PEČAT LJUBAVI

17. PEČAT LJUBAVI

poezija

Pečat ljubavi

Četiri životna doba

Petica

Kad otvaram srce

Susret križeva

Vječno ljeto

Čista ljubav

Male riječi

Proboj sentimenta

Potraga za našom pjesmom

Anđeli ljubavi

Nebeske sjene

Plutajuća lađa

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Gorka krv

Ne želim sanjati

Hladne noći

Ljubav zna

Isusovo Drvo

Životni let

Škrta zemlja

Mudri prolaznik

Ožiljci

Pjesma završenih čežnji

Vruća zemlja

Nebeska vatra

Pred Presvetim

Živi mir

Oganj slobode

Molitva s tminom

Duhovna borba

Od sada zauvijek

Komadić kruha i kap svjetla

Pjesnikovo jutro

Jedrenjak

Slava Kristova

Pjesnikovo jutro

Blago

Najveća radost

Susreti

Samo Tvoja volja, Kriste

Odsjaj dalekih puteva

Samo jedan korak

Kaplja praha

Predvečernji pozdravi

Prvi korak

Svjetlo sveg života

Moj Krist, moja snaga

Križ Nazareta

Veliki znak

Sladak Bog je moj

Duhovni most

Sjajna sila

Žeđ

Anđeo prebogatih dubina

Anđeo lijepih misli

Povijesni nesporazum

Dostojanstvo

Prijatelju

Plutajuća lađa

Svjetlo sveg života

Drama molitve

Nebesko preobraženje

Ruka što mi dušu štiti

Drugo srce

Ribarski nokturno

Isus u svijetu

67

Pečat ljubavi

Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.

Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.

Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.

Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.

Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23

Četiri životna doba

Svjetla se pale dok sumrak lako klizi,
sluša se Vivaldi dok se duša miri
s ovim danom što je već u krizi
i sa sretnim prilikama koje širi

sve do kasnih sati, sve do sutra
jer to tako slatko nudi zaborave.
Kako nekad dugo bilo je do jutra,
kako sada rađaju se noći prave!

Blagoslivljam onaj dan i čas,
onu kotu na globusu lijepom
gdje je spoznao me Spas
jer me jedna noć učinila slijepom.

Svima činilo se da sam blaženica
jer sam prazno gledala bez sluha
kada god bi našla moja zjenica
nekoga tko ima prijetvornoga duha

ili kad bih čula za nekog mrtvaca.
Rekli su mi da je umrijeti tragedija
i da nije važno ako se po blatu gaca
nego da je živjeti u sreći privilegija.

Moje im neznanje i sljepoća
izledali kao neki osmijeh oholosti
sve dok duša mi ne onemoća
u toj bari strašne nezrelosti

za sav svjetski novi poredak.
Nisam dostigla promišljati,
težak bio mi je svaki redak,
a ni tajne nisam smjela znati.

Noć je stigla i na mene, 
opet tražila sam glas jasnoće
pa sam prebrojala uspomene.
a to mi je stvaralo teškoće.

Stalno ista slika se ponavljala:
"Daj mi, Bože, samo jedan dan
jer bih poslove obavljala
pa nek poslije utonem u san

na koji me šalješ kao kažnjenicu".
Primila sam nalog, navikla k'o pseto,
i do poda pognula sam kralježnicu,
moleći Ga samo još krštenje sveto;

blažene li noći što je spustio je na me.
"Proljeće" je prošlo, već se čuje "Ljeto",
ubrzani letovi bumbara iz tame
kao što je ubrzano bilo moje srce speto.

U jeseni rumenoj života svoga
pronašla sam ono što se uvijek dugo čeka.
Tada saznala sam da za Boga
ja sam izabrana modra rijeka,

da bez mene niti vlas mi neće pasti
jer je vjera moćna poput diva.
I sada još uvijek Bog mi daje rasti
makar čak i pahuljica snijega mi je siva.
‎subota, ‎22. ‎travnja ‎2017.  20:42:53

Petica

Da se sjećam tebe, da se tebe sjetim,
potrebne su vlati zarobljene duše,
potrebno je sinja mora da preletim
u svom dahu što ga uspomene guše.

Da primaknem zjene i da prignem uho
sasvim blizu tvojih darovitih ruku,
potrebno je bijelo i svečano ruho
u kojemu mogu promatrati Muku.

Da te vidim i da čujem u mom hramu
svu toplu blizinu, nježnost šapta sveta,
potrebno je klecalo što brodi kroz tamu,
moram se prisjetiti svih jeseni, svih ljeta.

Moram kroz sva ona vrata proći
što sam ih zalupila u strastima gorkim,
moram uvijek iznova i tamo doći
gdje su ostala pritvorena suzama mi nevoljkim.

Moram priznati, kao da sam kradljivica
što na strašnom sudu olakšanje čeka,
da sam nepopravljiva i svadljivica,
ali da me spašava i nosi neka slana rijeka.

Ona buči, ona huči kao kakav oceanski val,
ima tomu sitnih pet godina dana,
što prijestupnih, što redovnih kao miran žal;
niti jednom nisam zamijenila strana,

uvijek bijah, kao na početku
kad sam prve stihove napisala,
željna reći nešto u svakome retku,
a nikada nisam kao pjesnikinja uzdisala.

Još uvijek te dozivam u jutrima krajnjim,
poezija sviće kao da se nova ljubav rađa,
svakim danom dolazi mi putevima tajnim;
to je kao neka opravdana krađa

jer ne mogu šutjeti od silnih melodija
koje komponiraju mi vjetrovi sa sjevera;
oni donose mi miomirise mirodija
kakvih ova rijeka nema, niti nevjera. 
‎subota, ‎28. ‎listopada ‎2017. 20:01:07

Kad otvaram srce

Nekako sam sva od nemira, glavobolje, brige,
zar oluja sprema se povrh moje strehe;
zar ne stvaraju se od života moga sige
što su već i polegle na moje vrtove i lijehe?

Ili to je samo privid, događa se ono očekivano,
ono što sam naučila kao smrtnik, to je strah,
strah od nestajanja, strah da sve je snivano,
a znam da sve je istinito istog trena, u taj isti mah.

Preda me si postavio izbor: "Život, dakle, biraj",
govoriš mi između svih ponuda preda mnom:
"I san i smrt su pokraj tebe, ali to ne diraj;
ja ću kretati se naprijed, a ti kroči za mnom."

Nije li to uvijek život, na izbor imati prava,
sad Te pitam, Oblaku od dima, Vruća žeravice;
zar mi nije volja pratiti Te, Nebo moje, Vodo plava?
To je rizik za Te da me puštaš usred vijavice

s puno povjerenja za svu moju mudrost jadnu
i kad dobro znaš da znatiželja moja lako ubija?
Ti mi nudiš uvid u ponore pakla i u zemlju skladnu
kao da si siguran da moje srce samo Tebe upija.

Dobro znaš da lako će Ti biti dozvati me po imenu,
izvući me iz ponora pakla, izvesti na ravne staze
i da molitva će moja doskočiti mome krimenu,
moj će vapaj čuti se na stopama što u krivo zagaze.

A Ti čekaš samo taj trenutak kad otvaram srce,
samo jedan mali pokret slobodne mi volje
usred bubrega što nečisti mi nose pa se grče,
a ja nalazim Te tamo gdje mi cvate Obećano polje.
‎petak, ‎21. ‎travnja ‎2017.  22:59:15

Susret križeva

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.

Kod mene ima samo udar u prsa,
od mene samo tihi se javlja glas;
nisam dostojna biti loza od Trsa
koji za moju prašinu želi bit spas.

Zoveš me k sebi po sunčanoj putanji
svojom velikom božanskom čežnjom
da dočekam onaj Tvoj lahor jutarnji
koji se miluje s vjerom mi nježnom.

Evo, već plovim s jedrom od papira
i pratim sunce na drugoj strani
gdje križ se moj s Tvojime dira;
od velike vatre kiša me brani.

Stojiš na gori za deblom od bora,
blagoslivljaš me njegovom granom,
pružaš mi jedan let preko mora
da budim se s novim sunčanim danom.

Silinom, brzinom svojega pada
kugla od sunca ostavlja trag;
gubim se od silne ljepote i sklada,
prelazim u sebi taj sveti prag.

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 18:55:08

Vječno ljeto

Sunčeve se zrake tuku

s odbljescima dana,

s modra neba ptice vuku

svježi dašak vjetra rana

i tako je zora vedra

za sve žitelje ta loga

što se bacaju u njedra

velikoga sveta Boga

kao da će vijekom potrajati

ovo ljeto što se sprema

gdje bi sunce kao slava sjati;

na zemaljskom polju drijema

prošlost koja sad je okopnila

i sve što je do nedavno bilo,

svaka vlat je sada dozorila,

svako letjeti je naučilo krilo

da se duhovnome sad primakne,

poput suncokreta da se svije

i da svatko nebo to dotakne

koje nekad dostižno mu bilo nije.

Doletite, ptice; dođite, puci

u to slavno rajsko slavlje;

neka ogriju se janjadi i vuci

i svi grešni što zabijali su čavle

u tu predivnu ljepotu spasa;

sve je Bog naš oprostio,

svakom nudi uživati krasa

jer je mržnju premostio

i smrt strašnu usmrtio

da procvate Crkva što je rodi.

Sve je ljude i sve živo uprtio

da se danas muka Mu oplodi.

Navalite, duše, na bogate trpeze

što se sad izlijevaju od Duha nam Sveta,

raskinite uze, sastavite veze

da sve krene putem ova vječna ljeta.

07.06.2019. 07:02

Čista ljubav

Sad se jače budi puka svega vjera,

slaba ljubav sada silno raste,

sada počela je mnogom nova era

kada anđeli se svi još više časte.

Imati kraj sebe takvo srce ratnika

koji dao sve bi za to naklonosti malo,

koji poslušan je Duhu; dušu patnika

kojem ništa previše se nikad nije dalo,

jednako je sreći u izgnanstvu

kada dolazi u pohode Bog

izbaviti duše osobnom poznanstvu,

pružiti slobodu žića svog.

Sveto srce, nedodirljivo u svojoj vjeri,

što je usamljeno putovalo

tim životom u kojemu prijete zvijeri,

sad je svima utočište dalo.

Srce što je gledalo u Boga, Dijete

još na ovom svijetu, punom zla,

sada je u nevinosti duše svete

povuklo sa sobom čista srca sva

da im bude primjer, uzor slavni,

da ih vodi brže, ravnim stazama

gdje znakove je ostavio još Pradavni,

da ih dovede ka nebeskim oazama.

Svi su puci u tom redu, mnogo pozvanih,

mnoštvo ruku vijekom tamo teži,

ali samo malo stado tu je odabranih,

kojima na srcu takva ljubav leži.

30.04.2019. 16:05

Male riječi

Zavjet jedan ja u srcu nosim

o kojemu nitko ne zna pa ni ja,

samo Bog zna kada milost prosim

da je riječ u tome neizreciva.

Ta je riječ najčvršća, lijepa,

formirana kao prah leptira,

kao glazba kad je sasvim slijepa,

kad je samo blaga tuga dira.

O, da samo znate svu ljepotu

takve tuge ili sjete plodne!

Ona nosi male riječi u divotu,

ona stvara sve nebeske krošnje rodne.

Često prate zlobni dusi

ovaj zavjet što se ne da reći,

što se neprekidno s oka trusi,

što bi mogao i sunce speći.

Još se više lastavice roje,

trgaju se kao što bi rado pile

sa izvora sunce zlatne boje;

one nikad nisu nijeme bile.

28.07.2019. 00:14

Proboj sentimenta

S molitvom u srcu, bez imalo truda

nađoh se u Tvojoj božanskoj i ljudskoj biti

kao dionica za me sretna izbora;

Ti mi dođe kao da si rođena mi gruda

gdje se uvijek može doći, piti

bilo koje piće istine s tog izvora.

Sunčane su duge, popodnevne zrake

donijele me u Tvoj slavni mir i red;

molitva me, jer je Tvoja, svu okrijepi.

Srce sentimente zadobi mi lake:

osunčana ljubav, slatka kao med,

dolazi na moja vrata pa me čitavu oblijepi.

Ne govorim ništa, gledam Te i slušam

kako lijepe ode skladaš na tu temu

ova kasna ljetna doba s malo kiše.

Velike je darove tu zadobila moja duša,

kao blažena je, nema čuditi se čemu,

mada kao rajska vječnost zalazak odiše.

Da Te barem češće tako dobro čujem, Kriste moj,

jer Ti sve te modrice dodirnuti treba

i da našu Majku tiho tješim od sveg šoka.

Čujem dobro, ali vidim samo strašan očnjak Tvoj;

slušam Ti o patnji, blaženoj do Neba

što se slatko izdaja iz sveta, probodena Boka.

Nikada vas nitko prepoznati neće

do li onaj tko se k vama vrati

nakon vapaja sveg podno Križa spasonosna

jer Ti samo gledaš dati sve to više sreće

dok se mučiš, dok Ti Majka pati

i dok mene ljuto peče Tvoja Rana plodonosna.

27.08.2021. 18:48

Potraga za našom pjesmom

Pjesmom ću ti prići kao spas vremena
koja izgubljeno lutaju po čistilištu,
u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena
što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,

da mi Majku našu nestalno dozivaju,
da po kaldrmama lome stope i da lome koplja
dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,
da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja

izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava
što zbog tebe navikla sam ja naviješati i propovijedati,
a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,
kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati

vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne
ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude
prije nego što ga ova čežnja i potraga sveg smakne
ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,

koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća
u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenočišta, 
da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća 
od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća

jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,
a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,
a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,
nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.

Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna
da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,
je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,
da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima

srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice
koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,
i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice
jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama

ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,
a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,
da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite
da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli

naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.
A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,
ali vidim da je ovo što se događa znakovito
kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  00:15:21

Anđeli ljubavi

Prestat ću skladati

note od pjene,

zlatne poput životna spasa.

Moram se nadati

da naći će mene

anđeli moji umilna glasa,

snažnoga sluha,

velika znanja

i nježnih ruku.

Pratit će Duha

što Mu se klanja

tko traži luku

treperava daha,

zamrznutih suza,

prepunih soli

zbog izvjesna straha

od čvrstih uza

koji ga boli.

I ne samo s toga

ljubavna poslanja

koje obuzima

već samo za Boga

u kojeg uranja.

I pravo ima.

Živjet za Njega

punim plućima,

najvećom snagom;

a, iznad svega,

daje Ga pucima

desnicom blagom.

Znaju se anđeli naši,

znaju ga anđeli moji,

takvoga svata sveta

koji te uvijek spasi

jer se ne boji

ovoga svijeta.

Bog mu je Pastir

i najveći Znak

koji ga zove

da donosi mir

što nema ga svak'

za anđele ove.

Prestat ću s notama

jednoga dana

kad anđeo moj,

što vlada kotama

ovoga stana,

zaustavi boj

na zemljici mlakoj

što se potresa

u stanu svakom,

u duši svakoj

radi nebesa

anđelu lakom

jer on me štiti,

a ima ih više

u Duhu tom.

I neću se kriti

od ljubavne kiše

u Bogu mom.

21.04.2020. 02:47

Nebeske sjene

Zar izgleda da ja nemam nade,

da se moje srce kao trska lomi,

da mi tama plamen krade,

da ta tvrda riječ me zgromi

koja ruši pregrade i stijene,

glasom koji podsjeća me časno

na to veliko mi moje obraćenje

kad je govorio Bog za mene jasno?

Kao da je sada ono isto,

tako uspomene prodiru u tijelo,

mada ovo razgovor je s Kristom,

a bilo je prije jako dobro djelo.

Pada sunce, predaje mi Boga,

a ja ne znam da l' to utječe na srca

što su na tom svijetu izbrušena roga,

što im duša od mlakosti grca.

I za svaku riječ mu odgovaram,

i za svako djelo svoje, i sve svoje geste

jer sam ona koja s Božjim Duhom stvara,

mada razne optužbe su tako česte.

Zar izgleda kao da ne praštam,

da se hladim kao ovaj zimski dan?

Najmanje od svega pred Bogom ispaštam

jer je život meni tako svijetao i slan.

Dani posta, dani gladi mene uče

što je hrana, što je s neba milje.

Ljudi zbog mene se nikada ne muče,

golubice uvijek meni nose izobilje.

Jer ja ljubim, ljubim kao siromašak

koji nema glasa, niti pravde ljudi.

Moja srdžba nestaje k'o dašak,

a blaženstvo moje samo grijehe sudi.

Što bi značilo sve bez te slatke žrtve,

one koju sam prikazala je u početku?

Moje ruke često kao da su mrtve

kad se sjetim ptica na onome Svetku

koje prate čitav život moj.

To je zavjet lak i to je zalog sreće

koja odnosi mi svaki nespokoj

i od Isusove nade nemam ništa veće.

26.01.2021. 15:50

Plutajuća lađa

Plodovi gladi

odvedoše me

do rajskih okusa

vina mladih.

Odrekoše me

jalova fokusa.

I zaplijeniše moje lađe

da ne uzmognem prijeći,

otploviti na pučine dalje

jer bile su krhke građe

i mogle su lako poleći

tamo gdje moje ih srce ne šalje.

Rekla bih stotinu puta

tisuće ljubavnih izjava,

da nije mi lako

gledati lađu mi kako pluta

dok iz nje se more isijava

kao da vodi je tako

sigurnim valima.

I ne moram ploviti,

mogu se samo opustiti

pred morskim žalima

što bi mi ljubav stvoriti,

na lađu je spustiti.

24.07.2019. 19:41

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Kako su daleko kiše jesenje,

kako je dugo vrijeme pred nama,

sada, kad konačno dođe mi Ti

obećati ono slavno uznesenje.

Duh se nadvija Tvojim haljinama

jer Ti ćeš Ga, Isuse, ovamo poslati.

Slava Ti jer si razbio drvo tame,

kamene gromade koje Te hvale,

prastare ljude što znali su sve,

sve osim kraja budućnosti same

što su ga pravednom puku dale

blagoslovljene Tvoje odluke.

Sada je svijet zanijemio i oslijepio,

strah je u srcima koja ne znaju

odreći se zlata i vlasti što buja

za dragi kamen što se zalijepio

na kameni luk, na zadnju postaju

gdje pjevaju anđeli „Aleluja!”.

Kako su sada blijedi ponori muka,

zaborav teče pustinjskom oazom

gdje izvire život iz riječnih struja,

život i riječi Tvog svetoga nauka;

i nebo, bilo je prekriveno mrazom,

sad se otvara i daždi nam Aleluja.

Sada tihom vodom što kamenje dere,

odanim srcem koje strpljenje zna

rastopi ravnodušnost ledenih guja,

obeskrijepi tu pošast koja se stere

duž ovih podzemnih provalija;

neka zemlja sad čuje „Aleluja!”.

21. 04 2019. 16:42

Gorka krv

Nisam, Kriste, zlatna moja jeseni,
rumena mi noći što se jutrom vedri,
uzela Ti sjaje što su molitvama ispleteni
kao što ih naša Gospa njedri.

Ne, nisam tako dubinski se osvrnula
na tu Krv i vino, Tvoju riječ;
kao tanak leden cvijet sam utrnula,
stapka mi je zamrznuta mliječ,

vene moje prazne su i pritisnute
jer mi crna droga prodire kroz opne.
Moje rane iznutra su utisnute,
ali mi bez Vina kao pomor kopne.

Neka, tako možda sada mora biti,
ali čemu onda ovaj neljudski mi poriv
što se hoće samom dušom dublje sliti
potresnoga duha što je tako neoboriv

da se stijenke ljušte starim ugrušcima
kada god mi molitva prostruji,
a to dođe kada mojim bučnim olucima
kišnica od Uskrsa zabruji,

čemu sve te halje pokorničke,
odbačene nemarno na podove ulaštene?
Nije čas za psalme pokajničke,
a ni moždane mi nisu ovlaštene

za sve glasne jauke i zapomaganja
premda daleko se čuju kao vapaj krvi
nedužnika, žrtava i potlačena granja
što me, tanku, poput ljulja mrvi.

I što vrijeme brže leti, javno,
lakše teče sve to više crne tekućine
na koju sam navikla odavno
pa mi srodne postale ljutine,

gorčina se ne da, ovisnom me čini.
Da li to je moje neko drugo ime
kao krinka svima čiji nezgrapni su načini?
Da li to je poziv moje zime

ili strašna, velika grehota?
Znam da Ti si sav od mene brži,
da je možda okasnila ta moja Golgota
pa me sve to jače u dubini prži.

Pošalji Duha svojega, Gospodine jaki,
neka me prožima u korijenu bitka
jer su moji pokušaji još previše mlaki;
daj mi Vina piti od svetoga Svitka.
‎subota, ‎29. ‎travnja ‎2017.  05:06:57

Ne želim sanjati

Dopusti mi opjevati tugu, žal,
dopusti mi dobro pjevati u nesreći,
čak i ako prekrije me kal,
čak i kad ne želim tu kaljužu prijeći.

Dopusti mi talente i dare
ostvarivati u bilo kojim uvjetima
jer je poriv moj iscrtati šare
ovog nemirnog života u vjetrima,

ja ne želim sanjati, makar sanjam;
ja ne želim bolima si onečistiti
poeziju u kojoj najbolje se klanjam
i ne želim nadahnuća silna slistiti

samo zato jer je život neprikladan,
jer umiru ljudi, zajedno s vijestima,
i teror se novi rađa iz dana u dan,
i duša boli na raznim mjestima

dok iz mene izlaze nespretni pokušaji
pa se čini da ja nisam poetesa
nego sklepavam si rimu gdje se sve to taji
i gdje ne znaš koliko je u tom stresa.

Zar mi nismo duše rođene za pjev
i za iskrenje slobode u toj tami,
zar smo manje ljudi kada dođe gnjev,
zar smo tako rijetka vrsta, zar smo sami?

I što više pjevam, teže mi je gledati
strašne scene od kojih mi se mrači,
teže mi je čuti psovke, a stihove redati;
ta me kaljuža sve jače tlači.

Oprosti mi što želim ostati u kalu,
to je poziv jauka i nadanja,
to je izazov za moju skromnost malu,
to je uspon čovjeka u padanju.
‎srijeda, ‎11. ‎listopada ‎2017. 05:39:01

Hladne noći

Pjevat ću ti, ništa drugo ne mogu,

da u tvome srcu nađem trag

nikada zaboravljenih nota.

Pjevali smo sve to svemogućem Bogu

kojem svaka sestra, svaki brat je drag,

uvijek ista vječna im je kota.

Kiše popadale, ljetne krošnje šušte

poput haljina princeze, punih sunca,

dok su naokolo zvijeri gladne.

Livade ne postoje ili već su puste,

samo usamljeni vjetar pokatkada bunca

pa se čuje jauk neke noći hladne.

Ne usuđuju se vrane zagraktati,

nit' se pijesak daje presipavati

u toj pustoši od predvečerja.

Niti noć još neće granje rasparati

jer se neće tajne sve odavati

preslavnoga božanskoga neizmjerja.

Govori mi, Kriste, sluga sluša Tvoj,

moji produženi dani nekome su slatki

kad promatram tu ljepotu svih stvorenja

jer mi nude predokuse ili daju obol svoj

za svu braću kojima su noći duge, dani kratki

i kojima daješ blagoslove njinih izgorenja.

Pjevat ću ti jer ti moliš za me,

kao što to Božja djeca uvijek čine,

a još više za svu braću jadnu.

Nekome je bliska zvjerad usred tame,

a drugome sunce koje zorom sine

da uspava ili budi mjesečinu hladnu.

24.07.2020. 19:30

Ljubav zna

Ljubav poznaje mnoge,

Ljubav sve zna,

čak i kada neće prepoznati neke.

Ona briše lažne boge,

nije nastala od sna,

ona zaustavlja mora i ozdravlja rijeke.

Ljubav govori za buke

i u tihoj, mračnoj noći;

i ne dira čovjekovu tananost

nego uvijek, uvijek pruža ruke

da bi svatko za njom poći.

Ljubav nije prevelika znanost.

Nikada je nećeš moći prevariti,

oteti je ili kupiti,

niti zbrojiti joj količinu;

ona uvijek brda će prevaliti,

svoje duše će okupiti

i kad ne vidiš joj veličinu.

Ljubav će te jedina naučiti

što je vječni život i blaženstvo,

ali tražit će od tebe znanja sva,

znanja koja ne znaš ni ti,

al' ih nosiš kao svoje jedino prvenstvo,

jer ih ona dade. Ljubav zna.

Čak i kada savjest mirno diše,

duša može spoznati si da je kriva,

da nedostaje joj dobre volje.

Samo Ljubav tad pomaže i nariše

svakoj duši kako može ostat živa,

dati od sebe najbolje.

21.07.2020. 17:01

Isusovo Drvo

Znaš li da je Uskrs moje žiće,

da su moje pjesme srca zov

što i za užitak traži piće,

i za patnju ovaj dubok rov?

Izrovana duša Jaslama se tješi,

oštrom slamom za maleno Dijete

koje ljubavlju i zloduha se riješi,

koje daje Tijelo za sve svijete

i za svaku umiruću zvijezdu

svemirskih širina što se snivaju

kao da je čovjek ptič u gnijezdu,

kao da svi ljudi podzemlju prebivaju.

Tako slično čujem Isusovo Drvo

da iz toga Križa ja izvučem bit u svemu

kako saznala bih što je bilo prvo

mom životu što je nekad nalik Njemu.

Znaš li što mi znači taj Pashalni dan

u kojemu padam, rastem i plačući ljubim,

gdje susrećem cijela čovječanstva san?

Znaš li da se stoga vječnošću obrubim,

da me primaju svi sveti i Kraljica neba?

Da u tome Danu i ti dođeš kao dah,

kao netko kome nitko nikada ne treba,

kao čovjek koji želi biti samo prah?

Od svih ljudi važnije je Kristov biti

u te blagdane od Gospe, njena Sina

jer tih dana možeš Božje krvi piti,

božanska života poput čaše najboljega vina,

uživati možeš u hrani od ukusna Tijela

koje predaje se svom božanskom snagom.

Potpuno se daje Bog za čovjeka cijela

istinskim životom, riječima nebeskim, žrtvom blagom.

Znaš li da sam tada snažna,

da sam sve to više slavna

dostojanstvom neka stvora važna

i da nastajem od Proviđenja davna

koje čeka svakoga na kraju puta,

koje prati neprekidno ovaj rov,

pozemljare sve i njihov svijet što luta;

mene ljubi, dođe stanovati pod moj krov.

25.08.2020. 20:15

Životni let

Sada slobodna je duša ptice, 
duša umorna i grešna
dok se nad njom lome letjelice
kao eskadrila sasvim neuspješna

u svim svojim pohodima.
Slobodna je i sve više sveta,
što je bliže ropskim obodima
gdje se probija iz svijeta

kao da će brzo izići iz zvučnog zida,
kao da će svjetlo polomiti,
stići tamo gdje se molitvom poskida
svaka brana što se teži okomiti

protiv takvih letova slobode.
Najteže je krilima lepetati,
ali ta ju krila prema nebu vode
gdje joj ne mogu ni anđeli zasmetati.

Rumeni se oblaci na istoku noći
otvaraju stazi, bjelkastoj od svih svanuća
što ih morala je ista duša proći,
ogrnuta plaštem velikih ganuća

koji sada tako lako spada s njenih krila,
kao pahulje bez vode, pahulje kisika
za kojim je tragala i uvijek žedna bila,
gotova preuzeti na leđa mnoštvo raznih rizika.

Sve to sada, sav taj put se gubi iza nje,
ne terete je ni sjećanja, samo draga uspomena
što je kljunom svojim nosi poput grančice,
bogata od plodnih uroda, poput zlatna omena.

Samo ona svjesna je svih veza
što ih s Bogom ima i s kojima plovi
iako svi znaju tihi šapat breza,
iako su svakom teški svi ti okovi,

samo ona zna i njezin Bog
šifre toga puta i ustrajnog leta.
Jedini je On joj bio na strmini vrha tog,
samo Njemu poznata je njena meta.
‎ponedjeljak, ‎9. ‎listopada ‎2017.  06:57:47 

Škrta zemlja

Škrti smo, ljudi, kao i ovo more,
kao i ova zemlja što nebu sliči;
pohlepni, sebični ili još gore,
kao kukavičluk što se bogatstvom diči,

a ne svime u ime čega se straši i pljačka.
Za slobodu, u ime humana napretka,
protiv gladi i za djetinjstva nejačka,
ili barem za dva, tri medijska retka.

Kriminalac biti, kakve li časti,
u zavisti građana trulih sustava
gdje se ne usuđuju bilo što ukrasti,
a dobivaju packe i raspad ustava.

Jadni smo, ljudi, a priznati neće
ni dijete da sebe krvavo gubi,
ni društvo u kojemu nema sreće,
ni onaj koji se zlatom sljubi.

I u tome sva nam pravednost leži,
svak se osudi kada prozbori,
kada od svoje stvarnosti bježi
i kada ga savjest više ne mori.

Bježimo, zečevi poretka loša,
jer tamo nas čeka prelijepa mrkva,
sočna od želje svekolika ološa
i što nam tu treba Kristova Crkva.

Što su nam potrebne nagrade, laži,
ljekovi, čipiranje ili mobiteli
ako ne čujemo Boga koji nas traži,
koji nas jedini od života odijeli?

Lijeni smo mozgovi i lijenih smo crijeva,
zaspali kao nevine trnoružice,
a samo gorčina u nama sazrijeva;
to zemlja je i to su te naše vibre i žice.

Kažu da istina dođe samo pred smrt
i da su posljednje riječi žalost i očaj,
a čitav je život čovjek lijen i škrt,
tako puno vremena da se stigne u raj.‎
petak, ‎27. ‎listopada ‎2017. 18:45:05

Mudri prolaznik

Nešto sasvim drugo, nešto novo
događa se trenom kada lomiš kruh,
više od raspeća čini Tvoje slovo
jer nevidljiv bio Tvoj je Sveti Duh.

Kako mi smo mogli tada spoznati
što Ti činiš za sve nas?
Kako itko mogao je znati
da mu Tvoje tijelo rađa spas?

Tek je nešto rekla nama Revelacija,
tek su nešto rekli apostoli,
a već do tada je bila racija
i u smrt su išli, puni boli;

tek se nešto ispred Tebe otkrilo
onim jadnim Tvojim poslanicima
kojima si ponudio svoje krilo
da im tugu Ti zamijeniš poklicima.

Da Ti nisi, Kriste, rekao im što si,
da si mudri prolaznik u svemu,
ne bi nikad spoznali ni tko si,
da si Onaj Bog što oteo je drijemu

zarobljeni narod i pokorne robe;
mjesto gline stvarali su si strpljenje
da unište sve kumire i sve snobe,
da nauče što je suvislo trpljenje

pa su spoznali da hoće kralja
što ih mjesto Mudra voditi mora,
a dobro su znali Mesiju iz dalja
koji nosi za sve odgovora,

da, dobro su Ga svi opisali,
ali nitko Tebe nije još dokučio
sve dok nisu Jedinoga Te otpisali;
vidješe Te kad si im razlučio

koliko su mali, umišljeni, dragi
i kako je postojala Mudrost prije svega;
tako zborili su Tvoji versi blagi,
tako vidjeli su Boga svoga, zavoljeli Njega.

A tek kad si prelomio pšeničnu žrtvu,
Ti im se pokaza da si upravo baš Taj
i tek tada digao si zemlju mrtvu
da postane njihov nebeski raj

jer si ih podsjetio na kraju što im reče,
da ćeš za tri dana uskrsnuti
kao što se loza na suncu ispeče
kad je čovjek hoće trudom otrsnuti

pa što više oko trsa radi,
to će lakše spoznati si vina
i što više na zemljici sadi,
prije vidi Božjeg Sina.
‎srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017.  11:44:35

Ožiljci

Sanjala sam da ću se izgubiti u lišću,
da me neće ništa buditi i smesti,
da ću stati gdje i sjene Boga išću,
da ću kao vjetar strasni na prijestolje sjesti,

na taj tron od mahovine i od bršlja zlatna
što se zarumenio podno neba boje olova.
Oko mene cigla, granje i fauna blatna,
a u nosnicama savršeni mir od borova.

Ipak zjene progledaše, nađoh se u paklu
gdje mi sjećanje na grijehe osta,
gdje sam vidjela se poput odraza u staklu,
gdje me dočekaše kao draga gosta,

čak me obuzeo osjećaj miline
od simpatije i naklonosti bića;
samo dah od borove  mirine
bijaše mi nagovještaj slatka pića

u nektaru gorkom ovih uspomena.
Ipak, rajske predjele sam gledala,
mada nisam bila raj u zemlji sjena
kad sam pogreške poredala.

Bijahu to ožiljci na koži mekoj
kroz koju sam prodisala zagađeni zrak,
smrad u svijetu na tratini nekoj
gdje je svjetlo prodiralo kroza opći mrak.

Tada rekoše mi anđeli s visina
da su ožiljci mi bore, crte što ih gradi lice
koje želio je Svevišnji u svijetu tmina
da me rodi kao svoju, kao vapaj anđelice.
‎subota, ‎21. ‎listopada ‎2017. 04:05:28

Pjesma završenih čežnji

Grad se kupa suncem zalazećim

kroz oblake mračne, tmaste,

a ja putujem daljinama

gdje ću novo ime steći

i gdje drvo mi života raste,

odjeveno zelenim dubinama;

odjeveno duševnim spokojstvom

koje valjda vječnosti je dar.

Danas nikakve tu nema duge

sa zemaljsko – nebeskim ustrojstvom

jer još jak je sunca žar,

jer je kiša isprala sve tuge.

Sada k'o da nema obećanja,

ispunila se svaka jota

moje kazne, mojih težnji.

Od te večeri do svitanja

uvijek ista ostala je moja nota,

melodija pjesme završenih čežnji.

Svakog dana, večeri i noći

mislim da je posljednji mi čas

zbog ljepote koja divna je za mrijeti.

Uvijek mislim sad ću poći,

sada, Bože, načini moj spas

da mi više pakao ne prijeti.

Poslije kiše kugla zabljesnula

svojom zalazećom snagom;

malen joj taj prostor spoja

pa je oblacima vatru zakresnula

u svom odlaženju blagom,

u tim svojim šetnjama bez broja.

16.05.2021. 19:02 

Vruća zemlja

Hvalospjevi moji neopipljive su kapi,

one teško se probijaju u svijesti

što je tako prizemna u tjelesnoj težini,

mada duša poput vruće zemlje hlapi,

kao da će buknuti ili se istresti,

sve na ovoj stojećoj žežini.

Ti mi, Kriste, dade dobru mjeru

uskiptjela znanja Pisma koje vrije;

Ti mi otkri svoje Duše žar

što raspiri utrnulu ljubav, vjeru

i svu nadu što se dugo krije

gdje isparava i uspomena na Tvoj dar.

Nakon uspavanog dugog dana

što ga mjerim u dekadama,

evo sada otkrivenja krasnih

dok sazrijeva nada razuzdana

što je krotim još od Adama.

Eto meni Tvojih znaka jasnih.

Strahovi me vežu da ja neću proći

kroz ušice igle poput kakva bogataša,

nerazumna ovisnika svojoj veličini,

nego ova nada da će meni glave doći.

Srce moje Majci rodnoj sve iznaša

da ne ostaviš me toj pličini.

Opet Anđela Ti tražim Tvoga

koji zna za mene po tom kroku

kojim obilazim da dosadim.

Neka spusti na me Duha utješnoga,

da mi jakosti u skorom roku

da se Tebi klanjam, da se iznenadim.

13.07.2021. 19:42

Nebeska vatra

Sad bi bilo besmisleno ostati u bluesu,
možda zadnji stih mi nije onaj pravi,
možda zadnje riječi ne traže ni suzu,
niti traže da se pjesnik njome slavi.

Svaki put kad umrem, još više se rodim;
samo da mi nije onaj blijedi sjaj
koji ostaje na svijetu što ga stihom vodim
kada jednom stigne i konačni kraj;

samo da mi stane ona poruka za svjetlost
kojoj ne znam izraza, ni riječi,
koju neprekidno guram kao nepotpuni most
i koja me uvijek iznova izliječi;

da bar netko opet začuje te zvuke
vječnosti što gori kao požar usred grada.
Ne može se ne primijetiti te ruke
koje izviru iz plamena koji s neba pada.

Da bar mogu znati kada dolazi taj čas,
da bar znam koliko imam vremena
sastaviti u srcu tonove i pustiti glas
koji ostavit će traga zemlji bez sjemena.

Ovako, bez najave, moram čuvati se bluesa
jer ja želim reći da je tuga lijepa,
al' da još je ljepše vidjet' radosnica suza
kad progleda duša koja živjela je slijepa.

Najljepše je ipak onoj duši koja gleda
patnju svijeta, pakao promatra
pa joj iznenada, kao pčeli usred meda,
stigne svjetlo sunca i nebeska vatra.
‎petak, ‎6. ‎listopada ‎2017. 05:47:38

Pred Presvetim

Zovem Te jer me Duh Tvoj oprema

jakim srcem i nježnom dušom

koja mi donosi srž i poantu

bliskog razgovora koji se sprema

da bi zavladala kišica ovom sušom

i mokri tereni da otope santu

kakva sam ponekad u domu svom,

hladna na svaki vanjski udarac.

Odjeni na mene obraz k'o kremen

da me ne pogodi poganski grom,

da se ne pretvorim sva u tajac;

opaši mi mač i za zmije remen

i palicu moćnu od obična štapa

da pobijedim vile i zloduhe razne.

Da postanem dostojna Tvoje riječi

koja se ponekad sa mnom stapa

iako nosim ruke katkada prazne

da ih ispuniš, da me ništa ne spriječi.

Pomozi, Bože, nevolju moju,

koje često nisam ni svjesna

kada sam negdje u daljinama;

želim spoznati svaku misao Tvoju,

mada kod mene završi jadna i prijesna.

Približi se meni u svetim haljinama.

Tada mi reci za moju kob

što mi je činiti u svakom detalju

jer želim Ti biti još malo bliže.

Želim Ti biti sluga, veći neg' rob

koji od Tebe uvijek prima medalju;

želim Ti reći što se u meni niže.

28.04.2020. 19:39

Živi mir

Kao grm što gori, ne izgara,

kao carstvo što osvaja, ali tješi,

to je živi mir o kojem slušam

kada Isus sa mnom razgovara,

kad me grijeha svih odriješi

pa mi gori, gori duša.

I kad moram gaziti po svijetu

samo zato da taj čas dokučim,

sveta vatra da me grije,

nađem svaku sudbu kletu.

Izmaći od mlakosti se učim

da mi Tvoju čašu, Bože, srce pije.

Jer mi daješ kao da sam opijena

ludom ljubavlju Ti što ne staje

već se širi u dubine i visine.

Ispod kože, ispod mesa eto stijenja

što treperi živo i u beskraje

radi jasne Riječi što ne mine.

31.01.2021. 20:51

Oganj slobode

Leti, dušo, van iz te sparine,

prema vjetrovima dobre nade,

na Drvo života, na Njegove grane.

Bog se rado iz tebe u dalje vine.

Vidjela si što Mu snuju, što Mu rade,

neprekidno ciljaju na dvore svete Mane

da unište, da te svu pokradu

pa da takvi kao ti se skamene u soli

što je svjetlo svima, vječna zublja vatre

koja žeže, spaljuje, al' daje sasvim novu nadu.

Leti, dušo, u Milosti sjajnoj, samo moli

kako vidjeli bi ljudi zloduhe što snatre,

misleć' da će Boga tvoga zauvijek ubijati.

Varaju se grdno u liberalizmu

što je za njih dokaz demokracije

kakva nikad neće niti doklijati.

Mnogi mrtvi su u sparnom dualizmu

gdje ne vide Ljubav nego strah od autokracije.

Sleti, dušo, u krajeve svog Kralja

gdje se mnoštvo nađe što ga Jedan vodi,

a svi gazde svoje odgovornosti,

samostalni letjeti put dalja,

prema jedinoj tu mogućoj slobodi

koja život daje i za davno suhe kosti.

Kada ugledaju Uskrsnuće

i tjelesa koja kao sunce pale,

neće podnijeti ni jedan sluh

Riječ što spašava sve umiruće,

neće htjeti ni slobode male

nego oganj što ga uzdiže ti Duh.

28.07.2021. 19:48

Molitva s tminom

Tamnoj večeri

oblačna svoda

obilazi dveri

sluškinja broda,

a sunce opeče

njegova jedra,

obuzme ga žešće

u zalazna njedra.

Ona ih gleda,

srce si grije

i misli poreda

gdje svjetlo se krije

po dolasku noći.

Hladna li mraka!

Tu neće pomoći

molitva svaka,

zaziv prebrzi

na pola riječi.

Ona do srži

srce ne liječi.

Ah, i to vrijeme

traži si pravo

posijati sjeme

na nebo plavo.

Gusta već tmina

na vjeđe pada,

u grudima tinja

sunčana nada.

Možda već sutra

vjetar donese

ta proljetna jutra

i dušu zanese,

ugrije ljude,

zemlju i more,

zapali sprude

da molitve gore.

11.04.2021. 20:50 

Duhovna borba

Spoznat ćeš me u tom trenu

kad te rajsko predvečerje zovne

da utješiš Zvijezdu rastresenu

što uranila je zbog večeri bolne

kojom i nebesa ruke ti iščekuju,

kojom anđeli se u špalire žure

i dok uspomene ti odjekuju

pa te šalju gore na oblake šture.

Spoznat ću te po toj boli za nebesa

što u Domovini krasnoj čeka

da joj lijek dopremi Kraljica nam plesa,

Zvijezda mora, Majka mostova i rijeka

koja uvijek nađe se pri ruci,

čak i kada vrata treba pritvoriti

da ne vidi zemlja, da ne vide puci

kakve bitke moraju se izboriti

duhovnoga područja do raja,

netom prije nego što se Krist pojavi

da si duše svoje prebere od kraja

pa da s desne svoje blago ih postavi.

Ljubav boli kad je slaba, otkinuta,

zna to Isus koji spoznaje nas tu

gdje bijaše već tužna, a tek otisnuta

da dotakne dušu svaku i otme je zlu.

Zato Isus je na Križu i pred nama,

da za svaki drhtaj ta Mu ljubav dozna

kako ne bi bila odbačena sasvim ili sama

i da tebe ili mene u toj borbi spozna.

29.08.2021. 18:28

Od sada zauvijek

Zauvijek poteče milosrđe Tvoje,

od sada odjednom zauvijek se toči

u to srce i u srž slabe svijesti moje,

u moj život moju snagu da optoči

da ja ne znam u svoj neznatnosti

koliko mi vrijedi sva moja slaboća,

da ja mogu u svoj podatnosti

za Te, Kriste, ubirati sebi zrela voća,

uvijek svježa rajska životna mi ploda

koji sav na moje oči preda mnom sazrijeva

i sam daje bezgranično mnogo roda

od kojega duša rasplamsa se i hvalu Ti pjeva,

gori, napaja se, tinja neprestanim plamom,

poput jezerske se vode sva iznutra puni,

vijekom neće stati na izvoru samom

dok je svjetlo neugasivo odozgo kruni.

Ti si Bog moj koji mene ne pušta iz ruku

zbog ljubavi svoje i zbog pouzdanja

u neznatnost moju i u svoju plodnu Muku,

radi iste ljubavi u meni koja Ti se klanja.

02.05.2019. 06:27

Komadić kruha i kap svjetla

Nevidljiva svijeća

duhom plamti,

a bol sve veća

nesreću pamti.

Sablazan pravednika,

zgražanje i skandal,

bijeg od bolesnika

jer on je vandal.

Jao vama,

vi, površne oči;

jao nama

jer sve nas koči

da budemo isti

poput puka,

grešni i čisti

kad pruža se ruka.

Ne zbori prosjakinja,

niti beskućnik prosi,

već vapi divljakinja

i Kristu sve nosi.

Hvala Ti, Kriste

za ispovijed vjere,

za duše čiste

koje ne mjere.

Hvala, Isuse, Gospode moj,

za blaženstva i zasluge!

Blagoslov sad je Tvoj

na kapcima Tvoga sluge.

Svjetlo je došlo

za kratak čas.

Da ne bi prošlo.

Molim za nas,

to me spasi

kad ne mogu van,

čežnju gasi

i plodan mi dan.

Mogla bih tako

u nedogled

jer nije lako

pronaći slijed

kada je žena

sociopat,

a nije ugrožena.

To pravi je mat,

ali izlaz postoji,

moć neizmjerna:

nadarena stoji

duša vjerna

jer Pravda je Bog,

nije trgovina

i ne svira rog

gdje je lovina.

Samo mirovati

jer gdje taknem,

grijeh će zvati

pa se maknem.

Umora slad

i molitva nečujna,

nebeski kad

za klecanja rujna.

Aureola tiha

od migrene,

a pomoću stiha

bježi od mene.

Crpljenje prostora,

crpljenje zraka,

za mala stvora

suvišna tlaka.

San mi kane

kao mir visina

iz noći u dane

jer sve to je Istina.

I tu mi je Bog,

tu Mu Evanđelje?

Zbog slušanja mog

šalje mi anđele.

Neopisivo

i neizrecivo;

neispisivo

i neporecivo,

slušanje korala

na pola uha,

bijeg iz kala

sigurna sluha.

Kada bi znali

oni što plešu

da anđeli mali

nose depešu

i mir, mir savršen

bez napora kakva,

nikada završen

jer se istakla

zavjesa vjere.

To je ono u samoći

što nema mjere,

niti će doći.

Vjera u Sina

nepremostiva,

to je ta Istina

premilostiva.

Kada je lijepo,

divna je sva,

a kada je zlo,

već je osvojiva,

staza Isusova

koja se živi,

uvijek nova;

Duhom se divi

vilovitim

kamo hoće,

silovitim

protiv zloće.

I tada se vidi, vidi sve.

Svaka riječ, odjevena ruhom

poput svijeće nevidljive,

znači ono što čuje se Duhom.

02 05 2019. 23:46

03.05. 2019. 08:05

Pjesnikovo jutro

Zorom, kada zaspali pjevači
još od noći snivaju gorke,
prvi jave im se anđeli svjetla
jer potiho bude ih svirači
notama Jesenjina i Lorke
dok se mjesec ljulja još od vjetra.

Normalan građanin još spi,
još su mu rolete dolje,
uskoro mu je na posao ići,
a u glavi pjesnika tek zri
što je sinoć išlo bolje,
hoće li na svoj zadatak stići

jer se svaka ispunjava riječ,
svaki stih se istini bilježi.
Glavobolja kao mamurluk prolazi,
anđeli i ptice dolaze na sveč
i svaka zabluda ujutro bježi
jer mu molitva na usne konačno dolazi.

Trudovi su noćni urodili plodom,
zloćudne mu misli umakoše:
Ti znaš, Bože, da sam Tvoj
pa otkloni što sam zadobio rodom;
moji grijesi sada Tebe prose
da povedeš sa mnom ovaj boj.

Smiluj mi se vjekom kao i do sada,
zloću moju ne gledaj tom danu
što ga dade meni da poživim;
načini od mene da uskipi nada,
Tebi predao sam svoju zoru ranu
da me čuješ kako Ti se divim.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 05:57:41

Jedrenjak

Lađe moje svrstao si, Bože, sve u grupe,

jedrilice tu, a jedrenjake ondje;

ne vide se, jedna drugu, ni od lupe,

svaka ima što nalazi ovdje.

Lađa moja nije uvijek ona ista

kojom krenula sam ka pučini smjerom,

koja prati Tebe, najmilijega Krista,

s puno nade i s velikom vjerom.

Krenem tako kao jedrilica mala,

a veliki vali nastanu poda mnom,

sruče se na lađu koja ne bi stala

niti kada vjetrovi bi bili sa mnom.

Pretvaram se u veslača, galijota,

nitko ne vidi me tamo dolje, ispod krme,

kolika je muka i koliko ledenoga pota

obuzima moje ruke iznad rupe crne.

Kad oluja prođe, gledam gore,

gledam naokolo, a jedra mi sjenu čine,

toliko su snažna da ne vidim more,

samo vidim da si ponio me do pučine.

27,04,2019. 10:25

Slava Kristova

Oblačno nebo i kiše će pasti

da pročiste zemlju i prostore

po kojemu, Kriste, ptice putuju

da bi s Tvojim nebesima srasti,

da bi prozračio nebeske dvore

u kojemu bića sva Boga štuju.

Svježina ulazi u moj stan,

u nosnice moje, u stara pluća,

željna kisika spasonosne molekule.

O, kiša će osvježiti ovaj dan

i svi će vidjeti slavu uskrsnuća!

U daljini će gledati ratnici kule,

tvrđavu Grada vječnoga, slavna

što ga osvajaju duše snažne,

pobjedničke u svojoj ljubavi vjernoj.

Svi putevi zračni su polja ravna,

njihove ptice za život su važne

što gnijezde se tu, u sjeni neizmjernoj

i pjevaju pjesme Bogu na slavu

Božjega milosrđa, neviđena ikada

u stvarima svim i u stvorovima

što gledaju vječnu kapu plavu

i uzdižu poglede kao nikada,

slušaju anđele u slavnim zborovima.

Svjetlim si suncem i kišom blagom

pozvao, Kriste, sve nas u postojanje,

u život izobilja Milosti Tvoje

da tražimo Grad na nebu tragom,

da smanjimo do Tebe odstojanje,

da prosipaš nama milosrđe svoje.

29.04.2020. 07:24

Sjećam se

Ako i  jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge 
što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka, 
dubokih zjenica bez šarenila nestale duge 
što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;   

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja 
pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio 
i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja, 
koji je samo širinu teških nebesa slijedio.   

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću 
i mirne valove što su zatreperili naglo; 
prepukla glasa bez daha zaboravit neću, 
disanja što se pred naletom vjetra saglo.   

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi, 
sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja; 
sjećam se crne povorke i rake što zjapi, 
sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.   

Ipak znam nekim komadićem razuma, 
kojim se i sada jedva jedvice služim, 
da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma  
kada ruke sklopim i k nebu ih pružim. 
18.03.2015. 08:40 

Najveća radost

Ispisane riječi i u svemu ton,

to je moj nokturno što ga činim;

kao mreža prepliće se vapajima

kada čujem Tebe, Kriste, kao zvona zvon.

Da još nisu za me snovi, hinim,

kročim tminom tihim tapkajima.

Radosti moja, umilni moj Kriste,

podno olovnih nebesa plam od svijeće;

malo svjetlo, ali snažno poput stijene.

Kazaljke na zidnoj uri ravne, čiste,

broje otkucaje istinite sreće,

a te umorne mi oči pokrile mi sjene.

Došao je čas nakon duga dana

kada neću poželjeti laku noć.

Ostadosmo u tišini i u mraku sasvim prisni.

Sad sam jasno svjesna, nije opozvana

naša ljubav i naše jedinstvo koje daje moć.

Ti u meni, ja u Tebi i drži nas Otac višnji.

Rekoh jednom nisam pjesnikinja,

ali bar večeras da to bude

da proslavim važne nadnevke i sate,

da do zore moje stihotvorstvo tinja

pa da mi se moje papigice čude

što ja imam, Božja noći, za te.

Ljubim Tvoga Stvoritelja, mrkla tamo,

slatka, ugrijana sestrice bez kiše.

Trećeg dana budit će se cvijeće,

a duša će moja osvanuti, stara damo,

krilu Abrahama što me noćas njiše

na lelujajućim treptajima ove svijeće.

Ljubim Boga Krista, Gospodina i Životvorca

svojim slabim rječnikom i srži.

Nije zamišljeno već ja u tom običavam

kao kada ljubim viteza i mudrog borca

čija riječ u mene gleda da me sprži

izjavom o ljubavi o kojoj se izražavam.

Taj je za me Isus živi, čovjek mesa, krvi,

ali tako kristalne i zavidne čistoće

da mi nema zabune, ni varljivosti.

U njemu mi stanuje Gospodin da me smrvi,

da od ljubavi ja umrem, to On hoće,

da izgorim usred svoje marljivosti.

Eto tako, moliš Boga pa Ga nađeš

kako onom molitelju dušu dira.

Pa ti tada dođe milo sve i drago.

Tražiš prsten i u dvorac kristalni ti zađeš,

čuješ zvona pa i harfu kako svira,

kako slavi Boga žicom, a ti daješ Kristu svoje blago.

28.04.2021. 23:44 

Susreti

Susreti su kao otoci,

kao sastanci na kraju puta,

kao pripravljeni obroci,

kao sidro duši koja luta;

oni nemaju ni plana.

Jedan susret kao život jedan,

poput čvrsto otvorena dlana,

kao stisak ruke vrijedan.

Susret kao sudar meteora,

kao rađanje nebeskih tijela;

kao podne, kao ponoć, kao zora,

kao rana koja postala je cijela.

Susret nije kao ratovanje

gdje ne vidiš nikoga u lice.

Susretanje, mira svatovanje

kada čuješ da pjevaju ptice.

Susreti su kao duhovna razmjena,

kao otvaranje duše i primanje ploda,

primopredaja darova i mijena,

obnavljanje ljudskoga roda.

Ovaj svijet je prepun susreta

i svi oni život znače;

susreti su čuda sveta,

iz njih vječne iskre zrače.

Susreti su osobno našašće

kada duše smisao pronađu, rodne dome.

Svaki susret Božje je Došašće

gdje su duše skupa Bogu svome.

08.05.2019. 05:34

Samo Tvoja volja, Kriste

Prestanem li pjevati stihove,

ne mora značiti ništa strašno,

ne mora biti da sam mrtva,

da sam izgubila javu i snove.

Samo zato što pjevam strasno,

neću postati nikakva žrtva.

Možda mi nestanu sredstva

ili može me nešto hakirati,

il' možda me samo pritvore

zbog referenduma svjetstva

kad ne može čovjek birati

gdje će dočekati zore.

Možda su me noćas posjetili

duhovi od nereda i slutnji,

prazne priče ili proročanstva.

Možda senzori su osjetili

da i bolje sviraju na lutnji

anđelice mojega kućanstva.

Ako me odvedu nepoznate sile,

Bogu svome pjevat ću elegiju

u svom srcu, vazda snenom.

Tužaljke Mu nikad nisu mile

pa će spasiti me svojom legijom,

svojom poezijom raspletenom.

Naići ću poslije svega toga

da se opet duša moja rađa

što je dobila svoj dar na cijeni.

Hvalit ću i slavit Krista, Boga

jer od Njega nastala je ova krađa,

Njime moji stihovi su zaneseni.

Tebi, moja dušo vječna, nježna,

revnosniče pokraj vitezova,

ne moram govoriti ni dahom

jer je takva sudba neizbježna,

jer si oduvijek ti takva kova

i ne zamaraš se sitnim prahom;

ti ćeš prije mene me pronaći

na nekom od starih versa,

Bog tvoj reći će ti putokaze.

Mjesto tebe, Krist će me dotaći

izvjesnošću tankoćutna sensa

u punini te nebeske staze.

30.08.2021. 05:13

Odsjaj dalekih puteva

Na obzorju zrcali se fronta,

primiče se zemlja moru,

more primiče se priobalju;

to je odsjaj horizonta,

to je jeka što se suncem puni,

to je znak da ondje stojiš Ti

i da ima kraja što se slavom kruni;

nije zov moj svršio u zameti.

To je odgovor na moje slutnje,

to je završetak lutanja i velika sila,

slavan kraj mi sveopće pomutnje

kad nad ponorom sam bila

pa se činilo da okreće se svijet

u kojemu priroda ne vrijedi

kojoj zakoni su uvenuli kao cvijet

na čijim su laticama samo znaci blijedi.

Iz kamena sad cvjetovi izrastaju,

sad od sjaja još se bolje čuju

glasi Tvoje duše kako praštaju,

kako me dozivaju i odjekuju.

Nisam li ja, Kriste, slika Tvoja?

Nisam li Ti odraz u prozirnom velu

što se prostire u tisuću boja

da ne vide ptice odoru mi bijelu?

Nisi li Ti moja ljubav, moje ispunjenje?

Nisi li Ti utaženje što me žeđa?

Kakvo bi to bilo naše udaljenje

kada i Ti ne bi krio suze ispod vjeđa?

29.04.2019. 15:39

Samo jedan korak

Tvoja, Isuse, je riječ presnažna,

do dna ova gruba srca dira

poput oštre slame na Djetinjem tijelu.

Duša moja bijaše tad sasvim prazna,

a sada Te nasred noći adorira,

molitva je bila prekrila ju cijelu.

Ti me, Gospode, pripremi za naš susret sveti,

premostio za mene veliko si more

da izađe sa mnom moje pomazanje

i da duša moja visoko uzleti,

da je nosiš daleko do svete gore,

da bih o Tebi ja dobila spoznanje.

Zapovijed je Tvoja meni život bila,

a sada sam u njoj od početka

kada krenula sam samo jedan korak.

Haljina se Tvoja oko mene svila,

bilo mi je kao usred svetka

što ga slavim dok je život bio tako gorak.

Gospodine Bože, Ti si Bog moj,

sve to više gorljivo Te tražim,

gledajući nadaleko Tvoju slavu.

Duša postala je moja dom preslabi Tvoj,

malen šator u kojem se snažim

dok samoći ne priznajem stravu.

Ti me iznenadi, Ti me osokoli.

Gdje bih sada bila da me nisi izabrao,

da me nisi odveo u ovu zemlju pustu

gdje mi daješ riječi koje ljudske su do boli?

Vodom duha iz te stijene si me prao

i s moga si srca otirao tu prašinu gustu.

03.01.2021. 04:53

Kaplja praha

Postadoh u Tebi kao more,

kao kaplja plodna, puna žala,

pijeska i zvijezdane zore,

kao modra krhotina mala,

odlomak od neba što se sjaji,

što se prelijeva i ljeska

uvijek kada sunce lahoru zataji

da zbog Tebe čitava se zemlja bljeska

kada odgovara na upite Tvoje

o toj ljubavi i odanosti časnoj.

Kako tada ne bi bljeskale se moje boje

što se kupaju u riječi Tvojoj jasnoj.

I na isti način postajem u Duhu Tvome

jer bez Tebe ne bih odrazom Ti bila,

makar prljava je duša za te trone,

čak i da je moja duša čista svila.

I samo Tebi ja priznati hoću

da sam nitko, da sam zrno praha,

dio prašine što upija Te noću

kao svoje nebo životnoga daha.

15.07.2019. 16:56

Predvečernji pozdravi

Volim biti dio tvoje riječi

koja dušama nazove dobar dan,

volim biti vokal glasa što me liječi,

što i meni preporuči dobar san,

dobar odmor od sve jurnjave po gradu

gdje „goniči robova” ne umiju stati

i gdje druge duše malo daha kradu

da bi svoje stihove od sebe dati

u ta predvečerja mlačna, krasna,

od vrućine slično malo predahnula

prije nego se pojavi zvijezda jasna,

nakon što je vreva sasvim usahnula.

Volim biti misao ti letimična

što mi usput pozdrave pošalje,

sasvim površna i nehotična,

poput obaveze koja žuri dalje.

Kad bi ljudi samo znali

kako grlice se dogovaraju,

tada anđeli bi skupa zapjevali

koji uvijek za svakoga stvaraju

zajedničke prikladne trenutke

Bogu našem koji dušu svaku hoće

pa ju snubi skrenuti na prave putke

gdje joj živo Drvo daje gorko voće

kako tražila bi bistra vina, malo smijeha

da utaži čežnju s usana joj od suhoće,

da nikada više ne poželi tužna grijeha

nego radosti i mira od životne punoće.

30.08.2021. 19:59

Prvi korak

Daj mi da istrpim

posljedice zala,

grijehe da iscrpim

kao duša mala,

ponizna i stroga

jer se nakupilo

prepoviše toga,

u srce se upilo.

Uskrsli mi daje,

majko svetih,

da se duša kaje,

ali glas joj tih,

neprimjetno grca

u nutrini

razderana srca

u tuđini.

Pokreni mi stope,

bolesne i otežale,

neka ih poškrope

suze što se odaslale

od sve muke i trpljenja,

svega što ih kinji

kao trag poštenja

što se njima hini.

Daje duši da progleda

i srce mi sluti

da se grijehu preda,

al' od stresa šuti.

Zarobljena tijela,

majko, što će?

Neka zora bijela

okrijepit je hoće.

Daj mi stopi

neka se pridigne,

bol da se otopi

da do staze stigne

koja vodi u te dvore

gdje je voda živa

koja nudi slatke pokore

za skretanja kriva,

koja odnijela bi

nevidljivo zlo,

koja donijela bi

čvrsto tlo.

Da se preporodi,

čežnja u njoj raste,

da po nebu hodi

gdje se duše časte.

25.04.2019. 08:43

Svjetlo sveg života

Daleko od mene stoji grad

u kome je svetost jedina vrlina,

gdje se ljudi raduju u slavi.

Bliža mi je sad za Tobom glad,

Tvoje riječi sva milina

jer me zakon od Tebe rastavi

da bih opet tražila Ti stope,

da bi mogla slijediti Te duša moja,

krenuti iznova svim strminama.

Sad se ispred mene prope

zid i stijena nespokoja,

tračak svjetla u visinama.

Po toj zraki pogled mi se svija,

sjećam se da ona i do srca može,

da u jednoj česti nalazi se raj,

zemlja obećana, zemlja ničija

sve dok Ti ne dođeš, Kriste, Bože,

da joj vratiš svoje slave sjaj.

Po tom tragu opet krećem

da Te čujem, svog Pastira

koji traži dušu zametenu;

stare nevolje susrećem,

ali vidim stazu odabira,

posred trnja rastepenu,

kojom prije nisam zakročila.

Sad mi svijetli, Zrako sveg života,

vječnosti te nevine i čiste;

znam da nekada sam tamo bila

gdje mi blista mira Tvog ljepota;

sada me pronađi, Kriste.

24.04.2019. 06:20

Moj Krist, moja snaga

Zvala sam Ga svojim Bogom,

svojim Kraljem, svetim Spasiteljem

koji drži moje ruke,

koji vlada mojim logom,

koji želi biti mojim Pratiteljem,

predat' se na muke

da bi moja duša bila čista,

da bih mir u srcu nosila

i u vječnosti prebivala.

Imala sam svoga Krista,

svaki grijeh sam s Njime kosila

i od zala sam izbivala.

Kad je nemoć okopnila moje pute,

puzala sam pred Njim poput gliste

samo da bih održala malo snage,

tek toliko da dodirnem svete skute,

mrmljajući Njemu „Poštedi me, Kriste,

svrni k meni svoje oči blage”.

Dao mi je dar života, svaku moć,

taman kolika je bila moja žeđ.

U toj stisci bila sam Mu najbliskija.

Zato znam da ne može mi ništa noć

što se obrušava na me sveđ,

ona bolja je od svaka izobilja.

23.04.2019. 20:13

Križ Nazareta

U tijelu svome Ti si me nosio,

od smrti me moje zaštitio,

obranio sve moje krivine.

Duhom si me svojim orosio,

ljubavlju svojom nasitio,

podario mi zemaljske prvine.

Do nebeskih ravni si me ponio,

svaku mi prošnju uslišio

i dao mi svoju božansku bit.

Jedinstvo duše Ti si mi donio,

jedinstvo sa svima meni uzvisio,

prepustio onu skrivenu nit

o kojoj visi čitav moj svijet.

Božanstva svoga nisi izgubio,

od mene si narod svoj načinio

koji bi mogao biti svet

jer si ga oduvijek ljubio

da bi ga sebi posinio.

I više ne plačem za životom,

i više pravdu svetu ne tražim,

u Tvoje ruke sad predajem dah;

Ti si me svojom božanskom divotom

učinio djetetom svojim najdražim

i ja više nisam samo prah.

19.04.2019. 22:07

Veliki znak

Najfinije note,

majko svih živih,

majko života,

u srcu se pote,

stazica krivih,

ti, majko divota.

Moli za mene,

moli za nas

zagovorom tišine,

preberi sjene

što priječe spas.

Pogledaj s visine:

krtice se trude,

ptići nastoje mladi,

i prašina leti;

poravnaj nam grude

i put izgradi

gdje svi su sveti.

Sjajem svih svjetlila,

čija si kraljevna,

otpremi putnike

da bi se slila

na bića udaljena;

prosvijetli uznike.

Neka se smiluje

s nama Bog,

jedini Sin;

neka nas miluje

sjaj srca tog.

Nek' bude taj čin

znak iz utrobe

koja je ista

za države sve

i nek' zemlju orobe

uslišanja čista

za nove svemire.

22.04.2019. 19:22

Sladak Bog je moj

Grozna bila su vremena

tek u trenu kad sam rekla sve.

Još i sada traju.

Makar odriješenje velika je mijena,

ja još uvijek cvilim s greške te

za koju sad anđeli svi znaju.

Znam da si mi oprostio, Kriste,

samo Tebi poznate su sve okolnosti

i svi jadi, zlodusi, neprilike.

Dao si mi još jedamput ruke čiste

dok se koprcam u zdvojnosti

da l' ću ikad biti dostojna te Tvoje slike.

Suze cure, a ja radosna bih bila

jer me uvijek Ti oživiš iz ta praha,

samo ovaj put me tek je počelo to peći.

Ne znam gdje sam gnijezdo svila,

slatki Zakone od meda i od straha,

a toliko svega imala bih reći.

Opet ću Te slaviti ja, Boga svoga

koji svojim narodom me zove,

koji izvojevao je za me velik boj.

Nisam otpadnik, ni Ne-mila od zloga

već zadobila sam klijetke nove

jer Te ljubim, Kriste, Bože moj.

31.08.2021. 15:44

Duhovni most

Nadnevak je uvijek sigurnosti znak,

čas je toga obavezno neki strogi tren,

ono „jednom” izvjesno je jako.

Breme pada kao sud na Nebu jak

sve se slijeva kao jedna gusta sjen'

koja iščekivanjem je puna tako.

Dan je susreta označen pravilima,

kako je na cesti jednoj,

tako i na svima ostalima.

A Duh laki čvrste znake ima;

kako padne duši bijednoj,

tako zarobi me blistavim kristalima

pa zauvijek slavim godišnjice,

vremenite oznake i sate.

Kao kada jesen tiho zamiriše

koja ima svoje obljetnice

kada vjetar odasvud se klati,

kad se nose samo te prozirne kiše.

I Duh laki čitave te dane radi

dok se srca ljuljaju na pjeni

što ih čini hladnima u žezi.

I ja gorim kao mjesec mladi

ili opet gorim u sunčevoj sjeni,

dok mi čas iz jednoga u drugi bježi.

Tako mijena ide od Marka do Luke,

ili Pavao i Ivan, Jakov ili Matej, Petar,

nazvani po nekom značajnom vremenu.

Mada se ružarij moli usred muke,

uvijek miluje me Sveta Duha vjetar

da se molim preslatkome Bremenu.

Godine prolaze, ali sve su ostale u duši,

makar zaboravljam pa se ipak sjetim.

Najlakše se pamte skori dani, noći

jer od njih me Duh još uvijek guši

kao ptica zarobljena što bi da poleti

jer je kumulacija to Božje moći.

Siguran je duh moj na tom drumu,

više nego kaldrma i čelična krila.

Ne sjećam se točno kada,

ja sam preskočila most u svome umu

jer ni jedna druga veza nije ovdje bila

tako čvrsta kao moja nada.

27.06.2021. 22:13

Sjajna sila

Slapovi će opet pasti,

osjećam to,

kao sjajna sila.

I sve ljubavi će rasti

da ponize zlo,

da bi nova zemlja bila.

Sanjam zrelo voće,

jesen i dubine,

radosti i snagu.

Kušam rijetko soće,

kao vino koje sine

kroza svjetlost blagu.

Mada sve će isto biti,

svejedno je što sanjam,

znam u srcu slutnju.

Kaplje će po lozi liti

da se neprekidno klanjam

i da slušam anđeosku lutnju.

Već za koji kratak tren

novo nebo će mi doći,

slabosti i trpljivosti.

Ljubavi će govor biti opet njen

i sve zime će mi proći,

poniznosti, strpljivosti.

21.07.2019. 17:56

Žeđ

Dok svijeće mi gore,

tiho se čuje „Ave Maria”;

moje se pohvale ore

u duši što ljubavlju klija.

Mnoga mi sjećanja venu,

preda mnom samo nebeski log

čije si lati srce zadjenu

kako bi zadivljen ostao Bog

kada se k meni osvrne.

O, kada bi samo otkrio žeđ

koja se javi kad dani pocrne

i kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.

Trebam li utjehu, tu je On;

ako je mračno, javlja se snom;

ako sam sama, moj Njegov je tron,

ako Ga žeđam, odgovara dušom svom.

Kiše padaju i vani gromovi

sjete me tuge, nevolja mnogih;

nisu sretni svi vjernički domovi,

nemaju znakova duša ubogih,

a samo takve Isus uvijek pohodi

kako bi donio svoju riječ i Duha,

kako bi žeđi koja se rodi

darivao vina, meda, mlijeka i kruha.

Kao što daždi na oknima kiša,

tako se mir na kapke slijeva

i svaku žeđ odmah utiša,

a duša tad Bogu hvalu pjeva.

08.04.19 07:11:23 PM

Anđeo prebogatih dubina

Lijepe nade lelujave gajim,

ali znam da čas mi nije moj,

noć preda mnom sad ne tajim

koja kreće u svoj slatki nespokoj.

Kako god da bilo strašno

uroniti snovim' s mišlju nepoznatom,

srce moje zatreperi strasno

pred dubinom prebogatom.

Prepuna je svih mogućnosti

što ih srce sjetiti se može;

od molitve pa sve do usnulosti

anđeo me prati s Tobom, Bože,

Gospodaru srca moga,

Kriste mog spasenja.

Jaka riječ je moga Boga,

jača od svih stijena,

mekša je od posteljice,

blaga poput ptičja pera

bez kojeg ne lete ptice

gdje je viša sfera.

Anđele, ti, moj čuvaru,

tješitelju noćnih časi,

kazuj mome Gospodaru

da mi ljubav ne ugasi,

da mi citre tiho poje

svoju melodiju bajnu

da se misli već ne roje

nego da ja čujem tajnu

koja mene tako čvrsto drži,

koja mene nosi tako laku,

koja dušu slatko prži

ove noći i noć svaku.

27.04.2019. 20:34

Anđeo lijepih misli

Crno, modro nebo mračno

povremeno bliješti s pratnjom groma,

a ja otkrivam si svojstvo mlačno

po kojem ne vidim usred vlastitoga doma

pa mi drugi netko mora doći

pokazati što je vrijedno, nebo bruji,

da pomogne očiglednoj mi sljepoći:

mjesto stiha svoga pratim kako vjetar huji.

Svaki stih mi Anđeo prinese

da osvijetli što u njem je govor lijepi,

a ja čeznem da me sa sobom odnese

gdje me ovo tmasto svođe krijepi.

Evo, pljušti! Evo prekrasnoga pljuska,

samo da nam dugo ne potraje,

a sa moga srca kao da je spala ljuska:

začuđeno čitam sve što Anđeo mi daje.

Tada spoznah da mi je posudio svoj vid,

divan Anđeo bez određena imena za mene

pa ga zovem „moje svjetlo”, da me nije stid

što sam izbacila pjesme što mi pažnju plijene.

Anđele, stražaru ove burne i olujne noći,

uvijek pamtila bih tu mi spoznajnu divotu,

tu oluju srca moga, dar mi pjesničke te moći

koju posipava Gospod Bog po mom životu.

Mnoge lijepe misli mi je dao,

meni, punoj udivljenja službenici,

ali to je već o meni davno znao,

sve o svojoj beskorisnoj sluškinjici.

Svakog dana molim za te, Anđele, ti, svjetlo,

ti si došao mi s jarkom munjom sa nebesa.

Znam da molio si za me kada došao si s vjetrom,

a za tebe moli, tebe ljubi nesuđena poetesa.

31.08.2021. 20:45

Povijesni nesporazum

Možda život ide sporo,

dosadno i monotono,

trnovito i oporo

kao neko mrtvo zvono.

Svima pjevam note spasa,

svakome ostvaruju se želje,

ali nitko još ne stasa

protiv crne znatiželje.

Ne vjeruju ruci Pravde,

misle naivan je govor čist,

snuju pobjeći odavde

gdje ne otpada ni jedan list,

naokolo nešto bolje čovjek traži,

požudnim se mjerilima ravna.

Kao ženu, moju dušu samo Duh osnaži,

samo Ljubav, ona jednostavna

o kojoj ni jedan čovjek ne bi znao;

ako taj i zna, ne nalazi para

nego samo gleda gdje bi krao

od svih žena samo malo žara.

Još je teže kad se hoće kupiti

sve što nalik Ljubavi je, ali nije,

ono što i vrapci znaju upiti:

samo prava Ljubav ljude štiti, grije.

Ali jao! Svi tad žele rukovati

ljubavnim ponašanjem;

nitko Ljubav tu ne shvati

pa se muči samo s oponašanjem.

Ovaj svijet samo jednu službu ima,

to je Savez vječni s Bogom slavnim

koji jedini zna baviti se ljubavima.

Čovječanstvom vlada nesporazum davni

protiv kojega naš Bog načini Savez.

To je samo jedno: Sporazum u svemu

gdje je Ljubav istinita dobar navez

što ga stvori svatko tko se klanja Njemu.

Samo ljudi, jedini od svega stvorenoga,

pamet imaju i razgovora moć.

Savez je zadatak ispred svemogućeg Boga,

još od Adama i Eve kad je pala noć.

Vremeniti je svijet jedna povijest poremećaja

u komunikaciji za Boga i za ljude.

Samo onaj Lažac cvate koji traži sjaja,

Djelitelj što muti vodu, čini jadne lude,

i od Boga rado lažljivca bi načinio.

Kada čovjek čovjeku prilazi, samom sebi laže

da bi nekom ljubav pravu hinio.

I od pamtivijeka ljudi krivu sreću traže.

01.09.2021. 15:57

Dostojanstvo

Poštovanja imam za sve prošle dane,
za sve bližnje duše i za rođenu mi krv,
i za suzu koja ponekad na obraz kane,
i za srce što ga izjeda od sumnje crv.

Poštovanje uvijek nosila sam za sva djela
koja čovjek čini, i za dobra, i za zla;
svakim činom predstavlja se duša cijela,
svaka duša svojim djelima si život tka.

Poštovanja imam za sve druge, različite
kao i za one što mi u mnogome sliče,
i za one što su namjere im dobro skrite,
i za onoga što nepotrebno se ističe

jer se sama po sebi ta čast razumije
koju ljudi nose Bogu još od prapočetka
pa sve dok ne pokrije ih grobno humlje,
čak i poslije tog zemaljskoga svršetka.

Ništa drugo duša moja nema i ne nosi
koja slijedi Boga svoga kada god Ga čuje,
ništa drugo, samo kraljevstvo Mu prosi
i to isto poštovanje od Boga dočekuje.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 05:38:12

Prijatelju

Zar se može naći 
kamen spoticanja,
u tvrdoću njemu zaći
usred odricanja

gdje je pustoš siromaha
izranjena uma
i gdje ima Božjeg straha,
neizvjesnost druma?

Zar Bog nije život dao
da otkupi svoje sve?
Kako ne bi tada znao
vrijeme nevolje,

kako ne bi srce otvorio
za opraštanje bez izuzetka
kad je kajanje nam stvorio
još i prije svoga svetka?

U tebi mi sve je milje,
otvara se meni kao Pismo,
liječi kao gorko bilje
i tad stranci nismo

duhovnoj milostivosti
što uživam je u časima
gdje pronađu mene tvoje osti
jer ti srce moju dušu prima

što je tako neugledna
da je nitko pogledao nije,
samo tvoja volja čedna.
Za tebe mi život bije

kad u venama je samo Duh
jer si moja premosnica,
jer mi daješ sebe kroz taj Kruh
o kojem sam ovisnica.
‎30. ‎siječnja ‎2019. 04:55:24

Plutajuća lađa

Plodovi gladi

odvedoše me

do rajskih okusa

vina mladih.

Odrekoše me

jalova fokusa.

I zaplijeniše moje lađe

da ne uzmognem prijeći,

otploviti na pučine dalje

jer bile su krhke građe

i mogle su lako poleći

tamo gdje moje ih srce ne šalje.

Rekla bih stotinu puta

tisuće ljubavnih izjava,

da nije mi lako

gledati lađu mi kako pluta

dok iz nje se more isijava

kao da vodi je tako

sigurnim valima.

I ne moram ploviti,

mogu se samo opustiti

pred morskim žalima

što bi mi ljubav stvoriti,

na lađu je spustiti.

24.07.2019 19:41.

Svjetlo sveg života

Daleko od mene stoji grad

u kome je svetost jedina vrlina,

gdje se ljudi raduju u slavi.

Bliža mi je sad za Tobom glad,

Tvoje riječi sva milina

jer me zakon od Tebe rastavi

da bih opet tražila Ti stope,

da bi mogla slijediti Te duša moja,

krenuti iznova svim strminama.

Sad se ispred mene prope

zid i stijena nespokoja,

tračak svjetla u visinama.

Po toj zraki pogled mi se svija,

sjećam se da ona i do srca može,

da u jednoj česti nalazi se raj,

zemlja obećana, zemlja ničija

sve dok Ti ne dođeš, Kriste, Bože,

da joj vratiš svoje slave sjaj.

Po tom tragu opet krećem

da Te čujem, svog Pastira

koji traži dušu zametenu;

stare nevolje susrećem,

ali vidim stazu odabira,

posred trnja rastepenu,

kojom prije nisam zakročila.

Sad mi svijetli, Zrako sveg života,

vječnosti te nevine i čiste;

znam da nekada sam tamo bila

gdje mi blista mira Tvog ljepota;

sada me pronađi, Kriste.

24.04.2019. 06:20

Drama molitve

Malo vjerujem u propast

svega što je ova duša iskusila,

malo vjerujem u poništavanje.

Molitva je za me bila čast,

ona mi je mač izbrusila

kojim siječem ponižavanje.

Molitva mi snažan brod

što me drži, što me štiti

prolaznosti, zaboravu;

u njoj postoji moj kod,

postoji mi sve i sve je biti.

To je brod što nosi vječnost pravu.

U njoj mi sigurnost Boga

koji čuje sve i odgovara,

nosi svijet i mene samu,

prihvaća me u toj moći dijaloga

s Kristom koji život stvara

da ja uđem u tu dramu.

Moja hrana, moje piće

i moj duh što moli

sad su daleko od svijeta

jer me to božansko Biće

uvijek snažno osokoli.

Vjernica sam, ne poeta;

moliteljica u duhu svjetla

što je obuzelo vremenitost moju.

Posveti mi, Kriste, moje riječi

i zaštiti me od prolaznoga vjetra.

Podaj meni neprolaznost svoju,

darak sveti koji svaku ranu liječi.

07.05.2019. 03:50

Nebesko preobraženje

Ne znam od čega se molitva sastoji,

je li za Nebo ili za mene

i kamo smjera moje traženje;

zašto srce mi žuriti nastoji,

stići do Drva i njegove sjene.

Kao da čekam preobraženje,

ma kako mi bilo strano i suho

to slavno stanje egzotična stila

i šutnja što u srcu mome vlada.

Ja tražim, ja čekam na novo ruho

s nebeskom svilom, od duhovna tila

što nosi na sebi riječi od žada,

pjesmu anđela, zborove njihove

bez kojih mi svijet ne bi ni postojao,

a smrti bi moje još uvijek bilo.

Ja ne znam ni zašto sastavljam stihove

kad bi mi samo jedan jedini dostajao

da stignem gore u nebesko krilo

makar sam prašina bez ijednoga traga

koju nije još dodirnula stopa, ni korak

kako bih mogla znati da sam onako živa

kako to zna ona pjesma i molitva blaga,

kako to zna onaj križ, težak i gorak

ili prah miomirisa što ovuda pliva.

Kako je slatko u traženju naći „Bog” i „ja”,

kao da nalik je versu Kristova mistika

u nadi što gleda u pomoć i Proviđenje

i s okusom ona konkretna beskraja

što se u molitvi javlja poput distiha

kojime primam nebesko preobraženje.

25.05.2019. 21:26

Ruka što mi dušu štiti

Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.

Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,

sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.

Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.

Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.

Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.

Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.

Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi

nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati. 18.05.2021. 19:10

Drugo srce

Pamtila sam oči zadubljenog starca,
drhtala sam svaki put kad zasjale su meko
kao da su svjesne moga srca, svakog udarca;
njegove su riječi plovile daleko.

Kada bih ga ugledala, bilo mi je uvijek drago
što ću slušati od Neba najfinije note,
uvijek željela sam znati isto tako blago
rušiti sve đavle, raskrižja i kote.

Onog dana kad su zemljotresi palili sav zrak,
kada smo se rastajali, tako sporo, tako trajno,
njegove su ruke rastvorile sav moj mrak;
ljubav, ljubav nas je odvela u beskrajno.

On me je podučio da istinita sva je slutnja,
tajna želja, sakriveni snovi moje svijesti;
među nama nije bila okrznuta sveta šutnja.
Tad sam znala da ćemo se opet sresti.

Tad sam znala sve što čovjek ne zna reći,
sve što duša ne može proslijediti,
spoznala sam koliko nam potreban je Treći
da bi drugo srce moglo se zavrijediti.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 17:49:00

Ribarski nokturno

Kako brzo zapadaju zrake

što ih ružičasto sunce pali

na tom proljetnome svodu;

kao da je produžilo krake

koje anđeli mu noći dali

da dotaknu sjajnom brodu

zapaljenu stazu kojom plovi,

netom prije nego se zamrači

svaka crta lica, čelo koje žari

rad' ljepote neba što ga lovi,

zbog života što odozgor zrači

i prosipa svoje vrhunske si čari.

Zaludu je sunce popratiti,

ako zalaza mu ne promatram,

ako svake večernje ne blista

novi dan koji će se vratiti

da mu opet gledam plam

na sred oceana, duboka i čista,

da zaplovim sve do male luke

o kojoj se svake noći sanja

dok se ribarice množe.

Dušo usamljena, gore ruke,

hvalu daje ona što se klanja

Tebi, Umjetniku, dragi Bože!

04.04.2020 20:40

Isus u svijetu

Drvo života

stoji u svijetu,

zemlja divota

dušu svetu

daje i nudi

putniku svakom

ako li žudi

snagom nejakom

postati zdrav,

vječno biti

blažen i prav,

Boga piti.

Visoko seže

da Ga glede

svi koji teže

da više vrijede;

da se poklone

u duhu grešnu,

da stanu na trone

blaženstvu utješnu,

da se posvete

i postanu sluge,

umjesto osvete

da rade za druge;

da zemlja se spasi

i postane raj,

da se ukrasi

svjetovni kraj.

01.05.2019. 05:49