Divlja rijeka sad u meni,
bujica mi nosi sve
kao da mi viče: „Opet kreni!
Ne ostavljaj tragove.”
Da mi sad je zaroniti
da me nosi kao majka
koja bi me zakloniti
kad naiđe ona hajka.
Znam te, Kriste, nećeš dati
da mi stanu peripetije.
Odabrao ti si ove lati
poput stalne asimetrije,
još s tim srcem u mom grlu
i s tim plućima sve zatisnutim,
da me vide tvoje oči protrnulu,
da osluškuješ me kako šutim.
Strašnim zamahom ćeš zagrabiti
medna saća, samo radi sve te igre,
i pčele ćeš malo zabaviti
da nadlijeću me sad kao igle.
Da se dobro zabavimo
tu, na tvojim pašnjacima
i da dramu zaglavimo
kao svetu bitku svim prvacima.
Čuvaj lovore mi one,
jer ćeš naći se pod ugarcima
kada zvona mi zazvone,
zasićenoj udarcima.
10.06.2025. 08:18
No comments:
Post a Comment
just do it