Sjajem sunca satkali su nježno zdanje
od pretvrda, od neslomljivoga kama;
svetim nadahnućem načiniše najtanje
što svodu pjeva koji dostojna je rama.
Vrh je vrhova svih krasnih najviši u resu,
kaplja vode života za putnikovu dušu,
smjernica za ulaz svadbenome plesu
ma koliki vjetrovi da tom visinom pušu.
I u velikoj daljini, kao da s nebesa pada,
putokaz je svakom žednu da još više žeđa
i da stigne zemljom prašnom koja se ne nada
na taj izvor što je pojio im duše istih pređa.
Kada hodim vremenitim stazama bez sjaja,
anđeo me čeka i doziva unutarnjim sjetom
da pronađem ulaz od konkretna doticaja
prašnjavoga srca u tom klanjalištu svetom,
tek da virnem čistoj rajskoj naličnosti,
sa svim milostima koje iznutra se dijele;
i da malo bolje vidim njene mističnosti,
da doživim neznane korale Katedrale bijele.
srijeda, 2. svibnja 2018. 07:58:04
No comments:
Post a Comment
just do it