Thursday, May 31, 2018
Wednesday, May 30, 2018
Klis vjernosti
Ruke se Tvojim imenom časte,
dlanovi se širom svi otvaraju;
vjera naroda u Tebi raste
da se sve veze ne rasparaju.
Srca se žare, srca se tope,
k Tebi pristiže domaći klis,
ka tornju što se daleko prope;
svijeće se mnoge dižu u vis.
Pjesma se čuje, pjesma započinje
kao da blage svjetlosti šume,
kao da svakoj duši spada inje
da bi pozdravila vječne hume.
U kalendaru je nedjelja, dan je svet,
sveto je mjesto takve pohodnje
gdje zajedništvo počinje vrijet
u molitvi koja označuje podne.
Prisutna sam tu gdje svijet se gubi,
pred znakom križa nestaje svjetine,
a rađa se narod koji se potajno ljubi,
jedinstveno slavi svoje svetinje.
nedjelja, 29. travnja 2018. 04:41:57
Monday, May 28, 2018
Božji stvor
 |
| 4Jer Gospodin ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne! |
Tvoje je, Bože, blagoslovljeno Ime,
duša Te slavi svojom hvalbenicom,
žedno tijelo sklada svoje suhe rime,
podno neba stislo kao pod sjenicom
sa svim svojim ranama i bolestima,
snovima i nadanjima, povjerenjem,
s otvorenim i drhtavim pestima
i s čudesnim Tvojim odijeljenjem
od sveg drugog svijeta ili bića.
Ti me odijeli, Ti me uobliči
kao stvora koji ne može bez ića,
koji otvoren je svemu, Tebi sliči.
Svakog časa kao da će nestati,
a u svojoj volji sve što želi, može,
nestalna mi duša koja želi znati
ima li je s one strane kože;
duša među svima, kao dio kama,
a u Tebi sa svom svojom snagom,
nosi svijet na sebi, sasvim sama,
a u Tvome zajedništvu blagom.
12. svibnja 2018. 06:35
Božja pjesma
 |
| 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. |
I Bog s pjesnicima sklada,
i romane piše
s novelistima i spisateljstvom;
i On se s djecom nada,
u naručju ih njiše;
i On veže sebe nekim prijateljstvom.
I Bog se često osmijehne
il' zagrmi glasno,
ili s morem zapljuskuje stijene;
i On svoje stado stekne
ili bliješti kao sunce jasno.
I Bog se smije poput hijene,
trči brzo kao gazela;
prodaje na tezgi sa sitnicama
ili naporno radi
da uveća svoja djela;
i Bog hodi putem sa skitnicama,
i On cvijeće u teglama sadi.
I Bog se s nama bori
u najtežim napastima
protiv grijeha, protiv smrti.
Bog u nama zbori,
prima nas u počastima,
a vraga bi uvijek strti.
I Bog s nama pati,
žrtvuje sebe i svoje imanje,
dijeli hranu, trpi s nama boli
da se svatko k Njemu vrati;
i On čezne dati spoznanje.
I Bog nas ljubi, i Bog nas voli.
3. svibnja 2018. 05:12:53
Moj Bog
Od mojega daha ostalo je malo,
i od moje sreće što se jutrom budi
da bi od nje još poneko biće znalo
da je milosrdan Onaj koji sudi,
da Mu odanosti nema ruba, ni ograničenja.
Nek se čuje da u Njemu život buja,
da ne traži ništa do li spasonosna povjerenja
koje daje duši pomazanje slavna ulja.
To je znak na duši da je Božja i Njegova sva,
da na sebi nosi štit od svake nevolje i jada,
da ju mimoiđe sva gorčina, mnoštvo zla
i da spašava od podzemlja ju, mračna Hada.
Tko je taj što tako slavno kraljuje i diše,
i upravlja svaku travku, svaku vlas iz kose,
svakom daje život, vodu, sunca, kiše,
što Ga duše kao svetinju nose?
To je Onaj Jedan Bog, Jedini i moj
koji imenom se zove slavnog Sluge,
nazivima Njegovim se ne zna broj;
On mi nosi dah u mirne, vječne luge.
subota, 21. travnja 2018. 09:07:09
Čovjekov dom
Breza svoju krv života nosi,
svoju koru nježnu, kao ispucalu;
dinja svojim slatkim sokom rosi
i ostavlja sjemenke u nekom kalu.
Vjeverica žirom zapovijeda,
hrabro šeće gradskim perivojem;
medvjedica svoje mlade gleda,
vuk zavija na proplanku svojem.
Ptica svoje gnijezdo svija
visoko na nedostupnu drveću,
jazbinu si pronalazi lija,
orlovi na stijene slijeću.
Čovjek nema gdje bi naslonio glavu,
samo drugog čovjeka kraj sebe.
Možda zato traži prijatelje, slavu
mada teško pronalazi hljebe.
Čitav svemir čovjeku je dom i kuća,
a on nema ništa sred prostranstva tog,
niske su mu stvari ponajbolja tema vruća.
Čovjeku je okolina, bitak, život samo Bog.
petak, 27. travnja 2018. 17:47:24
Zagrljaj
Očisti me, Bože, od grešnička blata,
operi mi srce, operi me cijelu,
skini mi s duše želje od zlata
da postanem čista u duhu i tijelu.
Čisto mi srce, Gospodine, stvori
da u čitavom biću svome Te nađem,
o svojim putima meni govori
kad Ti u dvore uskrsnuća zađem.
Sve misli moje prema Tebi hrle,
pokaži mi svoje volje trag
da misli se moje s Tvojim zagrle
kad stignem Životu na sveti prag.
četvrtak, 26. travnja 2018. 08:14:26
Novorođena rijeka
Jutrima me budiš dok je mračno,
uz cvrkute ptica koje prve rane,
jave se kasnije kad je nebo oblačno;
u Tebi započinjem zaručničke dane.
Prva pomisao mi je da Te hvalim
i da Ti zahvaljujem na svemu,
na tom miru, i s tim srcem malim,
na svem svijetu koji je u njemu.
Tad me šalješ na proplanke svoje,
svježe kao rosa što se tek pomalo spušta,
nadahnjuješ mi srce, tanke misli moje
jer je moja duša snena još i pusta.
Govoriš mi: "Slušaj, samo ja sam ti Bog,
a sve drugo dobit ćeš na mjeru,
samo ja sam Kralj života tvog
koji dade tebi ljubav, nadu, vjeru".
Mojom dušom tad poteče rijeka,
živa, svježa, pitka, novorođena,
i djeluje na mene poput svakog lijeka;
Ti mi daješ da u meni nikne stijena,
prepuna Ti izobilja, riječi kakve čeznem,
koje duhu mome inače su nepoznate;
snagu duha, tijela, osjećaje nježne,
polet koji nosi me u mire i u rate.
Tek tada se budim, izišla iz Tebe
u taj vrli svijet, a ljepota je u svačijem
jer ga Ti načini od svog daha i od sebe;
tada prilazim sa srcem čovjeku drugačijem.
petak, 27. travnja 2018. 06:17:26
Sunday, May 27, 2018
Najveća žudnja
Da te sanjam, malo mi je reći,
da za tebe molim, blagoslivljam;
da si meni kao dah na maloj svijeći,
da zbog tebe smirena sam ili divljam.
Ali sada znam, u tvojim zjenicama sjajnim
i na tvojim rukama od meda,
da sam susrela se s obećanjem bajnim,
da taj dah od svijeće jači je od leda
po kojemu kliznem, na kojemu mrznem,
na kojemu ostavi me Bog moj strogi
da od straha, brige svako malo trznem
pa da prepustim se onda tebi kao drogi.
Malo mi je reći slobodan si, ljubi,
premalo je sve od brige svoje dati;
dovoljan je onaj dah da se izgubi,
a preizobilno kad se opet k meni vrati.
Uskoro će opet uzdići se tulipani
prema nebu s kojeg svaka kap se vraća
da bi sretni, mirni bili novi dani,
da bi topla bila noć sve kraća.
Nisam li ti pričala da svuda cvatu,
da na svakoj zemlji za slobodom žude,
da su isti i u bezbrižnosti, i u ratu,
da u svakoj duši tu slobodu neumitno bude.
Idi samo, samo idi, spasi dušu, krv i tijelo,
i ne zaboravi Boga moliti za sve,
i za znanje crno, i za ruho svadbeno i bijelo,
za sve ono što u tebi zre.
nedjelja, 27. svibnja 2018. 17:06:43
Ti što prebivaš pod zaštitom
Kojim stihom da Te se spomenem,
čime da Te slavim, Bože moj;
Ti ne daješ meni da uvenem,
Ti me držiš, pratiš u tišini toj.
Ponekad sam kao biće pogansko,
ponekad sam sva u Duhu Riječi;
a Ti, Ti si uvijek postojanje Božansko
što nada mnom bdije, koje mene liječi.
Uzet ću Ti iz te prevelike riznice,
otimam Te iz dna duše Tvoje
da na svjetlu pjesme padnem nice,
da okupam nevesele kapke svoje.
Neprekidno Te izvlačim, Tvoje ruke,
poput moliteljice što prosi,
što povlači za rukave ove svete Muke;
mene sama suza k Tebi nosi.
Daj mi da proplačem, da ne molim više
za taj svijet što ne zna služiti.
Daj mi da Te molim da mi pjesma diše
da se mognem do Tebe produžiti.
nedjelja, 27. svibnja 2018. 01:34:22
PSALAM 91 (90)
Pod Božjim okriljem
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,što počivaš u sjeni Svemogućega,
2reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«
3Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
4Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
5Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
6ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
7Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
8Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
9Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
10Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
12Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
14»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
16Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«
Saturday, May 26, 2018
Mač u duši
Čovjek vjernik u sukobu je sa samim sobom jer vjeruje u Boga, a živi u svijetu, jer je od Boga, a nije od svijeta. Bog je u čovjeku, ali i ovaj svijet je u čovjeku. Čovjek je poprište borbe ovoga svijeta s Božjim zakonom, sa zapovijedima koje mu nalažu da čini dobro, da ne govori lažna svjedočanstva, da ne krade, da ne ubija, a čovjek se svakodnevno susreće s lažima i ubojstvima. Svijet ga navodi da mu se prilagođava dok mu Božja riječ neprekidno odzvanja u duši.
Ako se drži Božjih zapovijedi, čovjek ih nužno u svijetu želi provoditi, a to znači da ih objavljuje svijetu dok ga čitav svijet zbog toga proganja kao puritanca, kao slijepca koji je glup i lakovjeran jer svi govore da je život uvijek takav, da je prepun laži i kompromisa. Čovjek vjernik ne zna za kompromise, ali zna za tu neprekidno borbu u sebi: da li može voljenoj osobi zabraniti da prihvaća tuđe licemjerje i laži; da li mora voljenu osobu prepustiti svijetu i iskušenjima svijeta; da li mora čuvati voljenu osobu, a poštivati prema njoj pravilo slobode i slobodnoga odnosa, slobodne ljubavi?
Isus kaže:
Veliko dijeljenje svijeta
(Mt 10, 34–36)
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«
51»Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.« (Evanđelje po Luki, glava 12, redak 49-53)
"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. 35Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; 36i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi." (Evanđelje po Mateju, glava 10, redak 34-36).
Dakle, taj razdor se događa kad čovjek uistinu uzvjeruje Bogu i Božjoj Riječi koja je Isus, Gospodin. Taj razdor se događa u vjerniku, ne mora se nužno dogoditi u obitelji već u duši istinskoga vjernika. Često mu se događa da ga nitko ne razumije, da ga svi napuštaju jer ne želi niti u snu izreći lažnih svjedočanstava što znači da se iz petnih žila trudi biti iskren prema svakome pa makar ti drugi ljudi jedni drugima pričali laži. Naravno da čovjek vjernik želi ljubiti i brinuti o voljenoj osobi, ali te voljene osobe možda teško prihvaćaju iskrenost, krajnju iskrenost čovjeka vjernika. Budući da ne želi nikoga vrijeđati nego ljubiti, čovjek vjernik daje slobodu drugima, slobodu da ga kude zbog iskrenosti i slobodu da ga ostave, da ga napuste jer ne mogu podnijeti vjernikovu upornost u vjerskom životu i njegovu odanost Isusu, Riječi Božjoj. subota, 26. svibnja 2018. 09:01:59
Friday, May 25, 2018
Kad se ruše svjetovi
U kontekstu svijeta ili ljudskog bića
Bog je samo izlaz u nevolji jakoj;
u kontekstu Boga duša ima žića,
a svijet pada u nevolji svakoj.
U kontekstu svijeta pitaju se ljudi
da li ima nešto od čega se živi;
u kontekstu Boga, koji zalazi u grudi,
duša ima smrt i život na Njegovoj njivi.
U kontekstu svijeta ljudi kao da su stvari,
duša njina kao pokošena trava splasne,
a u Bogu čovjek rađa da život podari,
predaje svoj život koji nikada ne gasne.
Sliku svijeta nosi svaki čovjek speti
i u svakom pojedincu svjetovi se ruše;
slika Boga sam je čovjek živi, sveti,
osoba u kojoj se ljube sve druge duše.
subota, 21. travnja 2018. 09:32:38
Proste duše
Tebi će stremiti ruke moje,
Tebi će pjevati moje biće
jer moje se riječi Tvojima poje,
jer u mom srcu nada sviće.
Od Tebe mi dolazi moje vrijeme,
Tvojih sam želja postala plod;
Tvoje sam mudrosti živo sjeme,
Tvoje sam ljubavi blizak rod.
Srce mi igra kao radosno lane,
na Tvojim sam grudima zrno sreće,
na Tvojim ramenima nevino janje
koje se više tražiti neće.
Sada, kad nema magluštine one,
vidim Te usred velika sjaja
pred kojim svaka nevolja tone,
u kojem se nebo sa zemljom spaja.
I nicat će pravda iz pepela siva,
nestat će posljednji tragovi krimena
jer duša se Tvojom krvlju umiva,
jer život se rađa iz Tvojega imena.
petak, 25. svibnja 2018. 01:47:13
Thursday, May 24, 2018
Wednesday, May 23, 2018
Ljudsko zrno
Želim reći tako malo,
a u moje govore
mnogo bi stalo.
Ne trebam lovore,
niti uvjeravanja
i dokazivanje.
Umjetnost davanja
je dozivanje
mnogih anđela
izvan svijeta,
a prate ga djela,
mala, sveta.
Besplatno dati,
unijeti žar
i primiti znati
od Boga dar,
umješnost najbolja,
jedino to
ljudska je volja,
ali ne zlo.
Podložiti htijenja
u Božje ruke,
zrno povjerenja
bez imalo muke,
dobiti sve
i to prepoznati
bez volje zle
koja se vrati;
izlaz iz kruga
brzom spretnošću,
izravna pruga
za susret s vječnošću.
utorak, 24. travnja 2018.
16:02:30
Vjerujem u Boga
Svi vjeruju,
ali ne dođu;
neki slijeduju
da samo prođu.
Tijelo i Krv Svetoga
tvoji su, za život pun,
a ti izbjegavaš Boga,
trine ti smeta trun.
Tko ti je zborio,
rekao za Krista,
za Njime gorio?
Plaća mu ista
i da je mučao,
svejedno,
dok si ručao
sve bijedno.
Da li te nervira
to naviještanje,
u krivo svira
kao namještanje?
Ljubi te, samo to.
Otac šiba Sina
da izbjegne zlo,
ošra Mu trina
s križa pršti.
Pohodi Mu Dom
da te krsti,
da ne bude slom.
30.04.2018.
01:02
Vječna plaća
Gospodar služi svojim robovima,
sluge željele bi gospodariti.
Mrtvi nose svoje grijehe grobovima,
živi slave, pomirenje bi podariti.
Veliki se ražaloste nad sirotinjom,
siromasi vladaju kao moćni sluge,
združuju se svojom vječnom Svetinjom.
Gazde ubiru si plaće, kao život duge,
kao život ovaj u kojemu ima sve.
Što još ima zadobiti obijesnosti?
Dok je onaj davao, ovaj umire;
i dok mrtav gori, robu diže kosti
Velika Providnost pravednoga sjaja.
Ali ni to nije dosta, smilovat se hoće
pa dopušta svima do svog raja
ako tamo neće opet zabranjeno voće.
petak, 11. svibnja 2018. 18:05:28
Konkretna duhovnost
Ateisti bi rekli da su besmrtni i da nitko ne zna kamo sa svojom smrću odlazi, možda u raj, možda k sjenama Podzemlja. Smrt i događaji poslije smrti će se proučavati kad umremo.
Razne filozofije, religije i filozofije religije također nagađaju o ljudskom utrnuću u kojemu više nema nikakve patnje dok mnogi misle da mogu stupati u vezu s mrtvima, da ih mrtvi gledaju i prate; ili ljudi izmišljaju religije icjeljenja pa zovu to duhovnošću.
Jednobožačke religioznosti, odnosno kršćanska i katolička vjera u Jednoga Boga pomaže onima koji su znatiželjni da počinju razlučivati praznovjerice od istinitih podataka koje dobivaju od svećenika, učenika Jednoga Boga koji je dao svoga Jedinorođenoga Sina ljudima i poginuo, raspet, umro, sašao nad pakao, pokopan, uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa k Bogu Ocu Svemogućemu te poslao Duha Svetoga ljudima, Gospodina i Životvorca koji izlazi od Oca i Sina. Sin Božji, Isus Krist, propovijedao je o tim događajima i svim stvarima o kojima su ljudi znatiželjni.
I danas još uvijek, nakon dvije tisuće godina, praznovjerci govore da se nigdje o smrti ne uči, da se nitko od mrtvih nije vratio, da svaki čovjek u sebi, u svojoj besmrtnoj duši i u svojim snovima, mašti i svakodnevnim mislima bolje zna o smrti nego svećenici-teolozi koji tu temu i temu o Bogu, temu o grijehu ljudskom zbog kojega svaki čovjek mora umrijeti, neprekidno dušom i tijelom studiraju i uče od prvih dvanaest Isusovih apostola-očevidaca slavnih događaja mesijanskog vremena te ih tako nasljeduju i nastavljaju mesijansko vrijeme jer Isus Krist dolazi uskoro.
Gospodin Isus i Sveto Pismo uče nas o svakom, i najmanjem, detalju o kojem bi možda moglo biti znatiželjno ljudsko srce. Tko želi biti duhovan i upražnjavati neku, makar i samo relaksirajuću, duhovnost, ne bi smio zanemariti učenja Katoličke Crkve koja se nadovezuju na Sveto pismo, opću vjersku predaju, ali i na Osobu samog Isusa, Gospodina koji ih pomaza i posveti za svoju službu jer Milost je Božja tako odlučila spasiti čovjeka od praznovjerna i nekvalitetna života, a tada i od grijeha njegovih, to jest od ljudske smrti i poganske besmrtnosti. subota, 28. travnja 2018. 18:05:01
Razgovor ugodni
Razgovor može biti komunikacija između šutljivih ljudi koji jedva izmijene dvje, tri riječi s dubokim značenjem, a može biti opširan i s dodatkom ljubaznosti i odnjegovanih izraza, međusobno diskretno razmijenjivanje mišljenja. Prema latinskom jeziku to možemo nazvati konverzacijom kakvu smo imali kad smo učili neki strani jezik; učili smo razgovarati tako da smo si postavljali pitanja i odgovarali na njih. Prema grčkom jeziku za razgovor možemo upotrijebiti izraz dijalog koji znači razgovor između dviju osoba ili suprotstavljenih strana gdje jedna strana sasluša drugu i uvažava njezina stajališta, a potom govori i iznosi svoja stajališta te se tako pokušava i u pregovorima doći do nekog dogovora. Na dijalog mislimo kada kažemo nekome da želimo razgovarati o nekoj određenoj temi, ali to ne isključuje konverzaciju.
Na žalost, mnogi misle da je razgovor puko istraživačko ispitivanje neke osobe pa kad dobiju zbunjujući odgovor, više ne znaju nastaviti razgovor, ne znaju čak niti priznati da su zbunjeni ili da nisu dobro i konkretno razumijeli odgovor na svoje pitanje.
Da bi se uspješno razgovaralo potrebno je imati malo opće kulture, dobar domaći odgoj te sačuvati djetinju spontanost u općenju s drugima kako ne bi dolazilo da uštogljenosti i napetosti među ljudima koji razgovaraju.
Često potrošimo puno riječi, a ništa konkretno ne kažemo, ne izjašnjavamo se ako to nije neophodno. Na žalost, ljudi tada misle da puno razgovaraju, ali zapravo ne spominju najvažnije dijelove u temi o kojoj žele razgovarati. Također ljudi znaju nakon dugo vremena jedni drugima reći: "Zašto mi to nikad nisi rekao?" ili "Zašto me to nikad nisi pitao?". To je samo izvrdavanje zbog nesposobnosti izjašnjavanja.
Postoje ljudi koji nisu socijalno zreli što ne znači da su psihički zaostali ili da imaju nizak intelektualni kapacitet ili da imaju neke zadnje namjere. Mnogi od njih jednostavno nemaju socijalne inicijative, ono što je mnogima spontano i što mnogi nesvjesno imaju dok postoji mnogo ljudi koji u toj društvenoj nametljivosti pretjeruju. Osobu koja nikada ili vrlo rijetko govori dok je nitko ništa ne upita možemo nazvati blagim sociopatom jer teži sociopat već zaista ima i psihičke probleme ili mentalnu bolest. Najčešće se psihičko stanje čovjeka mjeri po stupnju socijalne zrelosti, ali ima rijetkih slučajeva kada je obrnuta situacija gdje je čovjek mentalno i psihički zdrav, ali je ipak, naizgled ili stvarno, socijalno zaostao. Ima naizgled puno društvenih i socijalno zrelih osoba koje su psihički zakinute.
Događa se da naslovnice novina i portala potiču dugotrajne razgovore među ljudima, ali se može dogoditi da neka intelektualno zdrava i kulturno odgojena osoba zašuti ili se udalji iz društva kad vidi naslove u novinama jer joj se od toga smučilo.
Ako u ovo doba velike tolerancije mnogi ljudi šutljive osobe drže jednostavno zaostalima ili pokvarenjacima, dolazi do niza nesporazuma koji se mogu razvući na dugi niz godina što kod šutljive osobe dovodi do bezvoljnosti za upuštanje u temeljite rasprave zbog nedostataka kod svojih sugovornika u društvu. Društvo ne može imati nedostatak socijalne inicijative, ali može biti hendikepirano kao mentalno zaostala osoba ili jednostvano nezrelo poput neke zemlje koju smo nekada nazivali nerazvijenom zemljom ili zemljom u razvoju.
utorak, 1. svibnja 2018. 15:30:23
Zašto Isus nije ništa napisao
Povijesni, zemaljski Isus bio je Čovjek od riječi. Činio je mnoga i pravedna djela, pratio ih svojim riječima i govorio je riječi koje su se ostvarile, čak su djela Njegova od Njegovih riječi neodvojiva.
Nama je neophodno sve zapisivati, a to je, između ostaloga, i stoga što ne pamtimo dobro sve što smo rekli. Mi zapišemo neki dogovor, načinimo pismeni ugovor, napišemo svoja imena i tvrdimo da smo to što piše sigurno i rekli ili obećali, ali također tvrdimo da se u tim ugovorima ne nalaze naše riječi koje nam drugi pripisuju. Ne postoje tako razumljive i detaljne i precizne ljudske riječi koje neki drugi ljudi ne bi shvatili drugačije nego što smo mi mislili. Mi čak i Sveto pismo čitamo onako kako nam odgovara, ali nikada onako kako je Isus zaista mislio i rekao.
Pred Velikim vijećem su Ga upitali o Njegovom djelu, a Isus je odgovorio da ne pitaju Njega nego ljude koji su Ga slušali i govore o Njemu. Sve je govorio javno i pred svim ljudima i svim institucijama. Zanimljivo kako su Ga vjerujući sljedbenici drugačije razumijeli od nevjernika. Znamo dobro da su Ga tako loše razumijeli da su zaboravili kakva je božanska čuda činio, kako je izliječio hrome, gluhe, slijepe i kako je uskrisivao ljude od mrtvih pa Ga zbog Njegovih riječi razapeše.
Isus je Bog, On je Bogočovjek, a Bog piše svim svojim udovima, a Njegovi udovi su Njegovi sljedbenici sa svojim pametima i svojim znanjima te sa svojim rukama i bilješkama.
I, konačno, Isus nije stigao ništa zapisati, toliko je za života na zemlji bio zaposlen oko dobrih djela. On ne bijaše neki filozof koji radi sebe govori i želi da njegove riječi ostanu iza njega; On ne bijaše književnik koji bi sakupljao zbirke svojih mudrolija koje nitko ne cijeni i ne čita; On ne bijaše pismoznanac koji ne razumije Pisama i Zakon. Isus jest u svojoj biti Božja Riječ, Pismo živo Boga živoga.
Dvoje u sedam
1. Majka ti daje temelje,
a otac aspiracije.
2. Majka te uči životu,
a otac smislu života.
3. Majka daje odgoj,
a otac te vodi prema Nebu.
4. Majka rađa izobilje,
a otac ga održava.
5. Dvije majke vode u zemlju,
a dva oca ne daju odgoja.
6. Dvije majke ne daju ploda,
a dva oca daju prazninu.
7. Majka bez oca nema života,
a otac bez majke nema smisao.
četvrtak, 01.03.2018. 05:20
Kako je propao svijet
"U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se biće na zemlji izopačilo - reče Bog Noi..(Post 6,11)"; "... uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu (Post 7,1). Potop nastade i Bog zatvori za njim vrata korablje".
Evo kako se ovaj svijet grešnika uspio iskvariti prema svojim vlastitim definicijama osobnog i društvenog života kojega želi graditi bez Boga kao da je sam sebe izmislio i sam sebe održava i kao da je sam sebe stvorio ili ga je, još gore, načinila stihija i kaos koji za plodove mogu imati također samo stihijsko ponašanje u općem neredu:
VOLJA I SLOBODA - GUŠENJE SAVJESTI
Voluntarizam, filozofsko-psihološki = učenje prema kojem je volja, a ne um (?!) temeljni princip i pokretač svih stvari; političko-sociološki = samovoljno postupanje, autoritarno ili diktatorsko, bez obzira na zakone, obaveze ili na potrebe ili zahtjeve društva; sociološki = djelovanje koje se temelji na htijenju, ali bez profesionalne kompetencije i poznavanja predmeta, djelovanje proizvoljnosti.
Liberalizam = sustav ekonomskih i političkih nazora u kojem su prava pojedinca najviša vrijednost; slobodoumnost, slobodno mislilaštvo; politička filozofija za koju je sloboda temeljni kriterij vrednovanja društvenih ustanova.
Liberalna demokracija = politička praksa imanentna razvijenim društvima, nastoji njegovati i usklađivati temeljne vrijednosti liberalizma ( pravo pojedinca ) i demokracije ( pravo većine ).
Volja
Točno je da je volja temeljni pokretač svih stvari u ljudskom životu i društvu jer u nedostatku osnovne volje za nečim postajemo bezvoljni, a tada i potlačeni. Naročito potlačeni pojedinci čine skupine koje u svojoj potlačenosti gube volju za životom, to jest postaju bezvoljni (nemaju hrane, vitamina, sredstava za život, preporučuje im se da ne rađaju "višak" djece, postaju zbog svega toga deprimirani) te ih bogati s puno volje puno lakše mogu tlačiti, iskorištavati i zloupotrebljavati im temeljne slobode i prava. Na taj način beskorisni članovi društva postaju korisni, bilo da imaju nasljeđe, nekretnine, talentirano dijete ili čak i neplaćeni posao te besplatno rade "odbačene" poslove kao što su održavanje svega, prijevozni djelatnici, radnici koji čuvaju sigurnost ljudi i imovine, osiromašeni poljodjelci i slično.
Volja je ljudska jaka i značajna u životu pojedinca koji se uz njenu pomoć osjeća više slobodnim, što je više pokreće, upražnjava ili čak nameće. Takvu snažnu energiju, kakvu daje ljudska volja, podložiti Bogu nije lako i jednostavno. Najsnažniju volju ima Bog koji svoju volju ne mora nikome nametati. Podložiti se volji Boga najveće je umijeće i uspjeh ljudskoga bića.
Božja volja da ljubi sudara se s grešnom ljudskom voljom: povijest Adamova uvijek je aktualna. Čujmo na primjer proroka Amosa. U odnosu na nevjerni Izrael volja da blagoslivlja postaje voljom da kažnjava (Amos 1,3.6...), to je cijena izabranja (3,2); ako čovjek još ne priznaje svoga Gospodina (4, 6-11), neka bude spreman na konačnu kaznu (4,12). Nad njim tada visi prijetnja tvrdokornosti. No, Bog ne ustraje tvrdokorno u svojoj volji da kazni, On je uvijek spreman da se 'obrati' od svoje odluke, da promijeni volju (Jer 18,1-12; Ez 18; usp. Izl 32,14; Jon 3,9 sl); Bog najavljuje da će bar Ostatak preživjeti (Iz 6,13; 10,21). Raduje se gledajući kako se grešnik "obraća od svojih zlih putova i živi" ( Ez 18,23).
A ta bi volja, kad ne bi Bog sam grešnikovu stvar uzeo u svoje ruke, bila tek nakana bez djelotvornosti. Zato će On iznutra potaknuti volju svoje nevjerne zaručnice (Hoš 2,16); dajući joj novo srce, učinit će da Izrael hodi po Njegovoj volji (Ez 36,26 sl; usp. Jr 31,33). U tu svrhu podiže Slugu, kojemu svako jutro budi uho (Iz 50,5) da bi bio kadar poslušati Njegovu volju (Ps 40,8 sl); upravo zato, zahvaljujući Sluzi, "Jahvina će se volja po Njemu ispuniti" (Iz 53,10). Uostalom, to se neće zbiti uz cijenu prisile, osim možda prisile ljubavi. Dragi ne budi Zaručnice dok sama ne htjedne (Pj 2,7; 3,5; 8,4). No kad se ona ushtjedne okrenuti svome zaručniku (Hoš 2,17 sl), zaslužit će da je Bog sam nazove: "Moja milina" (Iz 62,4); vidi Dufour, str. 1453.
Sloboda
Definicije o volji i slobodi ljudskoj nalažu da čovjek sam zna svoja sva prava u životu, a ta prava su uglavom gušenje tuđih prava, proizvoljno i vrlo često neuko razmišljanje o važnim društvenim temama.
Ako bi volja bila temeljni princip, i to volja pojedinca, koji dovodi čovjeka do nekakve neodređene, ali velike slobode, tada bi također i demokracija, u kojoj se prava formiraju kao prava većine, imala smisla jer u toj demokraciji pravo većine gubi snagu i pretvara se u pravo jako bogatih da tlače siromahe, u pravo jačega da tlači slaboga, slabijeg od sebe, a to opet potvrđuje da je sloboda pojedinca neograničena.
Ta sloboda, ako sam išta razumijela, morala bi ispunjavati svoju svrhu u ostvarenju gotovo svih prava pojedinaca pa bi tako nekako i društvo postalo pravednije. Takvom slobodom koja osigurava sva prava pojedinaca zakoni postaju, kao što se vidi u praksi, međusobno kontradiktorni i u odnosu na ustavne zakone, a kako bi se to spriječilo zakonodavci pogoršavaju tu situaciju pišući suvišne zakone koji su toliko općeniti i nedorečeni da se mogu primijenjivati proizvoljno.
Ta sloboda radi ostvarivanja prava ne bi postala sloboda od nepravde, niti bi postala sloboda za urednije društvo.
Istinska sloboda je sloboda od duhovnog i psihofizičkog ropstva, skučenosti i potlačenosti što je zaista u prvom redu problematika svake osobe pojedinačno. Istinska sloboda je sloboda za ljubav i pravednost koje mogu doći do čovjeka i društva samo izvana ukoliko je svaki pojedinac već slobodan u sebi. Iz toga proizlazi da je sloboda rezultat imanentnoga i transcendentalnoga djelovanja Boga u društvu i na svijetu.
Ako je ljudski um temeljni princip i pokretač svih stvari, tada nije jasno zašto se nitko ne sjeća kako je stvorio svijet, kako je načinio sebe samoga. Tada sve je stihija kao temeljni princip, a u tom slučaju čemu uopće razmatrati tako plemenite ideje kao što je pravednost ili demokracija. Bilo bi nam svima lakše bez razmišljanja ljudskoga uma, ali ni to nije ostvarivo jer u takvom slučaju koji opisujem ljudski um želi razmišljati, želi vladati, želi i tlačiti druge umove uz pomoć zakona jer, naravno, nije slobodan. To je bio svijet prije Noe, to je bio svijet prije uništenja Sodome, to je ovaj svijet u kojemu su pojedinci, slobodni kao i čitava rulja pojedinaca, razapeli najnevinije Biće na svijetu i šire, Gospodina Krista Svetoga.
Savjest
Evo još jedne bezbožničke definicije:
Savjest = subjektivna svijest o dobrom i lošem, unutarnja reakcija pojedinca na vlastito moralno ponašanje i pretežno osjećajno zasnovano znanje o vrijednosti odnosno bezvrijednosti vlastite osobe i vlastitih moralnih postupaka.
Kada bi savjest ljudska bila slobodna i onako formirana kako pripovijedaju svjetovni filozofi, filozofi vremenitosti, profanosti i zemaljskoga praha, tada bi je se moglo sistematski gušiti, a gušenje pojedinačnih savjesti u ljudima ne bi dovelo do smrti i poslušnosti već do velikih nereda, razaranja i grešnih čina, djelovanja, govora i radnji.
Oni naglašavaju da snaga i karakter savjesti, kao specifične moralne sankcije, zavise od toga u kojoj je mjeri pojedinac prihvatio svoje određene, različite vrijednosti i norme te da je podložna samoocjeni i samousavršavanju, zavisno od konkretnih uvjeta života, konkretne povijesne, ideološke, a samim tim i moralne pozicije čovjeka (kao da se moralne vrednote formiraju od zemljanog praha, flore i faune pa sve do čovjekove povijesti, a ne zbog toga što proizlaze iz Božje univerzalne ljubavi prema čovjeku). Kada te u tvojoj savjesti Bog probudi i prozove, ma gdje bio i ma što ti činio i mislio, moraš se odazvati.
Savjest je, znamo, glas Boga u čovjeku:
"U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našega srca (...). Čovjek naime ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao. Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjekovo, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini."
(vidi: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1776, str. 457
vidi: II. vatikanski sabor, 'Gaudium et spes' 16)
subota, 28. travnja 2018. 10:06:09
p.s. svjetovi propadaju, ali izgleda da ovaj naš svijet sadašnji nikako ne može propasti, možda stoga što je stihija sve više počela uzimati maha pa nas možda dovede i u stanje velike moći i velikih mogućnosti. Tada bismo bili bogovi, ali morali bismo nekako izglasovati kako izabrati vrhovnoga boga i u kojem mandatu. A da ipak barem na kratko upotrijebimo moždane vijuge i uzmemo u obzir mogućnost koja se kao logična premisa i konkluzija najviše i najčešće nameće svojom spontanošću i nesagledivom jednostavnošću: Bog je stvorio svijet i čovjeka, sve uzdržava i svime upravlja?
U minusu
Reče čovjek da njemu bog ništa ne znači, da mu spominjanje te riječi ne djeluje na njega nikako, ni dobro, ni loše, da mu je svejedno po tom pitanju.
Čovjek je u pravu jer kada izgovorimo opću imenicu "bog", bili bismo bezumnici ako bismo od same te bezbožnički izgovorene riječi počeli padati u nekakav trans. To ne bi bilo niti razumno, niti vjerničko ponašanje. Ni meni opće imenice ne proizvode transcendentalna stanja ako moj Bog tako hoće. No, u ovakvom razgovoru ne radi se o gramatici i pravopisu, o imenicama i velikim slovima već se radi o Jednoj Osobi, Božanskoj Osobi koja se za mene nalazi i u riječi Bog kao u općoj imenici jer ja toga Jednoga Boga znam, čula sam za Njega i Njemu vjerujem.
Upravo je u tom pridjevu razlika u izgovaranju imenice bog. Ja vjerujem u Boga, vjerujem u Jednoga, Jedinoga i Jedinstvenoga Boga nad bogovima za razliku od onog sugovornika koji vjeruje u ništa, u minus. Nikada nigdje nikome nije ništa povjerovao, a klanja se mnogim bogovima, raspadljivosti, klanja se u ništa.
Zato se Bog u punini vremena objavljuje svome Narodu zapovijedima koje su za prosperitet čovjeka važne, a čovjek ih nikada sam ne bi mogao dokučiti.
Riječ Bog suprotna je od riječi 'mnogi bogovi, mnogoboštvo'.
Da bi Narod počeo vjerovati u Boga, Bog se morao prvo objaviti Izabranom narodu.
I kojim riječima je to učinio, to kršćani znaju: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj i nemaj drugih bogova pokraj mene." Narod je pamtio i pamtit će te riječi objavljenja Božanske Osobe:
"Gospodin je Bog tvoj, Gospodin je Jedan. Zato ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom...".
ponedjeljak, 30. travnja 2018. 16:54:50
U paklu besmrtnosti
Čovjek je oduvijek slutio da je besmrtan,
oduvijek je mislio da umrijeti neće,
ali smrt je stvarnost koja se čeka.
Poslije nemaš ni tijela, ni oblika, ni puta
poput praha što se raznosi na vjetru.
Novost je Kristova uskrsnuće i dolazak
ljudske osobe u Božju i u Božji život.
Krist je, između ostaloga, morao javno i na očigled sviju
umrijeti na križu, morali su Ga u grob staviti.
Poslije toga događaja, kada je umro Bog, niti jedan čovjek
ne može misliti na stari način već mora znati
da će umrijeti stvarno i u svakom slučaju.
Jedini naš Bog i Gospodin Isus Krist umro je s nama,
za nas, na otpuštenje naših grijeha, a mi ćemo umrijeti da umru grijesi naši jer inače ne bismo zadobili nikada život vječni, život u Kristu koji se začinje u zemaljskom krštenju.
Velika je razlika između puke besmrtnosti i vječnoga života.
Tu nam je razliku donio Isus Krist, donio nam je pojašnjenje i tumačenje
čitava života i postojanja našega.
Tko ne bi povjerovao da je Isus Gospodin i tko bi se proglasio agnostikom, taj mora znati da se poslije smrti može naći na Posljednjem sudu gdje se slobodno može odlučiti protiv Boga, to jest za pakao.
subota, 28. travnja 2018. 07:13:44
Ars poetica
Umorne su žića strune,
popustile od napinjanja
kao abdicirale krune,
bolesne od sapinjanja
izraza i odraza, izričaja
kojim častile su dvor.
Na sudu starih običaja
zamrsiše sve u čvor,
i ljepote doživljaja,
i pisanje korijensko
što bi dalo jasna sjaja.
Govorahu 'nije zakonsko',
načiniše zakon velji,
tuži ga tugaljivost,
kao da bi sve po želji,
imuni na žaljivost.
"Same parole!
Sola scriptura!",
blatne patrole,
redovna tura:
"Kakvi spiritisti,
kakav miomiris, kad!
Svi smo isti,
muka, trud i rad".
Pisahu 'ar snova',
zabilježiše pomno
svaki znak i sva slova.
Rekoše: "Skromno!".
O, božanske note
i anđeoski pjevi!
Nestadoše jote,
prilozi i pridjevi.
Vrlo strogi sudi;
novinama po komarcu,
vi, pjesnici ludi,
sudištem po žmarcu.
Čime bi zamijeniti
riječ i govor puka?
Boga si oplijeniti,
to je vaša muka.
02.05.2018. 16:43
Sitnica
Dozvat ću najskrivenija sjećanja,
da te bude, da ti tiho šapnu
da su živi naši dani susretanja
i da često iz ta mora uspomena kapnu
poput kiše il' oluje oceana.
Uvijek se pojavi neka sitnica,
izišla iz naših davnih dana
kao znatiželjna mlada ptica,
o kojoj ti nisam rekla sve.
Znaš li da se ljubav ne zna sakriti
jer su mnogi otkucaji srca dio nje
i da o njoj srce često mora snatriti
kako bi se održalo kao čilo?
Tad iz njega proizlaze munje
koje imaju taj ritam, nose bilo;
tada srce širi miris poput dunje.
Veliki petak, 30. ožujka 2018. 02:11:23
Sitnica
Dozvat ću najskrivenija sjećanja,
da te bude, da ti tiho šapnu
da su živi naši dani susretanja
i da često iz ta mora uspomena kapnu
poput kiše il' oluje oceana.
Uvijek se pojavi neka sitnica,
izišla iz naših davnih dana
kao znatiželjna mlada ptica,
o kojoj ti nisam rekla sve.
Znaš li da se ljubav ne zna sakriti
jer su mnogi otkucaji srca dio nje
i da o njoj srce često mora snatriti
kako bi se održalo kao čilo?
Tad iz njega proizlaze munje
koje imaju taj ritam, nose bilo;
tada srce širi miris poput dunje.
Veliki petak, 30. ožujka 2018. 02:11:23
Na vrhu života
Prolila sam tintu po sjećanjima,
samo teške uspomene probile su van
poput slijepe ceste u susretanjima,
a na izmaku je bio dan.
Samotna je glazba svirala po svome,
ptice su žvrgoljile u parku,
radosne zbog sunca i pomalo trome,
gledajući kuglu zalazeću, žarku.
Tuga me je obuzela, tuga samotnjaka
koji ispred sebe više nema smisao
i vrluda izgubljeno poput pustinjaka
koji sva je svoja platna već narisao
pa se malo neobično i životu čudi:
čas ga je na pretek pa ga nema dosta.
Kad bi samo znali svi ti nepoželjni ljudi
prihvatiti nekoga kao dragog gosta.
Vila mi je iz dubina srušila koncepciju,
utječem se anđelima i duhovnim bićima;
što da radim dok me zrake sunca griju
i kad osjećam se dobrodošla samo ovim ptićima?
Letjeti ne mogu, niti plesati časno
jer je vrh života, jer mi umor ne da.
Ništa drugo se ne događa ovako kasno,
samo čekam sunce da na zapadu se preda.
Duhovna me bića pitaju za zdravlje:
zar ja ne znam kakva nagrada me čeka,
zar ne vidim i ne čujem to nebesko slavlje
pokraj takvog mira tu, na vrhu svoga vijeka?
srijeda, 11. travnja 2018. 18:04:00
Svijeća u tami
Dušom svojom tražim Te noćas
jer si mi rekao obećanja
od kojih mi srce treperi.
Pojurite, konji, u laki kas,
smiri se, dušo, u trenu čekanja
jer ono ljubav tako ne mjeri.
Ta, ljubav se mjeri silinom vjere
i povjerenja u svaku riječ
što ulijeva mir za godina sto.
Znam da ne kasni niti zere
Bog moj što čuje mi ječ,
znam da će uskoro ispuniti to.
Vrijeme je dugo života ova;
to je stoga da mognem vidjeti sve,
da mognem izrasti plodna i jaka.
Ne moram činiti čudesa nova,
ljubav se hrani s mrve nevidljive,
a plodna mi riječ ljubavi svaka.
Ljubavi snažna, života srži,
života istinska iskonski plame,
samo ću Tebi uvijek priznati sve,
sve što mi tijelo u srcu drži
kao što svijeća gori sred tame,
kao što i ja gorim poput nje.
nedjelja, 11.03.2018. 19:43
Tragovi
Još uvijek te susrećem kao da si tu,
još uvijek me tvoje riječi štrecnu
i smijeh ti čujem u dobru i zlu;
još uvijek mi glasnice za tobom jecnu.
Sve više te cijenim i poštujem školu
koju sam primila bez velike svijesti;
sve više se šire na visini, u dolu
plodovi što ih mogu na tebe svesti.
Velike pouke u životu mi mojem,
koje mi često vrijede kao putokaz,
primih od tebe u glasu sa spokojem
što nikada nije stvarao sraz.
Nisam razumijela sve u tančine,
ali sad pamtim učinkovitu riječ;
ponavljam savjete i svjetlo mi sine,
tvoje riječi i djela traju u viječ.
Nikad se nismo ljubile strasno,
ni utjehe blage, ni riječi meke,
a kad mi je življenje bilo opasno,
znala sam što su nabujale rijeke,
znala sam jedriti, plivati, teći
zajedno s valima što se prelamaju.
Nisi mi morala nikada reći
koja se pravila nikad ne slamaju,
što je zakon i ljubav, i što je sloboda.
A bila si mnogim stvarima vična,
ponosna, krotka, bez nagradnog boda
i kao da nisi mi roditeljica klasična.
I Bog me sad kuša, a napasti bacaju
kao da idem u velike bitke.
I stara sam već, i stope mi tracaju
tragove tvoje, tragove britke.
subota, 28. travnja 2018. 06:50:19
Tuesday, May 22, 2018
Zračna luka
Mole se putnici da ne gledaju
i ne prodaju zjake na putu svom
već neka prtljagu predaju
i mirno odšeću u novi dom.
Sirotinja leži, sirotinja spava;
prazni šeširi, obrnute kape
očekuju novčić iz neba plava
i poput ustiju gladnih zjape.
Nikada neće prosjaci krenuti
tamo gdje plove nebeski strojevi,
plavetnilom će se odjenuti
dok prolaze kraj njih samo brojevi.
Odlazim tiho dok jutro se budi;
narode, pa ja niti imena nemam.
Po meni gaze zvijezde i ljudi,
u slabosti svojoj na pola drijemam.
Nekome za konjak, nekom za kruh
kovanica pade, na rosi se sjaji.
Prinosim darove za svoj duh,
a nebo me diže, nebo me taji.
utorak, 20. ožujka 2018. 08:14:48
Monday, May 21, 2018
Bezvremene crte
Proletjele mušice, mlade i gorke
kao da grabe si utjehu pelina;
proletjela proljeća, delfini i orke,
prepuni nektara, adrenalina
kao da to više sad ne postoji
na ovoj zemlji, na ovome mjestu
gdje vrijeme curi, vrijeme se broji,
sa sobom ne nosi bar jednu čestu,
bar jednu minutu za zalihu svoju,
za one dugačke oblačne noći,
za poneku tugu i tjeskobu moju,
za kakvo naglo buktanje nemoći
ili barem za jedno "do viđenja";
ne, vremena više ni malo nema,
kob je već stigla do visokog vrenja
kao da trošim što drugi sprema.
Sada nastaju bezvremene crte,
možda se rađa, možda se mre;
ugodna sjećanja još uvijek se vrte,
ima nostalgije i za teške sne.
Kako je značajna svaka sitnica,
to su opjevali pjesnici davni,
svaka je kao onosvjetska klica
čiji plodovi nekako nisu javni.
Plodovi gorčine slatko su voće,
a sjeme slatko plod je gorak.
Vrijeme mijenja stalnost kakvoće,
vrijeme sad više ne broji mi korak.
nedjelja, 29. travnja 2018. 19:58:53
Životna staza
Dok se golubovi obrušavaju
niz okno pa sve do trave,
pogled moj prati životnu stazu.
Na njoj se mladi ptići okušavaju
kako bi postigli visine prave;
ledi se vjetar na mome obrazu.
Iz jedne tišine u tišinu drugu
odlaze pozdravi duše prema svodu,
a čestica vraća se k meni;
vrane grakčući presijecaju prugu
koja me vodi daleko k rodu;
krošnja se trešnje već zeleni.
Uskoro cvjetovi bit će bijeli,
čitavu zemlju prekrit će lati
i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;
u daljinama netko se možda veseli,
u daljinama netko možda pati,
a tu, pokraj mene, samuje ćut.
nedjelja, 18. ožujka 2018. 11:55:34
Nova pjesma
Mogla bih sada usnuti,
najtišom tajnom stihovlje zvati
i prostirkom šušnuti;
pjevam li noćas, da mi je znati.
Iznenadne pahulje zatoplile
ono malo okna zatvorena
pa se pjesme tamom slile;
gdje je rima, je li rasporena,
ne znam. Spustilo se sjeme
na postelju od svježa nadahnuća,
i juri propušteno vrijeme,
i sijeva zadnja nada, vruća,
prepuna od ploda, bremenita.
Prolazi kraj nekog znanca,
tako bezvoljna, vremenita,
uzaludno traži barem jednog stranca
kako bi se malo pohvalila.
Odvela je slova svoja u tišinu
pa je ognjište zapalila
da se skloni u tu tminu.
Odavno već ne bijahu tako prazne
priče koje duša priča;
mnoštvo riječi, a teme sve razne.
Sve je poput običnoga kiča.
Samo jednostavna potreba
da se mirom sad odmara
i prazninom sve do neba;
da se opet stvara, stvara.
četvrtak, 08.02.2018. 00:55
Pozdravi
Pod oblak crni sunce se sklanja,
sreću je dijelilo čitav dan.
Nebo ga traži, a priroda sanja,
za njim teži hrast nerazlistan.
Vrapci mu cvrkuću da ga isprate
i upotpune proljetnu divotu.
Lastavice čekaju da se vrate
pa da se zajedno raduju životu.
Tko bih ja bila da kvarim veselje,
što bi učinila nevolja, zlo?
I dalje bi pjevale ptice sve velje,
i dalje bi nebo prekrivalo tlo,
a vijesnici proljeća bili bi tu.
Oni su tako nevidljivi, maleni
i nose najsjajniju odjeću,
i puti su njini lijepi i šareni.
Zalazi sunce nad visokim tornjem
i šalje svem svijetu posljednje zrake
dok mnogi odlaze k svijetu gornjem
i nose sa sobom pozdrave svake.
nedjelja, 11.03.2018. 17:26
Kraljević i rajska dunja
Sivilo nebesko, podloga mu modra,
bljeskavi sjaj munje sa svih strana;
u sigurnosti zidina stoji djeva bodra;
gledajuć na okno, traži zaostatke dana.
Pogled joj sve tužniji prelijeće krajobrazom,
ona sve je već priredila, ona nekog čeka
u najljepšim opravama, naštipanim obrazom,
ljepša nego ikad za svog kratka vijeka.
Ne može vjerovati u stvarnost svog rezona,
takvim se vremenima ne putuje do drage
makar bila i neka princeza, a to je možda ona
ukoliko kraljević joj stigne na svečane prage.
Tko zna kakve sve je zmajeve morao pobijediti
da donese djevi od izvora vode, od sokola pera
i da postane joj dostojan udvarače joj prorijediti,
da postane zreo kralj koji nade njima sve rastjera.
Što sve jače bijesni ta oluja, bliži su svi suparnici,
bogati i slavni; naočiti, mladi; lovci svi na miraz,
na ljepotu djevu koja već je sva u blagoj panici:
svečanost je ova važna, krajnji rok za veliki sraz
i za oproštaj od hladnih zida koji zaštita su bili,
a sada ih doživljava kao zatvor ili neku zamku.
Zbogom lijepu ruhu, zbogom lanu, kadifi i svili,
djeva sva u suzama nosi blago u naramku.
Spušta se po zidinama dok je osvijetljava munja,
dolje kraljević je spazi koji bio je izgubio vid.
Pada mu u naručje, uzima mu ruku s koje pada dunja,
dokaz da je bio hrabar, te se uspeše na zid
da bi se priredilo sve potrebno za sveč.
Tada uđoše na velika vrata, sve po protokolu,
k'o da ništa nije bilo; djeva dade kraljeviću riječ,
on zadobi njenu ruku i uputiše se glavnom stolu.
Tamo udvarači svi bijaše 'slatki', željni svježa voća;
da bi kušali princezu zatražiše marmelade.
Dok su munje bljeskale i pucali gromi, ona dade toća
od te iste dunje od koje se sve ljubavi slade.
Popadaše bivši udvarači kao jedan, jedan kao svi
jer je gorko bilo kraljeviću putešestvije do svoje djeve.
Vida nisu izgubili već su gledali pricezu kao vukovi
te se otkrila sva istina: kraljević je jedan, a mnogi kao pljeve.
srijeda, 2. svibnja 2018. 21:20:34
Ptice nebeske
I mir se spušta s večerima
dok nam svima ptice koncentriraju;
svijeća pripravna je, voska ima,
kos je opet javio se ovom kraju,
tu je, sasvim blizu kao dio nas.
Umor lomi kapke snene
poput blage smetnje, kao neželjena vlas.
Raspjevani kos mi budi uspomene.
Pjesma leti, pjesma ide, stih se slama
ispred umjetnosti krasne tu, u vrtu,
ali moja pjesma nema onog plama
kojeg vrapci, kao i ja, samo nose u svom prtu.
Davno je to, čini mi se, kad je bilo kosa,
a sad, evo, vraća mi se sretniji staž.
Prisjećam se trešnje kako teško već se nosa,
kako sjekli su je oni koji bili su joj straž.
I taj kos nam s vremenom umukne
dok mu vrapčje note sviraju refren,
a to sjećanje u mojoj duši bukne
kao da je protekao samo jedan tren.
Bilo je to, čini mi se, zlatno doba
mada pamtim nezgodne trenutke, zle
kako nose mene kao bolesnoga roba,
kako bolest crna onih dana meni zre.
Kos je bio utjeha nezdrave mi biti,
sada shvaćam kad ga čujem, sada znam.
Sjećam ga se rado i ne želim suza liti;
kao da se meni sada ipak budi onaj plam.
srijeda, 2. svibnja 2018. 19:34:51
Subscribe to:
Posts (Atom)
Popular posts
-
Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ... -
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ... -
Kliči Gospodinu, sva zemljo! * Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite * s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
-
Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj * u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad ć...
-
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja * u domu Davida, sluge svoje... -
Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
-
Pobjednička pjesma Aleluja! Pjevajte Gospodinu pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! 2 Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem...
-
"Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir i koji si sazdao čovjeka mudrošć...
