Bezvremene crte

Proletjele mušice, mlade i gorke
kao da grabe si utjehu pelina;
proletjela proljeća, delfini i orke,
prepuni nektara, adrenalina

kao da to više sad ne postoji
na ovoj zemlji, na ovome mjestu
gdje vrijeme curi, vrijeme se broji,
sa sobom ne nosi bar jednu čestu,

bar jednu minutu za zalihu svoju,
za one dugačke oblačne noći,
za poneku tugu i tjeskobu moju,
za kakvo naglo buktanje nemoći

ili barem za jedno "do viđenja";
ne, vremena više ni malo nema,
kob je već stigla do visokog vrenja
kao da trošim što drugi sprema.

Sada nastaju bezvremene crte,
možda se rađa, možda se mre;
ugodna sjećanja još uvijek se vrte,
ima nostalgije i za teške sne.

Kako je značajna svaka sitnica,
to su opjevali pjesnici davni,
svaka je kao onosvjetska klica
čiji plodovi nekako nisu javni.

Plodovi gorčine slatko su voće,
a sjeme slatko plod je gorak.
Vrijeme mijenja stalnost kakvoće,
vrijeme sad više ne broji mi korak.
‎nedjelja, ‎29. ‎travnja ‎2018. 19:58:53