Tuesday, April 7, 2015

Na krilima nade



Uzlazim Bogu svome i Bogu vašemu,
zašto očajeni ste vjerom zakinuti?
Uzeše vam Gospodara, a vapite Njemu
kao da je teško kamen grobni skinuti,

kao da je teško pristati na nadu
kojom ste Ga tiho zazvali.
Zašto puštate da vam Učitelja kradu?
Vašu nadu umrlom su nazvali.

A zašto se u svijetu tako istina traži,
zašto priča se da ne smijete poricati?
Priznat svoju nadu znači kloniti se laži,
to ste znali kada počeli ste sricati.

I kad zakonom bi rekli i dekretima
da se nada mora strašno pogubiti,
ne biste se učinili zakonitima
jer bi morali si glavu odrubiti.

Čak i čovjek gluhi, kao mrtvac kakav,
živi makar nesretan i u depresiji;
vuče se po svijetu sav nikakav,
podložan je svakoj represiji,

a to mjesto njega živi njegova mu nada.
Nada vuče te da jutrom pogledaš u sebe,
nada nosi te po ulicama grada,
nada kazuje ti ljudske potrebe.

Kad odlučiš svoju nadu zakopati,
ući ćeš u sebe, lijeni stvore.
Tada ćeš i samog sebe isprobati,
nadu svoju pronaći ćeš gore,

tamo gdje ti ukop nade neće uspjeti.
Naći ćeš ju odvaljenu kao što si ti.
Kamo gledaš, stvore mrtvi, stvore kleti?
S nadom svojom morat ćeš uzletjeti

pa ćeš vidjeti iz više perspektive
da kraj tebe stoji Onaj tko te stvori,
da zbog Njega nade tvoje žive
i da nada tvoja kamenje obori.
07.04.2015. 09:12


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts