežnjo

Sjeme krštenja

Dodir noći

Ružo otajstvena

Kristov izvor

Junak Marijine Stijene

Trule grane

Molitva za blagoslov

Povratak siromaha

Jedna suza

57

Pobjeda molitve

Sunčanim stazama našeg prijateljstva

prostiru se svilenkaste niti

sjajem snažna prosvjetiteljstva

koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.

To su stjenoviti puti, ali pravi,

mada ne vidi se kako hrle.

Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi

jer se staze naše s Kristom grle.

Volim znati kada moliš za me,

kad se za nas isparavaju te stijene,

kad mi srce zatreperi usred tame,

kada Duh dolazi Božji baš na mene.

Volim čuti riječi kojima me budi

nevina ta, čedna Majka koja bdije

da nas ne prevare zvijezde ili ljudi

kada vjetar vije i kad kiša lije.

Često pitam Boga dragog za te

u tom našem molitvenom spoju

što ga sve nebeske ptice prate;

tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.

15.06.2022. 23:54

Mjesto za molitvu

Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29

Kršćanska bol

Možda ću te jednom naći

usred neočekivanog lišća,

gdje se rađa rosa i noć krati.

Možda ću u ponor zaći

kao duša od sveg čišća

što bi moglo joj zasmetati

 

da te dobro vidi u tom mraku

svakodnevice i kiše

jer te možda ne bi prepoznala

kao sunčanu zraku

što se u toj rosi njiše;

možda bi te blago njegovala,

 

a ne kritički promatrala

kao tada kad je susrela te prvi put.

Možda ne bi dan propustila,

možda bi te nježnošću omatala

kao što i loza traži svijetli kut

da bi molitvu zaustila

 

prema svom Vinogradaru.

Možda od mene bi bilo ploda

baš za tvoje sakrivene oči.

O, kad bismo hodali u paru,

kakva bismo iznjedrili roda

da preda mnom moja kritika ne kroči

 

bez koje se živjeti ne može.

Inače ti ne bih nikad bila tvoj zadatak,

ne bih sada čeznula ti misli,

gledajući ljude gdje se glože

i gdje love život kratak.

Zar se nismo zato i mi dvoje stisli

 

oko Trsa što nas vijekom hrani

jer smo zajedno pronašli ovu bol?

Ipak željela bih sresti te u miru

kojemu su na toj zemlji odbrojani dani,

dijeliti si s tobom kruh i sol

da me tvoje oči uvijek izabiru

 

iz nekih puno dubljih razloga

koji možda postoje među nama.

Voljela bih da me uvijek voliš

kako bih te štitila od zloga

da ne živim, kao i ti, sama

dok za tebe molim, dok za mene moliš.

17.02.2016. 10:05

Ogrlica slobode

Ne govori moju tajnu

kada spoznaš istinske dubine

koje drže ogrlicu sjajnu

što se istim časkom sva raspline.

Znam da daleko je Nebo reklo

samo tebi. Samo tebi i nikome više.

Značajno je što se tamo steklo

gdje se golubica mira njiše

vjetrovima Duha tiha

kao što se anđeoske suze spuste

pa ti daju sliku stiha

koji prodire kroz valove guste.

Govor pjesme, tajni govor

neka sada ovdje nam zavlada

da ne sazna guja za taj lovor

nego samo golubica mlada

koja iskusna je svome letu

i bez prekida se trsi

da to ne propada

od čega nas prođu srsi.

Jesu li zaslužile mi ruke

da okuse sve što srce voli,

nedostojno Isusove Muke,

i taj koji sa mnom sada moli?

18.06.2022. 17:43

Noći gorke

Pred svitanje Te slušam

i ne čujem glazbu svijeta

da Te sad upija ova duša

koja prati ptiće putem leta.

Oni kao lišće lako poniru,

ali podižu se u bijele visine

da bi svi u tome zračnom viru

zatekli Te, gladni, sred nizine.

Zrnje daješ, hraniš ih na vrijeme,

nalaze Te kao visinsku ljepotu,

kao stablo koje daje sjeme,

kao nadglednika svom životu.

Kada dođe onaj sretan čas,

javit će se čitavome jatu

i od predatora naći spas,

i na drugom, i na trećem katu.

Vrana već je davno zagraktala,

kos je zapjevao u daljini;

glad probudila je velika i mala,

a ja bdijem u manjini

već od crne noći kasne.

Istom si mi hrane ponudio,

svoje riječi, logične i jasne,

Duhom svojim si me probudio

na naš razgovor do neba tiha.

Već u snu darežljiv si za mene,

mada doživljaj mi nije radi stiha,

ali vidjeh one slatke, blage sjene.

Sada trnem glazbu, jutro rano, svježe,

sjećam se i radosti, i grča.

Ne želim da noćne molitve mi bježe

jer na ulazu si moga srca.

Dan je osvanuo i nebo se bijeli,

o, ti, noći crna, hladna kao led,

u tvom krilu smo se sreli

da mi slatka budeš kao med,

da ti gorke donesem blizine.

Kriste, moj Ti otvoren je prag,

sad me nosi u te bjelkaste visine

gdje je Marija i puk Tvoj drag.

19.05.2022. 05:25

Srce vječnosti

Žena kraj mora,

srce od pekmeza.

Kad li će zora

bez jaka stresa,

netko li pita.

Srce vječnosti

što joj skita

labirintom svjesnosti,

odgovora nema,

ne mora ga biti

jer ono ne drijema,

nit' suze će liti.

U Srcu velikome

srce je njeno.

Ne daj je bilo kome,

stamena Stijeno,

za sebe ju tješi

da priđe Ti bliže

i da ne griješi,

da molitve niže.

Jer što su životi

bez molbe za Krista?

Breme Divoti

što sveta je, čista.

Žena na obali

slabašna mora;

kao sutoni propali

bez odgovora.

Bar jedno biće

na kopnu svome

da zora mu sviće

i ništa k tome.

Veliko imanje

i božanska baština.

Ni više, ni manje,

već srca vještina.

21.06.2022. 01:56

Moj dragi

Moj je dragi posadio vinograd,

stavio me tamo da treperim

da mu bude blag taj grad,

da mu sve visine ja izmjerim.

Krvlju topio je zemlju plodnu

da se loza trsom spoji;

sjekao je riječju zemlju rodnu,

gnječio to grožđe što ga nikada ne broji.

Moj je dragi usadio svoje Drvo

da iz njega vječna ljubav piri;

njegovo je grožđe bilo prvo

što ga ponudio da mi miri

u sve moje isposničke dane.

Rodio me kao plod od loze

da se nikada ne slome grane

što su kao ruke Tvoje, Bože.

Nikada se prije dogodilo nije,

vinograd mu posta Uskrsnuće.

Grožđe suncem tu se grije,

a i rumeno je kao zore vruće.

Nigdje nema takve povijesti trpljenja,

loza traži slugu, a ne gospodara.

Ukras mu od sveg strpljenja

dok se uvija uz Drvo njegovih njedara.

Još mu uvijek mjerim sve visine,

ali mjera moja više nije ista,

već je zašla više u dubine

gdje je duša moga dragog Krista.

06.04.2022. 17:19

Zato što odlaziš

Zato što odlaziš,

magličaste livade

spokojem odišu.

Zato što odlaziš,

još jedna suza pade

na toplu kišu.

Neopisivo, daleko

putujem stazama,

a imam te uvijek tu,

na srcu poprijeko.

I srne će za nama

po našu melodiju..

Jer, znam, kroz tebe živim,

mada se ni časa ne broji

ono što zauvijek vrijedi.

Da se sada ne smirim,

čuvaju me običaji tvoji

jer srce ne blijedi

već, naprotiv, jača si krila

za posljednji, najdulji let

jer, zato što odlaziš,

isto sam ono što sam bila.

Ne marim što vene taj cvijet,

čak i da ga nekako zgaziš

jer, pravi je život u nama,

u našem nebeskom srodstvu.

Ne gubi se već sve se dobiva

u Kristu jer, nisam sama

u Njegovom blagom vodstvu.

Naš Bog nam sve pokriva.

Sjetim se bilo čega, bilo kada,

oživim jače i radujem se više.

Putevi Njegovi da su moji hoću,

kao što bijaše i do sada.

Na Božjem dlanu sve piše;

i što želim, znam danju i noću.

Zato što odlaziš, pjevam dalje,

sad je nekako više to važno,

sve dok ne izgubim glas,

dok ne vidim kamo me šalje,

dok ne krenem odvažno

Njegovim putem života za nas.

07.06.2021. 11:42

Moj stan

Srce Isusovo kakva nigdje nema,

a u svakoj duši moglo bi se naći.

Svaka koja sada iz potiha drijema,

može, hoće radovat se Tvojoj plaći,

ali kad bi tako stvarno bilo,

ne bi postojala kušnja za Tvoj zbor,

ne bih vraćala se ja pod Tvoje krilo

kao grešnica i sveti stvor.

Srce Isusovo što iznova mene rodi

svakog časa, teška ili slavna,

Tvoja riječ me zauvijek pogodi

kao odrednica iz vremena davna.

Srce Isusovo, Izvore i Rijeko

žive vode koja nosi moju kob,

koja mi blaženstvo plete meko,

slobodan sam uvijek Tebi rob.

Srce Isusovo, slatko, meko kao med,

ljubav koja pali čitavo mi biće,

oganj koji donosi mi samo mir i red

u to moje sneno, ponizno mi žiće

i vrline poslušnosti, odanosti,

sve za Tvoju naklonost i snagu,

Tebi ja poklanjam svoje kosti,

Tebi ja se divim na božanskom pragu.

Učini mi, Kriste, po tom Srcu Tvome,

moju bit i moje srce podari čistoćom

da izađem tome jadovanju svome;

obuzmi me cijelu tom svojom mekoćom.

U Tebi da stanujem sa srcem svojim

i sa svojom vjerom koja svijetli

kad se nađe pragu odajama Tvojim

gdje se duša sunča i gdje duh se vjetri.

24.06.2022. 03:44

Lastavičje gnijezdo

Jabuke i dunje,

i mirisi stari

kao kiše, kao munje,

kao s neba dari,

a na vrhu citadele

lastavice lete,

kao jedna su, sorele,

nikome ne prijete.

Kamenje i krošnje guste

prepliću se od davnina,

i ceste kao staze puste,

a jezero kao ravnina.

Sveto mjesto

zaklon je i dika,

razvije se često

kao groba slika,

mramorna i sjajna,

gdje je vječno breme,

gdje je Krista tajna

kao uskrsnuća sjeme.

Vjetrovi blagi

kao zore rane,

i lahora tragi

kroz dvorane

kao prošlost huje.

Plesna bajka,

a daljina čuje:

ratnička hajka.

Kao u početku

na tom Dvoru,

i potomku, i pretku,

i jezeru, i moru.

Svi bi rado

i te lastavice

što za malo stado

svijaju se nemilice.

In memoriam matris meae

25.06.2022. 14:08

Prva Ljubav

Svi mi kažu sreću treba kriti,

ljubiti se mora potajno i tiho.

Zar se ne zna što je sniti, što je biti?

Ili zašto govorimo notom ili stihom?

Čemu služe ljudski proizvodi i gitare,

i pjesmarice, i žice, tipke i libreta?

Ljubavni je zov i za mlade, i za stare

postojao uvijek novi od postanka svijeta.

Da l' su ikad sreću istinsku uništili

svi zlodusi okrutnosti, od zavisti vile?

Da l' su stali odjekivati svi peristili

od svih sreća što su uglazbljene bile?

Gdje se skrivaš, srećo bajna,

ima li ti kraja što se rađa iz početka?

Ne znaš jer si sama sebi tajna,

Bog te nosi svakog dana, svakog svetka,

čak i kada bol i tuga caruju na ovom tlu.

Reci svima koliko se Boga Krista voli,

jer nam šalje ljubav neopisivu,

jer Ga ovaj narod neprekidno moli.

26.06.2022. 14:54

Duša s razlogom

Suncokreti na dječjim rukama,

poput zarobljene sreće,

kao da će dugo ostati na mukama

jer ih djeca ispustiti neće,

sve od straha da im ne nastradaju

sve latice i jezgra, crna kao noć.

Ali sjemenke se ipak rađaju;

kako bilo, one nose praiskonsku moć.

Bog im dao razlog i dodatnu klimu

koju svjedočimo mi, odrasli ljudi,

kišne jeseni i ljeta koja prizivaju zimu.

Dlanovi su djece sasvim plodni sprudi.

Tako duša moja sklonila se nevinosti

u tom bludnom svijetu koji uništava tlo.

Tu je puno smeća koje zagađuje kosti

i molekule od svježa zraka, čak i zrnje svo.

Kao što je duši posteljica meka,

tako dobra su za suncokrete djeca,

mada mnoga odlaze odavde kao rijeka

za kojom i Majka naša neutješno jeca.

Ako ništa drugo, barem one sreće trag,

što na dječjim dlanovima plodi

bolje nego kakav virus ili lahor blag,

mnoštvo lijepih nota ovoj duši rodi

jer je svaka psalam, molitva i duh

što se kao tamjan Bogu Ocu vine,

što u Kristu sriče stih i oštri sluh

za te nepregledne, daleke visine.

27.06.2022. 13:12

Ja domovinu imam

Ne pitam Te, Kriste, Bože, ali dobro znam

da me tišti slava što ju domovina prosi

jer je slavan samo njen Ti ogoljeli kam,

jer je slavan samo vjetar što je kosi.

Ne molim Te za nju, niti za te duše

jer je milost Tvoja biti vijekom križ,

jer je uslišanje Tvoje da ih vijekom guše

neki drugi koji ne znaju Ti briž.

U tome je Tvoja slava i bogatstvo njeno

da si najmanjim se predstavio svud,

da je Duha dalo njojzi Tvoje srce ognjeno

da svi vide da svijet nije uzalud.

Ne može se biti slavan, a ne u sramoti

ili ne u boli i tjeskobi paklenoj,

ili ne na udaru pred svima u samoći

na toj grudi domovinskoj, vatrenoj.

Ne pitam Te kada smak će biti,

niti zašto si je ostavio;

samo pitam dokle ćeš te suze liti

u šatoru onom kojega si postavio.

19.07.2015. 21:10

Duša pred svojim Bogom

Plači sa mnom

ako možeš, ako želiš.

Idi za mnom

ranu da zacijeliš.

Smiješ me ometati

ljubavnom iskričavošću;

smiješ i pitati, i smetati,

sve obasipati svojom čarnošću.

Ipak se moraš nasmiješiti

jer je svake suze epilog

Onaj koji će sve riješiti

kao pravi Umjetnik, naš Bog.

Poslije plači, suzu pusti

jer ti je u opisu duše

koja ljubi Dah taj gusti

od kojega se životi rađaju i ruše.

29.06.2022. 16:10

Sigurnost životnoga križa

Rastanak od sunčanih vrela

nosi susret nekoj zvijezdi.

Da sam mogla, da sam htjela

pustiti da tuga srcem jezdi,

bilo bi mi lakše i bilo bi bolje

jer tek tada dobila bih mir

od svih duša bez imalo volje

da me prate na svadbeni pir,

da pronađu Milost koju nosim.

Ali tada ne bih je ni zadobila

jer u nebu često kruha prosim,

zemlja još me nije zarobila.

Dragi, dragi, mili Bože moj,

moja zaštito i sklonište krasno,

samo ne daj da taj puk sav Tvoj

probudi se kada bude kasno.

Desnica me Tvoja drži, čuva, štiti,

daješ mi se obilato i na vrijeme,

al' još plačem zbog nesretnih biti

koje nose tako teško, teško breme.

Kako lijepo bit će moje uskrsnuće,

preobrazba moje neraspadljivosti!

Kad bi znali kako sigurna sam vruće

da ćeš dati meni krunu moje ranjivosti

jer bez križa ne bih ništa znala,

niti jesam li u raju ili u tunelu.

Radosna je vijest za srca mala

prava blagodat u duši i na tijelu.

28.06.2022. 22:07

Požar nekad i sad

U tvojoj sam duši zaostala

kao što se nađe trunka

neke važne uspomene sjetne.

Velika sam kao Isusova štala,

raspjevana kao lire strunka

usred izuzetno sparne noći ljetne.

Uvijek istu notu tek zasviram,

mada nemoćna za bilo kakav bijeg;

gušim se od naslaganih rima.

Tvoje srce kroz krvotok diram

jer mi ono kao pobjednički stijeg.

Ista pjesma nadolazi kao plima.

Ti mi zboriš kao da sam stigla

tek od jučer popraviti neke kvare,

kao da ja nikad ništa ne znam.

Ta me činjenica svu pridigla,

iako ti vene za tu sparnu noć ne mare.

Zbog toga te čuvam kao tihi plam.

Noćas u mom srcu požarište,

a ja čekam, čekam da se smiri

miomiris uspomena usred gara.

Svaku večer imam polazište,

svježi vjetar kao tamjan miri

pa raspiruje ostatke žara.

Mnogi Šaulovi već su poginuli,

Klaun živi sve do sada

pa se vraća iz sela u selo.

I moje su tijelo porinuli

kao jedrilicu što propada,

ali Krist od mene stvara dobro djelo.

30-06.2022. 03:16

Takav je život

Stižu kiše,

sporo i na kap.

Žarko sunce riše

brazde gdje je lap.

I zlodusi se peku,

hoće, poput leda,

u sumpornu rijeku,

čak da im se ne da.

Opsesije teške,

patološko stanje

gdje su trijeske

za srušit imanje.

Kada gube, zvijeri

podivljaju strašno,

prodiru kroz dveri

studiozno i naprasno.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

Jer što će duša nego svjedočiti

o svoj malenosti, jadu?

Ženu ne može si predočiti

koja satire mu bradu,

Sina kojem vreba samo petu

jer po trbuhu puzi svome,

zemlju jede, prokleta u svijetu

gdje se divlje zvijeri lome.

Lisice i vuci,

pritajena mržnja

tamo gdje se luči

paklena pržnja.

Zavisti i podjele

čitava života svoga,

a okićene jele

nude rođenoga Boga.

Još u svojoj srži

zlodusi ne žele znati

da se duša prži

ako laže, krade ili vrati,

da se može uvijek bolje,

ljepše biti u čistome raju.

Boga hule protiv svoje volje,

osim vračke, ništa ne znaju.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

02.07.2022. 12:46

Paruzija

Noćas duša je na pola udisaja,

čeka se na hladan osvanuli zrak.

Srce tuče kao pred vratima raja,

od te same pomisli gubi mi se dah.

Raj dolazi, silazi pred moje stope,

znam po tome kako gušim se, a dišem.

Nevolja se gubi, a suze se tope

dok o Tvome dolasku sad, Kriste, pišem.

Silaziš na oblaku Ti Slave svoje,

Tvoja slava oko Tebe anđeli su Duha,

nepregledne mnoge riječi Tvoje

kojima se klanjam blagovanjem Kruha,

čašom spasenja i kaležom Ti Krvi.

Ukipljeno stojim, glavu dižem, ruke,

dok se oko mene kamenito brdo mrvi

pod kojim Ti budio si pravednike Muke.

Znam da ćeš me uzeti ako ja ustrajem,

ako ulje mi za svjetiljku se ne ugasi

koja tinja Tvojim svjetlom dok se kajem

i dok molim neprekidno: spasi, spasi.

Uzet ćeš mi prašno srce, dušu zapečaćenu,

privući me svojim znakom na mom čelu,

postavit me slabu na visoku Stijenu

jer si navikao stvarati na mome djelu.

Dok se lome zvijezde, sunce, i nebesa

dok se okreću k'o vrteška nada mnom,

i dok propadaju stope mi od zemljotresa,

Ti me, Utočište, uzimaš i moliš sa mnom.

03.07.2022. 03:59

Noćna zora

Sakrila sam tebe duboko u duši

i sad ne znam je li osvanula nova noć.

Stalno gledam da li svijet se ruši

ili kad je meni na te zdence poć'

gdje je voda mrzla, pitka, Isusova

i ni jedna druga takva nije.

Da napojim stihove i svoja slova,

da mi srce se osnaži kao prije.

Znam da Bog naš može sve,

al' Ga rijetko pitam bilo što.

Volju čekam iz visine nebeske,

Zapovijedi koje rasplinu mi zlo.

Otvorit ću srce kada krenem piti

slatka meda, gorke soli s okusom

od sjećanja i svega što bih kriti.

Za Te, Kriste, cijelim opusom

odgovarat ću pred Čistilištem,

na Vratima sa svima koji stignu.

Kao da se nalazim pred mrjestilištem,

vidim grijeh što mi kičmu prignu.

Oko mene puze štipavci i gliste

što od mladih riba stvaraju si vjeru.

Jadne li su ruke moje, nisu čiste,

mada primila sam plaće obilatu mjeru.

Javno mnijenje i prije me pokopalo,

ne viđam ga ima sto godina dana.

Možda si je druge pute prokopalo,

sigurno se aktivira kao zemlja slana.

Žurim, žurim sad pred Boga strasna

što mi pali srce, pluća i slabašne grudi

pa sve mislim kako ljubav mi je strašna,

neugledna, slaba, gladna, sama na toj sprudi.

Ali tada Bog moj progovara:

takva si za mene jer si moja,

zato ne znaš sve što drugi stvara.

Ti si slika crna i nebeska boja

od koje dobivam najfinije brašno

i napitak zaljubljenih vitezova

koji uvijek vraćaju se ako nije kasno

kada se pojavi sasvim druga zora.

03.07.2022. 19:29

Povjetarac u kostima

Evo, opet u to rano svitanje se budim

i za disanje se u tom hladu spremam.

Duh mi Sveti ne da da se kudim

jer ja noću takve smetnje nemam

kao što je omarina otežala ljeta.

Tu, pod krovom, duša shvaća

da je strpljivost još jača neg' poeta

što se uvijek zapisivanja prihvaća.

Slušam tuđe recitacije o svemu,

zarobljena tom opsesijom za rimu.

I praznina preda mnom me nalazi u drijemu,

ali sričem stihove i hvalim ovu klimu.

Noć je tako svijetla, svježe je i prohladno;

jedva sam to dočekala uz tek malo sna.

Ništa drugo nije potrebno za srce jadno

što ga opterećuje vrućina moga tavana.

Nemam nadahnuća, samo olakšanje.

Ljudi, kako je to dobro vrijeme

kada duša dobro vidi Božje obećanje,

a ne samo križne pute i na srcu breme.

Kako slatka tama za te moje izmučene oči,

a kroz nju se vidi sve što duša hoće.

Ona u toj kupki Boga žeđa, vjeđe moči,

ganuta do vrha svoje nebeske kakvoće.

Kako li je onom prazno tko ne čuje Krista

i kako su moždane na miru za pozornost.

Kao da mi dodiruje kožu ta Esencija čista

koja žeđa mene, i nudi se kao sveopća udvornost.

Slušam dugačke sve pjesme koje ljubav dočaravaju,

običnu, zemaljsku, s puno psovki i prostota.

Znam za Tebe, Kriste Bože, stvorovi Te očaravaju,

ljubav žive, ali ne znaju za istinu, ljepotu svog života.

Pitaju se o predmetu ljubavi svoje,

misle da je uzrok ljubavi u njima.

A u duši nose stope čežnje Tvoje,

i neće nikada tu ljubav podijeliti svima.

Škrto čuvaju se pa sve rasipno potroše,

uzalud im onaj vršak duše što u njima pati,

zove Tebe, Kriste, od kojega se okrenuše i odoše.

Ponekad se samo pitanje o duši s bolima im vrati.

Kriste, Tajno za te mnoge duše zatvorene,

jedino je malo patnje ono što ih liječi.

Za te duše što su s neba stvorene

patnja mnogima sačuva srž od Božje Riječi

jer ni spoznaja ne dođe s nekim užitkom,

već užitak prati spoznaju Ti, Bože.

I ja čeznem vijekom za tom noći pitkom

dok u srcu izjave se Tvoje množe.

Kada razgovaram s Tobom, mili Kriste,

tek mi tada lahor prodire kroz kosti,

tek u srce dirne, obnavlja mi misli da su čiste.

Tako oduvijek je bilo i bit će do vječnosti.

04.07.2022. 02:28

Bijeli kamen

Nije mi potrebno ničije rame

za plakanje, utjehu, mrtvilo.

Vedra sam kad pamtim one tame,

neprobojne i za najstrašnije brtvilo.

U toj tami duše moje, srca moga

ima samo jedna voda duboka,

ima stanove kod našeg Boga

što je prodao imanje sve do Boka.

I taj Bok i Srce ne bijahu Njegovi

već je ognjenim se plamom pustio

da Ga ruše munje, gromovi i bregovi,

sve dok sebe nije u Grobnicu spustio.

U toj tami po kojoj vrludam

uvijek nađem isti kamen bijeli.

Sjednem i odmaram da manje krivudam

pa mi skupa postanemo znamen cijeli.

Crnilo se vuče oko moga tijela,

voda nije hladna već je pitka, meka.

I taj kamen nije ono što sam htjela,

ali polio me kao Velika rijeka.

Evo ga, naviješta sve po volji Boga

meni samoj te Radosne vijesti

i još puno, i još svašta, i previše toga.

Reći ću ti onog dana kada bi se sresti.

Uskrsnuće Kristovo je bilo, a sve drugo nije,

i u svome uzdizanju rekao je sve,

sve što nismo spoznali od prije,

da ta ljubav duše nosi vječne plodove.

04.07.2022. 14:36

U svoje ću ime

U svoje ću ime vikati do Boga

jer me spasi u danima iskušenja

kada bijah okružena legijama zloga,

na svom mjestu, slaba kao sjena,

a u srcu predana sve do dubina,

vedrom nadom ustrajno Ga slijedih.

Kritički sam ljubila Ga, Božjeg Sina,

i u molitvama odavno posijedih.

Slava Tebi, Isuse, moj Spasitelju,

ništa drugo nije potrebno za lijek,

a to smeta Tvome lažnom prijatelju.

Ti mi uvijek daješ dobar pravorijek,

još i prije nego što se snađem.

Spašavaš me tad u pravo vrijeme

i ja sebe u Tebi pronađem,

moje molitve su Milosti Ti sjeme.

Dugo potrajale kušnje i padovi mali

da se sva pridižem, da načinim korak

što ga vuci nisu prepoznali

i taj put je bio svet i gorak.

Izludjeti su nastojali me do kraja,

da im se poklonim, da odustanem

i da zanemarim riječi svoga Kralja

pa da posramljena pred njih stanem.

Htjeli su me načiniti lažljivicom,

ali Ti si, Bože, već me davno prihvatio.

Štitio si moju dušu svojom golubicom,

proslavio svoje Ime, sa mnom propatio.

Do nebesa putuje mi ljubav i zahvalnost,

pjevat ću Ti, još Te više slaviti pred pukom

jer si Bog u svemu, jer si najjača Ti stvarnost

koja nosi me na dlanu i čuva me desnicom rukom.

05.07.2022. 10:51

U srži stvari

Tražim tišinu,

mir i opraštanje

ljudima svim.

Spoznaja sinu

da slabo mi maštanje

u stvarima tim.

Grijesi su negdje tu

i nema pravednosti,

a nema ni pomoći neke.

Sama na javi, a i u snu,

uvijek u prednosti

ispred jeke.

Isuse moj,

koliko si samo puta

rastjerao sve,

ne znam ni broj

jer duša luta

pod Tvoje šatore.

Sama, sve ću sama,

uvijek bih zborila,

još kao mladica.

Ni svjetlo, ni tama

nas nije oborila,

a slabašna lađica.

U srži stvari

Milost je Tvoja

od postanka mog.

Neznani dari

nagrada moja

što sprema je Bog.

Inače, bila bih

zaista mrtva,

voštana obličja,

i mozak tih,

al' nikakva žrtva

nikada ničija.

Tako to ide

kad me prozoveš

i odabereš.

Ljudi to ne vide.

Uvijek se odazoveš,

uvijek me pereš.

Slavni, slavni Kriste naš,

gdje nam je kraj

dok zemlja se okreće?

Po moru hodaš

dok me vodiš u raj

i lađe pokrećem.

07.07.2022. 00:00

Nebeske suze

Kiša donosi

opuštanje moždana,

nemire odnosi

kao vjera odana.

Kiša popušta

napetost u venama,

pritisak spušta

pod lakim sjenama.

I živjeti napor je manji,

vrijeme odmora

što brige smanji,

silu otpora.

Da l' imaju pojma

da bijah roblje

javna dojma,

zapušteno groblje?

Na srcu mi puno zla,

zaraslo dračem,

i kajem se sva,

a htjela bih mačem

pokositi bilje.

Da vide se sva imena,

zarasla smiljem,

da riješim se krimena

što srce mi guši,

da pjevati mogu.

Ovoj se duši

priklanjati samo Bogu

i ponekom djetetu

što nevinost širi,

u pijetetu

do neba miri.

Kako Ti bilo, Kriste,

kada osudiše

ruke Ti čiste,

narod zaludiše?

Kad Te proglasiše

nevrijednom laži,

a sebe ne spasiše?

Ta, tko Te traži?

„Evo ti Majke,

kreni za njom

da izbjegneš hajke

na usponu svom.”

Kiša je laka

i teret mi pada,

glava mlaka

opet se nada.

Koliko si toga,

Majčice divna,

skrila zbog Boga,

sva pitanja kivna?

Kiša ispire

oznake blijedie

i bol umire

jer grijesi ne vrijede

za duševne uze,

da stvaraju sjene.

Nebeske suze

sad dio su mene.

07.07.2022. 20:21

Testament

Srce mi je labavo od mira

što ga hladne kiše sobom nose

nakon preteških sparina.

Starenje me ovo toliko ne dira,

al' je osjetljivo svakoj kapi rose,

poremetim se od omarina.

Boli koje iz te mladosti još stižu

sve pod stare dane jače kinje,

ali dobra sreća još i više daje.

I, ma koliko da oko mene prijetnje gmižu,

jača je otpornost, djelotvornije su svetinje,

staro srce već za mnogo toga se ne kaje.

Tko zavrijedi zrelošću i poniznošću,

gubi mnoge ljude, ali vrijedi mu ostatak više

što ga čine odanost i volja dragoga Gospodina.

Ti me, Oče Krista, zaogrnu svojom milosnošću

koja upravo je kao poslije suše obilate kiše,

kao stari blagoslovi što se množe nizom godina.

Ovaj život tako nadnaravnu donosi ljepotu

i tako se slijeva kao blagi slap

koji s velikih visina neumitno teče.

Moje vene prepoznaju božansku divotu,

uvijek žedne da ih dostigne bar jedna kap,

a Ti, Kriste, obilato častiš me zbog svega što ih peče.

Kosti još su vruće kao oganj iz kamene peći,

ova klima podobna je kao želja neka testamenta

što ga bilježi to prisjećanje na dane krštenja.

Dobar Dan bi bio takav za tu plovidbu presjeći

kada zvao bi me, Kriste, s puno sentimenta,

kad bi ponio me s lađe časom novoga rođenja.

08.07.2022. 08:46

Dušom u Dušu

Tebi je potrebno more mojih suza

koje za svetim gledanjem čeznu.

Tebi je zgodno naći buket mojih ruža

što padnu iz mojih ruku na tratinu nježnu.

Ti želiš moje srce kompletno,

s puno kušnji što rađaju stanje

u kojem živi se plodno i sretno

da potom podijeliš mi sveto zvanje.

Tebi je najdraži plamen moje svijeće

što prenosi moje molitve preko zida.

Ti šalješ mi ptice da svaka prelijeće

moju tužnu baladu što u sebi rida.

Ti izazivaš moje kajanje zbog slaboće,

a tada me grliš Križem i riječima svojim.

Tvoja je škola usmjerena sva ponad zloće,

Tvoje su misli bliske mukama mojim.

Ti čekaš me uvijek početkom i krajem,

sredinom i srži svih mojih djela.

Ti uzimaš uvijek sve što Ti dajem,

zbog mene je Tvoja čežnja zauvijek vrela.

08.07.2022. 21:50

Križ u vremenu

Ponekad se nađem

u velikoj spoznaji

i teško se snađem

jer truba zataji

koja bi morala

najaviti sveč,

pjesmu korala,

presvetu Riječ.

Postanem svjesnija

značaja Tvog,

beskrajno sretnija

od trenutka tog.

Ti si mi tijelo

u kojem Te slavim,

putovanje cijelo

u kojemu starim,

sretna zbog slavlja

nedovršivog,

zbog tajne zdravlja

od Boga živog.

Ti si mi puno više

u klasičnoj mjeri

nego jesenske kiše

u povijesnoj vjeri.

Ti više mi značiš

od jednoga daha,

Ti kroz mene zračiš

kao sunčana zraka.

Ti si tradicija

u najboljem tonu,

za dušu delicija,

uže si zvonu.

I s vremenom postaješ

nekako snažniji

jer uvijek mi ostaješ

Čovjek najvažniji.

Dok vrijeme teče

i prolaze ljeta,

pamtim što reče:

do kraja svijeta.

Volim Te, Gospode Kriste,

ta Tvoja nebeska djela.

Tajne Ti uvijek iste,

a mijenja se zemlja cijela.

09.07.2022. 05:12

Bog od križeva

„Kad je čovjek zdrav i sretan,

tada može puno postići.

Mora biti potpun i kompletan

da bi zvijezde sjajne dostići”,

vele ljudi klasičnoga kova.

Što bi rekli umjetnici propali,

da li huknula bi na to sova,

kome bi se takvi, grešni dopali?

Što bi rekli bolesnici

i svi nesposobni od rođenja

koji nisu nalik ovoj slici,

koji gledaju u priviđenja?

A svi pišu knjigu od života

i od ravnopravnosti pred rajem

što ga je zaslužila zigota

ili svaki tko se tuče zmajem.

Svima dopalo je milosrđe,

al' svi nemaju ga s onim sjetom,

prokušanim kad navali srđe,

jakim kad se susreću sa svijetom.

Od čega je čovjek stvoren,

zar od same ideale?

Još kada je zmaj oboren,

duše Boga križeva su izdale.

Same sebe ne poznaju,

niti druge duše, niti Krista.

Ni za gladne nikad ne znaju,

željne Krvi, Vina čista.

Nečiste se savjesti razbacuju

novčanicama, darovima,

lijepe riječi svi nabacuju,

a ne znaju gdje Boga ima.

Siromasi, kraljevstvo je vaše

u kojega pravednici ući neće.

Gorke trave obilate ispaše

jedine dovedu čovjeka do sreće.

O, da si studeni ili vruć,

ali ti u zabludi se valjaš.

Kada svima će pred oči puć

magla duša koja se pomalja?

Uskoro, uskoro nam dolazi

Bog od križeva da spasi

svakoga tko nesretnike gazi

i tko tinj od svijeće gasi.

Morat će iskusiti na svojoj koži

što je prekaljena istinska vrlina

da na teži način križu se podloži

gdje je rajska blažena milina.

10.07.2022. 07:37

Molitve u krilu Majke

Ime tvoje, Zvijezdo mora,

Čuvarice kršćanskih duša,

zvuči kao bezbroj odgovora

što ih ova zemlja sluša

i bez daha pije i upija.

Nagrada si Boga slavna,

plaća što se oko srca svija;

niti jedna kula nije tebi ravna.

Voditeljica si ljubavnoga spasa

koji jači je od smrti.

Ti povedi kad mi duša stasa

moje stope na vremenskoj crti

pa me nosi u Naručje drago,

sve u kraljevskome plesu

jer si mog života freska, moje vječno blago,

nebeskoj modrini crni uresu.

Procvast će i mogranji, i ruže,

pustinjski će pijesak rascvjetati

samo jednoj kapi tvoje suze;

neću izgorjeti, niti se razvezati,

ti me čuvaš i nada mnom bdiješ.

Svetinjama mojim ti si nektar živi

što ga staro drvo kao soće pije

i mladicama svojim sveđ se divi.

Kraljice i Majko iz Bistrice,

tako daleka si, a bliska si mome bilu

kada mira moga golubice

molitve odnose u tvom krilu.

11.07.2022. 23:42

Ukroćena stihija

Mir, Tvoj mir ja dajem

kao bonacu na moru,

čast i moć, i slavu Ti odajem

kad se uspinjem na Goru

da Ti blizu budem,

da Te ne napuštam

i u trenu da se zbudem.

Poput vihora se spuštam

da popratim vjeran puk,

ono malo stado siromaha,

da ne napinjem svoj luk

sve dok udišem od sveta Daha.

Previše Te štujem,

previše Te ljubim

i dobro Te čujem

da se ne izgubim

u tom životnome trnju

što me nepotrebno tlači.

Nosim zemlju svome zrnju

da mi oko mene zrači

na svu nemoć i na boli.

Valjda starim, ali ne znam za to

jer Te duša uvijek moli,

i od blata nastaje mi zlato.

Sve moje slaboće

postaju mi snaga,

i nezrelo voće

sakupilo blaga

iznenada.

To nisam ja,

nego rosa koja pada

kao ukroćena stihija.

Nosilo me na sve strane,

vodilo me pustarama,

a sada mi srce stane

kada pukne panorama.

Ne sjećam se više

staroga života,

kaosa i kiše,

i raznih grozota.

I kad duša me zaboli,

privijam se sva uz Tebe,

a Tvoja me Duša još sokoli

da me takvu ne zazebe

jučerašnji snijeg i led.,

ali Ti me postupno svu vodiš.

Ne mogu ni primiti taj slijed

pa Ti pokraj mene hodiš

da izdržim sve to bolje

svaku smetnju ili žar.

Ti mi daješ dobre volje,

Ti si mome križu spomenar.

12.07.2022. 17:40

Jarmovi

Vremena ima, vremena ima

za ovaj nesretni dio svemira,

za dušu se bori, za nju se prima

naš Sin od Boga i Knez mira.

Ne boj se, dušo moja,

rođena za me i od mene

jer dob je daleko tvoja,

mada čezneš do mene.

Dadoh ti križ ugodan

da me potražiš, da me zazoveš,

da bude mi pogodan;

kad te se sjetim, da ne potoneš.

Ti, dušo, za mene si primila

nezgodne jarmove, strane;

a mene si, mene si privila

za slabe i dobre dane.

Dolazim uskoro, evo,

tu sam i ako ne treba.

Ti samo čekaj me, moja Evo,

dok ljubav ti dolazi s neba.

14.07.2022. 14:37

Savršeni kolektiv

Još o lastama bih rekla,

one kao da tu ne prebivaju,

kasnim jesenima po tom nebu lete.

Njina me jedinstvenost opekla.

Svih tih ljetnih dana kad se skrivaju,

nikakva ih pošast ne pomete.

Ne viđam ih kao vrane često,

iz toga sad sve je sasvim jasno.

Zato rijeko tragove im tražim.

Otvoreno se okupljaju i vješto

kad pomislim da je sve prekasno,

ali tada zbog njih sam na straži

jer su najbolji nebesima letači.

Kasnim jesenima stvaraju si prugu,

tek im tada vidiš svu množinu.

Uvijek prije nego što se smrači

na terasama se skupljaju u krugu,

svojim dogovorom srce mi ošinu.

Strašne su kad odozdo ih gledam,

kakve vrteške načine u jednome hipu.

Nitko ne zna za njihove žrtve,

koliko se svaka jatu svome preda.

Prije leta nalikuju skamenjenom kipu,

tada sve su potrebe im i sklonosti mrtve;

iza njina savršenstva velika se muka krije.

Na tom svijetu nema bolja kolektiva,

sve su kao jedna, jato je za svaku.

Nikad niti jedna zaostala nije,

kao živi organizam svako jato pliva

pa se sastaju visinom, nestaju u mraku.

15.07.2022. 06:36

Molitva za to malo tuge

Ponekad protuži moje duše srče,

nekako iz čista mira, slutim.

I u tijelu neke kosti malo krče,

ali sve to skupa baš ne ćutim,

samo znam da k Tebi tuga srlja.

Jer u njoj se moje drvlje nađe,

skupa s Križem koji nebo prlja

slatkom Krvlju za sve moje lađe.

Zalascima vruće kugle patim,

ono, baš od srca, poput ražnja

što se vrti dok je teško pratim

jer se kuha na tom suncu moja pažnja.

Pripeklo je opet, svijete izgubljeni,

takva nam je sudbina u noćima

jer su danju snovi kao produljeni,

a ja radujem se putovanju s moćima.

Radujem se Tijelu što se daje

na Oltaru svjetlom posvećeno

da u mojoj duši život bujan traje,

moja duša, moje srce prosvijetljeno.

Janje ljudi, vjernika i siromaha,

slavna sliko, Ti, božanske snage,

pred Tobom već nema nikakvoga straha,

Kralj si svoje milosrdne duše blage.

Ne molim Te da mi tugu makneš,

još Te bolje vidim u tom plaču.

Mene zovi da me tuga Tvoja takne,

da mi preda molitvu najjaču.

15.07.2022. 17:08

Čestitke i saučešća

Po tom staklu sada kiša rosi,

po mom oknu skaču kišne kapi,

rijetke pršte jer ih vjetar nosi

iz daljine što pod suncem hlapi.

Kod mene je noć, još mlada,

ali Duh me budi nasljedništva

da pridodam malo noćna hlada

gdje sad gori oganj zajedništva

gdje se duše spremaju za slavlje

koje obično se događa za ljeta

kad se odmara i staro lavlje,

i sve mlado ptičje prije leta.

Tuga me je napustila,

ponio je Krist Gospodar

da načini zavjesu od tila,

da uresi neki usamljeni odar.

Često izgleda mi lako mrijeti

kad začujem određena zvona

koja bi mi lađe duha odnijeti

da se svežu u toj luci Očeva mi trona

jer i tako gdje bi drugdje bile,

nego tamo gdje se okuplja sav puk,

gdje su molitve od fine svile,

i gdje smiruje se ova sunca luk.

Čestitke i saučešća zrakom plove,

Isus moj posvećuje se svima,

spaja duše koje se u kolo love,

gleda mene da l' ću poći s njima

na tu strmu stazu svetosti, čistoće.

Moja bol je one druge vrste,

ali savjest uvijek djelovati hoće

kad se bolesnici ognjem Duha krste.

Dunjo moja, draga si mi dika,

ispod vela bol mi ova piri

i ne napušta me nikad,

uvijek sasvim tiho iza mene viri.

Zato neću nikad ostaviti

Boga svoga i Njegovu tajnu.

Krist mi često daje ozdraviti;

tad u mraku vidim krunu sjajnu.

16.07.2022. 01:48

Vino Života

Rastanci na ovom tlu

kao da u vremenu mirišu

da bi našli tajnu uspomenu

na poneki simbol i na kišu.

Tako postali su lijepi,

kao tuga ili kao sveti Dvori

i za godine su slijepi,

i na ljubav svi su odgovori.

Rastanci su uvijek živi,

od njih nastane balada,

čak i vječnost da se divi

jer su oličenje toga sklada

koji nikada ne gubi sjaj

i, štoviše, zvijezdama se rađa.

Zemlju tada traži raj,

a na pučini se ljulja lađa.

Svako je odvajanje u tome

da se duše sastaju i grle,

poput povrataka srcu svome,

poput vjetra kojem hrle.

Rastanci te čuvaju od pakla

da ne zagaziš u neko blato,

da ne budeš lom od stakla,

već da skupljaš čisto zlato.

To je ono što životom zovem,

izobiljem Boga što me pušta

da Ga ljubavlju prozovem

gdje se valja magla gusta,

da me upornu sveđ uslišava.

Da me nevolji izvlači, da me štiti,

da mi baci komad neba plava,

da me nadograđuje u biti

i da me tu nikad ne ostavlja.

Da mi ljubav čuva, tako samu,

čak i da modrinu već ne zaboravlja

rodne grude što za nju je sva u plamu

danima i godinama, stoljećima.

Bez tih rastanaka ne bi svega bilo,

ne bi izdala se duša proljećima,

ne bi nikad Vino se Života pilo.

16.07.2022. 05:06

Brezik

Odlazim često,

tiho se vraćam

na drugo mjesto

da ne plaćam

što je besplatno,

što je dao Stvoritelj

kao slikarsko platno,

kao odgojitelj.

Besplatno nudim,

nešto dajem

da se ne kudim,

da se ne kajem

jer to je najvažnije

za vječnost moju,

u Gospodu snažnije

za ljubav tvoju.

Lijepi dani

dolaze uvijek,

čekam od lani

obnovljeni tijek.

Jer bijah u jami,

nitko da spozna,

a ti u toj tami

kao jesen pozna

vodiš me u vis

pod oblake sive,

na strmi klis

gdje vene su žive.

Moja te duša traži,

ona te hoće

da rane ublaži

i drhtaj slaboće.

Moje te srce slijedi,

ma što bilo.

To jedino vrijedi

za Očevo krilo.

U svijetu boema

i redovna posta

kliče poema,

nikad je dosta.

I dolazim često,

sjećam se svega.

Za isto mjesto

sve jača je stega.

Jer bijah u jami,

nitko da spozna,

a ti u toj tami

kao jesen pozna

vodiš me u vis

pod oblake sive,

na strmi klis

gdje vene su žive.

17.07.2022. 14:57

Usud

S Tvojih usana

ne silazi osmijeh,

jer Otac je s nama

kao nebeski lijek.

Iz Tvoga bića

molitva izlazi

kao razlog žića.

U meni se nalazi,

u mome domu

gdje odmaram živce,

gdje predam se slomu,

a ne tražim krivce.

Raspadljivost

u savršenstvu,

posluh i pažljivost

u blaženstvu.

U mojim grudima

sprema se žal,

sjeta na udima,

blagoslovljeni kal.

I takvo će ostati

moje vrijeme,

moj čas će postati

napuklo sjeme

iz kojeg će niknuti

nova rječitost

koja će viknuti

kao vječitost.

Nestat će boli

i nestat će vjera

gdje nitko ne moli,

a Bogu smjera.

Iz mojih grijeha

nestat će kobi

zbog toga osmijeha

što me zarobi.

20.07.2022. 19:24

Pobuna

Uza sve te ratove u povijesti

što ih pišu pobjednici vrli,

ostaje mi samo jedan rat u svijesti,

onaj koji počeo je sasvim prvi,

rat i borba protiv draga Krista,

protiv onih što se križem krste,

Duhom Svetim ognja čista,

bistrom vodom što je rose brste.

Reče čovjek da on nije ništa kriv,

ali laži nečisto mu srce rode.

Nezgodna li osjećaja, kao da i nije živ,

jer on više ne zna stazu do slobode.

A Majka ga svojim blagoslovom prati,

anđeli mu puteve zemaljske priječe

i svi sveti mole da se sav obrati.

Čovjek ipak svoju tvrdu sreću niječe,

preteško je to za slabo biće.

Ne spozna ljepotu neba, Muke

koja otvara mu oči kada jutro sviće,

koja noćima mu blaži grube ruke.

Kad bi znao, Pirov pobjedniče,

tajnu mira nebeskoga,

gledao bi kako dostojanstvo niče,

postao bi bratom Boga.

Dijelio bi zajedništvo, kreativnost,

sve bi tajne tebi bile jasne;

čudila bi tebe takva kivnost

kakva napada na riječi časne

i koja se negativom diči.

Lako sve je rastrgati,

uništiti sve što sreći sliči!

Čemu tada ratovati?

Jer ako si tako sretan, bogat

svime što se zbrojit može,

zašto nemiran si, zao, a i rogat?

Ah, Ti praštaj, praštaj, Bože.

23.07.2022. 19:39

Slaba ljubav

Moja je naklonost tako slaba,

i ruke su drhtave poput lista,

a glasa nemam, mada treperi.

Kao stih što mi je uvijek labav

nestajem negdje, drugačija, ista

poput nekakve plašljive zvijeri.

I nemam kontakta u kalendaru,

i nisam uvijek voljna za sve

jer nosim tu smetnju kao znak.

Možda bi onaj tko podnaša omaru

lakše spoznao tajne te,

možda bi tada i postao jak.

A, zamisli, pjevam o ljubavi,

mada sam tvrda, ledena santa.

Možda ni ne znam značajnu stvar,

osjećaj, suzu i milost u javi

ili u snivanju, tvrda k'o jantar,

a život moj tako je star.

Ne dopuštam čak niti skromne riječi

kojima netko bi molio za me.

Moj je svršetak u nekom blatu,

znam po stilu života što ječi

kao da pleše sred žerave same,

a nadam se uporno vječnome zlatu.

Jedno je sigurno, Isus me pozva

da za Njega zbog divote ginem,

znam i zašto, al' neću reći.

Iz nezgodna ponora krikom me dozva

kad bijah gotova da se rasplinem;

samo da Njegov Sud mi je steći.

Najljepše jeste u mome problemu

što pratim ti tragove beskraja tvoga,

ponekad lakše nego da dišem.

Ne bijah nikada rob totemu,

već stavljaš me bliže Krista, Boga

koji me šalje da tebi stihove pišem.

23.07.2022. 22:30

Slatko breme

Protiv sebe ništa nemam

jer su teški grijesi odneseni

i za sasvim novo se opremam

gdje me nose osjećaji zaneseni.

A kada to prije nije bilo

da se ružno s lijepim spaja,

da se meni samo snilo

da mi duša stalno zdvaja.

Odgovore ne znaju ni vjetri,

niti ljudi, niti djeca.

Iz dna duše Krist mi svijetli,

mada zemlja samo jeca.

I s nebesa padnu kapi,

i od rose cvijet se sjaji,

ali voda živa još ne hlapi,

svoj mi život već ne taji.

Zbog Tebe sam, Kriste, sretna

i zbog Tebe tuguje mi duša,

radi povratka Ti sad je sjetna.

Srce moje samo šuti, samo sluša.

Blistava su silna obećanja,

znam da samo Ti ćeš ih ostvariti.

Križ Tvoj ljubim, radosno se klanjam

jer ću život ovaj Tebi već podariti.

Ponijela bih jaram koji nosiš

da zbog tuge ne uvenem

kada zemlju svu pokosiš,

kada Tvojim putevima opet krenem.

25.07.2022. 01:44

Novo doba opraštanja

Zovem Tebe svakog dana,

svakog časa Ti se odazivaš,

mada među nama sto je brana

pod kojima hodiš ili plivaš.

Ne bih htjela reći da se žalim,

ali moje ime uvijek nepoželjno,

čak i kada za druge ja svijeće palim,

čak i kada za njih molim željno .

Dobar neki razlog nitko ne zna

zašto, kako takva mržnja stoji

u tim srcima od nerealna sna,

a ja znam da svatko Istine se boji.

Istino, Ti slavni Kriste, Kralju

svega mog života, ponora i htijenja,

Tvoja riječ je ravna strašnu malju,

ljubav Tvoja nikada ne jenja.

Kad bi znali, kad bi barem čuli

sve što rekao si vjernicima svojim,

ne bi nikom došlo da Te huli,

ne bi čudili se ni riječima mojim.

Sve bi bilo tako lako, lijepo,

ali tvrdih šija ima na sve strane

koji gledaju kroz okno slijepo,

i novčanicama broje svoje dane.

Neće otkriti se nebo takvom naraštaju,

srcima bez milosti za tolike bijede

što se kao kušnja gomilaju

po tom svijetu čije tvrdnje već ne vrijede.

Muka Jaganjčeva svim je vjernicima rast,

ali kao da se ne tiče baš svih persona.

Tebi, Kriste, svaka slava, svaka čast

jer si mnogima Ti začetnik ta novoga Eona.

25.07.2022. 15:07

Zrnca jedinstva

Stihove pišem

da se rashladim,

prostoru višem

da se uskladim

koji mi daje,

koji me nosi

da mir mi potraje,

da Duh me orosi.

Ljiljane bijeli,

k tebi se stječe

tvoj narod cijeli

da molbu ti reče,

prošnju za red

u okolini,

molitve slijed

da se podčini

Božjoj volji,

da je prepozna,

da bude još bolji

i raj da spozna.

Majko nebeska,

krunicu spusti

do praha i pijeska

pa je izusti.

Ogromno štivo

za ljude u hladu,

sjećanje sivo

za dušu mladu.

Nespretno brojenje,

slaba energija

i prazno voljenje,

duga elegija.

A tako je zlatan

taj govor tvoj,

sjajan i blatan

za mir i nespokoj.

Kad pripovijedaš,

ti, Ženo bez riječi,

na prijestolje sjedaš

koje nas liječi.

U srcu prebireš

sve naše muke,

pa se ne prepireš

oko nauke

jer svatko zna

nevolju svoju,

a ti si sva

u tome zbroju

gdje zrnca nas vode

u jedinstvo.

Puno slobode

to tvoje sestrinstvo,

tajne otkriva

i srca budi,

duše doziva

pravednih ljudi.

27.07.2022. 14:03

Govor Duha

Druga izlaza za mnoge duše nema

nego da podnašaju se strpljivošću.

Svakog dana neka nova tuđa anatema

rađa blagoslovnom, prokušanom blagošću.

Što se duši više pjeni jad i ljubomora,

to je manje sposobna za život pravi

i za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,

i ne čuje kad se neki stvor njoj javi.

Da joj rekne za te više, ljepše stvari,

makar i za tugu usamljenu koja čeka

da joj stane život il' za novu bol ne mari.

Da je zove pod obronke neba ili rijeka

i pokaže Boga Krista običnim govorima

kao što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.

Jer svi žele vidjet sebe pod lovorima

dok stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.

Kiše slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,

ptice poklone se Njemu svakog časa.

Jer On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,

a čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.

Jer Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,

sve mladiće i sve starce koji nešto traže,

koji ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,

niti tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.

Na vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,

sve za život blag i za život izobilja vječna.

Jedan, Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi

daje nadu, ljubav i za život vina tečna.

26.07.2022. 18:58

Kristova kula

Prošla si lako

pokraj klupe,

došla si tako

do moje muke

da me istrgneš

iz mojih problema,

da ih svrgneš

i više ih nema.

Kako sam žestoko

tražila spas

i tako prestrogo;

ti zbliži nas

u nevolji jakoj

što je nahrupila ,

u malenkosti svakoj

koju si upila

da me izvedeš

uz veliki trud ,

dušu privedeš

na svoju grud.

Majčice slatka,

Marijo krasna,

kruna ti kratka,

a pobjeda časna.

Nema ta daha,

niti te noći

kad imaš straha,

kad nemaš moći

nad velikim zlom.

Bedem si Krista

na križu tom

i kula Mu čista.

Hvala za zagovore,

za poglede blage,

za luči što gore

sred naše sage.

28.07.2022. 07:22

Prečista

Molimo Te, Oče naš,

sanjamo Te budni

kao sinovi Ti pravi.

Kao straža noćna baš,

kao presretači čudni

Marija se javi

svako nam toliko,

poput čuvarice svijeta.

Kao Majka Ti donosi

prošnje, molitvi toliko

da ne stanu u sva ljeta,

odasvuda ih odnosi,

noseć' ih u srcu svome

koje za Te odavno već tuče,

mjesto Tebe poruke nam daje

jer je šalješ k domu Tvome

da nas sve k nebesima privuče.

Preda njom se često duša kaje,

bolje neg' u sunce svatko u nju gleda.

I svima se smiješi,

i razumiju je svi,

svaku dušu preda

da joj čvorove razriješi

i da s njome zri.

Kada se ukaže

Prečista nam Gospa,

Kraljica od svega,

čak i anđeli je traže,

i nastaje gozba

sred plamtećeg neba.

28.07.2022. 19:07

Kći Ljubavi

Dan kada je začela Ljubav
po Duhu što se sveti, sveti
riječima i treptajima;
kada zače Nju kao cvjetak ubav,
koji daje mirise i zimi i ljeti,
a sjaji se bistrim svesjajima,

bijaše za nju dan života
koji se probudi malo neprimjetno
slabašnim srčanim udarima
kao udivljenje ispred ljepota
koje prepozna se kao lice sretno,
koje nazire se tek u daljima

kada čovjek ostane u duši sam.
Tad se sjeti da je sreo nju,
da je ostavila neznatnoga traga
od tajanstva što ga nema kam
i da predala je Ljubav tu
koja se razlijeva kao uspomena draga.

Niti ona nije točno znala
što se zbiva i pripravlja
i tko traži joj u srcu gnijezda;
samo uzdahom je Boga zazvala,
a to se ne zaboravlja
kao niti davno propadanje zvijezda.

Tih je dana svega više radila,
sila ju je nosila po poljima,
livadama i kroz mlade šume
kao da je već tu Ljubav sadila
da učini duše boljima,
da uredi sve prašnjave drume.

Tek kada je oči pogledala
one duše što joj uvijek vjerna bila,
vidje da je sve to istina što sluti.
U toj zjenici se ogledala
pa se iz daleka promotrila
kao mati kad se blaženom oćuti.

Tada spozna da se Ljubav rađa
neizmjerno kao vječna drama
i da često raduje se ili trpi,
da je od nje samo vjera mlađa
i da nije jedina i sama,
da od Ljubavi se vječni život crpi.
‎srijeda, ‎10. ‎svibnja ‎2017.
09:47:30

Kraljice anđela

Noćas na moj svijetleći se zaslon

slijevaju svi nametnici okoline

što u krošnjama su složili si zaklon

da im noć još jednom sva u miru mine.

I te krošnje, i taj vjetar, pa i maleni leptiri,

svi su oni nesuđeni slavljenici

novog dana što mi na istoku viri,

ali ne dopušta još mi jutrenje u sjenici.

Noć je dobra, mračna, puna hlada,

odmor od sparine, buđenje od Duha

da mi um i srce bistrije se nada,

da se sjećam svoga svagdašnjega Kruha.

I grle se tako noć i moja duša

kao najjača prisutnost Krista.

S anđelima srce pomno sluša,

molitva bez riječi nije kao ništa.

Kažu često noć je prazna, slijepa,

ali njome Kraljica nad anđelima vlada.

Sada jasnije se vidi koliko je lijepa

i kako je ponizna u časti što joj pripada.

Je li lakše usred buke dnevne nešto čuti

što silazi k srcu kao zakoniti duh,

kao uskrsnulo slovo iz te mrtve puti

dok odzvanjaju sve riječi kao zarobljeni sluh?

Zato tiha Gospa s anđelom se dobro čuje,

zato duša ova uvijek spremno ustaje zarana,

makar svake noći dnevni vjetrovi prohuje,

jer osluškuje taj Smisao što se plodi svakog dana.

02.08.2022. 01:49

Moja vječna čežnjo

Život pun je raznih imperativa,

ali duša prvo ono što joj drago čini.

To je poziv jak i potreba je živa.

Samo posluhu se Bogu, dušo, vini.

Slava Tvoja, Kriste naš, rasprostire se sva

poput zlatnih zraka proljetnoga svjetla.

Daje razumijevanje u vjeri toga kraljevstva

što ga Ti navijesti kao snažnim naletima vjetra.

Kada se pokažeš, kada se prelomiš da se dijeli

Tvoja Krv i Tijelo, duša i božanstvo,

tada malo ih je koji nikad ne bi htjeli

trsiti se ući otvoreno u Tvoje prostranstvo.

Blažen onaj tko Te prima i blaguje nježno

usred puka što Te mirno i u redu čeka,

naša Stijeno, moja vječna čežnjo,

jer sam duša što je nosi ta nebeska rijeka.

Jedino uz Tebe, Bože, može djelovati

duša što u Tvome kraljevstvu uživa:

svako dobro, ljubav, istinu će znati

jer je Sveti Duh Tvoj milošću umiva.

Hvala Tebi što sam problem socijale,

što sam čudna, bolesna i kao stara;

što sam teška svima kao duh potencijale

pa mi puštaju da srce šikare obara

koje divlje zarasle su oko duše sve.

I zidove ruši kao da su od papira

pa ih gradi kao druge spoznaje

od kojih i sama dobiva od mira.

Hvala Tebi što od moga znanja

načiniš mi ludu ljubav sve do neba

pa sam sretna i od bolesna stanja,

pa mi duši drugo više ne treba.

Jesmo li svi tako zaljubljeni ludo,

ili duhovno su lijena srca naša?

Jesmo li svi svjesni da nas nosi čudo

koje logična je, dobra nam i sočna ispaša?

Zaruči nas za sebe do vijeka,

čuvaj nama hljeba, mošta, vina

i sve ono na što ovaj puk tek čeka

dok još prati na Golgotu Sina.

Progovori ovoj pustinji da žarne,

da procvjeta, da na Ljubav odgovori

plodovima sreće, tako stvarne,

da privuče narod koji „Vjerovanje” zbori.

Preobrazi nas na vjerskim visovima,

molimo Te, topla nježnosti od žita

što surađuje sa svojim dragim sinovima,

žarko ljubi onoga tko za razlog nade pita.

29.07.2022. 21:40

„Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova

i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori,

da sada — po Crkvi — Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja

zasnovana — po naumu o vjekovima — u Kristu Isusu Gospodinu našemu.

U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.”

Ef 3,8-12

Sjeme krštenja

O, tako ti hvala,

ti mene uze

kad sam te zvala

kroz vjetar i suze.

Naklon ti uspravan

kraj dobrih anđela,

i svijet ovaj ravan,

a krunica bijela.

Za ljubit mi ne bi,

ali tvoja upornost

i mir taj u tebi,

a nije udvornost,

spustiše glavu

do najniža tla

da prikriju slavu

što tvoja je sva.

A meni dade

pregršti svega

i svatko te krade.

Sloboda i stega,

kako su divne

i paralelne,

a riječi ti slivne.

To oči su smjerne

i blago gledaju.

Izravne, brze

Boga mi predaju,

nikad ne mrze.

I tko da te otkine

s moga imanja

kad srce ti gine

zbog mojih sanja?

Ispuni me snaga,

nutarnja, jaka,

ti si mi draga

poput pješaka

što prelijeće brane,

brda preskače,

donosi hrane

kao za nejače.

Odakle meni,

Majko nevina?

Nebo rumeni

Krv ta divna

na travi čuvara

pologa sva

jedinstvena para:

narod i Djevica.

Rodi nam Sina,

Kneza spasa,

naruči nam Vina

i slatka Klasa.

O, hvala ti svijeta

što pohvalu neće

zbog takvoga sjeta

koji me pokreće.

Milostiva, Božja

veličati hoće,

nabacati ložja

na vatru samoće.

Ljubiti zna

čak i mene

kao nitko nikada.

Sjaj što ne vene

dušu svu grije.

Na Golgotu ide

i putem se krije

da zvijeri ne vide,

da Boga prigrli,

moju Uzdanicu.

Svjetina hrli

da posije klicu,

a tamo bijah i ja.

Majka ne pita,

nesalomljiva,

srce mi čita.

Odnese tjeskobu,

privine na grudi,

ovome robu

slobodu nudi.

O, tako ti hvala

za dan rođenja

kad si posipala

sjeme krštenja.

02.08.2022. 22:00

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23 

Ružo otajstvena

Naš se rastanak odužio,

svako malo još te uvijek tu pohodim.

Na tom kamu koji nas je združio

tvoju vjeru svakog puta iznova porodim.

Mislila sam da će brže stići

onaj dan od žuta lišća i od leda,

uvjerena da ću s toga vlaka sići

čim okrene vjetar protiv reda

da razruši životne mi tračnice.

Tada pristigla bih na poljane grube

gdje ne propadaju nikada sve ratnice;

ostala bih bez tih riječi što se ljube.

Al' drugačiji je bio Očev plan,

druge misli, druge nade Bog moj gaji,

pa i kada pust je osamljen moj stan,

Krist me nosi brže nego tramvaji.

Oni što su zemlju baštinili

uvijek raduju se svojim konopima

jer su šatore na divnoj zemlji svili,

hvale tebe, Djevo što molitve prima.

Danas tek se vidi, tek se zna

kako snažna bila je ta sila

kad sam se u tebe ja zaljubila,

kada duša ova još je mlada bila.

Sve mi teži korak

i sve slabije mi vene,

a život je sve manje gorak

jer sve češće ti pohodiš mene.

07.08.2022. 19:13

Kristov izvor

Nametnule su se noćne sjene

nakon dana sparna, paklena

kad su pjevice sve bile snene,

a vrućina isijavajuća, maglena.

Olakšanje za sve kosti i za um,

tijelo ozdravilo poput čuda,

moždanima prestao je šum,

živa duša tminom sad vrluda.

Kad se danom puno moglo nije,

nek bar ovaj svježi dio traje

bar do zore koja daleko se krije,

za tu živu dušu već ne haje.

Ona, koja živnula je lako,

neka sada nađe razloge za pjev,

neka rekne svome Bogu tako

da se nije skupljao ni gnjev,

da je mira imala u radu

i u radosti Mu zahvaljivala

što je dao veliku joj nadu

kad je nesretnome svijetu uplivala.

Puno znači vjera ta u Krista

svakoj duši što se oko mira trsi

jer je molitva i vjerovanje radost čista

kad od Milosti dolaze pravednički srsi.

Blažen onaj koji Boga čuje pa ga sluša

kao što bi s izvora se ljeti napio svih kapi,

kao što bi da mu, umornome, živne duša

poput svježe noći što u nosnice mu hlapi.

05.08.2022. 22:27

Junak Marijine Stijene

Ti si blizu, ne mogu ti doći,

osjećam se tako umornom.

Kao nikad sred božanske noći

sada vjerujem tom nebu tmurnom.

Sada nekako i znam da ti si moj

na neki način nalik zemaljskome prahu.

Jesam li završila trnoviti boj,

da li ovo znak je umiranja teškom dahu?

Možda tek je ovo prva stuba

po kojoj se krećem svijetlom raju;

nizat će se još vremena gruba

što ponekad nekog spasavaju.

Sanjat ću te jer si jedini na svijetu

kome ne moram se vraćati bez snage,

kome ne moram se klanjati u letu,

koji teži voditi me u te sfere blage.

Nikada ti nisam mogla dati

sve što dobivaš od običnih bića.

Nikada ja ovdje neću znati

što je to što čini u normali žića.

Ne znaju svi tajne te jedinstvenosti,

nitko ne zna, mi smo Isusova djeca.

I te rajske sile, i te nevinosti

koja raduje se dok još jeca.

Ali, što će s tobom biti,

ti ne mariš ako nema mene?

Zato želim samo tebe sniti,

ti si junak Marijine Stijene.

Neka bude tako u daljini,

neka bude beznadežno to svanuće.

Prije ćemo naći sebe toj manjini

što je sigurna u sveto Uskrsnuće

jer okusili smo mnogo slatka ploda,

jer smo jedno na Drvu života.

Divan drug si bio pustinjskoga roda,

godinama hranila me ta medna Golgota.

08.08.2022. 21:33

Trule grane

Uskoro mi srest ćemo se, uskoro,

nebesa bit će i kazna, i nagrada

za to življenje zemaljsko, oporo,

za tu sudbinu što počinje već sada.

Kada bijasmo mi dobri, pitat će nas,

kada ljubili smo i jaka, i slaba.

Čitav ovaj život pratiti će nas

kao uspomena koja se razglaba.

Uskoro mi stići ćemo na te cilje

što u sebi nose smisao nam svega.

Sve će biti jasno, ali ništa kao milje

nova neba i te nove zemlje sprega.

Sada samo u obrisu znamo,

zahvaljujući milosti nam vjere;

njenim svjetlom se otkidamo .

To je svjetlo dobre, pune mjere.

Punit će se vinogradi, polja,

a svi ćemo stati na to malo mjesta,

na taj beskraj što ga gradi dobra volja.

Široka će postati nam svaka cesta.

Molit ćemo za sve duše sviju ljudi,

plamene će biti i noći, i zore

jer nam srce sada svakoga osudi,

jer nam smetaju svi nabori i bore.

Bit će kasno da se pouzdamo

Ocu što nas rodi da bi sretni bili.

Bit će malo sretnih duša tamo

jer smo uporno se svemu krili,

nikad zadovoljni uvjetima postojanja.

Ne znamo se, ljudi, i ne znamo Boga

koji oprašta nam velika ta odstojanja,

koji čezne da se među nama nađe sloga.

„Ne znaju što čine”, tiho On će reći:

„ali uvijek vele da sve dobro vide”.

Mnoga duša tada će na drugo prijeći,

a mnogi se već i sada toga stide.

Neće suditi tu brojni siromasi,

neće tražiti ni zadovoljštinu;

Isus Krist će doći da svakoga spasi,

ali prilika nam takva već na zemlji minu.

09.08.2022. 20:42

Molitva za blagoslov

Pozvat će me Marija u svoje krilo

i pod okriljem će svetim Kruha dati

da mi ništa ne bi teško bilo

kada Krist otpočne anđele mi slati.

Pitat ću Ga zar si zvao mene,

moje ruke, usne moje, moje lađe

sada, kad su otkucaji ove duše snene

primakli se kraju od zemaljske građe?

Zar ta duga cesta velikoga svijeta

što me vodila kroz tjesnace i sve širine,

što se uspinjala smjerom duhovnoga leta,

tako brzo, tako konačno se k Tebi vine?

Reći će mi Majka Marija o svemu,

da je putovanje bilo tijesno,

da je život donio mi snažnu tremu,

ali da je okrilje mi njeno sada za me utješno.

Odvjetnice moja kojoj duša se utječe,

prihvati mi slabosti i mane

pa iznesi sve pred Sina da poteče

iz Njegova Srca struja vječne Hrane.

12.08.2022. 23:17

Povratak siromaha

Za Tebe ja živim i za Tebe bdijem,

mada preslabe su koraka mi rijeke

što ih, nespretne, već odavno krijem,

Isuse i Bože, Muke strašne, ruke meke.

Kriste moga vremena i toga mjesta

gdje se nalazimo, gdje se sastajemo

kad su naši dani k'o sekunde česte,

gdje sve više prijatelji postajemo,

tako krvav si na križu Sionskome,

tako lijep si svojim uskrsnućem.

Mi smo, ljudi, svi na tronu Milosnome

kojem priđeš kao žezlu vrućem

da nas kušaš, da nas oblikuješ

i da stvoriš naša postignuća,

tu našu duhovnost koju kuješ

kao stijenu na kojoj se gradi kuća.

Od našega tijela postajemo razni,

svakojaki, držimo se mača

dok su naši domovi svi prazni;

laćamo se rata što nas jača

u svoj bezobzirnosti, duše uništava,

od srca nam čini neprobojni korpus,

a sve zato da se zgazi mlada trava,

da bi mlado biće postalo abortus.

Stoga mnoge duše same sebe poriču,

kažu nema zla, cilj se opravdava stilom;

svojih vlastitih se kvaliteta odriču,

tuđe gledaju, sve s pohlepom i silom.

Tako pun si krvi tu, na križu Lubanjskome,

tako rado život svoj i dušu nam prepuštaš.

Tko će klanjati se snijegu predlanjskome

iz kojega niče Milost kojom Duha spuštaš?

Tako lijep se očituješ kad se pokajnici poklanjaju,

kad Te srce gleda, Kriste, koje stiglo je do zida.

Tamo ogleda se ljubav svijeta što je sklanjaju

i guraju pred sobom koji odbijaju dar svog vida.

Božanstvo nam Tvoje dođe u svakoj minuti,

svakog časa rađaju se Tvoji siromasi,

i Djevica, Majka uznesena ogrne ih svojom skuti,

Tvoji izabrani koje Volja Boga spasi.

Pred Tobom se prostirem u predanosti,

mada oslabile sve su moje snage

što ih guram prema Tebi kao žive kosti

koje Uskrsnuću nose svoje prazne krčage.

Tko je žedan, neka zahvati te vode,

besplatno nek primi tu Ljubav života.

Neka spozna kako med i mlijeko gode

kad se uzimaju s božanskih divota.

13.08.2022. 21:53

Jedna suza

Znam da duša, sasvim slaba,

može dati izobilje sklada.

Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,

može biti snaga koja vlada.

Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,

mada ne zna svoju čar.

Jednom cvijetu dovoljna je rosa

da očara djecu, to je Božji dar.

Sila jaka olako sve smlavi

dok se krhka sila s mukom gura,

sa strpljenjem koje sve preplavi

kada jednom bukne procedura.

Poznaješ me bolje nego itko,

Gospodine nad anđeoskim silama,

i to moje srce grubo, naglo ili britko

što se vijekom tuče s vilama.

Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu

da me glatko k Tebi povuče,

da me preobrazi u mekanu pljevu,

da se srce svojim prahom tada potuče

s vilama i grubostima

od kojih mi prejako zadrhti,

i sa svojim glupostima

radi kojih zatreperi ili prhti.

Jer je meka haljina joj čedna

kao najnježnije molitvene ruke,

jer je kao moja Majka vrijedna

što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.

14.08.2022. 22:15