Tragovi

Još uvijek te susrećem kao da si tu,
još uvijek me tvoje riječi štrecnu
i smijeh ti čujem u dobru i zlu;
još uvijek mi glasnice za tobom jecnu.

Sve više te cijenim i poštujem školu
koju sam primila bez velike svijesti;
sve više se šire na visini, u dolu
plodovi što ih mogu na tebe svesti.

Velike pouke u životu mi mojem,
koje mi često vrijede kao putokaz,
primih od tebe u glasu sa spokojem
što nikada nije stvarao sraz.

Nisam razumijela sve u tančine,
ali sad pamtim učinkovitu riječ;
ponavljam savjete i svjetlo mi sine,
tvoje riječi i djela traju u viječ.

Nikad se nismo ljubile strasno,
ni utjehe blage, ni riječi meke, 
a kad mi je življenje bilo opasno,
znala sam što su nabujale rijeke,

znala sam jedriti, plivati, teći
zajedno s valima što se prelamaju.
Nisi mi morala nikada reći
koja se pravila nikad ne slamaju,

što je zakon i ljubav, i što je sloboda.
A bila si mnogim stvarima vična,
ponosna, krotka, bez nagradnog boda
i kao da nisi mi roditeljica klasična.

I Bog me sad kuša, a napasti bacaju
kao da idem u velike bitke.
I stara sam već, i stope mi tracaju
tragove tvoje, tragove britke.
‎subota, ‎28. ‎travnja ‎2018. 06:50:19