Cvrkutanje

 

Večeras pomalo sparan,

predljetni dan,

uistinu blagodaran

kao pčela san.

Lahorasto podrhtavanje

podsjeća na mladost

i na Sveta Duha davanje

što donosi tihu radost,

mada se tuga još provlači

kroz duhovnu utjehu,

a vrijeme se grada naoblači;

stiže noć, sklonija grijehu.

Duše Sveti, samo dobro dođi,

a znam da si već prisutan,

jače kroz dušu i srce mi prođi

um da ne bude ispuhan,

i nervi da još posluže

za svježinu nadanja

što stih mi produže

lakoćom skladanja.

Ljepše je, i tako treba,

večerima stvarati

sve do duboka neba,

s tobom razgovarati

u osluškivanju.

Ptice su zaspale,

u prikrivanju

praznine su nastale.

Insekti će donijeti prah

na svijetleći zaslon,

odletjeti u isti mah

u neki zaklon.

Treperi, Duše, još kratko...

ah, ptica me pohodila

da se nahrani slatko.

U srž me pogodila.

16.06.2024. 19:37