Srce uskrsnuća

 

Već odavno gledam to svanuće

što na okno svjetla mi donese

koje obasjava udaljeno bespuće

gdje se žrtva Bogu nikad ne prinese.

Kao da mi svjetlom želi nešto reći;

ratovi na zemlji nikad neće stati

jer svi žure u skloništa prijeći

čuvaju si snove, ne žele ih dati,

mada oni nikada se ispuniti neće.

Mnoge duše sanjaju divote,

al' u srcu nose djela nesreće

u kojoj ne nađe se ljepote.

Snovi spremaju se kao tajna,

a ne rješava se stanje goruće

jer bez vjere uskrsnuća sjajna

djelovati pozitivno nije moguće.

Čovjek je bez vjere pola duše,

nedovršen već umire u čežnji.

Bog mu daje, a ljudi ga ruše

jer ne vide zajedništvo ljudskih težnji.

Čovjek nije samo zato da bi sanjao,

već da stavi Krista na počasno mjesto

da bi ljubio Ga, da bi Mu se klanjao,

da bi razgovarao s Njim često.

Osvajači mnogi i svi oni potlačeni

neprekidno trpe zbog neznanja ova.

Sami sebi misle da su odbačeni,

guraju se snažno u skloništa snova.

30.04.2022. 07:42

Bljesak

 

Tišinu čuje i svoj živi red

kao sama duša, skrupulozna raju,

a ipak u svetome općinstvu

gdje joj sumrak nije blijed,

gdje se milosti od neba daju,

sve za dobrobit posinstvu

što već dugo pušta svoje korijenje,

još od ranih tih travanjskih susreta

kad je vrtjela se duša kao bezumnica

koja nikada ne krije podozrenje

jer ta duša drhtala je kao ukleta,

kao smrznuta na oknu ptica

koju nitko neće niti pogledati,

koja čeka sunce da osvane

da bi ugrijala malo krila

da bi smogla snage progledati

kad joj anđeo pod oblak stane

jer je neka nesvjestica bila

poput ljusaka na njenoj koži

što je bila neprodorna, sasvim kruta,

neosjetljiva za prodiranja Duha

od kojeg se ljubav samo množi

kao ugodna toplina od kaputa

ili meka lana od svadbena ruha

što ga poslije čudom je zadobila

kao neophodnu posljedicu

povjerenja u to jedno ljudsko biće

čija ju je marnost ugodno zarobila.

Kao da napustila je posteljicu,

rodila se sada opet, osvježila žiće.

30.04.2022. 00:10

Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo

 

Da može učiniti i reći sve što Otac nebeski poželi, Isus je pokazivao i dokazivao čitava svoga zemaljskoga hoda: više puta je nahranio veliko mnoštvo ljudi s nekoliko komada kruha i riba; hodao je po moru kao po tlu; smirivao je oluju, zapovijedao valovima; izgonio je zloduhe iz bolesnika; oživljavao je usnule i pokojne; uskrisio je rođaka četiri dana po njegovoj smrti; dopustio je nekima da gledaju Njegovo preobraženje; pretvorio je vodu u vino na svadbi; naučio je sljedbenike da izgone zle duhove i da liječe bolesne; govorio je o kraljevstvu nebeskome u detalje; objašnjavao je svima kako se mogu obratiti Bogu; neprekidno je spominjao život vječni, puninu života, život u izobilju i još mnogo toga.

Sve se to može promatrati uvijek iznova, po čitavome svijetu i u svakome trenutku u jednom jedinom događaju, onome gdje Isus okuplja sve ljude svijeta, žive i mrtve, sve svece i svetice, anđele nebeske u jednu i jedinstvenu, trajnu i neprekidnu gozbu neba i zemlje, svega stvorenoga, vidljivoga i nevidljivoga; u sakramentalnome događaju Euharistije, to jest na vjerskome misnom slavlju gdje se blaguje svetopisamska riječ i Tijelo i Krv Kristova, i u liturgiji klanjanja Presvetome Oltarskom Sakramentu.

Najslavniji čas čitavoga svijeta – smrt Isusa Krista, raspetoga na križu – događa se sada i uvijek, posvuda. Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, govore kršćani, smrt Boga kojom je usmrtio ljudsku smrt i smrt kao općeniti pojam, kao propadanje, kao nazadovanje, kao retardaciju zbog grijeha što se nakupiše u ljudima, kao najprirodniju posljedicu tih grijeha.

Isus nam je zaista obezvrijedio smrt.

Tko to ne može vjerovati, ima problem. Velik i težak i koji mu visi nad glavom, pritišće mu dušu, remeti promišljanje, izaziva strahove, potiče na – ludilo. A takve reakcije u nevjeri zaista dovode do one smrti zbog koje zaziru i strahuju mnogi.

Dakle, ipak možemo umrijeti.

Mada sunce sije svima i mada kiša pada svima, smrt ipak prijeti mnogima.

Dakle, je li Krist uništio našu smrt ili nije?

Kako kome. Bog stvara svakoga pojedinca posebno i zove svaku dušu da Ga slijedi u vječni život, ali ipak mora ustvrditi kako ima mnogo pozvanih, ali malo izabranih, ne stoga što bi Bog bio izbirljiv, već samo zato što ne može naći vjeru u ljudskom srcu.

Na Euharistijskom vječnom slavlju naš Jaganjac Isus u našim organizmima uskrsava.

Jer, i da se netko vrati od mrtvih, mnogi ne bi vjerovali.

Zato Isus dolazi ognjenim Duhom Svetim direktno u naš organizam kojega čine dvojica ili trojica, ili veće mnoštvo, sakupljena u molitvi u ime Isusovo, kojega čini njihov svaki pojedini organizam, to jest tijelo, duh i duša.

Isus dolazi u zajednicu svojih molitelja, prodire u njihova srca pojedinačno, nekome više, nekome manje u zavisnosti od njihova vjerskog raspoloženja, dolazi kao Božja Riječ u svaki um, sjeda na srce i dušu, a ulazi u krvotok prilikom blagovanja Hostije. Dolazi tjelesno, psihički i socijalno.

No, i bez obzira na sve te čimbenike kao preduvjete doživljavanja Uskrsloga, Isus dođe čovjeku i zove ga k sebi.

Tvoje uskrsnuće slavimo, govore kršćani čitavoga globusa.

I na mjestima gdje vlada kakav, takav mir, i na mjestima gdje progone kršćane, i na mjestima gdje se odvija krvavi rat, Isus je prisutan.

Nije neka individua ljudska odgovorna za opći, svjetski rat, a nije odgovorna niti za mir čitavoga svijeta. Mir u svijetu je Kristova stvar. Mir na čitavoj kugli zemaljskoj ne može se postići ratovima, ali niti molitvama.

No, ratovi, to je nešto drugo, to je onaj problem nevjernih pojedinaca.

Za mir u svijetu moli se uporno, a i za spas svih ljudi.

Odluka je Božja, nije ljudska, nije odluka prirode i društva, flore i faune, nije posljedica neke posebne energije koju bi ljudi mogli proizvesti.

Tvoj slavni dolazak iščekujemo, govore kršćani Isusu Kristu koji je svoje izabranike privukao ognjem svoje ljubavi da ih nikada više ne napusti, da ih nikada ne iznevjeri. 29.04.2022. 22:11

Isus uskrsnuli, koji je uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu, opet će doći na zemlju. Doći će na oblaku, u pratnji svojih anđela. Doći će u slavi suditi žive i mrtve, a Bog je nada sve Bog praštanja, milosti i milosrđa. I Njegovom kraljevstvu neće biti kraja.

Ali ... hoće li naći vjere na zemlji?

Na njihovu riječ

 

Da ugledam Tvoje rane,

ne bih zato vjerovala

da si Ti produžio mi dane,

ne bih zato Tebe sljedovala.

Mir si moj, život, djela istinita;

da ćeš uskrsnuti, rekao si svima

kada riječ Ti križu bila je finita,

kada dade svoju Majku njima

koji za Tobom su propatili.

Još su hranili se Tvojim Tijelom

da bi sebe Tebi vratili,

Krvlju rumenom i bijelom.

Jer Ti, Kriste, ljubavi im dade

koja nikako se odbiti ne može,

a tek sada probudi sve nade;

već su bili Tvoji, dragi Bože,

a da toga ne bijahu svjesni.

Tad im reče krenuti ka grešnicima

gdje su razgovori prosti, prijesni.

Gdje sad proroka na svijetu ima

ako ne u Galileji niskoj, ravnoj

gdje se blagoslovi spustili?

Obratit ću se Duši slavnoj,

Sinu čiju Radosnu su vijest izustili,

za koju su pjevajući izginuli,

dajući od sebe to što primiše,

Tebe, Bože, što ga mrtva skinuli

s toga Križa koji mi se primiče.

Jer da ljubavi Ti nije bilo,

što bi vrijedilo im sve to, Kriste?

Tvoje Tijelo u meni se zbilo,

živo poput ljubavi mi iste.

28.04.2022. 13:42

Vrijeme molitvi

 

Utihnule vrane

podno mračna svoda,

antene kao grane,

kao jarbol broda

nevidljivo strše

maglovitim obzorima.

Vrapci se trse

nad zatvorenim prozorima.

Sunce se očekuje

svakoga časa

i prazno odjekuje

leteća trasa.

Duša čeka,

na radost pazi

kao tugaljiva rijeka

na Mliječnoj stazi.

Dobro je vrijeme

za sklapanje ruku,

za molitvi sjeme

u noćnome ruhu.

Od svakoga zla,

Kriste, oslobodi nas;

od svih predviđanja

da ne slušam glas.

Jer sada će svanuti

Tvoj odgovor,

Uskrs će granuti,

siguran pogovor

svake lamentacije

ovoga naraštaja.

I slušat će nacije

riječ Tvoga navještaja.

28.04.2022. 03:38

Sakrament čovječnosti

 

Pronaći ću što ne želim reći

onog Dana, one svadbe sjajne;

rijeku onu neću moći prijeći

ako nosim bilo kakve tajne,

osim tih otajstava svih što me prate

i koji su tajna neopisiva za govor,

i koji mi dušu, srce vrate,

koja proriču mi mirisavi lovor.

I još ljepše, i još veće

stvarnosti od kojih plačem, gorim

jer ih kušam poput istinske te sreće

što me uči da Ti progovorim.

To je tajni kanal, naša nevidljiva spona,

tako čvrsta i tijelom dodirljiva;

načinjena ognjem koji zauzdava Krona

i u vječnosti je, sva pomirljiva.

To je spoj nam i pupčana vrpca

koja ne može se rastrgati, rastopiti;

to je odraz neba poput ona Rupca

i toliko vruća, ne može se utopliti.

Od njih nestaju mi krive riječi

i pogrešne misli, loša djela;

i od njih se svaki dah izliječi

kao neviđena rana duha vrela.

Molim, Kriste, Jaganjče od Boga,

Sakramentu putovanja k čovječnosti,

izbriši mi što je pogrešnoga sloga,

pa da uho čuje samo glas Ti od vječnosti.

25.04.2022. 21:23

Kraljice neba

 

Dvije, tri svijeće

tiho plamte

poput sreće

kakvu pamte

ljubavnici neki

iz davnina,

prorečeni jeki

od lavina

što se prostiraše

iz vulkana

koji poticaše

bezbroj uragana,

sve po volji Boga.

Ljubavlju Ga zove,

prijateljem loga

gdje se ljudi love

ona Žena – Djeva

koja niti vuče,

kojoj narod pjeva

kad nevolja tuče.

Za nju sada

bezbroj poljubaca,

zagrljaja pada,

i cvijeće se baca

njoj pod stope

kao Majci ljubavnika;

zov rastope

galebova krika,

huku oceana

zabacuju,

bezbroj noći, dana

razbacuju.

I bez njena dijela

niti Istina da dođe

u sva ljudska djela

koja zemljom prođe,

čineći tu sama dobra

kao Lijek za bolesnike

da propadne kobra

što mrzi sve ljubavnike.

Od ljubavi njene

Istina se rodi

da od smrti prene

sve što se dogodi

Adamu i Evi

nakon grijeha,

da nestanu gnjevi

podno lijepih osmijeha.

Ave Maria, gratia plena,

vulkani se dižu,

i tutnji Stijena,

potresi stižu,

a zemlja je nijema

jer te gubi.

I za te se sprema

tko te ljubi.

Kraljice neba,

mir u tvom srcu,

duša te treba

jer je u grču,

da dozoveš Sina

i da Mu rekneš

da nestaje vina,

da raj nam stekneš.

24.04.2022. 20:53

Dvorac Milosrđa

 

Sanjat ću Te opet, ljubav moju

i moj život od velike Milosti.

I da imam dušu bilo koju,

saznale bi za Te svake kosti.

Svaki život Milosrđa plod

da se cijeni, da se štuje,

da postane nebeski rod

i da zemljom odjekuje.

Srce nespoznatljivošću okrunjeno,

Krvi Krista spasonosna,

što je ovdje smrću okuženo,

to je nova duša plodonosna.

Tu, gdje smrt se samo slavi,

Smrt je Tvoja nam zametak dala

najsjajnije sreće da se Tebi, Bogu javi

da bi svoje grijehe opravdala.

Da od puke prašine i zloće

nastane odjednom samo raj;

da se spasi tko god hoće

i da putuje u nezamisliv beskraj,

da se samo svetošću ukrasi

koja donosi sazrijevanje od svijeta

od kojeg se svaki život spasi

usred boli pakla kleta,

ma koliko da je loš i bijedan.

Prelomljena trska opet sukne,

svaki život neopisivo je vrijedan,

plamen koji tinja opet bukne.

Hvalim Te, moj Bože, života mi Tvorcu,

što si pozvao me iz ništavila

da prebivam vječno u tom Dvorcu

gdje se moja duša s Tobom sastavila.

24.04.2022. 17:25