Gle,
Gospodin Bog dolazi u moći, *
mišicom
svojom vlada!
Evo s njim naplata njegova, *
a
ispred njega njegova nagrada.
Kao pastir pase stado
svoje, *
u ruke uzima
jaganjce,
nosi ih u svome naručju, *
i
brižljivo njeguje dojilice.
Tko
je šakom izmjerio more, *
i
nebesa premjerio pedljem?
Tko je mjericom izmjerio
zemlju, †
i planine na
mjerila, *
a tezuljom
bregove?
Tko je pokrenuo duh Gospodnji, *
koji
ga je uputio savjetnik?
S kim se on
posavjetova, †
tko je
njemu mudrost ulio, *
naučio ga
putovima pravde?
Tko li ga je naučio znanju,
*
pokazao mu put k umnosti?
Gle,
narodi su kao kap iz vedra, †
vrijede
kao prah na tezulji. *
Otoci,
gle, lebde poput truna!
Libanon je malen za lomaču,
*
a zvijeri njegovih nema dosta
za paljenicu.
Svi narodi ko ništa su pred njim,
*
ništavilo su njemu i praznina. Iz 40,10-17
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako
i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
No comments:
Post a Comment
just do it