gordanatomljanovic: ZARUČNICA

12. ZARUČNICA

"ET IN CAPITE EIUS CORONA STELLARUM DUODECIM"

poezija

Kazalo:

Zaručnica

Pieta

Svjetionik

Prva svjećica Adventa

Ne reci

Regina Croatorum

Kći Ljubavi

Marija na Isusovom putu

Majka siromaha

Sveto srce Marije

Kraljice anđela, moli za nas

Zdravo, Kraljice mira

Bijela Katedrala

Rozeta

Bezgrešna

Pobožna Djevojka iz Juge

Moja Marija

Dan istine

S kraja svijeta

Ognjeni suton

Odaziv na ljubav

Naša oda

Škrta zemlja

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Crna nevjesta

Blagoslovi putuju tišinom

Jedrilica

Gorko voće

Pustinjsko vino

Ples s Istinom

Putovanje u tišinu

Poslušaj, Gospode

Iglice sitna praha

Pjesma supatnika

Pjesnikove lađe

Jedrenjak

Gorko vino

Krijes

Sjeme vječnoga dana

Pjesma za dušu

Čista vatra

Danas još ne

Kradljivac tuge

Nebeski greben

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas

Sveti nemir

Theotokos

Nebeska žena

Ljubav putuje

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Ako sada umirem

Šutnja nutrine

Zaručnica

Tiho pjeva ona duša stara

koju pozvao si više puta

da u Tebi se odmara,

da Ti klekne rubom skuta

koje si raširio za djecu svijeta.

Mnogi sad je u nevoljama,

mnogi ište pakla kleta,

mnogo krika se prolama,

ali niti jedan nije tako zvučan

kao što je pjesma ova;

niti čovjek nije tako stručan

da ispjeva glas svatova

kojemu se sveti često raduju.

Kliči, zemljo, Bogu svome,

Stvoritelju kojem vješto ratuju

da Mu zaručnicu slome

jer je sva previše lijepa,

jer je cijela sjajno odjevena

i za zloću je preslijepa,

a na svjetlu umjerena,

ne može se ničime porediti.

Sva je malo tajnovita,

ali umije pobijediti

najboljega duha vilovita.

Nikad neću ispjevati

boli moje duše, sreću

što ne staje se izlijevati

po svatovskom cvijeću

makar nema toga runolista

kao što je Djeva bajna,

zaručnica svoga Krista

kao zvijezda sjajna

što božanskim zbori glasom

kao voda bistra i umilna,

što se diči vječnim spasom

za kojim je žudnja silna.

05.08.2016. 01:02

Pieta

Malena majka, Bezgrešna Djeva,

skromna na svijetu tom,

oplakuje svoga Sina mlada;

za porod svoj prosi pa Ga opijeva.

U srcu joj bol, na duši joj lom,

mač ova svijeta dušu probada.

Ne govori puno, a znade sve;

ponizno, šutke nam obraze rosi,

pred nama Bog u nju propada.

I Uskrsli Sin je dio nje,

dok ona na glavi krunu nosi,

a čitav Ga svijet pred njom napada.

Ubiše Dijete, na drvo razapeše

Nevinost samu, božanski čistu.

Divlja horda pred njom umuknu.

Njoj pred očima vremenitost pleše,

a Ivan gleda tu krhku bistu

svoje majke nove pa ustuknu.

S Njime je bila u Duhu začeća,

rađala proreknuće, Emanuela,

Pravednika svete utrobe svoje.

I život joj dade, i smrt joj obeća.

U sebi je slijedila Njegova djela

i molitvu dala da se ne boje

apostolski dvori i sljedbenici.

Čuva im Tijelo u svome krilu,

vječnoga Ploda hranu i dar.

U grudima joj odjekuju krici

kakvi ne mole krunicu milu,

a ona stoji kao najveći žar.

nedjelja, 6. svibnja 2018. 19:08:36

Svjetionik

Pratim Vivaldija,

pjesma božanska;

otkriće je Marija,

čudesna, kanska.

Noć je mlada,

svježa i biserna,

a grijeh se raspada.

Morska lanterna

svijetli u mraku

i drhtati stade

čednome braku

koji tek nastade

da se rodi Emanuel,

Sveprisutni Sjaj;

slavi ga Daniel

koji vidi raj,

nebesa i djela sva

što čine ih stvori,

ljudska, nadahnuta.

Misao žubori,

to nije bez Duha

jer tko li će dati

Vina i Kruha,

tajnovita mati,

kad u Grobu je bio,

a ti si znala

da nije se skrio,

da smrt mu je spala?

I žive kosturi

dok venu trave

i orlovi suri,

i duše sve slave

nedjeljne dane

svjetla i sreće

kad Isus osvane,

i narod sav kreće.

Slaviš ga, Djevice,

i svak to prizna,

i anđelci, i pjevice,

tako ponizna.

09.09.2018.

02:15

Prva svjećica Adventa

Dajem se na raspolaganje,

puštam novu nadu da se krčka

kao svježi rumen plam.

Krećem sad na ladanje

gdje se pahuljica brčka

dok polako pada na moj kam.

Novi snjegovi mi zatiru sav korov,

mladi ljulj se neumitno smrzava

prije nego što će rasklijati.

Ptice kreću u svoj zimski lov,

pažnja moja grije ih i održava,

gnijezdo im se neće rasklimati.

Tako stiže iščekivanje do vrha,

skroz do one točke kad već kreće pokajanje,

prije nego što će se zabijeliti

duša, sigurna od grijeha mrka.

Anđeli mi zdušno nude poravnanje

staza prema Bogu koji će prostrijeliti

svojom strasnom nevinošću moje srce sretno.

Kao plam od prve svijeće

ono igra ravnomjerno u toplini.

Onu ružu samo gledam sjetno

kao pupoljak te vječne sreće

koja blago tinja u tišini. 30.11.2014. 06:54

Ne reci

Ne reci mi 'nikada', osim u bijegu,

u željama i prošnji, molitvama;

ne drži prokletstva na stijegu

već blagoslivljaj gdje je tama.

Ne reci mi 'uvijek' jer ne znaš ti to,

bića smo ovisnici kao loza na trsu;

mi imamo vijek i srce pokvarljivo

što sklono je piću, grijehu i mrsu.

Ne reci mi 'istina', ona je previše za te,

za tvoju meku kožu i slabu kost;

samo kad govoriš skromno svoj 'da' i 'ne',

od tebe nastat će umjetnost.

Ne reci mi 'ljubim' kad se ne klanjaš

Najvišem Biću, jednom i jedinom,

jer ti preda mnom samo o sebi sanjaš,

ja sam ti orah, praznina i slom.

Ljubav je za Boga, Njegova osveta

za sve što imaš i sve što jesi;

Njegovo je sunce i kiša sveta

za svakoga stvora, što god da ga resi.

nedjelja, 27. kolovoza 2017. 12:13:54

Regina Croatorum

Na današnji imendan kneza Trpimira

želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;

želim ti da se svojom slobodom odabira

osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene

i na sve podanike do neslavnih vazala,

na sve stanovnike, nikada potlačene

i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,

da se u vjernosti svome domu porađaš

kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad

i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:

otpočni novu godinu milosti Gospodnje

koja se vjernima obilato dijeli,

započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata

kao sretna zvijezda na kopnu i moru,

kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:

ora pro nobis, Regina Croatorum.

30.12.2015. 05:45

Kći Ljubavi

Dan kada je začela Ljubav

po Duhu što se sveti, sveti

riječima i treptajima;

kada zače nju kao cvjetak ubav,

koji daje mirise i zimi i ljeti,

a sjaji se bistrim svesjajima,

bijaše za nju dan života

koji se probudi malo neprimjetno

slabašnim srčanim udarima

kao udivljenje ispred ljepota

koje prepozna se kao lice sretno,

koje nazire se tek u daljima

kada čovjek ostane u duši sam.

Tad se sjeti da je sreo nju,

da je ostavila neznatnoga traga

od tajanstva što ga nema kam

i da predala je Ljubav tu

koja se razlijeva kao uspomena draga.

Niti ona nije točno znala

što se zbiva i pripravlja

i tko traži joj u srcu gnijezda;

samo uzdahom je Boga zazvala,

a to se ne zaboravlja

kao niti davno propadanje zvijezda.

Tih je dana svega više radila,

sila ju je nosila po poljima,

livadama i kroz mlade šume

kao da je već tu Ljubav sadila

da učini duše boljima,

da uredi sve prašnjave drume.

Tek kada je oči pogledala

one duše što joj uvijek vjerna bila,

vidje da je sve to istina što sluti.

U toj zjenici se ogledala

pa se iz daleka promotrila

kao mati kad se blaženom oćuti.

Tada spozna da se Ljubav rađa

neizmjerno kao vječna drama

i da često raduje se ili trpi,

da je od nje samo vjera mlađa

i da nije jedina i sama,

da od Ljubavi se vječni život crpi.

srijeda, 10. svibnja 2017.

09:47:30

Marija na Isusovom putu

Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet

u tvom srcu sada beznadežno jeca

zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.

Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.

Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,

što ti dao je blaženstvo proročansko

da u svojoj pradjedovskoj vjeri

najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,

donosi ti sada onaj šimunovski čas

što ga u sebi si tiho prebirala,

koji morao je doći svima kao spas,

a ti nikad mu se nisi opirala;

mač je boli ti u duši poput glavnje,

poput neizrecivoga krajnjeg doba

kad se događa i sud, i opće sravnje

svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;

ali ti si vjerovala, kao u početku,

u beskrajno more radosti i suza;

sve si znala u Božjem svršetku:

da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza.

23. ožujka 2019. 09:12:11

Majka siromaha

Nije dobro da čovjek bude sam

jer je biće kontemplacije,

ali mnogi mnogo i od ljudi traže.

Zbori, Kriste, uđi u moj čam,

moje zazive, komunikacije,

budi centar moje noćne straže.

U koju kategoriju pravednika

sada spada bolesnik i siromah

kojemu su zatvorena vrata Dvora,

koji nema mudrosti, ni zlatnika

i čije su pjesme samo prah,

koji liječi se od mračnih mora?

Kada posti, nitko ne zna za to;

nema časa kad mu usne prazne

ili da mu srce bez molitve suho.

Pred Tobom je, Kriste, kao zlato,

al' od ljudi padaju mu kletve razne,

kušnje neke i u doba gluho.

Ni u starosti on svojoj mira nema

jer su suza pune stisnute mu grudi

pa ne može prići i kada bi htio.

Tvoja ljubav, Kriste, nije anatema

već je svježe valovlje na sprudi,

Bog i Otac koji ga je zagrlio,

koji mu je Majku dao tankoćutnu,

nježnu poput školjke koja biser nosi.

Sve joj znano u mrtvilu svijeta

koji traži samo sudbu mekoputnu;

ona Duhom Svetim srce njemu rosi,

on je uzima za svećenicu svoga leta.

20.06.2021. 12:03

Sveto srce Marije

Vučeš me, Kalvarijo,

tabani me peku,

a duša se prazni.

Dozivam te, Marijo,

da sad uđem u tu rijeku

gdje se rulja blazni.

Tvoje boli bit će jače,

shrvana si teško,

hodiš i nosi te snaga.

Srce još ne plače,

nazivaš sve greškom,

ali dolaziš do krajnjeg praga.

Sve si znala,

sve si prihvatila,

zveckanje i čavlje;

i pod Križ si stala,

napasti odvratila.

Sin ti sprema slavlje,

kako li je spas taj gorak!

Al' toliko Muke, jada,

nasilja i zlobe

kojoj čuješ korak:

to Sotona pada,

čavli ga zarobe.

Gdje si bila, Marijo,

kada zmaja zgazi,

onih dana krvave te hajke?

Vučeš me, Kalvarijo,

i tebe porazi

čista ljubav svete Majke.

23.07.2021. 09:50

Kraljice anđela, moli za nas

Predajem ti svoje nadahnuće,

predajem ti svoje slabe ruke

jer kad mole, danas nisu jasne.

Niti Bog ne može čuti srce vruće

ako molim zazive sa puno muke,

mada molitve su sve prekrasne.

Niti sanjam, niti bdijem toj sparini,

drago sunce moždane mi peče,

ne može se puno bez te snage.

Nije tako bilo u našoj starini

kad se znalo da li Bog što reče

ili samo umišljamo sude blage.

Anđele, sad pjevaj ti za mene

molitvu za duše sestara i braće,

za sve one što ne podnašaju žegu,

što ih zauzeše kušnji mrke sjene

da im napasti sve traju puno kraće,

da u Djevici pronađu dobru njegu

koja će ih osokoliti u svakoj boli.

Anđela mi počuj, Zdravlje bolesnih,

i zamoli Sina, ti, Utočište grešnika,

Anđeo te moj i njihov zaziva i moli.

Da okrijepiš puk svoj, Utjeho žalosnih,

da bi opet bio Krista, Boga slika.

Ti, Kraljice anđela s nebesa,

moli Boga za sve boli strašne,

moli sad za naše obraćenje,

da izbavi sve od samrtnoga plesa,

da sve molitve postanu jasne.

Moli od tih teških kušnji ozdravljenje.

21.07.2021. 18:15

Zdravo, Kraljice mira

U čisto krilo Rodilje nebeska milost sišla je.
Utroba Djevice otajstva skriva skrovita.

Kraljice nebeskih kiša i mrazeva, sliko Boga moga, kraljice majko Milosrđa što se izlijeva po zemaljskim dušama, prodire kroz njih i stiže ravno u duše preminulih;

kraljice srca moga, kruno svih mojih molitava; posudo svetohraništa tijela moga; kraljice svih mojih zemaljskih i nebeskih veza;

svjetlo podmorskih dubina i svemirskih visina;

kraljice vodiljo smrtnosti moje;

kraljice nad kraljicama;

kraljice iskro požara moje duše;

kraljice životvorice zamrlih moždana;

kraljice ljekovita travo povreda mojih;

kraljice roditeljice čistoće srca moga;

kraljice nevinosti svih stvorenja u nastanku;

kraljice bezgrešnosti u molitvenoj milosti;

kraljice sabirateljice najljepših zemaljskih riječi;

kraljice prenositeljice nebeskih blagodati;

kraljice korito svete rijeke;

kraljice duševnih susreta;

kraljice nositeljice Duha Svetoga;

kraljice djece, kraljice cvijeća i cvjetnih vjenčića;

kraljice ljubavnih susreta;

kraljice obraćenih grešnika;

kraljice izvore žive vode;

kraljice hraniteljice uma moga;

kraljice nadahnuće duha zemaljskog;

kraljice liječnice duševnih boli;

kraljice iscjeliteljice razderanih srdaca;

kraljice majko ljubavi moje;

kraljice izljevateljice osjećaja, usmjerivačice emocija;

kraljice ljudskih stihova i pjesama;

kraljice poniznosti duša;

kraljice šutnje i šutljivosti; k

raljice prebiračice doteklih misli;

kraljice kontemplacije;

kraljice poticateljice srdaca na molitvu;

kraljice sluškinjice siromaha;

kraljice posluživateljice vječne hrane;

kraljice nebeskih tajni, otkrivateljice vela otajstvenog;

kraljice mlijeko dojenačko, kraljice čvrste božanske hrane;

kraljice ljudske hrabrosti i jakosti;

kraljice tihe zemaljske moći i snage; k

raljice blagoslova žrtvi zemaljskih;

kraljice ljudskih žila;

kraljice njegovateljice vjernosti;

kraljice davateljice krvi božanske;

kraljice svih vladarica;

kraljice izobilja milosti Božje;

kraljice postojana lađo uznemirenih mora;

kraljice suputnice svih putujućih;

kraljice hitni spasu;

kraljice samrtnih časa;

kraljice utjeho agonije smrtne;

kraljice svežnju poputbine vječne;

kraljice plodnosti suhe zemlje;

kraljice živih i preminulih duša;

kraljice nerođenih;

kraljice svjedokinjo neba i zemlje, grešnika i svetosti;

kraljice najvjernija odvjetnice svih naroda;

kraljice molitvo svih molitvi;

kraljice dodirljiva i nedirnuta;

kraljice buduća virtualnog svijeta;

kraljice hramova zemaljskih;

kraljice mirnih rijeka;
kraljice tješiteljice probodenih duša;

kraljice zemaljske slave Kristove;
kraljice mladosti;

kraljice majko pravednosti;

kraljice izdanku praotaca;

kraljice domaćice vjere kršćanske;

kraljice kapijo kraljevstva nebeskoga;

kraljice ložnice svih djevica;

kraljice zaručnice Duha Božjega;

kraljice nevjesto zemaljska;

kraljice gradova svetih;

kraljice zidino neba i kulo ugaona;

kraljice neprimjetna;

kraljice neznatna Bogorodice,

kraljice kruno života moga, izbaviteljice od svih nevolja i smrti,

uvedi me u predvorje srca Boga moga,

pridrži mi ruke i sačuvaj mi plamičak obraćenja vjere moje.

Ti si sa svojim mužem Josipom primila na svoje nevine ruke zlato, tamjan i smirnu da ih sačuvaš nedirnutima za Sina, Svjetlo naše od Svjetla vječnoga;

ti si nosila u svome srcu breme lako, breme otpornosti na svako zlo.

Ti si bila na početku Isusova objavljenja, ti si Ga čekala kada je otišao Krstitelju na rijeku Jordan, kada je prolazio svojim krajevima naviještajući i liječeći, kada je okupljao apostole, kada je krenuo na svoj križni put, kada je uskrsnuo i poučavao svoju novoutemeljenu Crkvu;

ti si Ga čekala s molitvom na čistim usnama nakon što je uzašao k Ocu, ti si prigrlila svojim plaštem vjernosti sve učenike Njegove.

I kada me pozvao Sin tvoj, ti si me dočekala s tamjanom, darovima i utjehom nebeskom koja je melem za sve duše, osobito za one koje su jako grešne i zarobljene.

Ti si moj hram i moja ljekovita trava, ti si moje posinstvo ostvarila, ti si moja posvetiteljica.

Vodi me dalje na mojim putevima koji svi završavaju na putu Križa, vodi me do Kalvarije u srcu svome, nosi me na rukama svojim da Mu budem prašina na Njegovim sandalama, da Ga strpljivo čekam i dočekam. Otvori mi ovo zgrčeno srce i nemoćnu dušu, otvori me za darove otajstva što ga tako vjerno čuvaš. Skini mi taj mutni veo s očiju, ne daj mi da se opirem zlu nego me prigrli i samo me pridrži dok me zli duhovi proganjaju, samo me dodirni, samo mi prišapni o Riječi života vječnoga kao što si me i dovde prigrljenu dovela. Ti si me uvela u svete dvore, ti me jedina možeš sačuvati od iskušenja koja su sve nezgodnija.

Ti si Ga držala na rukama kad su Ga ubili i skinuli s križa, Tebe je Otac predodredio da tijelo Kristovo oplakuješ i suzama pomažeš, da Ga prigrliš i izljubiš. Uz tebe ću izdržati sve jer ti si od moje grešnosti i neznanja načinila neopisivo potencijalnu posudu i živu dušu koja je jedva tinjala da se što brže ugasi; ti si mi prenijela poziv Njegov na život i to na život u izobilju. Hvala ti za tvoje posredovanje, Kraljice Mira, tako je lijepo što si došla baš k meni, tako je divno što postojiš.
‎05. ‎siječnja ‎2019. 07:51:25

Bijela Katedrala

Sjajem sunca satkali su nježno zdanje

od pretvrda, od neslomljivoga kama;

svetim nadahnućem načiniše najtanje

što svodu pjeva koji dostojna je rama.

Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,

kaplja vode života za putnikovu dušu,

smjernica za ulaz svadbenome plesu

ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.

I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,

putokaz je svakom žednu da još više žeđa

i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada

na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.

Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,

anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom

da pronađem ulaz od konkretna doticaja

prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,

tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,

sa svim milostima koje iznutra se dijele;

i da malo bolje vidim njene mističnosti,

da doživim neznane korale Katedrale bijele.

srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04

Rozeta

S one strane zemlja, vrijeme, svijet,

puno grijeha i još više mnoga dobra;

neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,

kula Babilona ispod sama neba obla.

Osjetilima unutarnjim duša moja diše,

visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale

kao da je načinjena da nam anđeo nariše

kako gleda molitelj kroz prozore male.

Nije zato da umanji veličinu i mekoću

svega što je na toj zemlji dobro stvoreno

već da zvuke rezonantne osluškuje noću,

večerima kasnim kad je sve otvoreno.

Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama

s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom

i po neka višnja svijeća smirujuća plama

čine obred kontemplirajućom dramom.

Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom

kada duša pred ponizna Patnika sustane

koji najveći je od tog svega svojom odlikom

da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.

30.04.2018. 03:52

Bezgrešna

Kao Žena

roditi Dijete,

u djevičanstvu,

kao sjena

utrobe svete

u prostranstvu,

kao položiti

na kućni stol

domaća hljeba,

vatru naložiti,

poslužiti sol,

darove s neba,

gotovo da je ono

kao Gospodu reći:

„Da, tako neka mi bude”.

Nek' čuje se zvono

u beskrajnoj sreći

za sve te ljude,

ali u povijesti

samo jedan čas

uze nam Bog

da na crti svijesti

započne spas

sveg naroda svog.

Nećemo znati

blaženstva sjajna,

ni plač i bol, ni muku.

Ona će sjati,

vječna tajna

vlastitu puku.

Slušati pogrde,

Majko nepovrijeđena,

ti, ljudsko biće,

riječi pretvrde,

Kruno iz Edena

što vječno sviće,

nikada znati nećemo.

Sina dati,

Djevice časna,

koga susrećemo

ponoćnih sati,

Božića krasna,

ti, kćeri Planinska,

sveti Grade,

koga si pratila,

Zvijezdo Rimska,

te noći mlade

da sve bi shvatila

srcem Duhovne snage

što si je ulijevala,

svog Božića Sljedbenice.

I molitve blage

duša ti pjevala,

hladovita Sjenice.

Majčice, čuj nas,

kad si Ga zadjenula,

nastade nova vrsta.

Ti rodi nam Spas

kome si ime nadjenula,

dade nam Sina Isukrsta.

28.11.2019. 18:06

Pobožna Djevojka iz Juge

Što je Gospa Međugorska,

što je vjerska narodna sloboda?

To je naša zvijezda morska,

to je uskrsnuće domaćega roda.

Budi se na poljima totalitarizma

ova slaba svijest, ovaj sav nevjeran puk.

Još je uvijek grijeh i shizma

ono što nam ruši sve do Boga luk.

Tek si protepala, djevojko iz Juge,

a već tebe guše nove vjerske zablude.

Još ne vidiš dalje i ne vidiš druge,

još te uvijek lažni bogovi zalude.

Prije su ti branili tvoj opstanak,

a sada te profinjeno varaju.

Tvoj je odlazak, i put, i ostanak

žrtva onima što haraju

lažnim tolerancijama tvoje vjeroispovijesti.

Sama sebe još ne poznaješ;

prije komunizma, vele, nije bilo povijesti

pa te pitam kojim putem uopće ti doznaješ

informacije o svetome katoličanstvu?

Da li rekle su ti izginule majke,

da li rađaš se u svemu čovječanstvu?

Vidiš li te silne hajke

što se dižu protiv tvoje najčišće intime?

Samo Gospa ti je jamčevina

da ćeš već preživjeti sve strašne zime,

samo Gospa među gorjima.

03.07.2016. 08:38

Moja Marija

Ledeni se vjetar spušta niz ramena,
na uhu mi svira slavna lijepa melodija,
osvježenje klizi preko pramena,
kakva sreća i užitak, istinska rapsodija.

Političke su vijesti vrlo zanimljive,
a prognoze vremena su sjajne,
zvijezde su i dalje zadivljive,
u tome i nema neke tajne.

Lučica se pali za Mariju moju
jer je ona uvijek tu kad treba;
i tada kad molitva još nema boju,
Marija je ovdje, moj komadić neba.

To je stoga što me uvijek pozdravlja
kad već plamen svijeće počinje se gasiti,
često me tek u tom času uspješno zaustavlja
kad poželim svijet vrlo hitno spasiti.

Sad se uvijek u toj radnji sjetim nje,
mada nemam odmah određenih misli;
ova svijeća vjeran znak je moje Marije,
u nju su se njeni dojmovi o meni stisli.

Kad misao krene, molitva još nespretna,
ona prvo kreće s brda, s dola,
ali duša tad već postaje mi vrlo sretna,
Marija prilazi, kraljica je stola

i to dovoljno je da se sva saberem.
Kruna joj se sastoji od mnogo križeva
što ih gledam duhom i očima berem
kao trunčice od iskričavih žiževa

da provjerim nadnaravna svojstva.
Srce se formira, plameno i tamno,
oko njega bukti sjena Presvetoga Trojstva,
privlači mi dušu jako i zamamno.

U tom plamenu se vjera širi
i, što dulje molim, to se više miče,
a meni se to Djetešce sve to više mili;
znam da trpi i sve jače viče,

daleko se diže sjaj, zrakama se mjeri;
naokolo mrak, plamen nema sjene.
Kao otkucaj od Boga bilo mi treperi,
a duh Moliteljice me vodi u prostore njene.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 23:50:56

Dan istine

Dan kada je Bog molio

za milost i spasenje,

to je noć kojom se prolio

za moje i tvoje rastenje,

pravednika i siromaha

u Njegovom svijetu.

Zdravo, Marijo milostiva daha,

načini od mene dušu svetu.

Kako molitva može se vinuti

visoko, daleko i stremi u dalj,

tako čovjek si može prekinuti

sreću života kao težak malj.

Dan kada je Krist poginuo,

to je sumrak čovječnosti,

a Bog nam je smrt otkinuo,

dao nam svoje istovjetnosti.

Bože moj, Bože moj i Svevišnji,

tako je puno čovjek vrijedan

jer si ga ponio na križ svoj kišni,

a udara na Te kao skitnica bijedan.

Dan kada čovjek propada,

dan je istine, Isuse, Tvoje.

Slava i čast, vjera i nada

uvijek imaju razloge svoje.

Dan kada se Sin Ljubavi spoji

sa svojim bićem koje Ga voli,

kada vjernika Majka Marija doji,

to je čas da čovjek klekne i moli.

06.11.2020. 05:38

S kraja svijeta

Negdje u sredini svijeta

nalazi se duša moja,

moja zvijezda, moja bol.

Strma stijena, zemlja sveta,

more u milijun boja,

plavetne visine, žitni dol.

Vihor prijeti sa svih strana,

s njime stižu glasi medni

sve od kraja svijeta bijela.

Miris putuje mi sve do stana,

anđeoski miomiris čedni

kao tamjan ispod crna vela.

Jedan prsten moj mi život krasi,

kao dah je lagan, kao perce,

a nosi ga sokol mlad

koji dođe da mi dušu spasi,

da mom srcu čuva dverce

kad nebeski otvara mi grad.

Ispred praga čekam jutra,

jesenima već su Jasle,

proljećima Korizmene noći;

kako jučer, tako danas, tako sutra

sve oluje zajedno su srasle.

S maestralom onaj sokol će mi doći

da me nosi preko praga,

da mi pjeva pjesmu iz daljina

koju ja već jako dobro znam;

s njima Isus i Marija blaga

da se tad rasprši sva tamnina

jer taj sokol nikad nije sam.

18.08.2020. 01:46

Ognjeni suton

Anđeo se vatreni ukaza,

a duša se moja trgne:

nema onog privremenog jaza

što me k zemlji svrgne

pa se koprcam u tmini.

Starim ognjem sve zapali,

moje tijelo dušom čini,

gotovom za uzlet mali.

Muk je nastao od nota

što s nebesa rose

kao bezgrešna ljepota

koju sveti svud raznose.

Blažena li predvečerja,

sutona od laka slavlja

da na postelji od paperja

probudi se jakost lavlja.

Donio je od ljubavi hrane,

kaplju meni, svome puku,

velike daljine da ne rane.

Marija je pružila mu ruku.

Zasjenio me križem Krista,

dubokim i svježim hladom.

Poput njena srca čista,

suton ispunio novom nadom.

Tada ode, mahnu kao sjena,

nestade mi bolest, kuga.

Lijeka dala mi je stijena,

ona kraljica je, niti jedna druga.

16.08.2020. 21:19

Odaziv na ljubav

Samo Ti me znaš u srži,

samo Ti dolaziš uvijek

kao dodir lahora i stijeg.

Samo Tvoja duša mene drži,

samo Tvoja riječ je lijek

kad me gaze, tjeraju na bijeg.

Samo Tvoja pratnja mene k sebi vraća

i Marija, Majka, Tvoja prethodnica,

što me povela za ruku kao dijete.

Samo Tvoje srce srca se moga laća;

tješilo me, ljubilo kada bijah poganica.

Kao ljubavniku stihovi mi samo k Tebi lete.

Ti si me poznavao u najvećoj bijedi

i u boli čitava života moga;

Ti učini da ja nisam od ovoga svijeta

već gdje srce neko najtoplije vrijedi,

srce koje dobro čuje jedinoga Boga,

dušu koja izgara da gorjela bi sveta.

Više puta si me rodio u svojoj ruci,

začeo me kao strašilo uz cestu,

polio me Duhom kao nikoga svoga;

ja sam Tebi cilj i plod sam Tvojoj muci,

moje srce broji svaku Tvoju čestu,

svaka suza mi je treptaj oka Tvoga.

Neuka sam, Tebe slušam, Tvoja čuda,

vjerujem Ti kao što se i Ti uzdaš sav u mene,

ali to sve ovom svijetu prolazi kroz uši.

Tebe traži, Tebe žeđa ova stara luda,

samo zato što zauvijek pamti crne zjene

i zbog toga što je kao ranu nosiš još na duši.

28.02.2020. 18:54

Naša oda

Loše počinjem za sada,

ali molitva je uvijek tu

pa što bilo.

Nema zvuka ugasloga grada,

a u sebi šapćem Večernju.

Puno se je natopilo

kišama i stihovima, potom

slijepih dana i vrućina

kao da je Kalvarija.

Ja sam uspela se za divotom,

a pjesma mi kao more sinja

što zbori je Marija.

Da bi istinskoga mira bilo,

potrebno je izmoliti

Milost koja se otvara

postepeno kao čedno krilo,

a i suza isproliti

tiho poput prekrivena žara

gornjim haljinama sveči.

Slavi, dušo moja, slavi

prepisku od svetih,

mudrost Božje riječi

koja te preplavi

i daje se speti.

Rekla mi je kako lijepo

učiniti dobro može biti,

najbolje od svega.

Makar srce ti je slijepo,

možeš odu sastaviti

za svog Boga, radi Njega.

Poniznosti, gdje je tebi kraj

da ti dođem, da dostignem

tvoje niti, tvoje tkanje?

Da ti priđem bliže daj,

malo savršenstva da postignem,

to božansko stanje

u kojemu ne može se biti

veličina neka stara

već je duša sve to manja,

što je jače željna kriti

od Boga si dara

i svjesnoga znanja.

Da ti se divim u intimi

za koju me predodredi

da nam bude stan.

Da me ne nađu ni krimi,

Kristu me povedi

prije nego padne san.

13.09.2019. 22:10

Naša oda

Loše počinjem za sada,

ali molitva je uvijek tu

pa što bilo.

Nema zvuka ugasloga grada,

a u sebi šapćem Večernju.

Puno se je natopilo

kišama i stihovima, potom

slijepih dana i vrućina

kao da je Kalvarija.

Ja sam uspela se za divotom,

a pjesma mi kao more sinja

što zbori je Marija.

Da bi istinskoga mira bilo,

potrebno je izmoliti

Milost koja se otvara

postepeno kao čedno krilo,

a i suza isproliti

tiho poput prekrivena žara

gornjim haljinama sveči.

Slavi, dušo moja, slavi

prepisku od svetih,

mudrost Božje riječi

koja te preplavi

i daje se speti.

Rekla mi je kako lijepo

učiniti dobro može biti,

najbolje od svega.

Makar srce ti je slijepo,

možeš odu sastaviti

za svog Boga, radi Njega.

Poniznosti, gdje je tebi kraj

da ti dođem, da dostignem

tvoje niti, tvoje tkanje?

Da ti priđem bliže daj,

malo savršenstva da postignem,

to božansko stanje

u kojemu ne može se biti

veličina neka stara

već je duša sve to manja,

što je jače željna kriti

od Boga si dara

i svjesnoga znanja.

Da ti se divim u intimi

za koju me predodredi

da nam bude stan.

Da me ne nađu ni krimi,

Kristu me povedi

prije nego padne san.

13.09.2019. 22:10

Škrta zemlja

Škrti smo, ljudi, kao i ovo more,
kao i ova zemlja što nebu sliči;
pohlepni, sebični ili još gore,
kao kukavičluk što se bogatstvom diči,

a ne svime u ime čega se straši i pljačka.
Za slobodu, u ime humana napretka,
protiv gladi i za djetinjstva nejačka,
ili barem za dva, tri medijska retka.

Kriminalac biti, kakve li časti,
u zavisti građana trulih sustava
gdje se ne usuđuju bilo što ukrasti,
a dobivaju packe i raspad ustava.

Jadni smo, ljudi, a priznati neće
ni dijete da sebe krvavo gubi,
ni društvo u kojemu nema sreće,
ni onaj koji se zlatom sljubi.

I u tome sva nam pravednost leži,
svak se osudi kada prozbori,
kada od svoje stvarnosti bježi
i kada ga savjest više ne mori.

Bježimo, zečevi poretka loša,
jer tamo nas čeka prelijepa mrkva,
sočna od želje svekolika ološa
i što nam tu treba Kristova Crkva.

Što su nam potrebne nagrade, laži,
ljekovi, čipiranje ili mobiteli
ako ne čujemo Boga koji nas traži,
koji nas jedini od života odijeli?

Lijeni smo mozgovi i lijenih smo crijeva,
zaspali kao nevine trnoružice,
a samo gorčina u nama sazrijeva;
to zemlja je i to su te naše vibre i žice.

Kažu da istina dođe samo pred smrt
i da su posljednje riječi žalost i očaj,
a čitav je život čovjek lijen i škrt,
tako puno vremena da se stigne u raj.‎
petak, ‎27. ‎listopada ‎2017. 18:45:05

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Kako su daleko kiše jesenje,

kako je dugo vrijeme pred nama,

sada, kad konačno dođe mi Ti

obećati ono slavno uznesenje.

Duh se nadvija Tvojim haljinama

jer Ti ćeš Ga, Isuse, ovamo poslati.

Slava Ti jer si razbio drvo tame,

kamene gromade koje Te hvale,

prastare ljude što znali su sve,

sve osim kraja budućnosti same

što su ga pravednom puku dale

blagoslovljene Tvoje odluke.

Sada je svijet zanijemio i oslijepio,

strah je u srcima koja ne znaju

odreći se zlata i vlasti što buja

za dragi kamen što se zalijepio

na kameni luk, na zadnju postaju

gdje pjevaju anđeli „Aleluja!”.

Kako su sada blijedi ponori muka,

zaborav teče pustinjskom oazom

gdje izvire život iz riječnih struja,

život i riječi Tvog svetoga nauka;

i nebo, bilo je prekriveno mrazom,

sad se otvara i daždi nam Aleluja.

Sada tihom vodom što kamenje dere,

odanim srcem koje strpljenje zna

rastopi ravnodušnost ledenih guja,

obeskrijepi tu pošast koja se stere

duž ovih podzemnih provalija;

neka zemlja sad čuje „Aleluja!”.

21. 04 2019. 16:42

Crna nevjesta

Teško sam Te slijedila u tami

kad su zlodusi se strašno upirali

sve zamračiti mi da me noć primami,

spletkama se snovima mi uplitali.

Teško sam Te slijedila u boli,

nevjera me sumnjama svu zbunila,

kad je rušila me dok se moli

pa me kao crnu nevjestu okrunila.

Teško sam Te slijedila vrhovima svijesti

kada nisam znala hoće li to stati,

kada nisam znala kad ćemo se sresti,

niti postoji li anđeo koji me još prati.

Teško sam Te slijedila u grijesima,

nemoćna od straha i tjeskobe,

vukla me je struja hladnim osmijesima

da me prijetvornosti sve zarobe.

Teško sam Te slijedila u beznađu,

srce nije dalo da se očaj moj premosti,

da me ruke Tvoga povjerenja nađu;

Kriste, Bože moj, oprosti mi, oprosti.

nedjelja, 22. travnja 2018. 06:06:11

Blagoslovi putuju tišinom

Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,

neka snovi tvoji caruju ti umom;

nek' te ne ometa moja pažnja vruća

niti jednim trzajem, ni šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;

nek' te pjesme mladosti pokrivaju,

nek' ti san posjeti sve najdraže,

neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate

tvoje uzdahe i tvoja okretanja,

a svi koji sanjaju te neka plate

dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,

tiha uspavanka, nečujna na koži;

nek' ti snovi žive bojama akrila

da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,

neka kontemplacija ti bude čila;

muke zaboravi, vječnosti se sjeti

koja je u tebi, uvijek s tobom bila.

31. kolovoza 2018. 08:28:35

Jedrilica

Zvijezde gledam, snijeg i more,

mirnoj luci mojoj kao straža bdim;

spuštena su jedra, neke luči gore,

čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,

kako bi prenoćili im moreplovci,

u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;

umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,

nebo bijelit će se kao velika pahulja;

jedra neće zaploviti nikad više

ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada

gdje tek strši kao polomljena strijela,

nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,

nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega

daje premostiti nevolju mi svaku

na toj obali od svijeta i od snijega;

od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe

kada jednom ipak stignem ja na cilj

i kad otvore se polomljene šibe,

kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,

odnesu me vjetrovi daljina

što ih šalje Bog moj iz njedara

daleko put nebeskih visina.

17. studenog 2018. 01:43:16

Gorko voće

Ponekad samoća

kao izobilje

nastane u slutnji

kao plod od voća

komu svako milje

odaje se šutnji

prije nego što ću okušati

što mi nova daje.

Miri kao vedar dan

pa me nuka pokušati,

dok se duša kaje,

kao neki sladak san.

Ponekada samovanje

ima slatku koru,

a kiselu srču

kao tamnovanje

koje nema zoru

nego samo hladnu mrču.

Ponekada sjećanje me hladi,

zebe kao vjetar mlad

i tada mi nema stiha

dok ne prestanu mi jadi,

dok ne popusti taj hlad

i mrzlina tiha.

Ponekada voće nije zrelo

da se rano kuša,

da se dalje nudi

kao da je mrazom uvelo

pa mi gine duša

kojoj se gorčina budi.

Ponekad je okus te gorčine

jedino što godi

u tom samotnome plodu

jer mi srce tad počine,

jer mi duša zrelo rodi,

jer mi daje svu slobodu.

21. veljače 2019. 20:10:28

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Ples s Istinom

Dijalog čovjeka i prirode,

jer s kime bi razgovarao,

ljudsku potragu za pravdom

i traženje dobre prigode

Duh mu je Sveti rasparao

jer čovjek ne vlada svojim gardom

kao što priroda to čini,

ona je u vlasti Boga samoga;

i čovjek je Duha primio,

Njegov blagoslov nježan, fini

nasuprot duha tamnoga;

i čovjek je Duhu žrtvu prinio,

darove svoje i mane,

zajedno sa svojim duhom.

Duši umnožili se darovi,

a prirodi suza kane,

Duh je opremio novim ruhom

i stadoše balovi.

Započne dijalog plesa,

nalik pješčanom vrtlogu

samotnosti i Istine,

pustinje i nebesa,

a sve u velikom Bogu

gdje ona potraga mine.

I što se ponavlja stalno,

nestade, sva ona bitka

u zemaljskome žrvnju.

Duša napusti područje kalno

i uze pustinji vina pitka

da ispije čašu spasenja Krvnu.

23.05.2019. 21:26

Putovanje u tišinu

Slušaš li me, Ti, daljino mojih niti,

gdje mi prekida se obzorja trag,

gdje se više nikad neću skriti,

gdje počiva povjetarac blag

jer izgubila sam vezu kao lađa

kad je puste da bonaci pluta,

da se ljulja i da tihe vale rađa

dok ja tražim mrvice svog puta.

Slušaš li te neizvjesne note

i ta stalna previranja u dubini

u kojoj se vrlo često nađu kote

zajedništva s Duhom u nutrini;

da li čuješ ondje nešto više,

nešto ljepše još od obećanja

što se ispunjava tiho, tiše

i od najtišega šaputanja

kojim se dozivaju i anđeli,

i nebeske ptice što se gnijezde

tamo gdje dolete samo smjeli

svi letači koji kao vranci jezde

poljanama sve do beskraja?

Spustila bih sidra svoja

sve do vrta krasna i dalje od raja

da me primi nježna duša tvoja.

12.06.2019. 19:00

Poslušaj, Gospode

Klijetke su se raspustile,

rumene su kapi potekle kroz vene

da bi dirnule se usnama korala

što su svaku brigu napustile

i tu tamu što je hrlila kroz pritvorene zjene

što se diviše romantici opala

koju naziraše u dnu sveta dvora

gdje je trpjelo se razočarane klijentele,

gdje je slavilo se pjesmicama puka,

gdje se ispraćalo grijehe u mrklini kora,

kamo spustiše se plodovi te rose zrele

i gdje stolovaše Isusova Muka

zapovijedima i riječju sveopćega zdravlja

za te duše ukoliko poneka je bila živa.

Tko Te ne bi ljubio, moj Bože,

usred mise privilegirana slavlja,

koja duša ne bi osjećala da je kriva

samo zato što se sve okolnosti ne slože?

Kada sve na svoje mjesto sjedne,

tad bi umirati vrlo lako,

poput anđela što rastaje se grijehom,

koji bi cjelivati korale medne

kako nikad više ne bi plak'o,

kako živio bi za Tebe i s osmijehom.

Grešni ljudi ne primijete

da se kamen pretvara u ruže

i da uskrsavaš iz konvencija,

da iz groba teku suze svete

poput bisera za djevičansko uže

i da pred njima je sama Ekselencija.

Kada otvori se školjka čvrsta,

nježan biser ne stigne se skriti,

a već grabe njega zločinačke ruke.

Samo onaj što se rodio iz krsta

nevinošću snažnom od božanskih niti

stane pa se divi plodovima Muke,

zvucima iz vrha katedrale

gdje je krajnja kota uzlaženja

svakog srca raspjevana

što osjeća tajne luči laterale,

što prihvaća ponizno sva utaženja

kad je magla sumnji rastjerana.

29.07.2019. 22:02

Iglice sitna praha

Rekoše mi mudri ljudi

da se povremeno gubim

od svakoga znanja,

da me jutro uzaludno budi,

da ne pazim, da ne ljubim,

da sam luda stanja.

Saznali su nekim putima

da je bolest uzela mi maha,

da mi pomoći ne mogu

pa su stoga robili se ćutima,

pustili me iglicama sitna praha,

čekajući me da odem Bogu.

Ti si, Kriste, me usmjerio

gdje Te najbrže ja hoću naći,

u nutrini koja sva je bila kriva

pa si mi u svome srcu ovjerio

sve što ljudi ne žele dotaći,

u čemu sam uvijek bila živa.

Što je koga briga što ja imam s Tobom,

zlatno sunce u grudima tijesnim,

živa uspomeno na sve sive dane,

Uskrsnuće koje našlo me je tamnim grobom?

Što je koga briga u mislima grešnim

što sam sjetna kad mi zora svane,

kad me anđeo prozove s istoka visoka

da mu šapnem što sam noću naučila

kad me svjetovao, sve u snovima,

kad je svirao mi melodiju sroka?

Nikada se više nisam kao nekad namučila,

kad je razvezao moje srce s okovima.

06.08.2019. 20:06

Pjesma supatnika

Poznajem te česte brige

kada srcu ustreptalom stižu

one duge i sve dulje noći,

kao čvrste, jake verige

što se gusto sve nanižu

kad ne misliš da će doći.

Gotovo se događa to isto

ako sumnja te ponekada pogodi

kao da se malo gubiš,

a srce ti žarko, čisto,

spremno žrtvu da porodi

Bogu kojeg tiho ljubiš.

To su one slatke kušnje

sviju svetih, sviju smrtnika,

svakog molitelja revna.

I molitve su uporne i zdušne

nekog bliskog supatnika,

tužna zaziva i pjevna.

To je samo jedno

od prijelaznih razdoblja

kada ostavljaš sav svijet,

sve što bilo ti je vrijedno;

to je kao pobuna roblja,

duša nježnih kao cvijet.

I kao da ćeš sada stići

nasred rijeke gdje krštavaju,

gdje se pokazuju pokojnici,

a iz tvoga srca će se dići

sve ti žrtve što se uvrštavaju

tamo gdje te vode nebeski vojnici,

gdje je zlatna Knjiga s pečatima.

A ti misliš mogao sam bolje,

a ti plačeš mogao sam više

da sam samo znao u dalekim satima

koristiti snagu svoje dobre volje.

I znaš dobro da u Knjizi sasvim drugo piše:

ime mu je zemlja žedna, suha;

duša mu je prepuna od suza

i ruke mu plodne, ali slabe,

a porijeklo vuče od Svetoga Duha

što mu srce oslobodi od tolikih uza

kojima su vezali ga za zemaljske grabe.

09.08.2019. 20:12

Pjesnikove lađe

Možda ću te sresti takvog dana

kad u sjeni obzorja se sunce rodi

povrh mjesečine,

poput otvorena dlana

žene koja čeka da se svitanje dogodi,

da joj isti obzor sine

kao što se to događa svake noći

u kojima sniva da je stigla anđelima,

da je svoga pjesnika izbavila,

da ga prosi stihove od nemoći

kakvi raspadnu se atrijima

kada snovi dođu iz ništavila.

Nije to za mene, znam,

jer bih uvijek pokušala sama,

nisu moji vezovi za lađe,

ali kada gori onaj plam,

kada događa se drama,

tad i mene nemoć nađe,

tada mislim da su te zarobile

sve te molitve i misli krotke.

Jer ja ne bih znala tako

zavoljeti ruke što su moje bile,

što su stihu mome potke,

tad bih predala se lako.

A ovako, kad te nema,

kao da smo oboje mi vječni,

nedodirljivi za boli.

Ona nada se u meni sprema,

oni snovi proturječni,

a duša se kao nebo proli.

22.08.2019. 21:01

Jedrenjak

Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,

jedrilice tu, a jedrenjake ondje;

ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,

svaka ima što nalazi ovdje.

Lađa moja nije uvijek ona ista

kojom krenula sam ka pučini smjerom,

koja prati Tebe, najmilijega Krista,

s puno nade i s velikom vjerom.

Krenem tako kao jedrilica mala,

a veliki vali nastanu poda mnom,

sruče se na lađu koja ne bi stala

niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.

Pretvaram se u veslača, galijota,

nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,

kolika je muka i koliko ledenoga pota

obuzima moje ruke iznad rupe crne.

Kad oluja prođe, gledam gore,

gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,

toliko su snažna da ne vidim more,

samo vidim da si ponio me do pučine.

27.04.2019. 10:25

Gorko vino

Dozivala sam Tebe, Boga svoga

usred svojih sedam smrtnih grijeha.

Nisam bitke vojevala protiv zloga,

pustila sam da me prate bure smijeha.

Kad je srce stalo, reče udahni duboko,

gledaj vrapce, ljiljane i plug

ispred kojega se prostirala poljana široko

da na njoj izgradiš sebi plodan lug.

Sanjala sam grijehe pakla pritajena,

budila se bunilom i strahom

što ih nosi duša ova izranjena,

posipala kose pepelom, zemaljskim prahom.

Lađe se udaljile od mene,

a na obalama kreštale su ptice.

Progonjena pobjegoh od svoje sjene

da Ti poslije svega padnem nice.

Smirio si moje srce, ljubav moju

primio si kao omiljeni prinos

koji blažio je Žrtvu Tvoju.

Uzeo si moje grijehe, ispio si moje vino.

11.09.2019. 22:59

Krijes

Tvojoj se govori ljubavi

kad čovjek ostane sam

u svojoj nutrini,

kad se sa sobom sudari,

kad kinji ga strah i sram,

kad izmakne dnevnoj rutini.

Tvoje se ruke traže

kad čovjeku treba oslonac,

ustrajnost života i dah.

U Tebi se rane blaže

kad nevolja povuče otponac

koji pokreće smrtni strah.

Tebe se moli pomirenje

kad mora se praštati

nesuđen grijeh

što donosi poniženje

i ne želi zastati

već goni u bijeg.

Tebe se pita za put,

za svako rješenje

problema i mraka.

Ti izazivaš, Kriste, ćut

za božansko proviđenje

kapljica vina, udisanje zraka.

Tebi preostaje muka i križ,

ruglo i napad,

žuč i bijes,

a tako je nježna ta Tvoja briž.

Za Tvoju milost ne postoji zapad,

u Tebi je uvijek za čovjeka krijes.

13.09.2019. 17:50

Sjeme vječnoga dana

Još je noć, još je noć, Bože moj,

gdje ću Tebe proslaviti prije dana,

prije jutra snažna gdje je poklič Tvoj?

Kako da pričekam da Te slavi zora rana,

kako da Ti uzde držim tamna mraka

po kojemu prosipa se rosa hladna

kad Ti kriješ jutro svijetlo ispod fraka,

kad u Tebi jedino je pjesma skladna?

Bože moj, Bože moj, još je hladna noć,

kao pjesnik čekam Tvoju stražu

koja ima to strpljenje i molitve moć;

kao straža pjevam molitvu najdražu.

Nit' se čuju ptice, niti zvijerima se ne da

budit' prije jutra pozaspala tijela,

samo Tvoje Tijelo žuri da se preda,

svima sada stiže samo Tvoja Duša bijela.

Svakog jutra, svakog Božjeg dana

pjevam Tebi, Kriste, pjesmu zahvalnicu!

Tvoje sjeme ne silazi s moga dlana,

Tebi predajem ja dušu svoju, nestalnicu,

da načiniš novo sve od mene

kao što si zauvijek promijenio moj svijet,

da otkloniš svake noći smrtne sjene,

da iznova vidim Tvoj nebeski let

s kojim ćeš me jednom ponijeti sa sobom

kad odslužim si zemaljsko vrijeme.

Tada, svijetla, slavit ću taj život s Tobom,

vječnog dana proklijat će vječno sjeme.

21.10.2019. 04:44

Pjesma za dušu

Slušaj, dušo, uvertiru ovu,

samo slušaj i ne priječi

zvukovima što ne minu

da te u visinu zovu

koja svaku bolest liječi,

koja trpi svu tišinu.

Nećeš čuti tuđe glase,

nećeš gledati u prazne oči,

niti srce tvoje venut' neće

za tim anđelima koji život spase

kad se zlatno piće toči

iz nebesa u dolinu sreće

koju Kralj će pohoditi

vrlo brzo da te zvucima ponese

još i više, još i dalje

nego što se nadaš prebroditi

molitvama što ti dušu rese;

On ti uvijek svoju ljubav šalje.

26.10.2019. 11:00

Čista vatra

Zasigurno čula su nebesa,

anđeli i sva ta svita

da sam pobjegla u krajnji čas.

Tolika bijaše čeznutljivost plesa

svjetla, sjene koja skita,

a ja žustro tražih mojoj čežnji spas.

Što bi htjeli sad od mene

i od moje vatre, moga jada

anđeli predivni što me tješe.

Nema moći, ma gdje da se djene,

koju dodala bi anđeoska nada,

a i ako žele, neka me odriješe

mojih snova, pjesama i potraga

što ih molitvama osokolim,

neka učine sve ono što se mora.

Samo da ja ostanem ta draga,

samo da ja i u raju tako volim

moga Kralja, Ljubav usred dvora.

13.11.2019. 19:29

Danas još ne

Toliko sam zaboravila detalja

što se u toj povijesti mi vrte,

toliko je bilo momenata.

Život nam se, eto, često prekraja

i, dok duše mnoge terete uprte,

život zove van iz toga rata.

Ljudi trpe, život zove,

a mi, djeca ne, ne još sada,

nemam vremena, živote, za te,

pogledaj mi samo brige ove,

tajni bolesnici žive ljeta mlada,

a od jačih mnogi pare mlate.

I nemam vremena za ptice,

ni za gledanje u cvijeće,

dobila sam dužnost važnu;

moram zbrajati novčanice,

moram negdje spaljivati smeće,

moram nekoga osuditi na kaznu.

Ne danas, danas još ne,

ne mogu se odazvati duši,

zalijevam je drogom i žesticama.

Kad mi prođu muke životne,

kad se ovaj svijet na mene sruši,

ispunit ću život oproštajem, ružama i pticama.

18.11.2019. 09:10

Kradljivac tuge

Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.

Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.

Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.

Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39

Nebeski greben

Uvalama nedostataka slabo kapa

što bih možda mogla sažeto sročiti;

rtovima izobilja buja kaplja hlapa

što bi grebenima obilato uskočiti,

propustiti vala, plava i zelenkasta,

odlebdjeti što više ritmovima svoda

kako nastala bi ona melodija tmasta

u tom međuprostoru od soli i od joda

gdje se različiti tlakovi svi spuste

makar kako bili previšnji, ljekoviti

da bi hlapljive nebeske dirke guste

načinile od sebe preokrete svoje biti

iako negirala bi toga slikarska platna:

sve je to isto, jedna i umjetnička bit,

prirode il' društva, svejedno, zlatna;

i miješanje je boja jednom bio hit.

Da to nije zabluda iz one uvale s početka?

Samo nebeski se anđeli tim diče

da mi spuste kapljice od svakog retka

i kad one nikome na umjetnost ne sliče.

srijeda, 2. svibnja 2018. 13:57:52

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas