Često sanjam, al' ne pamtim,
volja tvoja bit će meni putokaz
ako iznova u snovima zaplamtim
kao da za dušu su mi igrokaz.
Znam da nećeš dvor moj napustiti,
veze naše postadoše i suviše tijesne
da bih mogla znakove ja zapustiti
što dokazuju se sred istine povijesne.
Već je dugo da ne pjevam više,
ali oblik pjesme ostade mi stil.
Sve balade tužne izgovaram tiše,
ljepše mi je kao da ih skriva til.
Možda ipak jedna nastane poema
onih dana kada stane moje putovanje
jer je jaki zov mi nebeskih boema;
znam i zašto mene zoveš na opuštanje.
Sveti Bože, sveti, jaki Kriste moj,
istina ti tako očigledna.
Tako divno mi je biti sluga tvoj,
mada čovječnost je ovdje neizgledna.
Tim je veće mi oduševljenje
za tvoj put i za tvoje stope
za kojima kročim ja u prosvjetljenje
za kojega grijesi se rastope.
Već odavno povratka mi nema,
samo naprijed moja duša može.
Često sanjam, često strah se sprema
za sve duše koje ljubiš, Bože.
14.06.2024. 13:42
No comments:
Post a Comment
just do it