Mnoge pjesme, tisuće zagrljaja
kada
zajedno smo zaigrani,
ne znam tome prijateljstvu kraja.
Vjera sazrela je kao šipak rani.
Znam da uzet ćeš me s ova tla,
daleko od zemlje, a tako blizu.
Da ćeš osloboditi me svaka zla,
da ćeš čuvati me u svom nizu
svetaca i sretnih, Kriste, spašenika.
Kao da ne ostaje još puno nama,
najveća mi stiže radost tvoga službenika;
bujnost kao da mi struji venama.
Još ovoga ljeta, prije nego pukne nar,
otići ću od svih neuspjelih bića
koja nisu htjela taj prekrasni dar,
tvoju ljubav, tvoga nebeskoga pića.
Na nebesima me čeka život novi,
stari znanci drugačijega kova.
I, mada lađa napuštena sama plovi,
već je popunjena kao knjiga stiha ova.
Čistit ću se, moliti za žive i čekati,
kao i svi ljudi na tom svijetu
koji misle da će s tobom vjekovati,
radovat se anđelu svom svetu.
Anđele čuvaru, još ti jednom hvala,
bez tebe se ovo ukrasilo nikad ne bi,
sva ta zrelost, savjeti i vjera mala.
Zauvijek ću uzeti te k sebi.
07.07.2024. 12:41
No comments:
Post a Comment
just do it