Pitaju se ljudi u jednom trenutku zašto im se događa tragedija.
Oni ne vide kada je tragedija počela, oni primjećuju tek tada kada ih zaboli gubitak nečega ili nekoga koga su uzimali zdravo za gotovo. Jer tako jedino dolaze do svoje svijesti i svoje razboritosti.
Ne možeš umišljenom ili zanesenom čovjeku protumačiti da možda griješi, on se osjeća dobro i misli da dobro čini i da je zaslužio sreću.
Vjernik zna da nije dostojan života, niti ikakve sreće i sve što mu se događa razlog je da hvali milosrdna Boga.
Uživimo se kao da smo na početku, kao da smo prvi čovjek, Adam i Eva.
Njima je sve servirano, čitava zemlja da upravljaju njome i da se množe i plode, da rađaju i da izdaju darove svoje, znanost, umjetnost, ljubav prema svojima, prema obitelji, domovini. Ali Adam i Eva su doslovno omagijani zmijskim otrovom koji nije ubitačan na početku, ali se od njega sporo i sigurno umire. Taj otrov je uzimanje svega kao da je to samo po sebi normalno. Nama je normalno biti sretni, mirni, zadovoljni, uspješni. Ali nije općenito i objektivno normalno. Potrebno je samo slijediti Isusa, Osobu koja se zove Istina. Po njemu je nešto krivo ili pravo, on je mjerilo svega. Njegova volja je ljubav, pravednost, istina.
Ako je istinito što nam se događa, naći ćemo Isusa. Ako samo mislimo da smo gospodari istine jer tako smo uvjereni i tako osjećamo, Istina će nas zaprepastiti, iznenaditi. Istina nije u našoj domeni, nije u našim sposobnostima, ona je kod Boga, ona je naš Bog. Naša je dužnost i naš je spas da pitamo Boga što nam je činiti da spoznamo istinu u našim životima.
Čovjek je nesavršen, toga smo često svjesni. Čovjek nije stvorio čovječanstvo. Čovjek se voli uzvisivati nad drugim ljudima. Voli biti najbolji po nekim kriterijima.
Ali vjerniku je jedini kriterij Božja volja. Ako je u skladu s onime što je Gospodin isplanirao, tada vjernik vrši istinu, slijedi Krista. Vjernik mora shvatiti to, djelovati i moliti prema Bogu i Božjoj volji da bi bio sretan jer će dospjeti u kraljevstvo Božje.
To znači nadograditi sebe, uzvisiti se u poniženju, dodati novu opeku na temeljnu gradnju, dodati nešto bolno, ali logično na svoju osobnost. Ne može biti bezbolno napredovanje, nadvisivanje samoga sebe. Mukotrpno i bolno je to.
Stoga Isus milosrdni traži samo vječnu poniznost, samo budi ponizan do poda kada si pred Bogom, on će ti uliti svoje izobilje. Drugačije ne može, moraš se isprazniti od nadutosti, zar ne? Želiš i moraš primiti moć koju daje istinsko spoznanje. (Ona ista serija nije to protumačila, a komentatori ne znaju prestati pripovijedati i pustiti da se pogleda što su napravili. Ali sama serija nije toliko naporna kao komentari.) 16.06.2024. 09:21
No comments:
Post a Comment
just do it