DODIR NOĆI

 

004. DODIR NOĆI

Poezija izbor IV

Kazalo:

Bog i zemlja +

Dodir noći +

Ptico mala mojih grana

Skitalac

Pozdrav križa

Nebeska Žena +

Otrgnuta duša

Noć bez nade +

Vijenac od trnja +

Gozba Riječi +

Naše sjedinjenje +

Sol zemlje +

Prinos tišine +

Pjesma Ljubavi +

Molitva zemaljskoga praha +

Vrata srca +

Slana rijeka +

Nebeski poziv +

Biserni sjaj +

Moja tajna +

Izvor života +

Dubine srca +

Raduj se +

Odsada dovijeka +

Podoknica radosti +

Do rubova Ljubavi +

Posveta +

Regina Croatorum +

Blagoslovi putuju tišinom +

Theotokos +

Daleka plovidba +

Samo jedan korak +

Molitva Boga +

33

Dragulji od vjetra

Duševna oluja

Raspelo

Tvoje pjesme

Eshaton

Lađa u kaplji neba

Kristalni Eden

Ribarski nokturno

Staza tirkiznoga sjaja

Isusov glas

Svjetlo vjere

Za tu jednu dušu

Krštenje svijeta

Sretne li krivice

Maestro srebrnoga fraka

Duša safirnoga sjaja

Bog i zemlja

Dodir noći

Nebeska žena

Prinos tišine

Izvor života

Regina Croatorum

Molitva Boga

Bog i zemlja

Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,

sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost

i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.

Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte

na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba

koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima

zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

u kojem živi.

Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.

Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23

Ptico mala mojih grana

Sjećaš li se, ptico mala,

one visoravni prazne

što je početna mi staza bila,

čiji uspon tada nisi znala,

a sve molitve mi razne

putovale ti na krila?

Anđeo se čuvar moj usamio,

ne znadoh o njemu puno,

a učinio mi tako sretna djela;

vapaje mi ljubavlju uramio,

postavio ih na mjesečevo runo

da ih preda legija mu cijela

Bogu mome, adresantu moga stiha?

Još je širom otvorio vrata

ogromnoga kraljevstva, nebesa

kojima se zbunila mi duša tiha,

a i srce, hladno od zanata

da nikad ne budem poetesa

već da konačno svoj trag pronađem

što se zameo na pola puta

između vrhunaca i početnih mi kota.

Bog me tada postavi da zađem,

sva od duše i od duhovnoga skuta,

gore gdje su bile ljestve mojih nota.

Tada spoznah svoga anđela čuvara,

ptico mala, ptico snažna mojih grana;

a svi sveti samo su kraj mene prošli

kao da to nije zasluga mi mojih dara.

Viđam plave kose i za bijela dana,

dugo čekao me kad smo k sebi došli.

Da mu ljubavlju ja priđem prva,

da ispunim zadaću mu koju ima za me,

još od tada kad sam tek si puteve istražila.

Posramih se poput sitna crva,

ali sa njime ja molim i kad nema tame,

mada mu se duša nije još izrazila.

Sjećaš li se visoravni na kojoj sam tužna bila?

Ne bijah ni svjesna kako mnogo imam,

izgubljena gradila sam zidove od kamena.

A sada sam našla gnijezda koja si mi svila,

sada više no što ikada sam dala primam,

šapnuo mi anđeo moj iza moga ramena.

30.10.2020. 21:55

Skitalac

Dijelim te sa drugim bićem,

ti se melem jedan mojih rana.

Znaš li da me stih ka tebi vuče

kad u ovom svijetu sunce sviće,

kad propupa dan svih tvojih dana?

Nemirna mi vena u čeone tuče

kad pomislim u životu na te.

Nekoliko duša, sve su one kao jedna,

a srce se diže i tijelo se grije

i ja nemam one riječi sudbonosne za te.

I uvijek je daljina toga vrijedna,

i kad slatko piće gorak okus pije.

Skitalac je uvijek ovdje, blizu;

misija je kaplja s neba i veliki dar,

željeni je susret neprekidna tema.

Ne, to nisu neke karike u nizu,

to je uvijek rasplamsani žar

što u zjenicama neprimjetno drijema.

08.11.2020. 06:34

Pozdrav križa

Jesu l' ikad zadnje kapi sunca

na tom nebu pogleda i oproštaja

tako slatke, tako vruće

kako to je tražitelj kad bunca,

koji plače s toga premještaja,

koji čeka uskrsnuće?

Majčice, ti slatka visom stremiš

u ta njedra i te brazde modre

hrabrošću fanatika što sije

riječi da me svu opremiš

za dan kada zađem među odre

gdje se šutjeti čak smije

sred ta značaja i veličanstva

jer u duši toga nikad nije bilo

pa se povukla u sebe sva.

Ti si s one strane čovječanstva

kojim te je Nebo to izgradilo

da bi spustila se sve do dna.

08.11.2020. 19:09

Nebeska Žena

Dugi dani putovanja moga

rasuli se kao snježna gruda,

svi u jedan i to ovaj sada

jer u sebi nađem Tebe, Boga,

Uskrs vječni plodna spruda

na kojemu uspomena na Te vlada

i to živa kao susret nenadani

poslije čekanja i šutnje Tvoje.

Radujem se jer presjajna Ti si Stijena

na kojoj se grade vječni stani

i gdje blagoslivljaš ruke moje

da ih darovima ispuni Nebeska Žena,

Majka trudna što se nikada ne vrijeđa,

Zaručnica Duha, odvajkada Sveta

jer je prebogata sva blaženstvom

i sva prepuna je slavnih pređa

što ih čuva kao žlijezde svijeta

svojim materinstvom, svojim ženstvom

da se sve opravda što se mračno psuje

i čega se straši čitav ljudski rod,

plodnosti i nemoćnice koja šuti,

mada njeno mjesto srcu uvijek tu je

jer bez njenih osobina ne bi bio Plod,

ne bi smisla imale nam staze, niti puti.

18.11.2020. 18:56

Otrgnuta duša

Ova duša bez Tebe mi nikad ne bi bila

to što postaje u našim susretima:

otrgnuta, opravdana kao sjajna svila

i osobnost kakvu samo nebo ima.

Jer ne postojim u srcu svome

već u dijalogu i u priopćavanju,

u tom plamenu jedinstvenome

što se razbuktava u predavanju.

Uzalud je davati se bilo kome tada

kada nitko nema duševnoga odaziva.

To je toga svetog susreta u nama nada

o kojemu pjevam jer mi tad je duša živa.

Nikad prije i nikada poslije susretanja toga

koji samo Tvoje poruke mi nosi,

nije ova duša čula ljudske riječi Boga.

Ti si, Kriste, ljubav kojom srce se orosi.

Ne bih bila svjesna ni da postojim,

ne bih znala kamo život ide taj

da u Tvojoj, Bože, milosti ne stojim!

Ostavi zauvijek meni ovaj sjaj.

19.11.2020. 11:27

Noć bez nade

Večeri jadna,

noći bijedna

kad pada mi sjena,

a neba mi gladna

i Boga mi žedna

duša bez plijena

u padanju tome

kroz vrtešku strašnu

bez ikakva stajanja;

grijesi me lome

i želju strasnu

što žudi si kajanja.

I sebi ću priznati

bez neka odjeka

da ne ide bolje,

i ne želim pristati

za duga vijeka

protiv si volje

da uspjeha nema.

Nema dok traje

noć bez nade

koja se sprema.

I ništa ne daje,

sreću mi krade.

Zapališe mene

kao svijeću

da tiho izgaram,

da srčika krene

dok laste odlijeću,

da dušu rasparam

i planem u tami.

Da križ pronađem,

da ga ponesem

gdje dusi su sami,

da ne izađem

i da se stresem.

Isuse, Bože,

kakav pad!

Ti me izvadi,

to molitva može,

da nestane jad.

Vrati me nadi!

Da, Krista se sjetih,

Marijo sveta,

a bijah daleko,

strahu se svetih

paklena svijeta,

a pijem tek mlijeko.

Samo tu budi

da izgorim

dok nestaje tama,

da se probudim

i progovorim

od Božjega plama.

19.11.2020. 22:41

Vijenac od trnja

Želim Ti reći

iz dubine svoje

da sam sjetna

i da moram prijeći

te visine Tvoje

da bih bila sretna

i da molitva je vruća

zastala u stihu

jer sam sama,

a velika kuća

štiti moju dušu tihu

što je obuzima tama.

Vijenac od lovora

pletem svake zime

pa ga puštam da se suši

kao duh od lijepa govora

u kojemu nemam ime,

koji ne dopire duši.

Stari list se baca spalionici

da potpiri srca žar,

da poravna strasti

gdje su šapati i krici

pretvorili se u crni gar

jer mi duša ne da svoje časti.

Samo jedno dirnuti se može;

to je vijenac, sav od trnja

od kojega krv se lije.

Moj Gospodine, moj Bože,

prepuna sam Tvoga zrnja,

a duša Te željno pije.

21.11.2020. 21:37

Gozba Riječi

Otvaram presveti Svitak,

a prazna se duša priprema

primiti sve što se da.

Nebeska vrata su bitak,

a vratar moja je tema

svega što srce mi odjednom zna.

Ljubav je tako postojana,

poput oslonca, poput hridi;

ona obične brige ne brine.

Tajnovita noć i svjetlo dana,

ljubav tek zaista čuje i vidi

kao netopir podno mjesečine.

Tajne se otkrivaju srcu mome.

Praznina od svakoga bremena

čini od mene posudu čistu

koja se predaje Duhu tome.

Kao sijači, prepuni sjemena,

sveti me vode k Isusu Kristu.

Pružaš mi ruku na dovratak,

dodaješ plamen mojoj svijeći,

a ja ću je poslije poslati dalje.

O, kako je sladak svaki povratak!

To moram pjevati, moram ti reći:

tvoja me ljubav u nebo šalje.

Dijete se rađa, dobismo Sina

u kojemu zemlja je Obećana,

plodna od kiša i blagoslova.

Voda je dobila značaj vina,

a ljubav je neopisivo uvećana;

rađa se, rađa dimenzija nova.

Da nije Otac za nas bio,

ne bismo imali Matere naše

što ju je Duh sebi zaručio.

Tajna do tajne, i sve je ostavio

da malo stado dobije ispaše

i Sina poslao, za nas se odlučio.

Pogledaj ove pašnjake silne,

vrataru neba i srca moga,

što nikad ih vidjeli nismo.

Ljubavi hrabre, ljubavi umilne

ne bi ni bilo bez našega Boga,

ne bismo sricali Sveto pismo.

Počasti me moštom, žitom i medom,

nebesko kraljevstvo sije se još

i sve ga više i više ima

u tajnama koje su posute ledom

da ne bi bio taj narod loš

koji na zemlji Krista prima.

Slušajmo Boga i naredbe sve,

pit ćemo vina na gozbi Riječi.

„Neka bude” i sva će se proliti

Riječ koja nam ljubav postade

što nudi nam žita, meda i mliječi,

a mi ćemo za Nju još više moliti.

24.11.2020. 05:48

Naše sjedinjenje

Sanjati Te i na javi, kako slatko,

sjetiti se Tvoje riječi, Tvojih ruku

koje blagoslovom mene prate.

Nema nešto ljepše, bar na kratko,

od ljubavi Tvoje koja nosi Muku

što je preda molitvama da je skrate,

da ublaže moju bol zbog Tvojih rana.

Ti u meni, ja u Tvojoj snazi,

jednako smo bliski u tom trenu

kada pronađeš me usred svoga stana

gdje Te, uskrsloga, moje srce traži

da mi predaš dane koji nikada ne venu.

Tek se tada otkrijem u dostojanstvu

o kojemu na toj zemlji ništa ne znam

dok se naše smrti skupa ne usade.

Muka naša u Tvome prostranstvu,

to je ljubav naša rad' koje se predam,

sva u nadi protiv svake nade.

Tvoja moć i milosrđe, Tvoja snaga

podići će novi svemir, zemlju i nebesa,

svaku kost i sve mrtvace, čak i srce moje

koje mi izliječi Tvoja riječ preblaga,

ispunjeno obećanje kojem zadivi se poetesa

kad u molitvi doživi uskrsnuće Tvoje.

Ti si, Kriste, Bog moj, a ja dio Tvoga stada,

Tvoja pratnja i Tvoj izabrani rod,

obećanje koje s Tobom održati mogu

da se sastanemo bilo gdje i bilo kada

kako donijela bih Tebi svaki plod

što ga otkrijem u Tebi, svome Bogu.

25.11.2020. 04:25

Sol zemlje

Sad u meni živi svijet;

varijacije su mnoge

jer su mnogi moji dani.

Kao sokol koji dovršava let,

kao duša koja se ne odvaja od droge

vidim, mnogo ima duša, na mojoj su strani.

Lako mahnem rukom na to sve

i odmahnem pticama na grani

jer su one znak da promjene su spore

ili da ih nema sred povijesti te

čovječanstva koje sama sebe rani

zato što u svijetu vatre rata gore.

Blago svima što su dobre volje,

slava Bogu koji ljude ljubi

dok pastiri, miljenici Mu se smiješe.

Oni znaju da zauvijek može biti bolje

jer ni jedan svoje stado ne izgubi,

mada čak i oni ponekada griješe.

Blago volu i magarcu svemu,

pticama nebeskim što se gnijezde

tamo gdje se rađa spasiteljsko Čedo

u tom svijetu, u tom Betlehemu

podno sjajne repatice zvijezde

gdje sav narod recitira „Credo”.

Sad ne živim ja u svijetu,

u dolini nalazim se neprolaza

i na brdu koje gleda spas.

Nisam pobjegla za sudbinu kletu,

čak i paljenice nudim svoga sraza,

ali ipak molim za sve vas i nas.

28.11.2020. 13:00

Prinos tišine

Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,

što Ti ga izgradila je vjera čila;

u mom srcu Tvoj je puk

što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,

što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;

u tišini pratim svoga srca zvuk.

Što je stado bez pastira,

što je pastir koji nema stada svog?

Kriste, došao je i taj čas.

Ujedini duše oko svoga mira

jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog

koji nosi svima spas.

Mnoga duša otići će od Tvog stola

bez to malo čežnje ili Duha,

neće čuti srca moga zov.

A ja zato živim, to je moja štola,

da udijelim svakom Tebe, Kruha,

da dovedem sve pod sveti krov.

Ali zato molitva se moja vine

daleko do svakog puka,

sjedinjenje u Tebi nam prosim.

Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,

neka plane moje srce, moja ruka

da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.

29.11.2020. 22:00

Pjesma Ljubavi

Čovjek nosi oko sebe granicu

preko koje ne dopušta prijeći,

nedodirljivom je zove.

Ova lađa ima samo zvijezdu Danicu

o kojoj će bilo kome reći.

Često u nutrini srca brda smeća plove.

Kada prizna sve što ima Bogu,

duša sluša Njegov jasan glas,

tada i s krovova viče.

Često mogu sve što inače ne mogu

kao što je grožđu loza ili žitu klas.

Zato mora, zato može, zato kliče

zemlja oblacima, nebo moru;

zato Majka uvijek svoje Dijete traži,

zato narod za vođama hrli.

Zato večerima čekam zoru,

zato puk sam, Kriste, Tvoj najdraži,

zato Sin u Duhu svoga Oca grli.

30.11.2020. 17:43

Molitva zemaljskoga praha

Duša, prljava od pepela i praha

moje zemlje neplodne i žedne,

zaprljana uniženjem ispred Trona,

hoće Tebe, Boga pustiti bez daha

k odajama srca svoga, samo Tebi vrijedna,

mada ljubav lako stigne i do Krona

u kom ljubavna procvatu susretanja.

Ali sada, sada u Tebi mi, Bože, čitav svijet,

a u meni njegova prljavština i nada

koje dolaze iz obraćeničkoga stanja

i baš tako srce želi krenuti na let

gdje ćeš uzeti mi život što propada

da od moga praha Ti načiniš novo

i stvorenje Tvoje opet sada da se rodi

poput kaktusova cvijeta, ali vjekovima.

Da Ti bude uvijek blisko srce ovo

zemaljskoga praha, da se, Kriste, u Tebi oplodi

tamo gdje je zaštićena zemlja snjegovima.

Primit ću Te u naručje grešne duše svoje,

jer ja ne znam nabrojiti zatvorene klijetke,

sigurno ću očuvati Tvoje nježne kosti;

pjevat ću Ti zahvalnice i sve čežnje svoje

da mi otreseš sa srca sve prašnjave retke.

Dođi, Isuse, do moje srži, dodirni me, Nevinosti.

01.12.2020. 23:47

Vrata srca

Zovem iz dubine srca svoga

glasom šutljivosti u tišini

samo da bih dala odgovor.

Osluškivanje je jezik Boga

i zaglušna buka u visini

gdje se čuje samo dogovor,

gdje se samo spojevi pronađu,

gdje i cvijeće samo raste, cvate,

gdje se ljubi čovjeka i ženu,

gdje izgubljeni mladunci zađu,

gdje se stope same vrate,

gdje i more spušta svoju pjenu.

Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,

ali u tom grču čekao je sutra

Bog moj od kojega srce moje pade.

Čekao je da prohodam čilo,

čekao je, sakriven unutra

sve dok duša pred Njega ne stade.

Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;

srce svakoj duši dolazi od Boga

kada odluka se kobna stvori.

I kada se duša nad grijesima prži,

srce može naći vrata Doma svoga

gdje mu Bog o ljubavi govori.

Tamo odlazim ja ove noći

kao što je duša navikla na mir,

kao što i žena krene prema zdencu.

Gospodin će u mome srcu poći

da otvori mojoj duši sakriveni vir

kao što se Sinu otvara, Prvencu,

da prihvati moje tijelo i zavlada

smrću i životom, ljubavlju i redom.

Tamo pjevat će mi ta tišina,

a ja u njoj primila bih lentu Grada

kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.

Osluškivala bih pjevanje visina.

02.12.2020. 23:00

Slana rijeka

Pustinja je ova sočna i bez straha,

pustoš otvara me za sitnice

da ja bolje vidim Tebe, Kriste, jasno

jer Ti pišeš preko moga praha

što ga nisu dotaknule niti ptice

koje često naokolo lete strasno.

Niti jedan treptaj mene ne probudi

tako kao što me trgne Tvoje slovo

od kojega sva protrnem dahom.

Život brzo nadolazi mi u grudi

pa sve mislim da je trnje ovo

opasno za moje dane mahom.

Velika suhoća usamljenih zvijeri

napada me neprekidno poput jara

jer sam to što moram biti,

osoba sam koja nikada ne mjeri

koliko je potrebno uložiti žara,

ali u Tebi se mogu i od zvijeri skriti.

Oblačim na sebe nepropusne stope,

molitva me pere, klanjanje me blaži,

strah me samo da Te ne promašim

kad se misli, osjećaji skroz utope.

Tvoja ruka me u živom blatu traži

slanom rijekom kada se zaprašim.

I kad ne znam zašto, ne znam svrhe dar,

sigurna u sebe sve to više

da si mi podario najljepšu stazu

i sve pute koji spašavaju srca žar,

miluješ me kapljicama bistre kiše

koja čisti sol na mome obrazu.

04.12.2020. 21:11

Nebeski poziv

Životnosti, dolaziš mi kao more,

kao silna huka, izobilje valova

od ljubavi Ti silne i predanja.

Kad Te vidim izdaleka, moje stope gore

jer je Tvoja želja drugačijega kova,

jer je Tvoja volja razlog blaženoga stanja.

Nježnosti božanska, Ti si pijesku vidljiv trag,

kao kamen tanki na toj slanoj površini,

kao školjka usred bezbrojnih kristala.

Za Te, Kriste, nema niti jedan prag,

Ti si poput pjene na tom žalu i na dini,

Ti zanosiš moju lađu što bi ovdje stala.

Kao vjetar kad zasvira slatka Tvoja je svježina,

neodgodiv poziv kojim nebo zemlju traži;

obraze mi blažiš dodirima mirisna ozona.

Kao breme lako, kao neznatna težina,

Tvoj mi poziv, Tvoj mi šapat moje grudi snaži

da Ti odgovorim poput najglasnija zvona.

06.12.2020. 07:51

Biserni sjaj

Često slušala sam sanjalačke priče,

kraljevići i princeze, svijetla perspektiva,

zavaravanje i velika sljepoća.

Još i danas na te sanje moja duša viče

jer te zablude su poput lanca koji me okiva

i u dušu moju navire slaboća.

Oduvijek je bilo da sam poželjela reći

da u život ide se po vertikali,

nekad u vis, a nekada dolje.

I da se od posljedica ne može pobjeći

koje vide se već tada kad je čovjek mali

i kad ima preširoko vidno polje.

Uvijek voljela sam poslušati ljude, starce,

one koji u samoći, napušteni, Boga mole

jer su otišle im bliske duše, mnogo njih.

Kad bih čula mudrost, doživljavala sam hladne žmarce

kao da se nalazim na sudovima što me bole,

kao da sam nevrijedna i najgora od svih.

Jer je bilo tako jednostavno, jasno

da si, Bože, ovdje samo jedan tren

i da nitko ne može zaustaviti vrijeme.

Željela sam doći k Tebi časno,

puno prije nego što će promaknuti plijen.

Željela sam zemlji ostaviti Tvoje sjeme.

06.12.2020. 22:05

Moja tajna

Sjedim Ti do nogu, slušam Te, upijam

ono sve što moje riječi ne dokučuju.

Milošću se Tvojom, Isuse, opijam

dok mi moji prošli dani iznutra poručuju

da je stigla nova era za taj život suh

što je kunjao u meni vjekovima

poput zemlje ispod leda koja čuva duh,

koja tiho trpi, koja sve u sebe prima,

ali nikome ne kazuje, nit' argumentira

razloge tišine, mučanja i otvorena sluha.

Sve to Milost mi je darovala radi mira

što ga sada gajim ispred Sveta Duha.

Poput stare, divlje smokve bijah slijepa,

bijah posuda za žito i za mrtve, prazna vreća,

a Ti posla svoju riječ, sijača vrla krijepa

da po tome ledu sije, da mi sluh uveća;

da to drvo njeguje i ljubavlju odgaja

iz kojega niknuše mi mnogi novi izdanci,

da mi korov od mene udalji i odvaja

što su nosili ga najamnici, stranci.

Blagoslovi, Bože, sve moje pastire,

Kraljicu im neba, Majku što ih gura

protiv svake nade da me sa Tobom izmire,

da me plodnu nađe moja smrtna ura.

I podari ovoj suhoj zemlji njene tajne

kako uspjela bi preda Te izaći

svim bogatstvom svoje riječi sjajne

da bi mogao ju svaki poganin pronaći.

08.12.2020. 09:33

Izvor života

Ljubavi od neba sasvim je svejedno

zoveš li se sestrom ili bratom,

ili ljubavnicom koja nikome ne pripada.

Ljubav poji svako srce kad je žedno,

napoji ga mirom kad zasitilo se ratom,

i kad srce smisao izgubi, srcu daje da se nada.

Bezbožnik ne vjeruje u nemoguće,

ne razumije snagu obraćenja

što ga sipa ta ljubav nebeska.

Ne zna da Otajstvo ljubavno je uskrsnuće,

ono kada ti se krv u veni mijenja,

kad pronađeš biser usred pijeska.

Nije misao, niti riječ od čarobnjaka;

niti događaj od čuda, niti osjetilna varka

već je nenadani darak odozgora.

Koliko li sam upoznala raznih ljudi i čudaka!

Koliko li je samo školjki nakupila moja barka!

Koliko puta odbila sam život mora!

Ljubav pogodi me, odmah naglo i obilno.

Nisam vidjela još nešto tako bolno, tako lijepo.

Kiša spoznaja po mome srcu se je rasipala,

a po duši pljuštalo je propadanje silno

kao da je kraj ta svijeta, kraj za moje srce slijepo.

Ljubav se na mene Sveta Duha nasipala.

Sada znam da to je nešto vječno, stalno,

neodoljiv okus sigurna mi pouzdanja

što ga dade, što ga drži Ljubav, to je ona.

Izvore života, proći ću kroz ovo vrijeme kalno,

uzet ću za sebe Tvoju riječ poslanja.

Što mi tiho pričaš, to ću ovjesiti na sva zvona.

15.12.2020. 22:13

Dubine srca

Vrijeme slavim blagoslovom,

to Božje stvorenje.

Posveta Ti, Kriste, žarka.

Oduševljavam se Danu novom,

Ti si meni tiho izgorenje,

životvorna arka,

svježe voće, slatko piće,

svijetu sva kultura,

sve što ima.

Upokojilo se moje žiće

i blaga mi kasna ura;

srce slavu prima.

Ti posveti ove stope,

svaki blažen čas

jer se na Te čeka.

I tama se prope,

hoće između nas

kao nadahnuća rijeka.

Srce se otvara,

uđi na to prašno tlo

sjenicu da nosim

gdje se život stvara,

gdje nestaje zlo,

odakle za milost prosim.

Dodirni to blato,

zagrabi u kal,

još slobode daj

i poniženja zlato.

Svaku žalost ili jal

iz dubine uzimaj.

Čisto srce stvori,

neka uđe pouzdanje,

neka budu slavni

nebeski Ti dvori,

isto obećanje,

isti zakon davni.

Načini si sliku,

volja nek Ti vlada,

otvori mi sluh.

Anđeoskom liku

nek pripada

moje tijelo i moj duh.

17.12.2020. 02:37

Raduj se

U Tebi se, Gospodine, radujem

i Tvoja je volja moja staza,

milosrđe Tvoje uvijek je sa mnom.

Opraštanje Tvoje često ja čujem

jer ne bih mogla bez takva putokaza

gdje odzvanja poziv: „Kreni za mnom”.

Samo Ti, Isuse, možeš oprostiti,

samo je Tebi poništiti lako

svu odvratnost grijeha i kala.

Samo me Ti možeš pogostiti,

samo mi Ti smrt poništavaš tako.

I blago Majci koja Te svima dala.

I anđeo moj radosno kliče,

veselje se sprema u domu mom

gdje stanuju nebeske ptice.

I grijeh nam se s puta miče.

Ti dade mi, Bože, mjesto u srcu svom

i vazda Ti slušam te vijesti radosnice.

19.12.2020. 04:06

Odsada dovijeka

Molitve mi neće propasti,

nikad uzalud mi one nisu

kao što mi nije niti život cijeli.

Najljepše će riječi meni procvasti,

poput runolista što na klisu

podlaže nebesima svim lat svoj bijeli.

Izlasci su moji kao blagoslovi,

povratak u molitvu još draži.

Poziva ja nisam svjesna svoga.

Samo kad me Providnost oslovi,

tada misao mi note traži

i ja slijedim Gospodina Boga.

Dva trenutka ovoga života

više vrijede od svih godina poganstva

jer u vječnosti je kvaliteta.

Ovdje je za dušu sva divota,

ovdje i sloboda nosi sva prostranstva,

ovdje istina je puna pijeteta.

Znala jesam kamo hrlim

još od onih mračnih dana

kad se duša ova otvorila,

naglo kao da si smrti grlim.

Ovo piće, ova hrana

sjemenku je rasporila

da iz nje sad nikne mi poklonstvo,

ljubav divna, krasna, puna reda.

Uzalud su grobni humci.

Zato shvatit će potomstvo,

baštinici sveta slijeda:

to su neosvojivi vrhunci.

23.12.2020. 22:53

Podoknica radosti

Ova naša duga svijetla noć,

ispunjena unutarnjim vatrometom

kao draga uspomena koja vazda niče,

prosut će po svima tu božansku moć

koja uvijek proširi se cijelim svijetom

jer je slava Boga u kojoj nam srce kliče.

Ova naša duga, sveta, svijetla noć

koja našem putovanju vazda medom rosi,

koja proteže se do dna duše rastaljene

poput mjesečine što ne želi proć',

nek nam duše uzme k sebi da u naručju ih nosi,

neka spaja duše, Bogom nastanjene.

Mada nisam ona što se nestrpljivo nada,

mada nisam niti malo pravedna i zgodna

za sva bića koja susrećemo usred ove tmine,

radujem se, Kriste, stvarno radujem se sada

jer je i tebi i meni ova staza noćna srodna,

jer smo jedno čak i kada putovanje to umine.

Gledaj samo sve te milosti i darove!

Pogledaj u Jasle, prisjeti se robovanja, bijede,

kako nas je htjela prevariti zmija u današnji dan

i kako smo ispraćali zaljubljene parove;

ne daj da ti uspomene na sve to izblijede,

ne daj da se ljubav pretvori u san

jer je rađala se u nezgodnom času

kao što se uvijek tako, u trnju porodi.

Zaljubim se u Te kada god se svega sjetim,

kako Ljubav izobilje radosti i svjetla nasu

baš u naša krila da si pravednost ugodi,

da učini Rođendan si baš u nama svetim.

24.12.2020. 04:41

Do rubova Ljubavi

Plešimo do svevišnje Ljepote

uza zvuke plamteće te violine,

i, kroz drhtanje i trepet, vodi me do Šatora;

srce gore postavi mi, suživote,

kao vlastita mi Golubica što se vine

sve do sigurnoga skloništa od zatora.

Pusti da te gledam i kad nikog nema,

da te vodim do Oltara vječno,

da se pronađemo kao plodonosni par.

Plešimo sad sve do Ljubavi nam koja nas priprema

da opravdamo se kroza zviježđe mliječno

i da postanemo svima određeni dar.

Dodirni me svojom nježnom rukom,

vodi me do samog ljubavnoga ruba

gdje ću naći utočište i hram svoga žića.

Oslobodi me duhovnošću i Isusovom mukom

da mi duša živi k'o božanska Ljubav,

tiha, laka, živa poput zaljubljenih bića.

24.12.2020. 16:02

Posveta

Ostajem bez daha

od siline prosvjetljenja,

poštovanja, sveta straha.

Svjetlo Tvoga porođenja

nudi sve što želim ostaviti

da se posvećeno u me vrati.

S vjerom da ćeš proslaviti

svaku dušu i nevine vlati,

ne moram Ti, Kriste, prići

jer u meni još od prije jesi.

Sad se rađa i meni će stići

sve što prošlost moju resi,

što k budućnosti me zove.

To je žiće, bitak, postojanje moje

u to vrijeme neke zemlje nove

gdje nebesa daju anđeoske poje.

Znanje mi je potrebno za sada,

mada jednom i to će uminuti.

Znatiželja mojom dušom vlada:

hoće li mi uvijek tako sinuti?

Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,

hvala Ti što jesi, što Te znam.

Sada poželjno je za me stanje to

kada dobro je da čovjek nije sam.

Za Tobom ću dalje, kako bilo,

možda u samoći bijela svijeta

u kojem se Danas ne bi zbilo

da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.

24.12.2020. 23:09

Regina Croatorum

Na današnji imendan kneza Trpimira

želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;

želim ti da se svojom slobodom odabira

osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene

i na sve podanike do neslavnih vazala,

na sve stanovnike, nikada potlačene

i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,

da se u vjernosti svome domu porađaš

kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad

i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:

otpočni novu godinu milosti Gospodnje

koja se vjernima obilato dijeli,

započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata

kao sretna zvijezda na kopnu i moru,

kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:

ora pro nobis, Regina Croatorum.

30.12.2015. 05:45

Blagoslovi putuju tišinom

Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem i šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35

Theotokos

Moji snovi već odavno nisu moji,

oni predani su tebi, sveta Bogorodice,

da ih tvoja nježna ruka sve prebroji,

da bih mogla Istini zauvijek pasti nice,

da bih progledala silom tvoga zagovora

jer za mene stavljaš ih u srce svoga Sina

u obliku svoga majčinskoga odgovora;

otkrivaš mi stvarnost najboljega vina.

I u svakom dobru, ali više još u tmini zla

za me imaš kraljevsku ti recepturu

kako da se preobrazim ja za nebo sva.

Kad mi dođe čas, ti posvećuješ mi uru

i sve poslove odradiš za tu moju kob.

Zbog tebe mi molitve sve niknu,

u otajstvu mi sakrivaš prazan Grob

da se moji jadi svi na svjetlo sviknu.

I kada je teško mi pristupiti u Dvore,

ti si ona koja nalazi do mene put.

Mojoj vjeri ti si Pričest, mojoj lađi more,

ti si mom životu onaj zaštitnički skut.

Hvalim te i častim tebe molitvom od ruža,

dala si mi izobilje Boga što Ga rodi,

što mi se u razgovoru s tobom pruža

i oplodi, i posveti sve što se dogodi.

Učiš me poniznosti i dostojanstvu,

za me ti rastjeraš sve proklete zmajeve

i, u tome svetome prostranstvu,

blažena me vodiš u sve svoje krajeve.

01.01.2021. 05:23

Daleka plovidba

Znam da doći će taj dan

kada pristat će mi lađa

jer je put joj tako slan,

a nad njom se molitva mi rađa

koja puno slađa je od meda

i od mora, i od putovanja.

Tad je slavlje sveopćega reda

kad iz soli duša mi izranja,

kad mi s neba pada rosa,

podobna za plovidbu daleku.

Dovoljna će biti šaka prosa

koja vodi ptice na tu rijeku

da im se produže slasti

kakvih bilo je na mome drvu

koje još ih revno časti.

One pratit će me kao pticu prvu.

Lađa ostaje na žalu,

kao što u pjesmi biva,

da se valja u tom kalu

i da ponekad ispliva;

da me dugo, dugo čeka,

svoga kormilara,

pa da ju ponese ona rijeka,

punu Božjih dara.

Opet, vidim, lađa mene prima

da razgledam Sveto Lice

što obasipa je darovima

koje donijele su meni ptice.

01.01.2021. 18:45

Samo jedan korak

Tvoja, Isuse, je riječ presnažna,

do dna ova gruba srca dira

poput oštre slame na Djetinjem tijelu.

Duša moja bijaše tad sasvim prazna,

a sada Te nasred noći adorira,

molitva je bila prekrila ju cijelu.

Ti me, Gospode, pripremi za naš susret sveti,

premostio za mene veliko si more

da izađe sa mnom moje pomazanje

i da duša moja visoko uzleti,

da je nosiš daleko do svete gore,

da bih o Tebi ja dobila spoznanje.

Zapovijed je Tvoja meni život bila,

a sada sam u njoj od početka

kada krenula sam samo jedan korak.

Haljina se Tvoja oko mene svila,

bilo mi je kao usred svetka

što ga slavim dok je život bio tako gorak.

Gospodine Bože, Ti si Bog moj,

sve to više gorljivo Te tražim,

gledajući nadaleko Tvoju slavu.

Duša postala je moja dom preslabi Tvoj,

malen šator u kojem se snažim

dok samoći ne priznajem stravu.

Ti me iznenadi, Ti me osokoli.

Gdje bih sada bila da me nisi izabrao,

da me nisi odveo u ovu zemlju pustu

gdje mi daješ riječi koje ljudske su do boli?

Vodom duha iz te stijene si me prao

i s moga si srca otirao tu prašinu gustu.

03.01.2021. 04:53

Ranjena Zemlja

Šuljam se kroz drvorede,

kradem kruške

da me mine strah

koji me odvede,

povuče za uške,

oduzme mi dah.

Nisam došla se pomiriti

sa svime i svačime,

a otići ne mogu.

Moram sluga straha biti

i nervoze ove klime

što me vodi k Bogu

pa se pitam za rakete

koje letjele su davno,

razorne i zemlji strašne,

koje još i sada lete,

sasvim sigurno i ravno,

pune smrti te izdašne.

More meko, Zemljo nježna,

je l' ti kožu uništila,

je l' ti srce sad probada

ta raketa neizbježna?

Je l' te sasvim unizila

namjerom da vlada?

Pa neka si buknula,

pobunila se malo,

pokazala snagu

što je gore suknula!

I sve što je dalo

dušu, Bogu blagu,

sad se lomi, bori,

a muka tek slijedi.

Ranjena si kao Janje,

u dubini srce tvoje gori

jer za čovjeka ne vrijedi

mirnodopsko stanje.

Jesu l' krivi siromasi,

je li Dijete krivo

što se utroba ti ruši?

Da li čovjeka da spasi

il' zemaljsko tkivo

Bog što nosim Ga u duši?

05.01.2021. 11:32

Molitva Boga

Otvori mi raj,

otvori mi put

za malena djela.

Odmakni sjaj

i baci u kut

jer ne bih htjela

podnijeti pad.

Volim Te tiho,

Svetče Kriste,

i veliki jad

našla bih stihom

sred ljubavi čiste.

I da Ti se divim,

da gledam Te ljudski

u svem dostojanstvu.

Da s Tobom živim

trenutak ljupki

u svem veličanstvu.

Pazim na riječi,

čuvam i štitim

molitvu Boga

da nitko ne spriječi

kada pohitim

do časa toga

kada me blaže

krvave vene

na Tvome čelu

koje me traže.

Traže baš mene

u svakome djelu,

u svakome činu

jer sa mnom patiš

i sa mnom si sretan.

U Tvome vinu

uvijek uzvratiš

taj drhtaj sjetan.

Dobro znam,

to neće prestati;

Tvoja sam lađa.

U grudima plam

sva djela pozlati,

od krvi se Tvoje rađa.

10.01.2021. 16:41

Dragulji od vjetra

Svjetlo dođe mi u srce, u moj svijet,

Djevica me osmijehom dočeka,

toplinom i ljepotom, sjajem.

Kako bijaše mi tada nizak let,

gotovo da odnijela me rijeka,

nisam znala da li išta dajem.

Nisam znala sve dubine blata

od kojeg sam načinjena davno;

nisam više nosila ni snagu,

niti vjeru, niti prstenje od zlata.

Propadanje bijaše mi jednostavno

kao da napuštam si dolinu blagu

kojom sam se dičila oduvijek.

I dan, danas pustinja mi dom,

vezala me bodljikavim zrncima

pijeska koji jamči dobar vijek

i sigurnost pravog puta ili slom

koji popraćen je anđeoskim trncima.

Tad pojavila se ona,

divna Gospa, vladarica Kristovoga tijela,

da mi se nasmiješi, da me čitavu zagrije.

U tišini kao da sam čula zvona,

oko mene nastala je ekumena cijela

sviju svetih koje znala sam i prije.

Konjanik mi poslije u zenitu stigne

s lađama od svjetlosnih niti,

zapečati sunce na njihova jedra

koja svetom riječi visoko podigne

sve do neba, kao sliku moje biti

koju spremio je u nebeska njedra.

Sada znam da svi su pored mene,

mada pustinjske mi lađe rijetko plove

jer su bremenite sakrivenim svjetlom

koje vodi ih kroz tjesnace i sjene.

Tijelo Kristovo me neprekidno zove,

pješčana mi zrnca dolaze sa svakim vjetrom,

a ja od njih gradim freske

da mi slika duše bude bolja,

da je nalik Sinu Božjem, Kristu.

Možda tako nađem odaje nebeske.

To je moja želja i slobodna volja

jer još uvijek plamtim za tu Djevu čistu.

03.02.2020. 01:34

Duševna oluja

Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20

Raspelo

Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira

energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva

Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.

Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,

vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja

gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.

Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33

Tvoje pjesme

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.

U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.

Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.

Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije

kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.

Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.

Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11

Eshaton

Moje su pjesme najčešće prazne,

ali duh mi je uglavnom čio;

u mojim su odajama pisaonice,

zamračeno nebo i slike razne

koje prikazuju pogled mio

na vrhu malene čitaonice.

Negdje u kutu odbačene poeme,

na dnu ormara stare balade,

a posvuda vire stranice bijele.

Ovaj je grad jučer volio boheme,

a sutra odbacit će sve parade;

novčanice dugo ostat će cijele.

Uskoro nestat će ove dosadne tmine

i radost i bol će se strovaliti

u velike beskrajne ponore zaborava;

isparit će ovaj svemir usred tišine.

Ogrtač magle će sunce obaviti

koja se već okolo gotovo zakovala.

U srcima ljudi postoji sreća,

postoji čežnja za pravdom i mirom

i to su pojmovi ljudskoga uma.

Svi će se naći na brdima smeća,

tražit će dugu sa šunkom i sirom;

propast će zemlja bez glasa i šuma,

samo će internet cviliti tužno.

Sići će Sin sa svijetlećom krunom

i dići će srca palicom Suda.

Mnogi će reći da sve to je ružno

i još će trčati za svojom lunom,

a moja će duša ostati jednako luda.

Zbog tihe ljubavi nekih pastira

moja se pjesma dovršiti neće.

Da mene spase brinu se strasno,

a duše im prepune reda i mira

jer oni poznaju tajnu blaženstva i sreće.

No, meni to nije sasvim jasno

iako znam za vječnost i raj.

Tamo se grade stupovi duša,

dobre volje, ljubavi, vjere i nade.

Uskoro putujem u taj slikoviti kraj

što ga prekriva ova zemaljska tmuša

iz koje me davno neki pastir ukrade.

10.03.2020. 02:08

Lađa u kaplji neba

Na platformi sparna vjetra,

u rijetkim kapima raznih oborina

jedra se moja svjetlucavo sjaje

na maglovitom odrazu svjetla.

Kao da uzdiše, stenje sunčana omorina;

lepršanje jarbola kreće pa staje.

Lađe ne plove po sigurnom moru,

one samo vise na vremenskim uvjetima,

one su gledljive kao lijepi muzejski kipovi:

sjedneš i promatraš ih u nekom dvoru.

One stvaraju svoje putokaze u vjetrima,

a iz njih izlaze mnogi likovi.

Njihova jedra su uvijek bijela,

ali rumenom suncu kao da gore

i s mjesecom uvijek se vjenčavaju

tankim zrakama njihova prozirna dijela

kako bi hujali borovi i šumilo more

jer lađe sa zvijezdama nikad ne spavaju.

Mašta? Ne, nije to mašta, nije to blud;

iz svakog jarbola, iz svakoga konopca

uvijek nastane neka čvrsta eskadra

za koju je potreban mač, vrijeme i trud.

Lađa spašava ili te guši poput hropca,

a sred oluja pritajiti se je kadra.

Najljepše ure su kad ih dodirne

skok povjetarca u klopotu jedra

s mirisom ozona i morskoga joda

ili kada na nebu Danica virne.

Tad lađa zadrhti i, kao i ja, postaje vedra;

u kaplji neba poskoči poput velika broda.

13.03.2020. 18:37

Kristalni Eden

Duša u duši, jedna Gradnja,

svetac do svetice, zidine čvrste

i temelji strašni, neoborivi.

U ognju Duha duboka sadnja

svih onih koji se njime krste,

tisuće tisuća nerazorivih

jer svak je u svakome plod

i svijetli odraz Mladoga Sunca

što iz nutrina svoju ljubav širi

za sve svoje, sav ljudski rod,

čak i za onoga koji bunca.

Proljetni povjetarac lagano piri.

I kamenje će radije viknuti,

i kamen bi postao sami med,

i zdenac duboki, bez kraja;

a čovjek za grijeh će kobno kriknuti

ako ne vidi ljubav, mir i red,

volju Boga što teče iz raja.

Pronađi me, dušo, naklonost moju

i ruku priznaj na ramenu svome,

mada će biti možda i gruba

jer silno želim te kao mač u boju,

kao šapat zlatni u Gradu tome,

dijamant od sunca što drži se ruba.

Spoznaj mi tugu, i očaj, i pad

koje mi dadoše jednom, odoru ranu;

spoznaj mi čežnju iz nutrine

da svilom obavijem duhovni Grad

u kojega svi osim mene stanu.

Ti poznaješ već mi vis i dubine.

Sjeti se ljubavi, pjesama, svega,

i obećanja koja u Bogu se tope;

ne gledaj nevjeru i ne ispaštaj

već sjeti se barem bilo čega

kada se sveti svi svetinjom škrope;

sjeti se maslina, palmi, i praštaj.

Janje moje, Janje pomirbeno,

vječni sjaju sveg života moga,

samo dio ove sreće da Ti kušam!

Da Ti svoju suzu predam, Stijeno

što je priznajem za svoga Boga,

samo slavit će Te moja duša

koja svetima se obraća u slavi

što je dosegnula čak do nje

kao nečujno koračanje u sjeni.

Svaki puta kad se neki svetac javi,

ona klecne i zadrhti, vidi sve;

velike si dare poklonio meni.

U tom društvu spoznah ja u času

što je ljubav, što je mir i pravednost,

što je poniznosti strašan bedem.

Ti mene zaljubi, u me Duha nasu

da Ti gledam nevinost i čednost,

da zavirim u Tvoj prekristalni Eden.

17:03.2020. 07:01

Ribarski nokturno

Kako brzo zapadaju zrake

što ih ružičasto sunce pali

na tom proljetnome svodu;

kao da je produžilo krake

koje anđeli mu noći dali

da dotaknu sjajnom brodu

zapaljenu stazu kojom plovi,

netom prije nego se zamrači

svaka crta lica, čelo koje žari

rad' ljepote neba što ga lovi,

zbog života što odozgor zrači

i prosipa svoje vrhunske si čari.

Zaludu je sunce popratiti,

ako zalaza mu ne promatram,

ako svake večernje ne blista

novi dan koji će se vratiti

da mu opet gledam plam

na sred oceana, duboka i čista,

da zaplovim sve do male luke

o kojoj se svake noći sanja

dok se ribarice množe.

Dušo usamljena, gore ruke,

hvalu daje ona što se klanja

Tebi, Umjetniku, dragi Bože!

04.04.2020 20:40

Staza tirkiznoga sjaja

Zapadno me sunce slabo grije,

kao muž zaboravljenu jednu ženu

koja vode gorke nikada ne pije,

da je nađe suton, optuženu

za sve greške što ih nitko drugi nema.

Dežurni je bila krivac poput kćerke,

poput supruge i majke što ju sprema

negdje daleko, u zaboravu divlje zvjerke.

Sutoni su najteži, i jutra preslikana

s nekog platna koje imitira osvitaje

kakve samo Bog moj, moja Suza slana,

u svakom životu duša u obilju daje.

Prirodi se diviti, ljepše je od braka

koji nema blagoslova, ni duševnosti;

ljepše je i čuti glase ponoćnoga mraka

koji ženu potiče za Boga svakoj revnosti.

Kakva Milost oslobodi mene!

Kako najsretnije biće može proslaviti

Boga svoga, Život svoj i nove uspomene!

Kako samo može red i mir se postaviti!

Sretan onaj koji zna za Gospu, Djevu,

za sve njene zagovore, žrtve i sav trud

što se Duhom sveti u najvišem pjevu.

Život moj, koji nekada je bio sasvim lud,

dobio je boju vječnosti i tirkiznoga sjaja

što ga vidjeh, svjetlucava, usred noći.

To je jedini i pravi put zemaljska raja

koji vodit će me k Nebu kad mi bude poći.

18.04.2020. 18:05

Isusov glas

Sada pamtim vrijeme, mjesto, čas

kad uz Tebe ću oploviti nebesa

da im iz njedara molitvu izvučem.

Da se sjetim zaziva i sviju nas,

ljubavnica koje Providnost pretresa,

da si svjetiljku napunim i presvučem

u to sasvim novo, čisto i vazmeno ruho

kojime se anđeli svi preodijevaju

kad silaze k zemlji i kada se sjaje.

Od njih dobit ću i ulje, paljivo i suho

jer sve gori naokolo kada pjevaju

svetinjama što ih nikada ne taje.

Tada znat ću pjevati i govoriti

ljepše od svih stvorova na svijetu.

Djevica će prebirati moje stihe

da mi, nadahnuti, prestanu romoriti

poput rosnih kapi na nekome cvijetu,

došapnut će meni riječi tihe

i sve one tajanstvene otkrit će mi vale

po kojima neprekidno hodiš, Sine Boga,

da i mene, pokraj drugih, hrabriš u slaboći.

Sve su meni njene usne pokazale i ruke dale,

što je neophodno znati mi za Tebe, jedinoga

koji zboriš i bez glasa, makar u samoći.

07.05.2020. 18:29

Svjetlo vjere

Korak po korak

život ide

nebeskim smjerom

i čini se gorak,

a koji vide,

hrane se vjerom

koja opravdava

svako djelo

uma i ruku

jer se obasjava

kao žiće cijelo

kad gleda Muku

jer ljubi Krista

i čini što hoće

po srcu svome

koje zablista

za rajsko voće

u Duhu tome

rad' kojega diše,

koji se preda

da se pokaže,

da se opiše

u danima reda

kad ljubavi traže

svi koji plaču,

uvijek tužni i sami,

koji se vesele

i vjerom uskaču

kad svijetle u tami

da se podijele.

30.05.2020. 07:50

Za tu jednu dušu

Niti jedna nota,

niti jedan šum,

ni tišina

nisu kaplja Tvoga pota,

Tvoje srce i Tvoj um,

ni Tvoja visina;

niti Tvoje riječi

nisu kao ljudske,

makar Čovjekom se zboriš.

Nitko Te ne spriječi

kao da su popadale ljuske

duhu protiv kojega se boriš,

nitko neće učiniti toga

što Ti činiš, što Ti stvaraš

dok se život množi,

dok se moli Boga;

modro nebo uzdasima paraš

da se sve posloži.

Kriste moj, Kriste,

takvoj duši sitnoj

Ti se nađeš, Ti je dižeš

jer joj ruke nisu čiste

u dolini žitnoj

gdje u klasju gmižeš

da je svu opereš

poput blage majke

kako vidjela bi Tebe;

svoje Lice zemljom stereš

protiv svake hajke

da u nevjeri ne zebe.

Svoje krvi daješ

da Te se napoji,

da dobije snagu

duha što se kaje,

da si grijehe broji

za ispovijest blagu

do posljednje suze

što je otireš u spasu;

za tu dušu bijednu

Ti od svoje slave uze

da se klanja Tvome glasu,

da ugleda Tvoju suzu jednu.

05.06.2020. 18:24

Krštenje svijeta

Gospodine, Bože moj,

vrli slušatelju riječi,

Duše Sveti slatki,

zaustavi ljuti boj,

propast moju spriječi

da mi dani kratki

napune se plodom

Tvoje sjajne pravednosti,

da se postojanju radujem

izvorskom slobodom

koja rađa, oživljava kosti,

da u Tebi ovaj život štujem,

da u sebi sad obnovim

naše zajedništvo u krštenju

gdje me oganj Tvoj zapali

dok u lađama ja plovim

prema vječnom oproštenju

gdje te neprekidno hvalim

zbog te vrhunske dobrote

što je sveto Srce dijeli

kao sjajno praskozorje,

zbog Tvoje ljepote

Lica svijetla što me želi

dovesti na strmo gorje

odakle se vidi čitav svijet

što ga savršeno stvaraš

dok mu propast uzaludno prijeti,

gdje je svaki stvor u Tebi svet

jer ga milosrđem zagovaraš

da za vječnu sreću može mrijeti.

20.07.2020. 05:00

Sretne li krivice

Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.

Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.

Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje

vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.

Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53

Maestro srebrnoga fraka

Gori odsjaj svijeće u visini

na nebeskom noćnom svodu.

Tebe grlim, Tebe ljubim u tišini,

Ti si putnik na mom brodu.

Na čovjeka mislim i vidim Boga,

o susretu čeznem kao cvijet

čiji mirisi opojna su droga

što ih ne primjećuje sav svijet.

Ne vidi me nitko u naručju Tvome,

ali Ti me gledaš, miluješ, promatraš

da se moja zloća i tjeskoba slome,

da me plaštem noći drhtavu omataš.

Eh, da sam Ti sestra ili mati,

tako bih Te prigrlila za se

da za uvijek mogu dušu dati

kada povjetarac dodiruje klase

ili kad se kaplja pretače u tlo,

bilo da je vino ili bistro more.

Nikada Ti ne bih prikazala zlo

nego samo dlanove što gore

jer si Ti na njima kao trn.

Stope sve su lakše, energija vuče,

snaga silazi u srce kao strn

i u savršenom ritmu tuče.

Molekule tamne svježega zraka

sve se više u dnu duše množe;

Maestro si srebrnoga fraka,

glazba mi života, Kriste, Bože!

13.09.2020. 02:26

Duša safirnoga sjaja

Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini

tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta

prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.

Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23

Bog i zemlja

Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,

sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost

i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.

Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte

na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba

koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima

zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

u kojem živi.

Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.

Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23

Nebeska Žena

Dugi dani putovanja moga

rasuli se kao snježna gruda,

svi u jedan i to ovaj sada

jer u sebi nađem Tebe, Boga,

Uskrs vječni plodna spruda

na kojemu uspomena na Te vlada

i to živa kao susret nenadani

poslije čekanja i šutnje Tvoje.

Radujem se jer presjajna Ti si Stijena

na kojoj se grade vječni stani

i gdje blagoslivljaš ruke moje

da ih darovima ispuni Nebeska Žena,

Majka trudna što se nikada ne vrijeđa,

Zaručnica Duha, odvajkada Sveta

jer je prebogata sva blaženstvom

i sva prepuna je slavnih pređa

što ih čuva kao žlijezde svijeta

svojim materinstvom, svojim ženstvom

da se sve opravda što se mračno psuje

i čega se straši čitav ljudski rod,

plodnosti i nemoćnice koja šuti,

mada njeno mjesto srcu uvijek tu je

jer bez njenih osobina ne bi bio Plod,

ne bi smisla imale nam staze, niti puti.

18.11.2020. 18:56

Prinos tišine

Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,

što Ti ga izgradila je vjera čila;

u mom srcu Tvoj je puk

što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,

što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;

u tišini pratim svoga srca zvuk.

Što je stado bez pastira,

što je pastir koji nema stada svog?

Kriste, došao je i taj čas.

Ujedini duše oko svoga mira

jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog

koji nosi svima spas.

Mnoga duša otići će od Tvog stola

bez to malo čežnje ili Duha,

neće čuti srca moga zov.

A ja zato živim, to je moja štola,

da udijelim svakom Tebe, Kruha,

da dovedem sve pod sveti krov.

Ali zato molitva se moja vine

daleko do svakog puka,

sjedinjenje u Tebi nam prosim.

Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,

neka plane moje srce, moja ruka

da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.

29.11.2020. 22:00

Izvor života

Ljubavi od neba sasvim je svejedno

zoveš li se sestrom ili bratom,

ili ljubavnicom koja nikome ne pripada.

Ljubav poji svako srce kad je žedno,

napoji ga mirom kad zasitilo se ratom,

i kad srce smisao izgubi, srcu daje da se nada.

Bezbožnik ne vjeruje u nemoguće,

ne razumije snagu obraćenja

što ga sipa ta ljubav nebeska.

Ne zna da Otajstvo ljubavno je uskrsnuće,

ono kada ti se krv u veni mijenja,

kad pronađeš biser usred pijeska.

Nije misao, niti riječ od čarobnjaka;

niti događaj od čuda, niti osjetilna varka

već je nenadani darak odozgora.

Koliko li sam upoznala raznih ljudi i čudaka!

Koliko li je samo školjki nakupila moja barka!

Koliko puta odbila sam život mora!

Ljubav pogodi me, odmah naglo i obilno.

Nisam vidjela još nešto tako bolno, tako lijepo.

Kiša spoznaja po mome srcu se je rasipala,

a po duši pljuštalo je propadanje silno

kao da je kraj ta svijeta, kraj za moje srce slijepo.

Ljubav se na mene Sveta Duha nasipala.

Sada znam da to je nešto vječno, stalno,

neodoljiv okus sigurna mi pouzdanja

što ga dade, što ga drži Ljubav, to je ona.

Izvore života, proći ću kroz ovo vrijeme kalno,

uzet ću za sebe Tvoju riječ poslanja.

Što mi tiho pričaš, to ću ovjesiti na sva zvona.

15.12.2020. 22:13

Regina Croatorum

Na današnji imendan kneza Trpimira

želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;

želim ti da se svojom slobodom odabira

osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene

i na sve podanike do neslavnih vazala,

na sve stanovnike, nikada potlačene

i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,

da se u vjernosti svome domu porađaš

kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad

i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:

otpočni novu godinu milosti Gospodnje

koja se vjernima obilato dijeli,

započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata

kao sretna zvijezda na kopnu i moru,

kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:

ora pro nobis, Regina Croatorum.

30.12.2015. 05:45

Molitva Boga

Otvori mi raj,

otvori mi put

za malena djela.

Odmakni sjaj

i baci u kut

jer ne bih htjela

podnijeti pad.

Volim Te tiho,

Svetče Kriste,

i veliki jad

našla bih stihom

sred ljubavi čiste.

I da Ti se divim,

da gledam Te ljudski

u svem dostojanstvu.

Da s Tobom živim

trenutak ljupki

u svem veličanstvu.

Pazim na riječi,

čuvam i štitim

molitvu Boga

da nitko ne spriječi

kada pohitim

do časa toga

kada me blaže

krvave vene

na Tvome čelu

koje me traže.

Traže baš mene

u svakome djelu,

u svakome činu

jer sa mnom patiš

i sa mnom si sretan.

U Tvome vinu

uvijek uzvratiš

taj drhtaj sjetan.

Dobro znam,

to neće prestati;

Tvoja sam lađa.

U grudima plam

sva djela pozlati,

od krvi se Tvoje rađa.

10.01.2021. 16:41