gordanatomljanovic: Svjetlo božanske istine

gordanatomljanovic: Svjetlo božanske istine:   Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije,...

Svjetlo božanske istine

 

Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije, već od Grijeha, to Gospodin nije stvorio jer grijesi su naši i smrt naša udaljavanje od Stvoritelja i nedostatak ili manjak Dobra.

Zna se dobro da je Bog stvorio nebo i zemlju, svjetlost i čovjeka.

Bog je Duh koji može načiniti sve duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo. A da bi čovjeku nešto bilo vidljivo, potrebna mu je svjetlost.

Gospodin je svijet stvorio iz ničega, a čovjeka od praha zemaljskoga kojemu je udahnuo svoj dah te tako postade čovjek živa duša.

Čovjek je sagriješio jer se bio udaljio od Gospodina, zašao je na područje bez svjetla, izgubio se u tami.

Budući da je Bog sav za čovjeka, želio je spasiti ga iz tame, vratiti ga na svjetlost, u dobrotu, u pozitivu, u postojanje. Tako je počela ekonomija spasenja čovjeka iz tame koja je potrajala sve do sada.

Bog je izabrao neke ljude i od njih stvorio svoj narod kojemu je omogućio da uživa privilegije pred ostalim narodima; stvorio je naciju čija je svrha bila da sažme povratak u svjetlost Božju te da zasvijetli svim drugim narodima.

Mnogi su se ljudi vratili svome Stvoritelju, ali pojedinačno, a ne kao zajednica što je bio nesavršen povratak Bogu jer Bog ne spašava samo neke ljude, Bog spašava čitavu zajednicu, čitavo čovječanstvo. Ne može se čovjek spasiti kao jedinka jer griješi protiv sebe, protiv Boga i protiv drugih ljudi, živi u zajedništvu, ma koliko da se osami. Čovjek se rađa u zajednici, živi u obitelji, živi u društvu i, kada griješi, griješi u zajednici, vrijeđa sebe, Boga i druge ljude.

Bilo je nemoguće odjednom dovesti čitav jedan narod natrag u raj, kod Gospodina. No, povratak Bogu mnogih ljudi ukazao je svojim primjerom kako je Gospodin dobar i milosrdan svome izabranom narodu. Tako je Božji narod ipak postao putokaz, primjer i svjetlo svim drugim narodima.

Iz svoga izabranoga naroda Bog je izveo svoju Riječ, Sina Božjega Isusa Krista koji se utjelovio po Duhu Božjem u Djevici Mariji od koje se rodio kao savršen Čovjek. Isus je tumačio svojim sljedbenicima i izabranim apostolima da je On svjetlost koju je potrebno slijediti kao što učenici slijede svoje učitelje kako bi u blizini te božanske svjetlosti vidjeli stazu kojom će kročiti da bi se vratili u Dobro, na Svjetlo, u Život.

Isus Krist je vjera naša; po Kristu, u toj vjeri, vjernici imaju pristup do Gospodina i do razgovora s Bogom.

Drugačije je bilo prije Isusa Krista kada su se pojedinci u svjetlosti vraćali Bogu Stvoritelju u raj. Slično je i danas, drugačije se vidi netko tko vjeruje u Isusa Krista, a drugačiji je onaj čovjek koji samo vjeruje da Boga ima, a ne hoda za Isusom.

Jer, Isus je pravi Bog i pravi Čovjek koji nikada nije imao grijeha i nikada nije odlutao u tamu, mada Mu je život postao mračan i težak kada je predao, onako svet, sebe i svoj život ljudima, koji nisu mogli podnijeti svjetlo istine, da Ga razapnu na križu svojih grijeha.

Isus je poslije tri dana uskrsnuo, Isus je ta supstancija koja se rasipa po ljudskom srcu i po ljudskoj pameti kada ljudi u Njega povjeruju. Isus i Otac nebeski dođu čovjeku i nastane se u njemu zauvijek.

Tako živi čovjek i tako živi novi, Isusov narod kada vjeruje Isusu i kada Ga slijedi. Tako od grešnika nastaje novi stvor, mada i taj drugi može i dalje griješiti, ali pere svoje grijehe u sakramentima Katoličke Crkve. Tako nastaje vjernik ispunjen Bogom koji vrši volju Boga dobroga i milosrdnoga, koji oprašta, koji ljubi istinu, vjeruje Bogu sve i postaje svjetlost čitavoga svijeta. Ta svjetlost, to je Bog koji se nastanio u vjerniku.19.10.2022. 07:57

„Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.” Ps 36,8-10

Jedinstveno zajedničko svjetlo Boga i čovjeka

 

1. Uvod

Naravni ljudski razum obdaren je po Gospodinu duhom koji može vrlo lako i često odlutati.

Lutanja razumnog ljudskog duha mogu često i lako odvesti čovjeka na terene koji nisu niti sigurni, niti testirani, niti iskušani jer čovjekov razumni duh je često u toj zabludi da je slobodan i da za njega zakonitosti razuma ne vrijede.

Ali sve je to jedan te isti čovjek.

To je osoba koja može biti u zabludi ako kod nje prevladava neznanje ili ako se nalazi u okolini gdje prevladavaju slične zablude.

I duši, i duhu, i razumu, i tijelu, i osjećajnom i osjetilnom životu, i promišljanju, i općenito kompletnom čovještvu kod ljudske osobe potrebno je naći i dobiti odgovarajuće podatke kako čovjek ne bi bio u neznanju oko jako važnih pitanja koja se tiču života i smrti, egzistencije i politike, i slično.

Budući da je Gospodinu stalo do toga da se nađe s čovjekom u predivnom susretu, objavio se čovječanstvu i ponudio sebe, svoga Sina, svoga Duha Svetoga kako bi čovjek mogao doći do korisnih podataka, a također bi i Bog mogao udijeliti čovjeku Milost prosvjetljenja.

Jer ljepše je ljubiti i darivati ljubav nego primati ili bilo što drugo činiti.

Milost je Boga u tome da nudi ljudima svoju mudrost i sve svoje onako kako je svakom pojedincu potrebno. To je moguće u daru vjere i povjerenja.

Prema tome, vjera obogaćuje ljudski razum jer Duh Sveti prebiva u kompletnom čovjeku, a naročito je važno napomenuti da pomaže ljudskoj inteligenciji u prepoznavanju zabluda i ljudskih grijeha koji donose smrt. Ljudi moraju znati da te grijehe predaju Gospodinu te da ih sam Bog odriješuje od toga tereta, opraštajući čovjeku.

Jedinstveno svjetlo Boga i čovjeka nalazi se u njihovom kompletnom zajedništvu.

2. Bilješke:

Literatura: Katekizam Katoličke Crkve, Dokumenti II vatikanskog sabora

Izvor: Sveto pismo

- Vjera je čovjekov odgovor Bogu, koji mu se objavljuje i dariva, pružajući istodobno čovjeku preobilno svjetlo u traženju zadnjeg smisla života (KKC 26).

- Naš duhovni život i dogme organski su povezani.

Dogme su svjetla na putu naše vjere, one ga osvjetljuju i čine sigurnim. (KKC 89).

Čovjek u ispravnom moralnom životu prihvaća svjetlo vjerskih dogmi.

- Vjera donosi sigurnost, ona je sigurna jer se temelji na samoj Riječi Boga, koji je sama istina, Sveti Toma Akvinski kaže: „Sigurnost koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje svjetlo naravnog razuma” (KKC 157) jer kršćanska vjera jest nadnaravna stvarnost.

- Jer svi vjernici sudjeluju u razumijevanju i prenošenju objavljene od Boga istine te su još i primili pomazanje Duha Svetoga koji ih poučava u svemu (KKC 91) i uvodi ih u svu istinu. Ukupnost vjernika očituje svojstvo nadnaravnog osjećaja vjere i pokazuje opće slaganje u pitanjima vjere i morala (KKC 92).

Sav Božji narod na osnovu svog nadnaravnog osjećaja vjere neprestano prima dar božanske objave, u nj sve dublje prodire i potpunije po njemu živi (KKC 99).

- Bog, koji stvara „iz ničega”, može po Duhu Svetom grešnicima dati duhovni život, stvarajući u njima čisto srce (KKC 298). Budući da je mogao svojom Riječju učiniti da iz tame zasje svjetlo, može dati i svjetlo vjere onima koji ga ne poznaju:

„Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu (2 Kor 4,6).”

Bitka protiv našeg posesivnog i gospodujućeg „ja” jest u BUDNOSTI i u TRIJEZNOSTI SRCA. Kad Isus zahtijeva budnost, ona se uvijek odnosi na njega, na njegov dolazak u posljednji dan i svaki dan: „danas”

(KKC 2730). Zaručnik dolazi o ponoći, svjetlo koje se ne smije ugasiti jest svjetlo vjere:

„Moje mi srce govori: ,Traži lice njegovo' (Ps 27,8)”.

- Ljudski razum može naći neki odgovor na pitanje o počecima i postanku svijeta, usprkos raznim nestvarnim teorijama; čovjek u svom zdravom razmatranju može zaključiti po svemu stvorenome da postoji i neki stvoritelj svega toga, svijeta i čovjeka, pa čak i upravitelj povijesti i svega drugoga. Tu kršćanska vjera pridolazi učvrstiti i prosvijetliti um da pravilno razumije istinu i produbi spoznaju u svjetlu vjere sa svom razboritošću:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post 1,1).” 

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih (Post 1,27).”

„Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga (Heb 11,3).”

Metodičko istraživanje u svim strukama neće se protiviti vjeri jer profane i vjerske stvari imaju isti početak u Bogu Stvoritelju.

No, postoji preduvjet da se istraživanja vrše doista znanstveno i po moralnim načelima što je danas već neka rijetkost (usporedi: GS 36).

Jedino kršćanstvo može podučiti o moralnim pitanjima jer se njegova teološka i filozofska znanost i struka temelji na objavljenoj istini od Boga kojemu je do etike i morala posebno stalo, stalo mu je do uređenog moralnog života među ljudima i od samoga stvaranja Adama i Eve Gospodin nastoji odgajati ljude koji su pripadnici vjerujućeg Izabranog naroda, to jest, Crkve, te očekuje da će oni proširiti dobar život i ćudoređe po čitavom svijetu. Jer, nisu svi ljudi svjesni da su grešnici.

- KKC 156 Razlog vjerovanja nije u tome što objavljene istine izgledaju istinite i razumljive u svjetlu našeg naravnog razuma, već mi vjerujemo zbog autoriteta samoga Boga objavitelja koji ne može prevariti, niti prevaren biti. Ipak, da bi poslušnost naše vjere bila u skladu s naravnim razumom, htio je Gospodin Bog da se unutarnjim pomoćima Duha Svetoga pridruže vanjski dokazi njegove Objave. DS 3009

„Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist (Mt 16,20).”

„Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? 

Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji (Heb 2,1-4).”

Tako su čudesa Kristova i svetih, proroštva, širenje i svetost Crkve, njezina plodnost i trajnost najsigurniji znaci božanske Objave, prilagođeni spoznaji svih ljudi, razlozi vjerodostojnosti koji pokazuju da pristanak na vjerovanje nije nipošto samo neki slijep pokret duha. DS 3008 - 3010

(RAZUM I VJERA SU DVA REDA SPOZNAJE GS 59)

Ograničeni ljudski razum (OT 15) kao RAZUM MOŽE dostići inteligibilnu stvarnost, pomračuje se grijehom, usavršuje se mudrošću koja uključuje istinu i dobro i koja čovjeka vodi po vidljivim stvarima do nevidljivih stvari. Od mudrosti sve postaje humanije. Darom Duha Svetoga čovjek po vjeri dolazi do promatranja i suživljavanja s misterijem Božje volje (KKC 156). 26.01. 2024. 15:02

Zaključak:

Knjiga Mudrosti, glava 13, redak 1-9

1 

Štovanje zvijezda i prirodnih sila

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga,
oni koji iz vidljivih ljepotâ ne mogu spoznati onoga koji jest –
nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;
2 nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju
oganj ili vjetar ili hitri zrak,
zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.
3 Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom,
uzeli smatrati bogovima,
morali su spoznati
koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar
jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
4 Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,
morali su iz toga zaključiti
koliko je tek silniji njihov stvoritelj.
5 Jer prema veličini i ljepoti stvorova
možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.
6 Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor,
jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći;
7 živeći među djelima njegovim,
nastoje ih shvatiti,
a zavodi ih samo naličje stvari
jer vide toliko ljepote.
8 Pa ipak, oprostiti im ne treba:
9 jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje
da mogu svemir istraživati,
koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!

Svjetlo spasenja

Povijest moga spasenja

seže duboko u sve davnine.

U taj sveti puk i narod rastenja,

na daleke poganske ravnine,

Stvoritelj me kao glinu spustio

da me kuša kao ljudsko biće.

Ocu vjere naše je dopustio

pravedničko, vjerno žiće.

S njim načini sveti univerzum

koji stasao je sve do sada

kao strašna oceana šum,

kao najjača na svijetu nada.

Ratoborni svijete vrli,

bezbroj zvijezda u visini sja,

svaka svaku rado grli,

to je Božja Crkva, sva povezana.

Ledeno je doba ostalo zemaljsko,

ratnici i zlodusi tu godinama pate,

pitaju se gdje je smisao i doba rajsko,

a mnogi još čeznu da se tamo vrate.

Za njih Otac Stvoritelj je dao Svjetla, Sina

da okupi sav taj živalj ledena i mračna puka.

Došao je kao Dijete, jedina i mlada Istina

čija sve nas je otkupila Mu vječna Muka

što Ga dovela je sve do smrti strašne,

ali potom uskrsnu za vječnost, kako reče.

Isusova ljubav, Duh Mu nosi ruke strasne

da nas blago spasi ili da nas sve opeče.

Nema travke, niti lasi za koju On ne bi znao,

nema duše koja Mu se ne bi poklonila.

Posred svoga puka kao Jaganjac je stao

da bi sva se zla od Crkve otklonila.

Svaki čovjek dobio je Svetog Duha

da u njemu Istinu pronađe i oslovi

usred srca, daleko od svakog uha,

da ga Isus odmah blagoslovi.

Smisao sveg svijeta i sve čovječnosti

upravo je blažen vječni život raja,

stanje koje vlada usred svečanosti

Istine i Duha kojem nema kraja,

koji puno jači su od svakog zlata,

ispunjeni snagom ljubavi božanske

što privlači Križem ljude sve od blata,

pa im daje duše čiste, djevičanske,

pa im daje tijela, nevina i razna

te svi žive sretno, svatko kao bog.

Zvijezdama će zemlja bila prazna

onog slavnog Dana kad odzvoni rog.

Dođite pred Svjetlo dok se može naći

jer i tako svi ste dušom pravednici.

Radujte se svojoj vječnoj plaći

jer ste Istine i Krista nasljednici.

16.04.2022. 07:08

 

Tiha noć

Ima li išta pod kapom nebeskom, a da se nije spomenulo u Svetom pismu, Bibliji?
U početku bijaše Riječ, govori sveti Ivan, apostol i evanđelist, pisac Knjige Otkrivenja. I Riječ dolazi s nebeskih visina kao Objava Boga ljudima; Riječ Božja, Božji Sin silazi na srca svih ljudi. Zvat će se Isus Nazarećanin, a zove se Riječ od pradavnina. I Riječ bijaše svjetlo, i svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze. I sve će na ovom svijetu proći, uminuti, a Riječ Božja ne, neće uminuti.
Kakva superiornost, zabilježena mučeničkom apostolskom krvlju, upisana u naša srca, ispisana u bezbrojnim prijevodima i prijepisima Svetoga pisma. Izrečena i napisana na svim jezicima, svakovrsnim riječima ljudskim. Ljudskim riječima prevodimo božanske riječi, pokušavamo izraziti bogatstvom svih jezika ono neopisivo bogatstvo riječi kojima obiluje Biblija. Obiluje riječima o povjerenju, ljubavi, ustrajnosti, pravednosti, oslobođenju, prikazujući nam osobine Boga o kojemu piše. I mi želimo slijediti Riječ Božju, i mislimo da slijedimo riječi pravednosti, istine i ljubavi. No, ne ispada nam onako kako piše u Bibliji da bi moralo biti. A Biblija zna za tu našu zbunjenost i za te naše borbe u kojima se trudimo slijediti Isusa, Riječ koju nam je Bog dao da ne pogine niti jedan koji u Nj vjeruje već da ima život vječni, u izobilju da ga ima. Zna Biblija jako dobro koliko ima nevolja ovdje, u nama i oko nas, zna za naše ratove. I pripovijeda o borbama čovjeka sa samim sobom, i prepuna je ubojstava i ratova, prijevara i izdaja, kazni i robovanja. Mnogi protivnici kažu da je Biblija krvoločna i prijetvorna jer ne vide kako u Svetom pismu Bog tumači čovjeku ljudskim riječima kako se zovu sumnje ljudske, ljudski strahovi i ljudski stid, odakle potječu i kako se pobjeđuju. Ljudska je, toliko je ljudska da ne vidimo i ne pamtimo ljubav i pravednost kojima obiluje.

Opet smo na jednom početku kada nam dolazi Riječ u obličju čovjeka, kao Dijete. Morali bismo biti svjesni superiornosti toga Djeteta, znati da nam je On svjetlo neugasivo i riječ neprolazna. Superiornost Djeteta Riječi ponajviše se ogleda u tome što ima zemaljskoga oca i zemaljsku i nebesku majku, što se uspješno rodilo u ovome svijetu gdje niti strojevi više ne mogu podnijeti jače vibracije, niti izdržati u radu neko malo dulje vrijeme i što je došlo kao vječnost koja neće nikada uminuti u svijet gdje sve služi samo za jednokratnu upotrebu, čak i čovjek, čak i kao djeca naša. Čak nam i one slavne riječi kada kažemo nekome "Da" na vjenčanju služe samo za jedan trenutak. Mi zaista više ne mislimo na sutra, previše nam je to mučno, ne da nam savjest od čije grižnje i grizodušja ne možemo ni pomisliti na sutra, niti na vječni život. I ta naša savjest nas grize, postajemo bolesni, retardirani pa tumačimo Bibliju lošije nego mala predškolska djeca.
Superiornost Djeteta Riječi je u tome što se rodilo, što je preživjelo progone i lukavstva i što nas privlači k sebi, što privlači vladare, kraljeve čitave ekumene, što nas intrigira i potiče da Mu se približimo, da Ga slavimo.

Načinili smo velike komercijalne poduhvate oko Božića. Pa neka, Biblija i o tome govori: idole smo načinili, lutkice djedica raznih koji usta imaju, a ne govore i prepunjeni su čokoladnim kremama. Načinili smo sjajne ukrase kako bismo ispoljili vlastite potrebe za zlatom, za blagom koje ne prolazi, nemoćni shvatiti poruku pjesme "Tiha noć" koju neopisivo volimo zbog istinskih potreba da skinemo sa sebe sve te urese i ukrase, sva ta blaga, svijetleće žaruljice i buku koju sami stvaramo, stvaramo je mnoštvom informacija u kojima prednjače reklamni slogani. U glavi nam se vrte reklamne pjesmice i od njih ne čujemo niti tihu noć, noć u kojoj se rađa Neprolaznost, isključivo radi nas i našega spasenja. Rađa se tiho, a tako je superiorna, tako je velik i nenadmašan Pobjednik nad ratovima i lažnim bogovima. 
Priznaj da voliš Božić, da voliš "Tihu noć" jer to ti je uvijek novorođeno Dijete koje već govori svojim neprevedivim jezikom u tvome srcu: sve će na ovome svijetu proći, nebo će i zemlja uminuti, ali ja, Riječ Boga, ne, neću uminuti nikada.
‎petak, ‎1. ‎prosinca ‎2017. 06:35:10

Misa - poslanje vjernika u prirodu i društvo

 

Pitali političare u Hrvata preferiraju li izlet u prirodu ili odlazak na misu, očigledno se to odnosilo na nedjelju, jutro ili dan, ili uvečer. Političari odgovaraju i nitko se ne trza na neobičnu usporedbu jer izlet u prirodu se ne može svrstati u kategoriju izleta u crkvu, na misu pa se dvije različite kategorije pojmova ne mogu ni uspoređivati da bismo dobili neki logičan odgovor, podatak ili zaključak.

Izlet u prirodu ne isključuje misu, a misa isključuje i prirodu i društvo u svijetu koji nije na misi ako može biti i koji ne moli negdje jer ne može na misu. Može se i jedno i drugo učiniti.

To nije moje mišljenje, niti moja ideja, niti ideologija, niti zatupljenost, to je nalog samoga Boga Stvoritelja svega i svih, zapovijed Boga svome narodu, čovjeku koji ga prati, čovječanstvu i onim ljudima koji su mu već iskazali vjernost, poslušnost i odanost.

To nam je zapisano kao zapis prethodne usmene predaje što je uobičajeni historijski znanstveni postupak i način utvrđivanja istine i činjenica na koje se ljudi mogu slobodno osloniti. To sve ne ovisi o tome vjeruje li netko ili ne, to je činjenica, istina, realnost. Bog, zvani Jahve, zapovijedio je:

„Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji”.

To se odnosi na sedmi dan u tjednu, na nedjelju koja nije neradna zato što je to neka revolucija izborila ili neki čovjek izmislio već samo zato što se toga dana slavi Gospodina Stvoritelja svega i svih pa se nema vremena za rad, a budući da je to mali jubilarni dan, dan sedmice, dan Saveza Boga i čovjeka, tada je potrebno čovjeku i da se odmori od svojih šestodnevnih dobrih djela kao što se i Bog odmarao kada je stvorio svjetlo, nebo, zemlju, svemir, prasak, raslinje, zvijezde, biljke, životinje, svjetlila..., a tada i čovjeka, muško i žensko. To je sedam Božjih dana. I vidio je Bog da je sve vrlo dobro stvoreno, svijet i ljudi i priroda i svemir pa se tako i čovjek trudi da sve dobro načini i stvori i radi kako bi se ugodno odmorio sedmoga dana jer ako radiš krivo, ne možeš se kvalitetno i s užitkom odmarati, a kad vidiš da je sve dobro učinjeno, nema boljega od toga.

Nadalje, ako ideš na misu i slušaš i vršiš Božju riječ u koju si povjerovao, svjedočiš i ispovijedaš tu vjeru, blaguješ Gospodina Boga i Riječ, Sina Božjega, a sve u Duhu Svetom ( što znači da nisi ovdje radi uživanja u prirodnim ljepotama ili društvenim konvencijama ) pod prilikama kruha i vina koji transupstancijacijom postaju Tijelo i Krv Isusa Krista po riječi svećenika u Duhu Svetome pred svima vjerujućim moliteljima, tada postaješ dionikom božanske naravi, to jest dobivaš vječni život na dar, život pravednosti, ljepote, istine, dobrote, ljubavi, razumijevanja, milosrđa, slobode, mira i radosti istinske, život u svoj punini tako da ti je bolje nego da si neki besmrtni anđeo koji čini što želi i uživa, primjerice u livadama i parkovima, na takozvanom svježem zraku u prirodi, na izletu.

I konačno, nezavidno je kao novinar postavljati stručna pitanja, a ne imati pojma o čemu pitanje govori ljudima i o onima koji postavljaju pitanje i o onima koji odgovaraju na takva nezgodna pitanja kao da stručni novinar hoće silom uvjeriti ljude u laži i očekivati od političara da sudjeluju u tim istim lažima s novinarima. Isprika je – neznanje, a toga nam je puna kapa u Hrvata. Ako ne zna novinar, zna vjernik koji je slučajno ponekad i političar, ali novinari to izbjegavaju kao što i ovaj članak mogu nekako osjetiti pa ne postavljaju takva pitanja političarima koji imaju vremena naviještati svoju katoličku vjeru i vjeroispovijest, odnosno Radosnu vijest o Isus Kristu, njegovom kraljevstvu i spasu čovječanstva od smrti. 14.05.2025. 13:16

Pa ti sad vidi je li bolje šetati po parku nekim volterovskim bijegom u prirodu ili živjeti dobro i vječno ( ili - ili ).

Čista krv

 

Zatvoreni životni krugovi

gdje se dijeli krv od krvi

jer to nam je tema opstanka,

postojani, čvrsti, sigurni su lugovi:

protivnika jednog drugi smrvi,

među njima nikad nema sastanka.

Tako isto postojanje traži

da se dijeli duh od duha

jer taj duh u ljudima upravlja;

duh je onaj koji ljude snaži

i sasvim je drugog ruha,

a ipak se u ratovima javlja.

No, duh nije isto što i krvno srodstvo

već je puno više u čovjeku svakom

jer je tema slobodne mu volje

što u duhu daje prvorodstvo;

čovjek snažan je u duhu jakom,

biti duhovan je puno bolje

jer se čovječanstvo može ujediniti.

Krv ga dijeli, a duh ga spaja

ako gleda u nebeske visine

odakle mu Duh od Boga može sve učiniti

da se ne izgubi, da ne umre, da ne zdvaja

kad gleda u smrt i druge pličine.

Zato nađi se u duhu vjere

koja dolazi od više sile,

od Života i od Istine.

Gledaj Duha Boga preko svake mjere

jer su Kristu, Sinu duše mile,

a Duh Njegov nikada ne mine.

Odozgor se rodi, od Duha i vode

u mladosti svoga djetinjeg rasta;

krsti te Bog kao svojega sina.

Nova te rađa za izbor slobode,

da krv ti posveti da se ne hvasta

nego da putuje dalje, put visina

gdje svjetlo se roji dobrih ti djela,

zemaljskoga mira i božanska reda

i da ti duša u vječnosti svatuje.

Taj Duh posvećuje ljudska tijela

jer Bog je tu bio da se preda,

a ne da ti sudi, niti da ratuje.

Božanske Krvi čovjek sad ište,

da ga napoji u blagostanju

za dušu svaku, za nebeske stvari.

Bez toga je zemlja ratno poprište

što stvara se noću, a gubi se danju

kada se svjetlo Isusa Krista podari.

Jer zemlja je tmina bez Božjega Duha,

bez vjere u Boga što dođe u svjetlu,

a čovjeka može iznova roditi.

Hrani ga česticom živoga Kruha

da postane snažan i nalik vjetru,

da može i sam vječnošću ploditi.

29.05.2021. 03:35

„Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!”

Iv 6,53

Smisao života vječnoga

 

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.” Iv 1,1

Božja riječ je znak Smisla koji je Istina i tako se u čovjeku, grešniku i smrtniku, rađa vječni život.

„Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?«Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Iv 14, 5-6

Riječ je znak za Smisao. Krajnji Smisao svega jest Ljubav, a to je Bog i Njegova ljubav i povjerenje za čovjeka.

Isus tumači smisao svoje smrti

»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
Oče, proslavi ime svoje!«
Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.« Iv 12, 27-30

„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.” Iz 53,5

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.” Iv 3,16

U početku bijaše Riječ.

Riječ bijaše Bog.

Bog je Ljubav.

Isus Krist je Riječ.

Riječ je Svjetlo.

Riječ je Ljubav.

Riječ tijelom postade.

Riječ je Život.

Riječ je Smisao.

Ljubav je Smisao.

Riječ je Put.

Riječ je Istina.

Riječ je Život.

Smisao je Istina.

Istina je Život.

Ljubav je Put.

Istina je Put.

Riječ mora biti suvisla, mora označavati nešto smisleno da bi bila riječ.

Čovjek ima obilje misli, ali ih ne može izreći ako ne postoji svijest, svjesnost i dar govora, ali niti to još nije dovoljno jer ono što govori mora imati smisla i za govornika, i za slušatelja.

„I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.” Post 1,3 

Riječ mora biti konstruktivna i stvaralačka; ona ne može vrijediti ako nije istinita, već tada može biti štetna, može donijeti čovjeku smrt.

„Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5,36)”

Kad nije u zabludi i kada nije brzoplet, čovjek dobro zna razliku između istine i besmislenog blebetanja jer mu to pokazuje životno i vjersko iskustvo.

„Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše. „ Iv 1, 9-11

Postoji pogrešna upotreba riječi. Postoji omalovažavanje riječi.

Postoji ljubav prema pogrešnim, prema štetnim stvarima – ona obiluje blebetanjem i omalovažavanjem riječi.

„Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.” Mt 6, 7-8

Po tome kako i što čovjek izgovara može se zaključiti ili približno odrediti kako živi i o čemu razmišlja govornik.

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Mt 5, 14-16

Mnogi govornici pokušavaju sakriti ili prikriti svoje misli, a to se očituje kao pogrešan govor, kao ljubav prema štetnim stvarima.

Kad je čovjek iskren u govoru i izražavanju, odnosno u načinu razmišljanja, tada mu je manji grijeh u zabludama i predrasudama ili u neznanju i neiskustvu.

Bogati mladić
I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje?« A Isus reče:
»Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega
kao sebe samoga!«
Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Opasnost od bogatstva

A Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Mt 19, 16-24

Suprotno, najteža greška koja se očituje u govoru jest oholost čovjeka; to je sebičnost, egoizam i egocentričnost. Takav govornik neprekidno blebeće i sudi s visoka tuđim riječima te poriče ispravnost tuđe riječi. Uzima samoga sebe kao mjerilo svih stvari. Usamljen je, kao mrtav. Sam na svijetu, a to ne može podnijeti. Slijep je i potrebna mu je molitva drugih ljudi i Božje milosrđe njemu je najpotrebnije.

„A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.” Iv 1, 12 -14
Smisao života je postizanje dobrog, vječnog života.

Najjednostavnije je čovjeku okrenuti se Istini gdje će naći svoju bit i Smisao svog života. Tada spoznaje da mu ništa nije besmisleno i da je važna svaka riječ, svaka pomisao, svaki pogled, svaki pokret, svaki čin i sva djela koja čini. Svaka iskrenost i Istina donose mu blaženstvo u izobilju, kvalitetan život vječni.

„ Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” Mt 10, 29-31

„Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.” Iv 14,27

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, slika smo Božjega Sina koji postade čovjek u krilu Djevice Marije koja zače Gospodina silom Duha Svetoga.

Nije Isus postao čovjek kao i mi, već mi možemo postati čovjek na sliku Isusa Krista koji je Riječ tijelom postala.

Božji Sin i Božja Riječ utjelovila se na svijetu i prebiva među nama.

Isusove riječi koje nam je govorio neće uminuti nikada.

Sva je sreća da će ljudske riječi, ove koje jesu, jednom uminuti.

Ipak, slika smo Riječi božanske.

Ovo je kontemplacija na čast i slavu Isusa Krista i naše Gospe, Majke Marije, s najljepšim željama za svaku ljudsku riječ. Neka nam bude na usnama samo hvala i slava za Boga, blagoslovi za bližnje i one daleke, dobre i zle. 08.05.2023. 00:25

„Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.” Iv 14,31