Sreća li je, moje suze rijetke?
Znak si oproštaja neka.
Tuga li je, ludo trepere mi klijetke?
Ne znaš, meni nema lijeka.
Nema ona tko ne ćuti,
mnogo ih je okrutnošću nakićenih;
misle duša ta da šuti,
i da nema trena potištenih
i da Duha ne poznaje.
Previše se zrakom sudaraju
anomalije, i rad' njih se kaje.
Neprekidno dušu udaraju.
Nisam pekmez, kočnice su moje
dobro prekaljene,
kao riječi tvoje,
malo udaljene.
Poznavati Krista,
to je sreća.
A takva je ista,
još i veća,
kada takvu ljubav nosi
koja daje vrijeme od života.
Životvorče moj, ti ne kosi
livadu mi svih divota.
11.06.2024. 22:08
No comments:
Post a Comment
just do it