Sin Čovječji

Kad me zoveš, iz daleka već te čujem

jer je tada naše vrijeme radovanja,

istu melodiju s tobom osluškujem

kada stigne doba naša žalovanja.

Isti taktovi me svagda podsjećaju

na naš prvi pogled mističnosti;

kao da sve duše svijeta isto osjećaju,

mada ne ide bez moje kritičnosti.

Ti me nježno glazbom blažiš,

citrom, orguljama, violinom,

u mom srcu svoju ljubav tražiš,

lutaš odajama svom tišinom.

Ne odlaziš nikada, niti me puštaš

da se sama nosim s nevoljama,

stare duge moje sve otpuštaš

i smiješiš se naglim zlovoljama

jer sve u tebi samo jeste sreća;

haljine ti satkane od molitve i mira,

tvoja križna kruna kao bezbroj svijeća,

tvoj je Duh poput vjetra koji svira.

Blagodaran bio svaki jecaj usred vrta,

veličanstveno presvijetlo tvoje uskrsnuće;

podno tvojih stopa bezvremenska crta

koja odvodi me sve do nebeske kuće.

Ritam disanja ti ritam srca i života,

iza jedne melodije druga se sakriva,

spustovi, vrhunci beskrajna ljepota,

ona tajna što se nikom ne otkriva.

0203.2024. 18:02