Thursday, April 30, 2015

Gorljivi amater

Pedeset brzih dana
daj mi da Te pratim
na Tvom putu različitih stanja.
Još od uskrsnuća rana
da si znatiželju skratim
na polove razvrstana.

Da Te kao svoje tijelo gledam
i da spoznam ljubav Oca
kojemu se želim dopadati.
Da Ti zahvale poredam,
da me uzmeš kao taoca
koji će se uzašaću nadati.

Hoće li me netko prepoznati
kad pošaljem riječi saveza,
dobre želje, poništenje straha;
hoće li tko za me doznati,
neki zaljubljenik veza
na području mraka?

Znam da sve to nije jednostavno,
samo sanjam da sam izabrana
ostati sama u pustoši
kao biće posvećeno stalno
srcu Tvome koje mi je hrana
i koje me za sebe izprosi.

Ja ću k Tebi dotrčati
jer izgleda da si Partner
koji za me ima sluha.
S Tobom bih se raspričati
jer sam gorljiv amater,
željna samo Tvoga kruha.
30.04.2015. 02:10


Wednesday, April 29, 2015

Dostojanstvo djece Božje

Izraz “Istočni grijeh” podrazumijeva nasljedni grijeh Adama i Eve iz kojega proistječu svi grijesi. Samo krštenjem se može poništiti. Posljedice grijeha uglavom ostaju, primjerice smrt.
Najčešći grijeh je oholost jer čovjek u svojoj umišljenosti čini ludosti. Znati za svoje dostojanstvo u Kristu, Gospodinu ne znači uzoholiti se.
Psalam 8, redak 5-6
“pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?
Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.”

Dostojanstvo je ljudi dostojanstvo Božjih sinova i kćeri.

Prva poslanica svetoga Ivana apostola, glava 3, redak 1a
“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao,
da se zovemo djeca Božja”.
Knjiga proroka Ezekiela u glavi 28 dočarava što sve ljudima daje Gospodin među anđelima.
Čovjek se uzoholi u potrazi za dostojanstvom bez Boga. Zmija je u raju nagovorila čovjeka na grijeh oholosti. Zmija je oličenje djelovanja zloga koji misli da ima srce Boga jer je bogat, moćan, čudesno lijep i jako inteligentan, jer vjeruje da je sposoban stvarati svijet, vladati, načiniti čovjeka. Njegov je problem što vjeruje u nešto ludo što nije stvarno i nije istina.
Laž, dakle, vlada tim umom.
Pravednost Božja ne proklinje čovjeka, ali zmija zbog prevare postaje najgora prokleta DIVLJA zvjer. To je posljedica LAŽI, SAMOZAVARAVANJA, OHOLOSTI, ZAVISTI, ZLOBE I LJUBOMORE.
Gospodin naglašava neka je zemlja prokleta i međuljudski odnosi, a posljedica je grijeha i smrt čovjeka (Knjiga postanka, glava 3). “Prah je čovjek i u prah će se i vratiti.”
Može se pretpostaviti da će ratova još dugo biti dok se svi ne nađu u Imenu Gospodnjem.

Amos, glava 9, redak 11sl
“U dan onaj ću podići kolibu Davidovu...da osvoje ostatak Edoma I SVIH NARODA NAD KOJIMA JE ZAZVANO IME MOJE –riječ je Gospodnja, tvorca svega toga...”

Djela apostolska, glava 15, redak 16-18
“Poslije toga vratit ću se i ponovo sagraditi pali dom Davidov...da potraže Gospodina ostali ljudi, svi pogani kojima je kao naziv dano moje ime...”

Samo onaj tko prepozna spas u Kristu, Gospodinu i vjeruje Mu, nalazi se u Imenu Božjem. Postaje kršćanin.

“Ja sam uskrsnuće i život—reče joj Isus
Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.” Iv 11,25

“Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni.
I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.”  Iv 7,54


Tuesday, April 28, 2015

Život u prokletstvu

Kada duša bila je još mlada
majčinska je ruka od sebe odvojila
pa je zlobnu bezbožniku dopustila
da tom dušom krhkom vlada.
Nikad nije duša molitve izbrojila
dok se nije slijepa pobjeći uputila.

Blaga samo davala je,
a iz nje je izlazilo samo trnje
kao da je drži to prokletstvo
po kojemu umrla je, znala je
jer je bilo sakriveno zrnje
duboko u srcu kao sitno svetstvo.

Dobrih djela imala je, dobre namjere,
a sve bilo joj je ismijano,
sve to nije zlome valjalo.
Sve je izgledalo da je žrtva zavjere
koja baca što je bilo upijano,
prokleto se samo iz duše pomaljalo.

U svom srcu vidjela je samo Ti ljepotu,
a u zlome se pronađe krivom
za sve što je bila, sve što znači ‘ja’.
Samo zato što je zahvaljivala životu
ostala je prisvjesnom i živom
jer Ti bio si joj nada jedina.

Zašto pustio si da je guši
to prokletstvo preduga joj vijeka;
da li kušao si njenu vjeru, snagu?
Zašto pustio si da tu dušu razara i ruši
koji nudio je zlobna meda, mlijeka
mjesto da si ljubi svoju majku dragu?

Zašto ljudi malu djecu proklinju,
nije li to zloća koja ne da mira?
I još pričaju da Tebe dobro znaju.
Čime se prokletstva s duše otklinju
kada ljude niti molitva ne dira?
Dokle se te grubosti opraštaju?

Jesu li to stvarno samo lude
koje ne znaju što govore, što čine
ili službenici zlobnoga im stila?
Ako ikada na smrti dobar bude,
hoće li taj vidjeti si opačine
ili će ponoviti toj duši: ‘sve si uništila’?


Hoće li to biti zadnje riječi
mjesto kajanja i pomazanja
ili duša mora prije većma mrijeti?
Da oprosti ludi što je priječi
koja samo oholosti, stvarima se klanja
i na samrti još osvetom priprijeti?

Valjda ne zna što je milosrđe
jer u dobru pronalazi samo loše sjene.
Nije valjda duša tako bijedna;
njeno ufanje je Tvoje pravosuđe,
možda ipak nosi dobre gene
da nastavi djela vrijedna.

Već je cijeli život duši proletio,
a ona prokletstvo nosi svakodnevno,
neprekidno moli, prašta uvjek iznova.
Ti si, Kriste, dušu ovu jedini posvetio,
daj njoj da pogine ili živi revno,
daj joj blaga svojih sinova

da iz duše križ izađe,
da Te sretne uvijek, svakog daha
i da mogne dati ploda.
Daj da duša riječ iznađe
kojom će se izdići od praha
i da nasljeduje dobra roda.

Ne daj duši da je boli
jer je ljubav Tvoju rađala,
jer je to prokletstvo skupo platila.
Nek Tvoj blagoslov se proli
za sve čemu se je nadala
jer je blagoslovom anatemi vratila.
28.04.2015. 09:29

Monday, April 27, 2015

Crkva je vječna

Crkva postoji već od Adama i Eve, predodređena prije stvaranja svijeta jer je Bog,  koji postoji od sebe i u sebi,  zacrta u Sinu  svome koji je Krist, Riječ Stvoriteljeva. Kada načini čovjeka, dadne mu mogućnost da se opredijeli za ljubav ili za smrt u grijesima. Tako se Sin utjelovi u Bezgrešnoj kako bi kao Bogočovjek stigao do mnogih ljudi koji žele ući u ljubav Boga da se mognu izjasniti te se dadne grubo i potpuno usmrtiti kako bi uskrsnuo da Ga sljedbenici vide i razglase svima život vječni.
Ugovor Boga s Abrahamom postade savez njihov, zakon i svetinja kao i zapovijedi dane Mojsiju, uklesane u kamene ploče, a zatim i upisane u srca ljudi, onih koji čuju navještaj života vječnoga pa povjeruju ljubavi Božjoj i zatraže krštenje jer Isus, Gospodin pošalje nakon uzašašća k Ocu još i Duha Svetog svim ljudima.
Krštenju predstoji odricanje od smrti u grijesima, pokajanje radi povratka u život, a slijedi mu blagovanje Boga koji dogovori novi savez i zakon ljubavi sa svojim sljedbenicima na koje položi ruke. Zato onaj koji gorljivo teži ljubavi može dogovoriti u Crkvi zavjete Bogu i postati redovnik i posvećenik od Krista za vjerni narod.
Život kršćana je razdiranje između grijeha i Božjeg poziva, između života i smrti. Smrt grijehu i dar života neodvojivi su.
U Duhu Svetome kršćani zahvaljuju Bogu za život, slave Ga zato jer postoji, zato šo JEST i primaju Njegov blagoslov kako bi mogli blagoslivljati druge.

Crkva je nadnaravna zajednica svih koji su pozvani da budu sveti.
Praslavenski ‘cerky’ = saziv, zbor, zajednica
Latinski: ekklesia (‘ekkaleo’- pozivam, sazivam)
Grčki: synagoge
Hebrejski: qahal, edah
Aramejski : edta, keništa

Izvor:
Pnz 4,10; Ps 22,26
Br 16,3 ;   Br 20,4 ;  Pnz 5,22 ;  Jak 2,2
Izl 12,16  ;    Lev 23,3 ;  Br 29,1
Mt 16,18
1 Pt 22,10
1 Kor 1,2
Rim 1,7

Literatura:
Rječnik biblijske teologije
Katekizam Katoličke Crkve


Pakleno more

Stisnuta je duša moja bila
često kao smjena noćna,
još su napadali na nju
pa se je u nutarnjosti svila
jer je bila sasvim nemoćna
ugledati svjetlost danju

sve dok nije roda svoga dala.
Tada začela se prva nada
u toj zatvorenoj nutarnjosti,
Boga svog je ugledala.
Kao da joj svjetlost pada
sva se je posvetila toj stvarnosti.

Više ništa nije moglo zasmetati
da se duša preda, sva onakva,
i da život svoj pronađe.
Nije htjela svađe zametati,
živjela je kao ptica kakva,
u nutrinu nitko joj ne zađe.

Ipak moralo je biti obraćenje,
morala se duša sva izvrnuti
jer su noći bile prepunjene
napadom na njeno posvećenje.
Bog je htio za njom se osvrnuti
da joj preda svoje ispunjenje,

otkrio ju zgodnom za svoj spas.
Premnogo se svega nakupilo,
nije duša sve to niti znala.
Istom kad joj Bog je dao nas,
iz nutrine naglo je nahrupilo
sve što noćima je brala.

Iz nje izišlo je sedam zala,
zavist, psovka, zloba, ljubomora;
sve to ona u sebi je stiskala,
ali je i srce svoje predala
jer u Bogu ljubav biti mora
pa za rod Ga svoj je iskala.

Još se uvijek probije gorčina,
duša sad je svjesna one kobi
što joj nije dala niti disati.
Oko duše moje velika je kotlina,
mnogi utječu se istoj zlobi
i od oholosti ne prestaju uzdisati.

Duša neprekidno Boga slavi
makar živi iznova sakrivena
s pogledom na ove muke paklene,
vidi da se svijet u zlobi davi.
Iako je ljubavlju zalivena,
ona vidi uvijek one stare sjene.

Samo ište spasa za sve druge,
ali nema puno vremena opraštati
jer je navala prevelika od zloga.
U nutrini čuva, prati sjajne duge,
ali mora još ispaštati
zbog toga što ljubi Krista, Boga.
27.04.2015. 05:15


Sunday, April 26, 2015

Pastir zvjeradi

Lutala sam šipražjem, rukavcima,
nalazila druge, napojene, jarca presita
koji gurahu me prema vucima;
bijah sama kao zvijerka od svih skrita.

Posred kuće Tvoje žeđah plemenita mira,
ali samo zloba, zavist me je dočekala.
Svi su vikali da su janjad jednoga Pastira,
a ja samo divlje zvijeri posvuda sam susretala

jer sam čula kako hijene plaču,
vukove sam vidjela tužne i osamljene,
medvjedi su jedva izmicali maču,
ptice strvinarke bile su omamljene.

Tamo gdje je hrana dobra i najbolja ispaša
nikom nije bilo gladi nego samo pohlepa;
tamo gdje je bila voda živa, a ne naša,
nitko nije bio žedan, samo jarad slijepa.

Tada onaj Pastir priđe čak i tigrovima,
a ja vidjeh da je pravi, nije najamnik.
Reče mi da uđem prema Tvojim podkrovima,
da je samo on jedini mi jamnik.

Svi se najamnici razbježaše i pokunjiše,
a ja opet nosim svoju kožu mladu.
Zvijerima sam izmakla, znam Pastira kako diše
dok mi jarci žive vode kradu.

Sada, kad sam postala Ti sluškinjica,
vidim da je Pastir bio Tvoja ruka
da me nađe, da me spasi onih skitnica
i da Tvoja zbog mene je bila Muka.
26.04.2014. 07:42


Friday, April 24, 2015

Znak križa

Svakakvih je dana bilo u mom srcu
od kada te nađoh istim kao nekad
dok su spajale se naše čežnje.
Danas, evo, ni zli dusi mome mrču
ne smetaju jer me preplavio onaj kad
što mi daje za badava dlane nježnje

da mi iz njih niču dari prema svemu
što me susreće i svemu što me blazni.
Tebe nađoh zavjetom si okovati
kao da ti to ne smeta niti drijemu,
kao da ti ne stižu mi znaci razni,
kao da ti ne možeš se otrovati

niti mojim grijehom, niti slabostima
koje još me diraju za isprobavanje
sigurna mi stava do zadnjega detalja.
Činim sebe većim postojanostima,
činim oko srca svoga okopavanje,
činim sebe kao prokušana pralja.

Nalazim te u svim svojim odlukama
makar sve je blijedo i bljedunjavo
i svi puci još su uvijek slični
dok ja ljubim kroz tebe i rukama,
i dušu mi je snašlo sve što istinsko je, pravo,
to su moji dani sveti i obični.

Ne bi bilo meni tako slatko, tako lako
da sve nisam u tom zavjetu promatrala
koji temelj je i pečat krhke moje gline,
a još k tome živa voda što me napaja polako,
nježno meni izobilja velika je dala
oko usana što mole da ih ne ukine

niti jedan govor, niti kakva žeđ.
Dobro je razlučiti mi tko si ti,
mom životu koji lebdio je kao sjena,
tome vječnom času koji nema međ.
Uzalud bi bilo meni tvojom biti
da ne obnavljam si sva ta bezvremena

događanja i zajedničke prošnje i zazive,
da ja krhka nemam snagu čak i zmaja
skrenuti na naš i Božji put i zakon.
Nisam ja bez modrica i svatko ih nazire,
ali Bog ih od svega života mog odvaja
da ni tebi ne naudim onim našim Znakom.
24.04.2015. 12:34


Thursday, April 23, 2015

Služba riječi

Ostanite, ne slušajte nego poštujte me,
budite u ljubavi i sili odozgo,
ne odlazite daleko od uskrsloga sjaja
jer ja za vas molim, počujte me
više srcem svojim nego mozgom,
ja vas držim usred izobilja raja.

S vama blagovati želim večeru novu,
vino novoga života i zalogaj hrane
koji dovest će vas u to savršeno stanje
gdje vam tijela grešna moga duha zovu
da vam sva posveti djela i sve dane
ako samo poželite svojih ovisnosti manje,

ako već vam dostalo je stalna umiranja,
ako umorni ste, žedni pokraj baruština
punih smrti, natjecanja i gorčine.
Od mene vam počinju sva uviranja,
kod mene vam živi konačna suština,
suprotna od svjetovne pličine

u kojoj se se davi srce ljudsko i bubrezi
jer je bludno tijelo, pohlepno za srećom
što je nikad nema, niti zadovoljstva;
samo s Duhom Božjim ako ste u sprezi,
imat ćete ljubav duše koja postaje sve većom,
što je bliža kruhu Kristova ustrojstva.

To vam večera je Gospodnja,
to je zajedništvo svijesti što se širi
u obliku riječi koja otvara i srednje uho.
To je kršćanska ophodnja
po svem svijetu, ma gdje da proviri
ono novo duhovno žrtveničko ruho.
23.04.2015. 07:21


Wednesday, April 22, 2015

Vjeverica

I proljeća su ista kao nekad davno
kad smo bili djeca rane dobi,
kad smo pleli vjenčiće od lovora,
kada bilo nam je otvoreno, ravno
sve do najslađe nam kobi
gdje ni čuli nismo neka druga govora

osim mnoštva dječjih povika i smijeha
što se razbacivao po parkovima
kao da su pjevali nam anđeli svih šuma,
a sve drugo nismo znali, niti grijeha
pa smo čak i gacali po jarkovima
što su svijetlili nam na sredini glavnog druma;

nismo znali što se tamo dalje krije,
nismo pitali jer bijasmo zauzeti
kopanjem i šuljanjem oko gusta grmlja
u kojem se još i danas vjeverica grije
kojoj nismo znali ploda naći i uzeti.
Tek smo tada čuli kako cesta mrmlja

kada su pokazali nam put do škole.
Prve lekcije su bile dosadne i strašne,
gledali smo vjevericu što se bez nas vrti,
pazili da ne polijevaju nas kole,
naučili da su haljine nam prašne
i da sve je to nam pravi put do smrti.

Još i danas uče malu djecu da ne traže
sve što izlazi iz zadanih okvira,
da u svijetu budu najbolji i prvi.
Opet proljeće je, doba najdraže,
vjeverica bježi, puna žira
što ga ljudska stopa samo mrvi,

kao da će odvesti nas u povratak.
Nismo naučili kamo srljamo,
a vremena nema, znamo što nam prijeti.
Život postao je sasvim kratak,
nije nam dozvoljeno da brljamo,
ne pamtimo da smo jednom bili sveti,

da smo dobro znali što je vječno,
to su bili dani istraživanja.
Kao da su izvukli nas današnjici,
ulicama krećemo se poprečno,
duše znaju sve igre sakrivanja;
nitko više ne vidi se u sadašnjici.

Samo pamtimo, a nitko ne pita
ono jedno neriješeno pitanje,
mudriji smo bili kao djeca.
Vjeverica sama u blizini skita,
nama smeta sunčano svitanje
dok nam duša tiho u dubini jeca.
22.04.2015. 06:34


Tuesday, April 21, 2015

Što su to "Duhovi"?

1. UVOD
Kako su Adam i Eva razgovarali s Bogom Stvoriteljem može se zaključiti po tome što su očigledno imali slobodu izbora, ali im je proradila i savjest koja je Božji glas u čovjeku.
Kako je Mojsije razgovarao s Gospodinom može se vidjeti po gorućem grmu pred kojim je Mojsije zastao i poklonio se jer grm nije izgarao, a u rasplamtjeloj vatri ukaza se anđeo Gospodnji, Bogu hvala (Izl 3). No, narod se jednom prilikom rasrdio na Mojsija i poželio samostalno i izravno dogovarati se s Bogom, ali kada im se Gospodin javio, prestraviše se Njegova glasa, potresa i silnoga vjetra, ognja, “plamena koji je sukljao do sred neba” (Pnz 4,11sl).
Ilija također na brdu Horebu komunicira sa svojim Gospodinom kojega uopće u ‘silnom i olujnom  vihoru, potresu i ognju’ nije bilo nego tek kad je čuo ‘šapat laganog i blagog lahora’, začuje i Božji glas (1Kr 19).
U Psalmu pohvale Boga Stvoritelja narod je već molio i zazivao
Ps 104,4
“Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.”
I ognjeni stup vodi narod iz ropstva da mu bude noćno svjetlo:
Knjiga Izlaska, glava 13, redak 21
21 Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. 

2. ZABLUDE
Reinkarnacija, teorija energije i ostale praznovjerice i prastare hereze u životu krštenika

Često se katolicima želi protumačiti kršćanstvo pomoću starih i novih ideologija pa mnogi održavaju seanse reikija za katolike tumačenjem da je Treća Božanska Osoba Duh Sveti zapravo samo nekakav vjetar koji puše ili disanje općenito. Valja napomenuti da Duh Božji lebdi nad vodama kad počinje Bog stvarati svijet i čovjeka od ‘praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života’ te ‘tako postade čovjek živa duša’ (Post 2, 7).
Valja napomenuti da Ivan, Apostol u svom evanđelju dočarava pomoću primjera i slike iz prirode i naravnoga ljudskoga života kakvi su to ljudi koji se rađaju od Duha po Isusovim riječima koje je uputio Nikodemu:
Iv 3,8
Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."
Dakle, Duh Sveti nije niti samo ljudski dah, niti samo neki vjetar nego Životvorac, Božanska Osoba koja djeluje u stvaranju i nastajanju života te rađa novog čovjeka iz naravog ljudskog stvorenja pa ljudi ne znaju za takvoga kršćanina ‘odakle dolazi ni kamo ide’, to jest kako se to zapravo razlikuje, primjerice katolik od nekog poganina ili čovjeka bilo koje druge vjeroispovijesti ili ideologije. To je suprotno od praznovjerja gdje ljudi vjeruju i štuju prirodne pojave i svemirska tijela. ‘Tako je sa svakim koji je rođen od Duha’ i o tome ljudi nikada neće samo svojim snagama naučiti graditi ni strojeve, niti kakve klonirane stvorove jer rođenje u rimokatoličkim sakramentima je dar ‘odozgo’, dar Božji (Iv 3,4-8).
Posebno je Gospodin Isus eksluzivno dao privilegiju nekolicini sljedbenika, svojim učenicima Apostolima:
Ivan 20,22-23
22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.
23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 

 Apostoli prije općega poslanja Duha Svetoga na sve ljude, na čitavo čovječanstvo odabraše u Gospodinu zamjenika Matiju na mjesto Jude Iškariotskoga koji Gospodina bijaše izdao.
Djela apostolska, glava 1, redak 13b
13 I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev...



3. ISPUNJENO OBEĆANJE—DOLAZAK DUHA SVETOGA

Djela apostolska, glava 2, redak 1-4
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.
I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 

Kako god izgradili ljudi svoju civilizaciju, neće se razumjeti međusobno i što više se nastoje sami sebima protumačiti, to dublje padaju u ponore nerazumijevanja. Čak i govornici istoga područja jedni druge ponekad ne razumiju, primjerice ako netko možda ima psihički poremećaj ili je neuk pred stručnjakom. O tome govori i Knjiga Postanka, glava 11: BABILONSKA KULA.
Post 11,4
Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"
Post 11,6-7
Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."

Vidi Djela apostolska, glava 2, redak 9-11 = to je bila čitava ekumena, sav naseljeni svijet
Dj 2,9-11
Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,
11 Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." 
kao i Evanđelje po Ivanu, glava 21, redak 11 = 153 jezika tadašnjega svijeta
Iv 21,11
11 Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu.
 No, znamo, ako u ljubavi razgovaramo i sa strancima, vrlo se lako sporazumijevamo.
Osim toga, dar razlikovanja pojedinosti je jedan od većih darova Božjih kao i dar govorenja mnogih jezika, odnosno razumijevanje raznih znakova i simbola.
Djela apostolska, glava 2, redak 1-4
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.
I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 
Valja napomenuti da su se svi međusobno razumjeli.


Epilog, Dj 15a
15 Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana
Petar je progovorio svima trećega sata pedesetoga dana nakon 15. dana mjeseca Nissana, godine Gospodnje 30.-te kada žene i učenici susretoše uskrsloga Isusa.
Stoga su DUHOVI Blagdan Pedesetnice, poslanje Duha Svetoga, silazak Boga zauvijek među ljude.

Monday, April 20, 2015

Sveti poziv

Zaista, posao kao i svaki drugi
podastrijeti se drugome
jer od njega i za njega dišeš,
životi su vam kao dvojni krugi
gdje se sadržaji lome,
gdje mu u predanju rišeš

sve što život od vas traži i zahtijeva:
koru hljeba, sveto blagovanje
koje daje mir i spokoj.
Ali dokle Milost se izlijeva?
Kamo vodi takvo svatovanje?
Daje li se drugi žrtvi toj?

Da li vidiš iza svega iznikle mu roge,
znaš li kako sam on živi prazno
i da ćeš ga takva smrću svojom izbaviti?
Uzet će od tebe i ruke i noge,
posijati praznovjerje razno
jer ga nećeš nikada ni malo ispraviti.

Smije li se žive vode dati
da ne plodi i da propada?
A što ako drugi zatvara ti prolaz,
ako zloćom tebi žrtvu vrati?
Koliko je realna ti nada
dok u drugome je samo poraz?

I kad takav dovede ti hordu
praznovjernih starih krštenika
da te vode sa sobom u besmisao?
Hoćeš li mu pružit ruku gordu,
ruku pomazana prstenika
koju Bog je tvoj ispisao?

Znaš li mrijeti za ta stvora nevjerna,
da li moliš Boga, majku da te tuče
onaj koji niti žeđi nije osjetio?
Da li ti je milost bezrezervna?
Da li takvi drugi tebe muče?
Da li te je koji od njih okrijepio

pa da rado za njeg život dadneš?
Ne, ti samo misliš na svog Krista
koji u tebi se utjelovi mahom
kada na tle sveto padneš.
Znaš li da će snać te sudba ista
jer će drugi gušiti te dahom?
20.04.2015. 06:44


Sunday, April 19, 2015

Tajna više gnoze o pokradenome mrsu

Iznad svih umornih mi zglobova
plamti vatra ponajveće želje
da ti, kao da sam beztjelesna,
kazujem za tu dolinu robova
čija tijela svak po gradu melje,
čiji zglobi nose vaša tijela grešna.

Nemam snage, ulica iscrpljuje
kao doživotni rad za preživljavanje,
kao težak rad bez odmora
iako se spremno i u šake pljuje
ako treba trpjet iživljavanje,
iako se spava ispred dvora

i noći više nisu tako hladne.
Ako neki dvor ponudi gostoprimstvo,
na drugom se mjestu duša hrani,
a na trećem kupa zglobe jadne
dok ne nađe milosrdno sestrinstvo
pa joj se posvete noći, dani.

Nebriga za siromahe, socijalno zatiranje
težak grijeh je još od pradavnina,
teško kamenje na rubu rijeka ponornica
i na vratu lidera što slave takvo zamiranje,
što se kriju ispod svih ravnina,
tamo gdje je život smiješna pozornica

i što se od silna mrsa, pokradena siromasima,
misle Bogu kao patnja dodvoriti
jer se čine kao teret odgovornosti da nose,
kao da su neka viša gnoza mozgovima našima,
a ne znaju na upit odgovoriti
čemu služe ruke molitvene koje Boga prose,

ruke tvrde, a dlanova mekih kao vata.
Zar ti misliš da su ruke tvoje čiste, glatke
samo za to da potpise našvrljaju,
poslušniče s nevidljivim kamom oko vrata,
Judo, imperatoru što mrsiš hrane slatke?
Samo gledaš da te ne zaprljaju

oči žarkih, milostivih pogleda
jer ti života nemaš i ne poznaješ,
to ti mora biti jasno.
Tebe čeka samrtnička bijeda.
Ti se za taj mrs i hranu prodaješ
i za tebe već je kasno.
18.04.2015. 21:50


Popular posts