Kad me zoveš, iz daleka već te čujem
jer je tada naše vrijeme radovanja,
istu melodiju s tobom osluškujem
kada stigne doba naša žalovanja.
Isti taktovi me svagda podsjećaju
na naš prvi pogled mističnosti;
kao da sve duše svijeta isto osjećaju,
mada ne ide bez moje kritičnosti.
Ti me nježno glazbom blažiš,
citrom, orguljama, violinom,
u mom srcu svoju ljubav tražiš,
lutaš odajama svom tišinom.
Ne odlaziš nikada, niti me puštaš
da se sama nosim s nevoljama,
stare duge moje sve otpuštaš
i smiješiš se naglim zlovoljama
jer sve u tebi samo jeste sreća;
haljine ti satkane od molitve i mira,
tvoja križna kruna kao bezbroj svijeća,
tvoj je Duh poput vjetra koji svira.
Blagodaran bio svaki jecaj usred vrta,
veličanstveno presvijetlo tvoje uskrsnuće;
podno tvojih stopa bezvremenska crta
koja odvodi me sve do nebeske kuće.
Ritam disanja ti ritam srca i života,
iza jedne melodije druga se sakriva,
spustovi, vrhunci beskrajna ljepota,
ona tajna što se nikom ne otkriva.
0203.2024. 18:02
No comments:
Post a Comment
just do it