Svi smo mi stvorenja Božja.
Svima nam je Bog, naš Stvoritelj nevidljiv.
Svi govorimo o pravima i pravednosti, o humanizmu i slobodi, a te pojave su jako vidljive i opipljive. Mi govorimo, a Bog ostvaruje pravo, pravednost, ljubav, slobodu.
Na ovom svijetu već nema spomena o jedinstvenoj pravdi za sve, o slobodi za svakoga jer ako je netko slobodan, netko drugi mora to platiti. A pravednost je posebno individualan osjećaj, a ne Božji, svatko traži od svakoga svoja prava.
Ono što nas Isus uči je obaveza, sama obaveza, a pravde za ljude, koji su egoisti, nikada neće biti. Pravdu donose izvršene obaveze, a za obaveze ljudi neće ni čuti i vele daj mi moja prava pa ću ja onda vršiti ono što ja mislim da je moja obaveza, a to što ja mislim je sama sebična obaveza da osudim na smrt sve živo. I da od mrtvoga živim.
Sveti Pavao nam tumači da u obavezama koje izvršavamo doživljavamo pravednost od Boga te kaže da pravednik živi od vjere koja mu govori, ukoliko izvršava obaveze u kojima doživljava istinsku pravednost, da će poslije toga ili poslije smrti u toj svojoj vjeri konačno zadobiti vijenac pravednosti.
Jer ono što čovjeka, koji se ponaša kao zvjerka u divljini, čini dostojnim života vječnoga jest njegova vjera zemaljska. Vjera je komunikacija s Bogom nevidljivim koji je sama Pravednost, Istina, Sloboda, Ljubav. Od vjere u Boga čovjek postaje istinsko ljudsko i humano biće koje se brine za ljude, a ne za sebe jer za njega se brine Bog. 30.07.2024. 10:05
Obratite se, vjerujte Evanđelju!
No comments:
Post a Comment
just do it