„Narod je moj sklon otpadu;
i premda ga k Višnjem dozivlju,
nitko da ga podigne.
Kako da te dadem, Efrajime,
kako da te predam, Izraele!
Kako da te dadem kao Admu,
da učinim s tobom kao Sebojimu?
Srce mi je uznemireno,
uzavrela mi sva utroba ... (Hoš 11,7-8)”
„Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ako nađete dragoga moga,
što ćete mu reći?
Da sam bolna od ljubavi (Pj 5,8)”
Ljubav je bol? Ona je „sila” koja mijenja naš život ostavljajući iza sebe trag, ranu. Ona je stvarnost koja nas tako snažno zahvaća, tako je snažna da nam oduzima snagu, da nas gura sve do nesvijesti ili do ekstaze. Onaj koji ljubi osjeća se kao da je uhvaćen „ljubavnom boli”. I dok uživa u punini tog života, postaje svjestan i bolnog saznanja o neosvojivim granicama, o mjestu koje je uvijek ponuđeno na potpuno darivanje: polet usmjeren prema neizmjernome, a nikad ne ostvarenom.
Da bi se zaručnica izliječila od ljubavne boli, moli kolač od grožđa i zagrljaj: želi i dalje ljubiti. Zaručnik daje sve od sebe da je ekstaza ljubavi ne probudi. I on trpi od ljubavnog ushićenja, zaveden već samim pogledom svoje ljubljene zaručnice.
On, zaručnik, postaje simbol Boga koji ne kažnjava čovjeka zbog njegovih pogrešaka, jer je zaljubljen u čovjeka, svoje stvorenje, do boli... ljubi nas „do kraja” to jest dotle da dopušta te njegov Sin bude proboden kopljem. Poslije svoga uskrsnuća pokazat će svojim učenicima biljege, znakove svojih ljubavnih rana.
...samo ako umre, sjeme klija,
i ti samo krvareći od ljubavi,
Oče, natapaš vinograd
i oplođuješ ga cvjetovima vječnog proljeća...
14.12.2024. 14:58
Valentino Salvoldi o Pjesmi nad pjesmama, KS Zagreb, 2001,
preveo : Adalbert Rebić
„I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga (Iv 20,27)”:
No comments:
Post a Comment
just do it