Isuse, kao da sam pred tobom i gledam ti lice. To lice tvoje ne sliči našim licima, ali kao da su sva naša lica našla se na tvome licu.
Kao da smo svi zaslužili neku kaznu zato što nismo jedinstveni i zato što se neprekidno negdje netko posvađao s nekim, zaratio i kao da to završava na tome da mnogi smrtno stradaju. Kao da su naša lica zamagljena zbor prepirki naših. Od njih jedni druge ne vidimo dobro, ne gledamo se u ljubavi koje zaista barem malo svi imamo jedni za druge. Na koncu, nitko ne želi biti žrtva rata, svi priželjkujemo mir, čak i oni koje obilježavamo kao zločince. I to naše obilježavanje međusobno, pripisivanje zlobnih naziva svakom čovjeku, dio je one sjene na našim licima.
Inače, naša bi lica zasjala ljubavlju i odražavala bi tvoju slavu. To kao da gledam na tvome licu. Na neki način svi naziremo tvoje lice kroz naše mutne duhovne i osjećajne poglede. Obilježavamo svojim osjećajima i prosudbama tvoje lice, mnogi znamo kakav bi ti trebao biti Bog. Tvoje lice vidi se na vjernicima koji te slijede, na svim ostalim licima, a u tvojem licu su naša umivena lica na kojima se vidi svaka osobina i darovi što si nam ih darovao.
Ali ti se ne srdiš na nas, na tvome licu nema srditosti, ni mračnih sjena.
A mi se uvrijedimo na temelju naših pretpostavki o ljudima iz naše okoline. Mi bismo željeli biti ispunjeni tvojom ljubavlju za druge, ali kad ostanemo negdje sami, nismo svi tako puni ljubavi jer toliko smo licemjerni.
Tvoje lice nema u sebi predbacivanja, a lice je patnika, onoga koji u sebi i na svom licu nosi mir. 04.06.2024. 03:18
No comments:
Post a Comment
just do it